U srcu hrvatske poljoprivrede tinja duga, bolna saga o obećanjima i propuštenim prilikama. Tema koja se provlači godinama, a sada poprima razmjere gotovo kriminalne neaktivnosti, jest izgradnja Logističko-distributivnog centra za meso (LDC) u Križevcima. Ovaj projekt, koji proizvođači junadi i stručnjaci vide kao ključni kamen temeljac za opstanak i prosperitet hrvatskog mesnog govedarstva, ostaje zarobljen u labirintu birokracije i političkih obećanja, dok industrija krvari, a hrvatski seljak nestaje. Hoće li LDC Križevci postati simbol obnove ili pak spomenik neispunjenim snovima?
Na blogu Kriminal.info, gdje razotkrivamo slojeve istine iza površine, danas se dubinski bavimo ovim vitalnim projektom. Istražujemo zašto je Logističko-distributivni centar za meso Križevci više od puke klaonice i hladnjače – on je metafora za budućnost cjelokupne domaće poljoprivrede i nacionalne sigurnosti hrane. U vremenima globalnih kriza, kada je samodostatnost imperativ, inertnost u realizaciji ovakvih projekata zaslužuje našu punu pažnju i kritičko preispitivanje.
Propast domaće industrije: Povijesni kontekst i alarmantno stanje
Da bismo u potpunosti razumjeli važnost Centra za meso Križevci, moramo se osvrnuti na desetljeće koje je prethodilo sadašnjem stanju. Hrvatska mesna industrija, nekada ponosna i robustna, pretrpjela je niz teških udaraca koji su je doveli na rub propasti. Glavni krivac? Nedostatak strateškog planiranja, prevelika oslonjenost na uvoz i, što je najvažnije, gašenje ključnih prerađivačkih kapaciteta.
Zatvaranje klaonica: Smrtonosni udarac za mesno govedarstvo
Ključni događaj koji je označio početak kraja za mnoge hrvatske tovljače junadi dogodio se 2012. godine, kada je gigant Podravka donio odluku o zatvaranju svoje klaonice u koprivničkoj zoni Danica. Bio je to šok za cijelu regiju, ne samo za Koprivničko-križevačku županiju, već i za šire područje koje je ovisilo o toj klaonici kao o ključnom mjestu za plasman stoke. Zatvaranje je ostavilo stotine proizvođača bez sigurne otkupne točke, prisiljavajući ih na traženje alternativnih, često nepovoljnijih, rješenja.
Kao da to nije bilo dovoljno, u međuvremenu je s radom prestala i klaonica u Vrbovcu, nekadašnji PIK Vrbovec, koja je također imala značajnu ulogu u obradi goveđih trupova i klanju goveda. Ova dva zatvaranja stvorila su vakuum u hrvatskoj mesoprerađivačkoj industriji, koji do danas nije popunjen. Prvi čovjek Udruge Baby Beef, Toni Raič, s pravom ističe da je mesna industrija “obezglavljena”, a posljedice su dalekosežne: pad broja tovljača, smanjenje stočnog fonda i sve veća ovisnost o uvozu mesa sumnjive kvalitete.
“Same naše brojke čine takvu investiciju prijeko potrebnom. Krajnje je vrijeme da se unutar države stvori lanac proizvodnje od junadi do finalnog proizvoda.” – Toni Raič, predsjednik Udruge Baby Beef
Ove izjave nisu puke lamentacije, već alarmantni pozivi na buđenje. Bez snažne domaće industrije, Hrvatska gubi ne samo ekonomsku vrijednost, već i kontrolu nad kvalitetom hrane koju konzumiraju njezini građani, što je tema koja na Kriminal.info uvijek izaziva veliku pažnju.
Posljedice neaktivnosti: Začarani krug uvoza i propasti
Gubitak ključnih klaoničkih kapaciteta izravno je doveo do slabljenja pozicije hrvatskih proizvođača junadi na tržištu. Suočeni s logističkim izazovima, visokim transportnim troškovima do preostalih udaljenih klaonica i često monopolističkim uvjetima otkupa, mnogi su bili prisiljeni odustati od posla. Taj scenarij otvorio je vrata uvoznicima, koji su brzo popunili prazninu na tržištu. Dok domaći stočari muku muče s preživljavanjem, hrvatski građani sve više konzumiraju uvozno meso, čije porijeklo i uvjeti proizvodnje često ostaju nepoznati.
- Ekonomska šteta: Novac odlazi izvan zemlje umjesto da se reinvestira u domaću proizvodnju.
- Gubitak radnih mjesta: Smanjenje broja stočara i prateće industrije znači manje posla u ruralnim područjima.
- Pad kvalitete: Teže je kontrolirati kvalitetu i sigurnost uvoznog mesa.
- Slabljenje ruralnih područja: Mladi napuštaju sela jer ne vide perspektivu u poljoprivredi.
- Nacionalna sigurnost hrane: Ovisnost o uvozu čini zemlju ranjivom u kriznim vremenima.
Ova situacija idealna je za manipulaciju cijenama i tržišnim uvjetima, gdje profitiraju samo pojedini uvoznici i posrednici, dok pravi proizvođači i potrošači trpe. Je li to slučajnost ili sustavna slabost koja ide na ruku nekolicini? Pitanje je koje zaslužuje detaljnu istragu.
Centar za meso Križevci: Svjetionik nade ili pusta iluzija?
Usred ove mračne slike, svjetlo nade zasjalo je u veljači 2024. godine, kada je tadašnja ministrica poljoprivrede Marija Vučković na sastanku s Darkom Korenom, tadašnjim županom Koprivničko-križevačke županije, dala “zeleno svjetlo” za realizaciju projekta Logističko-distributivnog centra za meso Križevci. Rečeno je da će Ministarstvo poljoprivrede financirati projektnu dokumentaciju – ključan korak prema konkretnoj realizaciji.
