U Hrvatskoj je puno doktorata nedostupno javnosti, a taj problem zadire duboko u transparentnost i kvalitetu našeg visokog obrazovanja. U prvom paragrafu želimo istaknuti ključni izazov: nedostatak jedinstvenog i otvorenog nacionalnog registra doktorska disertacija bez obzira na godinu obrane ili instituciju. Taj fenomen ometa relevantno istraživanje te otežava otkrivanje eventualnih plagijata ili drugih nepravilnosti.
Nedostatak jedinstvenog registra doktorata
Unificirani popis svih doktorata obranjenih u Hrvatskoj ne postoji. Umjesto toga, informacije su raspršene kroz različite izvore, od tiskanih godišnjaka Državnog zavoda za statistiku do sporadičnih PDF-ova fakultetskih mrežnih stranica. Time je otežana dostupnost podataka i cjelovito praćenje razvoja znanstvenih kvalifikacija.
Fragmentirani izvori podataka
Podaci o obranjenim doktoratima prije 2004. godine često su pohranjeni samo u tiskanim izvještajima, koji su fizički dostupni u Zavodu ili u fakultetskim arhivima. Nakon digitalizacije određenih godina, mnogi dokumenti ostali su izvan standardiziranog formata, što predstavlja barijeru za automatiziranu analizu.
Neujednačena terminologija
Kroz godine mijenjali su se nazivi ustanova i strukture studijskih programa, od starog magisterija znanosti do trenutačnih doktorskih programa. Ta nesinkronizirana terminologija otežava praćenje longitudinalnih trendova te stvara konfuziju prilikom usporedbi podataka.
Trendovi i statistike obrane doktorata
Uvid u broj obranjenih doktorata po godinama i sveučilištima pruža dragocjene informacije o kretanjima unutar akademske zajednice. Prof. dr. sc. Livija Puljak s Hrvatskog katoličkog sveučilišta i prof. dr. sc. Damir Sapunar s Medicinskog fakulteta u Splitu objavili su prvu sustavnu analizu u časopisu Acta Medica Academica. Njihovo istraživanje razotkriva temporalni kontekst i razloge fluktuacije proizvodnje doktora znanosti.
Broj doktorata po godinama
- 1991.–2000.: postupan, ali spor rast obrana
- 2001.–2012.: vrhunac s 1.338 obrana u 2012.
- 2013.–2016.: nagli pad uslijed prijelaza na nove doktorske programe
- 2017.–2023.: stabilan oporavak i novi zamah produkcije
Val rasta do 2012. povezan je s prijelazom sa starog sustava magisterija na moderne doktorski studije uz prijelazni rok do kraja 2012.
Raspodjela po sveučilištima i fakultetima
- Sveučilište u Zagrebu: 74,8 % svih doktorata
- Medicinski fakulteti u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku: 18 % doktorata
- Regionalna sveučilišta: dugoročno jačanje i rast udjela
Najveći broj doktorata dolazi s Prirodoslovno-matematičkog, Filozofskog te Medicinskog fakulteta u Zagrebu, dok Osijek, Rijeka i Split bilježe dominantne rezultate u području medicine, ekonomije i tehničkih znanosti.
Razlozi nedostupnosti doktorata
Prepreke za slobodan pristup doktorskim disertacijama dijele se na administrativne, tehničke i pravne – a sve zajedno stvaraju složenu mrežu zapreka za znanstvenu transparentnost.
Administrativne prepreke
Mnogi fakulteti ne vode ažurne ili javno dostupne popise svih obrana. U pojedinim slučajevima potrebno je pribaviti suglasnost etičkog povjerenstva da bi se uvidjelo u popis disertacija, što dodatno usporava proces.
Tehnička ograničenja
Digitalizacija je nepotpuna: određeni doktorati objavljeni su samo na papiru, a drugi unutar nepreglednih PDF dokumenata. Takve datoteke obično nisu prilagođene za pretraživače ili strojno čitanje, pa se ključni podaci ne mogu jednostavno izvući ili rangirati.
Pravni okvir i regulative
Propisi o autorskim pravima i zaštiti osobnih podataka mogu ograničiti javnu objavu cjelovitih tekstova disertacija. Ponekad se fondovi doktorata smatraju vlasništvom sveučilišta, pa se pristup ograničava na istraživače s jasnim odobrenjem.
Posljedice za znanost i javnost
Nedostatak pristupa disertacijama ima višestruke negativne učinke, utječe na kvalitetu znanosti, reputaciju akademske zajednice i transparentnost procesa stjecanja najviše akademske titule.
