Uvod
U Hrvatskoj je ponovno uzdrmala vijest o najtragičnijem zločinu usmjerenom prema ženama. Ovaj put riječ je o osamnaestom femicidu ove godine, što je izazvalo oštru reakciju Ženske mreže Hrvatske i brojnih stručnjaka koji upozoravaju na duboke poremećaje u sustavu koji bi trebao štititi najranjivije. U nastavku dopiru razmišljanja o tome kako se situacija može promijeniti, što nastaje kao posljedica postojećih zakonskih okvira i koje konkretne mjere civilni društvo i državne institucije trebaju učiniti da bi se prekinuo uzorak nasilja i smrti.
Stanje nasilja nad ženama i femicid u Hrvatskoj
Aktualna slika rizika i trajne prijetnje
Podaci koji dolaze iz Ženske mreže Hrvatske naglašavaju da su femicidi često dio šireg obrasca nasilja nad ženama, gdje prebrojavanje pojedinačnih slučajeva maskira sustavnu sliku. U mnogim slučajevima prisutni su pokazatelji visokog rizika prije konačnog incidenta: prethodne prijave nasilja, zaprimljene prijetnje ili obrasci kontrole koji su ostavljali trag u dokumentaciji institucija. Često su žene upozoravale na opasnost, ali pravovremena reakcija sustava zatajila je.
Ovaj obrazac nije izoliran od šireg društvenog konteksta. Rasprave koje se odvijaju u javnom prostoru, pa i u lokalnim zajednicama, ponekad pružaju sliku društvene tolerancije nasilja. Takva klima ne ostaje bez posljedica: utjecaji se reflektiraju na kvalitetu zaštite žrtava, brzinu reakcije policije i učinkovitost sudskog procesa. U konačnici, femicid postaje ne samo tragedija pojedinog slučaja, već i pokazatelj koliko sustav treba reforme i jasne izmjene.
Kako se definira i prepoznaje rizik?
Stručnjaci upozoravaju da su pravovremene procjene rizika ključne. Dijelovi prethodnih prijava, sigurnosne riznice i suradnja različitih institucija (civilne zaštite, socijalne službe, policija, pravosuđe) moraju biti bolje koordinirani. U praksi to znači da se alarmni signali ne smiju ignorirati, a intervencije moraju biti prilagođene specifičnim rizicima svakog slučaja. Bez jasnih kriterija, prelazak iz upozorenja u konkretne mjere zaštite ostaje prilično neodređen i nejednako primijenjen.
Pravni okvir i njegova ograničenja
Gdje Hrvatska stoji s europskim standardima
Prema međunarodnim standardima, femicid je predvidiv i sprječiv što znači da sustav mora funkcionirati i imati jasne kanale djelovanja kada se riskantna situacija identificira. Međutim, iz Ženske mreže Hrvatske ukazuju da postoje značajne razlike između pisanih odredbi i njihove provedbe u praksi. Često se spominju fragmentiranost zakonskog okvira i nedovoljna veza između doktrine kaznenog prava i stvarne zaštite žrtava.
Nacionalni plan do 2029.: slabosti i gapovi
Uz obvezne standarde, Hrvatska je usvojila Nacionalni plan do 2029. godine, ali iz Mreže ukazuju na to da plan postoji bez adekvatne rasprave, uz nedostatak jasnih sredstava za provedbu i ciljeva koji bi funkcionirali i podskupine. Kritičari smatraju da dokument ostaje na deklarativnoj razini, bez konkretnih alata za implementaciju i bez značajnih mehanizama praćenja napretka.
Svjesnost o jedinstvenom pristupu vs. fragmentiranost zakona
Iz cjelokupnog pravnog okvira i prakse vidljiv je trend da se nasilje nad ženama često i dalje tretira kao prekršaj, a ne kao kazneno djelo. Time se intenzitet sankcija i sredstva zaštite žrtava svode na niži nivo, što u europskom kontekstu predstavlja ozbiljan nedostatak. Kritičari upozoravaju da fragmentiran pristup onemogućava provodbe najširoj paleti mjera—od zaštitnih mjera opreza do učinkovitog kažnjavanja počinitelja.
Odgovori vlasti i kritike
Izjave Ženske mreže Hrvatske
„Analize femicida u Hrvatskoj godinama pokazuju isti poražavajući uzorak – u većini slučajeva postojali su jasni pokazatelji visokog rizika poput prethodnih prijava nasilja, prijetnji i obrazaca kontrole. Žene su upozoravale na opasnost, ali institucije nisu reagirale pravovremeno ni koordinirano. Prema međunarodnim standardima, femicid je predvidiv i sprječiv, ali samo onda kada sustav funkcionira.“
Ovi su argumenti dobili status ključne reference u javnim raspravama o sigurnosti žena. Mreža dodaje da Vlada Republike Hrvatske nije ispunila svoje obveze iz Istanbulske konvencije i EU Direktive o suzbijanju nasilja nad ženama, niti je uspostavila djelotvoran zakonski i strateški okvir. Kritike se koncentriraju na kritično nedostatan Nacionalni plan do 2029. godine, koji, kako tvrde, ne definira jasne i provedive mjere za prevenciju i zaštitu.
Što treba promijeniti: ključni zahtjevi
Hitno osnivanje stručne radne skupine
Ženska mreža Hrvatske traži formiranje stručne radne skupine koja bi predložila nova zakonska i strateška rješenja usklađena s EU Direktivom i najboljim praksama drugih država. Cilj je uskladiti domaći pravni okvir s europskim standardima, a istovremeno prilagoditi preventivne mjere lokalnim kontekstima i resursima.
