U burnoj raspravi koja je nedavno zahvatila hrvatsku javnost, peticija pod nazivom “Micanje klečavaca u ime 18 ubijenih žena u 2025.” postala je simbol građanskog otpora sve snažnijem vjerskom pokretu koji, prema mišljenju mnogih, nadilazi puku molitvu. Dokument, koji je do sada sakupio više od 60 tisuća potpisa, predan je na saborski Odbor za ravnopravnost spolova, ali će svoju putanju nastaviti i do Vlade te Ustavnog suda. U središtu ove inicijative je saborska zastupnica Dalija Orešković, čiji su oštri stavovi o “klečavcima” i njihovim molitvenim nakanama izazvali podijeljene reakcije, ali i potaknuli dublju analizu temeljnih pitanja o ulozi žena u društvu i obitelji.
Molitva ili pritisak? Razotkrivanje “klečavaca”
Ključna poruka Dalije Orešković i potpisnika peticije jest da se iza čina javnog klečanja i molitve, često organiziranog na trgovima, krije više od pukog iskazivanja vjerske pobožnosti. Orešković tvrdi da je riječ o “repetiranom javnom pritisku kojim se traži da žene postanu podređene”. Naglašava da molitve za čednost supruga, poslušnost žena i obnovu tradicionalnih brakova zapravo predstavljaju pokušaj nametanja zastarjelih rodnih uloga, ne samo u privatnom životu, već i u širem društvu. Ova percepcija ukazuje na zabrinutost da se vjerski motivi instrumentaliziraju kako bi se postigli društveni ciljevi koji ograničavaju ženske slobode i autonomiju.
Povijesni kontekst rodnih uloga i njihova reinterpretacija
Ideja o “čednosti” i “pokornosti” žene u braku nije novost. Kroz povijest, mnoge su kulture i religijske tradicije promicale patrijarhalne modele gdje je muškarac bio dominantan, a žena u podređenom položaju. Biblijska priča o stvaranju Eve od Adamovog rebra često je korištena kao argument za ovu hijerarhiju. Međutim, suvremena društva sve se više odmiču od takvih rigidnih tumačenja, zagovarajući ravnopravnost spolova i individualnu slobodu. Oreškovićeva interpretacija “klečavaca” sugerira da se ovim molitvama pokušava vratiti unatrag, ignorirajući postignute pomake u ženskim pravima.
Ovakva okupljanja, koja se nerijetko odvijaju na javnim mjestima, mogu izazvati nelagodu i osjećaj nesigurnosti kod žena koje se ne identificiraju s ovakvim porukama. Argument da “žene očito ne pristaju na takvu ulogu” ukazuje na sve veću svijest o ženskoj samosvjesnosti i otporu prema nametnutim normama. Kada se takve molitve upućuju i za tuđe brakove, pretvara se u pokušaj širenja ideologije koja može biti percipirana kao invazivna i nasilna.
Ubijene žene kao žrtve sistema?
Peticija se izravno referira na “18 ubijenih žena samo ove godine” (u kontekstu 2025. godine, kako stoji u nazivu peticije, iako se radi o podacima iz prethodnih razdoblja ili projekcijama koje naglašavaju problematičnost situacije), povezujući ih s porukama koje “klečavci” šalju. Orešković to izražava snažnom metaforom: “sigurno je primilo upozorenja što se od njih očekuje i u čemu su zgriješile, i to ne samo jednom. Ali nisu poslušale, same su si krive.” Ova izjava, iako snažna i provokativna, odražava stav da su žene žrtve nasilja često marginalizirane i optužene za vlastitu sudbinu, umjesto da se naglasak stavi na počinitelje nasilja i društveni kontekst koji ga omogućuje.
Femicid i uloga društva u prevenciji
Femicid, odnosno ubojstvo žene zbog njezina spola, globalni je problem koji zahtijeva sustavno rješavanje. Važno je analizirati ne samo individualne akte nasilja, već i obrasce ponašanja i društvene norme koje ih potiču. Povezanost “klečavaca” i femicida, kako je sugerirala Orešković, leži u ideji da se određeni tipovi muškog ponašanja, koji uključuju posesivnost, kontrolu i očekivanje podređenosti žene, mogu odražavati u nasilnim ispadima. Tvrdnja da “tako rezoniraju zlostavljači, bilo da su njihovi bližnji, ili ministri u ovoj vladi” ukazuje na kritiku prema određenim segmentima vlasti i institucija koje možda ne posvećuju dovoljno pažnje ovim problemima ili čak pasivno podržavaju patrijarhalne stavove.
Komentar o “gaženju po ružama” dodatno naglašava tu simboliku. Ruže, često povezane sa ženstvenošću, ljepotom i osjetljivošću, postaje meta gaženja, što se može interpretirati kao simbolički akt nasilja nad ženskim principom. Važno je naglasiti da je briga za živote žena imperativ svakog civiliziranog društva, a “svaki potpis” na peticiji predstavlja korak prema stvaranju takvog društva.