Ograničena provjera kvalitete
Bez uvida u cjelovite tekstove doktorata, teško je sustavno ocijeniti metodologiju, originalnost ili potencijalne plagijate. Znanstvene i etičke komisije stoga nemaju punu sliku pri ocjenjivanju rada svojih kolega.
Smanjena vidljivost znanstvenih rezultata
Brojni istraživači i studenti ne mogu koristiti prethodne disertacije kao polazište za vlastita istraživanja jer im jednostavno nisu dostupne. Ovaj «zakržljali» sustav onemogućuje razvoj novih ideja i interdisciplinarnih projekata.
Usporeni povrat ulaganja
Država ulaže značaje sredstva u doktorske studije, ali bez praćenja radne karijere doktoranada i dostupnosti njihovih radova ne može se pratiti kolika se korist društvu i gospodarstvu vraća kroz inovacije i nova radna mjesta.
Preporuke i rješenja za otvorenost
Kako bismo unaprijedili digitalizaciju i transparentnost, nužno je uspostaviti jedinstveni nacionalni registar doktorata te osigurati javni pristup cjelovitim tekstovima disertacija.
Usporedba s praksama Europske unije
U mnogim EU državama postoji centralizirani repozitorij znanstvenih radova, gdje su doktorati javno dostupni u digitalnom obliku. Hrvatska bi mogla preuzeti modele iz Nizozemske ili Švedske, gdje su regulatorni okviri potakli otvoreni pristup.
Digitalizacija i standardizacija
Svi fakulteti trebaju uvesti obveznu digitalizaciju doktorata i pohranu u strojno čitljivim formatima. Time bi se podaci o autorima, naslovima, ključnim riječima i apstraktima mogli automatski indeksirati u tražilicama.
Transparentnost i etički standardi
Otvoreni pristup radovima smanjio bi rizik od plagijata i osigurao da stručne komisije imaju jednaku razinu informacija pri vrednovanju disertacija. Uvođenje jasnih pravilnika o autorskim pravima i dopuštenju objave unaprijed bi razriješilo postojeće dileme.
Zaključak
Zato je ključno da Hrvatska u sljedećem razdoblju posveti pažnju uspostavi modernog, jedinstvenog i javno dostupnog nacionalnog registra doktorata. Takav pomak promicao bi otvorenost podataka, poticao istraživačku suradnju i jačao integritet znanstvene zajednice. Bez transparentnosti u obrani doktorata, naš sustav visokog obrazovanja ne može u potpunosti ostvariti strateški cilj razvoja znanja i inovacija.
FAQ
1. Zašto su doktorati nedostupni javnosti u Hrvatskoj?
Doktorati su fragmentirani kroz različite izvore (tiskani godišnjaci, PDF-ovi fakulteta) i ne postoji centralizirani registar, što otežava pristup i automatiziranu pretragu.
2. Kako bi nacionalni registar doktorata pomogao znanosti?
Jedinstveni registar omogućio bi transparentno praćenje obrana, lakšu procjenu kvalitete disertacija, otkrivanje potencijalnih plagijata te poticanje suradnje domaćih i međunarodnih istraživača.
3. Koje zemlje služe kao dobar primjer u otvorenosti doktorata?
Primjeri iz Nizozemske, Švedske i Njemačke pokazuju kako centralizirani digitalni repozitoriji potiču bolju vidljivost znanstvenih rezultata i kvalitetu istraživanja.
4. Što sprječava digitalizaciju doktorata?
Manjak financijskih sredstava, tehnička nepodudarnost formata i neujednačeni propisi o autorskim pravima glavni su izazovi za potpunu digitalizaciju doktorska disertacija.
5. Kako studenti i znanstvenici mogu doprinijeti rješenju?
Zagovaranjem transparencije u akademskim strukturama, sudjelovanjem u konzultacijama i aktivnim traženjem od fakulteta da objavljuju cjelovite radove u digitalnom obliku.
6. Postoje li inicijative za poboljšanje dostupnosti doktorata?
U proteklih nekoliko godina profesori Puljak i Sapunar otvarali su pitanja javnog registra i digitalizacije, a neke institucije (npr. Medicinski fakultet u Rijeci) već su napravile prve korake.
7. Koje su prednosti transparentnog pristupa disertacijama?
Otvoreni pristup rezultira bržim širenjem znanja, jačanjem međunarodne suradnje, većom odgovornošću autora i etičkih komisija te smanjenjem mogućnosti akademske nepoštenosti.
“Obrane doktorata su javne, a zatim javnost ne može pristupiti cjelovitom popisu i tekstovima tih disertacija. To treba hitno promijeniti.” – prof. dr. sc. Livija Puljak
Izgradimo sustav u kojem doktorati više neće biti tajna već temeljno dobro hrvatske znanosti!
Leave a Comment