Donošenje jedinstvenog zakona koji regulira sve oblike nasilja nad ženama
Ključna preporuka je donošenje jedinstvenog zakona koji bi prepoznavao sve oblike nasilja nad ženama—uključujući femicid—i definirao da se nasilje mora sankcionirati u kaznenom, a ne prekršajnom okviru. Time bi se stvorio dosljedan pravosudni put, od prijave do kažnjavanja, uz jasne zaštitne mjere i odgovarajući nadzor provedbe.
Nacionalna strategija uz jasna sredstva i mjere
Potrebno je uspostaviti Nacionalnu strategiju usklađenu s Istanbulskom konvencijom koja bi sadržavala konkretne preventivne mjere, rokove i osigurana sredstva za provedbu. Umjesto općih formulacija, potrebno je precizirati tko, kada i kako prima i reagira na signale rizika, te koliko sredstava je dodijeljeno za svaku fazu zaštite žrtava.
Primjeri iz prakse i uspješne prakse iz EU
U mnogim zemljama EU uspostavljeni su integrirani centri za podršku žrtvama nasilja, s jasnim kanalima za prijavu, pravnom pomoći i psihosocijalnom podrškom. Uspostavljene su i pravne mehanizme koji osiguravaju zaštitne mjere čak i prije nego što se počinitelj formalno optuži. Učinkovita je i suradnja s lokalnim samoupravama, policijom i zdravstvenim sustavima kako bi se rizici u ranom stadiju identificirali i zaustavili prije nego što eskaliraju.
- Primjena jedinstvenog procesa za klasifikaciju rizika i obveznice za brzu intervenciju.
- Koordinirani timovi koji povezuju policiju, socijalne službe i pravosuđe kako bi se osigurao kontinuirani nadzor zaštite žrtava.
- Jasne smjernice o tome kako se žrtve informiraju, štite i podržavaju kroz različite faze slučaja.
Praktične posljedice: što ovo znači za žrtve
Bez jasnih i provodivih mjera, žrtve nasilja ostaju ranjive i izložene dodatnim rizicima. Nedovoljna zaštita često znači da žene moraju same navigirati kroz represivne sustave, tražeći pomoć od službi koje nisu uvijek koordinirane ili adekvatno resursno opremljene. U slučaju femicida, posljedice su nenadoknadive, ali pravilno strukturirane i učinkovite intervencije mogu značajno smanjiti trajanje rizika i zaštititi buduće žrtve.
Pro i kontra trenutnih rješenja
Prednosti postojećih napora uključuju političku volju za promjenom, dijalog među institucijama i pokušaje uspostave novog pravnog okvira. Međutim, nedostatci su očiti: fragmentiranost, nedovoljna sredstva, sporost u provedbi i često nedosljedna primjena zakona na terenu. Svi se složno slažu da promjena nije samo pitanje dobrih namjera, već i jasne operativne matrice koju svi akteri razumiju i poštuju.
- Prednost: uspostava dijaloga među institucijama i jasnije legitimirani mehanizmi zaštite.
- Nedostatak: nedostatna ili neravnomjerna provedba mjera na lokalnoj razini.
- Prednost: politička potpora i javna prioritetizacija zaštite žena.
- Nedostatak: ograničeni financijski resursi i sporija implementacija reformi.
Zaključak
Situacija je kompleksna, ali nije bez rješenja. Poruka Ženske mreže Hrvatske i brojnih stručnjaka je jasna: bez sustavnih reformi, bez jasnih zakonskih okvira i bez značajnih sredstava, žrtve nasilja ostaju nezaštićene i rizik od femicida ostaje visok. Uloga Vlade nije samo deklarativna; trebaju joj konkretni koraci, koordinacija među institucijama i odgovorno alocirana sredstva za provedbu. Uključivanje civilnog društva, stručnjaka i lokalnih zajednica u proces donošenja odluka može donijeti potrebnu promjenu i osigurati sigurnost žena diljem zemlje.
Često postavljena pitanja
- Što znači femicid i zašto je važan politički fokus?
- Femicid je ubojstvo žene zbog njezina spola, često posljedica duljih obrazaca nasilja i sustavnog zanemarivanja rizika. Važno je jer potvrđuje da zaštita žena nije samo pitanje pojedinačnih slučajeva, već institucionalno pitanje sigurnosti i pravde.
- Koje su glavne slabosti trenutnog pravnog okvira?
- Fragmentiranost zakona, prekršajni pristup nasilju nad ženama, nedovoljna definicija preventivnih mjera i loša koordinacija među institucijama koje bi trebale brzo reagirati na znakove rizika.
- Što Ženska mreža Hrvatske želi postići hitnim zahvatima?
- Osnivanje stručne radne skupine, donošenje jedinstvenog zakona o svim oblicima nasilja nad ženama, te uspostava Nacionalne strategije s jasnim sredstvima i rokovima za provedbu.
- Kako se EU standardi odražavaju na hrvatski kontekst?
- EU standardi traže jasnu zaštitu žrtava, efikasno kažnjavanje počinitelja, sigurne i pristupačne usluge podrške te snažnu suradnju među nadležnim institucijama. Hrvatska treba prilagoditi svoj pravni okvir tim standardima.
- Koji su primjeri dobre prakse iz drugih zemalja?
- Integrirani centri za podršku žrtvama, jedinstveni postupci za klasifikaciju rizika, timovi koji povezivanje policije, socijalnih službi i pravosuđa, te kontinuirani nadzor i evaluacija provedbe mjera zaštite.
Leave a Comment