Reakcije Crkve i poziv na dijalog
Svećenik i riječki nadbiskup Mate Uzinić također se osvrnuo na pokret “muške krunice”, ukazujući na problematiku naglašavanja tradicionalnih rodnih uloga u tim molitvama. Njegova analiza potvrđuje zabrinutost Dalije Orešković. Uzinić je primijetio da se u molitvama često naglašava “duhovno vodstvo muškaraca”, obnova katoličkih brakova i “čednost u odijevanju i ponašanju, gdje se najčešće misli na žene”. Zaključuje da takav pokret može imati “intenciju da se ženama i muškarcima u Crkvi i društvu dadu tradicionalne uloge koje su imali i prije – da žena bude oko stola, a muškarac za stolom.”
Ravnopravnost spolova u Crkvi i društvu
Ova izjava Nadbiskupa Uzinića otvara važnu raspravu o ravnopravnosti spolova unutar same Crkve i šireg društva. Kritika tradicionalnih uloga, gdje je žena često relegirana na podređeni položaj, dobiva na težini kada dolazi i iz vjerskih krugova. Uzinićev potez hvaleći papu Franju zbog “uključivanja žena u crkvena tijela i službe povezane s odlučivanjem” pokazuje da unutar Katoličke Crkve postoje različiti pristupi i inicijative prema modernijem i ravnopravnijem shvaćanju rodnih uloga. To sugerira da se Crkva, poput društva, suočava s potrebom prilagodbe i dijaloga o ovim temama.
Važno je naglasiti da se diskriminacija, osobito u upravljačkim strukturama, mora suočiti izravno. Ako žene nemaju ravnopravan pristup odlučivanju, to utječe na cjelokupno društvo. Stoga, kritika “klečavaca” ne smije biti svedena samo na vjerski sukob, već kao širi društveni problem koji zahtijeva angažman svih relevantnih aktera.
Zašto je peticija važna?
Peticija “Micanje klečavaca u ime 18 ubijenih žena u 2025.” nije samo poziv na uklanjanje određenih skupina s javnih prostora. Ona je, prije svega, izraz nezadovoljstva postojećim stanjem i poziv na promjenu. Potpisivanje peticije predstavlja čin građanskog izjašnjavanja, protesta protiv onoga što se doživljava kao “politički cilj maskiran u molitvu”. Cilj je postati “pristojno građansko društvo”, gdje se poštuju prava i slobode svih, a ne samo “imaginarij onih koji previše doslovno shvaćaju da je žena stvorena iz muškog rebra”.
Glavne premise peticije i kritika usmjerenih na “klečavce” mogu se sažeti u nekoliko ključnih točaka:
- Javni pritisak umjesto molitve: Smatra se da su okupljanja “klečavaca” pokušaj nametanja određenih stavova i normi, a ne isključivo osobni vjerski čin.
- Podređenost žena: Ključna kritika usmjerena je na promicanje patrijarhalnih uloga i podređenosti žena u braku i društvu.
- Povezanost s nasiljem: Postoji zabrinutost da promicanje takvih stavova može korespondirati s kulturom koja tolerira ili čak potiče nasilje nad ženama, uključujući femicid.
- Diskriminacija i nejednakost: Kritizira se nedostatak ravnopravnosti spolova u društvenim i vjerskim institucijama.
- Građanski angažman: Peticija služi kao alat za mobilizaciju javnosti i izražavanje nezadovoljstva, te poziv na izgradnju pravednijeg društva.
Pros and Cons: Rasprava o “klečavcima”
Svaka društvena pojava, pa tako i pokret “klečavaca”, nosi sa sobom različite perspektive i argumente. Razmotrimo ih:
Prednosti (prema zagovornicima)
- Iskazivanje vjere: Za sudionike, to je iskren izraz vjerske pobožnosti i želja za obnovom tradicionalnih vrijednosti.
- Molitva za obitelj: Navode da mole za jačanje obitelji, odgoj djece u kršćanskom duhu i čuvanje braka.
- Duhovno vodstvo: Tvrde da mole za duhovno vodstvo muškaraca kao glava obitelji, u skladu s katoličkim naukom.
- Tradicija: Smatraju da čuvaju tradicionalne vrijednosti koje su temelj društva.
Nedostaci (prema kritičarima)
- Promicanje podređenosti: Kritičari smatraju da se ovim molitvama promiče ideja o ženskoj podređenosti i ograničavanju njezinih prava.
- Nasilna retorika: Javno oglašavanje ovakvih molitvi, posebice na trgovima, može biti percipirano kao nametanje i zastrašivanje.
- Neprihvaćanje modernih vrijednosti: Odbacivanje suvremenih koncepata o ravnopravnosti spolova i individualnim slobodama.
- Povezanost s diskriminacijom: Kritičari vide potencijalnu vezu između ovakvih stavova i tolerancije prema nasilju nad ženama.
- Isključivost: Takva praksa može isključiti žene koje se ne identificiraju s ovakvim narativom.
Zaključak: Potreba za dijalogom i promjenom
Rasprava o “klečavcima” iznijela je na vidjelo duboke podjele u hrvatskom društvu kada je riječ o rodnim ulogama, vjerskim slobodama i odnosu prema ženama. Peticija Dalije Orešković i podrška koju je dobila, kao i komentari nadbiskupa Uzinića, pokazuju da postoji rastuća svijest o potrebi za drugačijim pristupom. Nije pitanje u tome jesu li molitve dopuštene, već kakve poruke šalju i kakav utjecaj imaju na društvo.
Hrvatska, kao i mnoge druge zemlje, suočava se s izazovom usklađivanja tradicionalnih vrijednosti s modernim poimanjem ljudskih prava i ravnopravnosti. Povezanost između javnog iskazivanja određenih vjerskih stavova i potencijalnog utjecaja na nasilje nad ženama zahtijeva dublju analizu i promišljanje. Važno je da se društvo, institucije i vjerske zajednice uključe u konstruktivan dijalog kako bi se pronašla rješenja koja promiču poštovanje, jednakost i sigurnost za sve.
Činjenica da je 60 tisuća građana potpisalo peticiju jasan je signal da značajan dio populacije želi vidjeti promjene. Te promjene ne podrazumijevaju zabranu vjere, već kritičku refleksiju o tome kako se vjera i tradicija tumače i primjenjuju u javnom prostoru te kako utječu na živote žena. Na kraju, cilj je stvoriti društvo u kojem nitko ne živi u strahu od nasilja, a gdje se svaka osoba, neovisno o spolu, poštuje i cijeni kao ravnopravan član zajednice.
Često postavljana pitanja (FAQ)
Što su točno “klečavci” i zašto se o njima toliko govori?
“Klečavci” je neformalni naziv za skupine, uglavnom muškaraca, koji se javno okupljaju i mole, često na trgovima. Posebno se referira na pokret “muške krunice”. Kontroverze proizlaze iz poruka koje se vežu uz te molitve, a koje kritičari smatraju promicanjem patrijarhalnih stavova i podređenosti žena, dok ih zagovornici vide kao iskazivanje vjere i molitvu za tradicionalne obiteljske vrijednosti.
Što je glavna poruka peticije “Micanje klečavaca u ime 18 ubijenih žena u 2025.”?
Glavna poruka peticije je da se iza javnog klečanja i molitve, posebice kada uključuje molitve za čednost žena i podređenost u braku, krije nametanje neželjenih društvenih normi. Peticija povezuje ove molitve s problemom nasilja nad ženama (femicida) i poziva na promjenu društvenih stavova koji doprinose takvoj situaciji, tražeći izgradnju pristojnog građanskog društva temeljenog na ravnopravnosti.
Je li molitva za čednost žena problematična?
Problematičnost se ne nalazi u samoj molitvi kao privatnom činu, već u kontekstu i porukama koje se javnim okupljanjima šalju. Kritičari smatraju da molitva za “čednost žena” implicira kontrolu nad njihovim tijelima i ponašanjem, te da se time promovira ideja o ženi kao objektu koji mora zadovoljiti određene standarde poslušnosti, što je u suprotnosti sa suvremenim shvaćanjem ženskih prava i autonomije.
Što podrazumijevaju tradicionalne rodne uloge koje se spominju u tekstu?
Tradicionalne rodne uloge obično podrazumijevaju podjelu na temelju spola gdje muškarac ima dominantnu ulogu u javnom životu, kao “glava obitelji” i zarađivač, dok žena ima primarnu ulogu u kući, brizi za djecu i podršci mužu. U tom kontekstu, žena se često očekuje da bude pokorna, tiha i čedna, dok muškarac ima autoritet i pravo na odlučivanje.
Kakva je uloga Crkve u ovoj raspravi?
Crkva je ovdje podijeljena. S jedne strane, pokret “muške krunice” proizlazi iz vjerskih krugova. S druge strane, istaknuti vjerski službenici poput nadbiskupa Uzinića kritički se osvrću na promicanje eksplicitno tradicionalnih i potencijalno diskriminatornih rodnih uloga, pozivajući na dijalog i moderniji pristup unutar Crkve, kao što to čini i papa Franjo.
Što znači izjava da su ubijene žene “sigurno primile upozorenje”?
Ova snažna izjava Dalije Orešković sugerira da žrtve nasilja često nisu bile slučajne. Nasilnici, prema tom stavu, svoje žrtve često “obrađuju” porukama o tome što se od njih očekuje i kako su “pogriješile” time što se nisu povinovale. Time se naglašava da nasilje često proizlazi iz konteksta kontrole i očekivanja koja su nametnuta ženama, a neuspjeh u ispunjenju tih očekivanja, nažalost, može dovesti do tragičnih posljedica.
Leave a Comment