Uloga Udruge Baby Beef i PZ Baby Beef
Ovaj projekt nije plod iznenadne odluke, već rezultat dugogodišnjeg zalaganja i borbe Udruge Baby Beef i PZ Baby Beef (Proizvođačka organizacija Baby Beef). Udruga Baby Beef okuplja impresivnih 300 članova – velikih i malih tovljača junadi – što čini čak 90 posto sektora tovnog govedarstva Hrvatske. Njihova snaga leži u brojkama: zajedno uzgoje oko 120.000 junadi godišnje. To su impresivne brojke koje ne samo da opravdavaju, već i čine Centar za meso Križevci prijeko potrebnom investicijom.
Predsjednik Udruge, Toni Raič, ističe da je sastanak s ministricom bio “više nego važan za njihov opstanak”. Zašto? Jer LDC ne predstavlja samo infrastrukturu, već garanciju za budućnost. Garanciju za siguran plasman i prodaju junadi, za stabilnost cijena i za bolju kontrolu kvalitete. Bez ovakvog centra, svi napori udruge i njezinih članova padaju u vodu.
Od obećanja do (ne)djela: Gdje je zapelo?
Nakon spomenutog sastanka, o gradnji LDC-a govorilo se na prigodnim javnim okupljanjima. Projekt se opisivao kao dio plana spašavanja stočarstva regije, ključan za ruralni razvoj i osiguravanje egzistencije brojnim obiteljima. No, unatoč verbalnoj podršci i medijskoj pažnji, konkretne aktivnosti koje bi išle u prilog njegove realizacije ostale su u sjeni. Protekli mjeseci donijeli su više pitanja nego odgovora.
Ova situacija neodoljivo podsjeća na poznati scenarij u Hrvatskoj – velika obećanja, ceremonijalne najave, a potom tišina i zaborav. Je li ovo još jedan u nizu projekata koji će ostati mrtvo slovo na papiru, ili će odgovorni konačno preuzeti odgovornost i pretvoriti riječi u djela? Za blog Kriminal.info, takva neaktivnost, pogotovo kada su u pitanju strateški nacionalni interesi, graniči s ekonomskom sabotažom.
Što donosi Logističko-distributivni centar za meso (LDC)?
Kada se govori o Logističko-distributivnom centru za meso Križevci, ne radi se samo o novoj klaonici. Riječ je o sveobuhvatnom rješenju koje bi transformiralo cijeli lanac vrijednosti u hrvatskom mesnom govedarstvu, donoseći brojne prednosti od proizvođača do potrošača.
Od farme do stola: Potpuna kontrola i dodana vrijednost
Osnovna svrha LDC-a je osigurati siguran plasman i prodaju junadi, ali njegove su funkcije mnogo šire. Centar bi omogućio izravnu kontrolu nad cjelokupnim procesom – od klanja i obrade do pakiranja i distribucije. To znači da bi hrvatski potrošači napokon dobili garanciju za plasman svježeg, zdravog mesa na tržište, s punom sljedivošću i kontrolom kvalitete.
Prednosti su očite:
- Siguran plasman: Proizvođači bi imali zajamčeno tržište za svoju junad, smanjujući rizik i neizvjesnost.
- Viša kvaliteta: Stroga kontrola standarda osigurala bi vrhunsku kvalitetu mesa.
- Dodana vrijednost: Umjesto izvoza žive stoke ili polugotovih proizvoda, LDC bi omogućio preradu i proizvodnju finalnih proizvoda u Hrvatskoj, zadržavajući veću vrijednost unutar zemlje.
- Konkurentnost: Domaći proizvodi postali bi konkurentniji u odnosu na uvoz.
- Transparentnost: Potrošači bi znali odakle meso dolazi i kako je obrađeno.
Toni Raič to sažima u rečenici: “Projekt donosi dodanu vrijednost, poboljšava kvalitetu i sigurnost hrane.” U vrijeme kada je povjerenje u hranu narušeno raznim aferama, transparentnost i sigurnost postaju neprocjenjivi.
Halal i košer standardi: Otvaranje novih tržišta
Jedan od inovativnih aspekata projekta Logističko-distributivnog centra za meso Križevci jest predviđanje implementacije halal i košer standarda. To znači da bi centar imao odvojene prostorije i procedure za klanje i obradu mesa u skladu s vjerskim propisima islamske i židovske zajednice. Ovakav pristup otvara vrata za potpuno nova tržišta, kako unutar Hrvatske (za te zajednice), tako i za izvoz u zemlje Bliskog istoka i Izrael, gdje je potražnja za certificiranim halal i košer mesom značajna.
Ovaj potez pokazuje dalekovidnost proizvođača i potencijal za Hrvatsku da postane regionalni lider u proizvodnji mesa s visokim vjerskim standardima. Diversifikacija tržišta smanjuje rizik i povećava profitabilnost, što je ključno za održivost projekta.
Tehničke specifikacije i kapaciteti
Projekt Centra za meso Križevci zamišljen je kao moderna i multifunkcionalna građevina. Smještena u poslovnoj zoni Čret u Križevcima, cjelokupna građevina prostirala bi se na otprilike 2000 četvornih metara, s prizemljem i jednim katom. Njegovi ključni kapaciteti uključivali bi:
- Klaonica: Visoki standardi higijene i dobrobiti životinja, s mogućnošću klanja prema halal i košer standardima.
- Hladnjača i zamrzavanje: Kapacitet od 3000 tona za skladištenje i očuvanje svježine mesa.
- Rasijecanje i obrada: Prostorije za primarnu i sekundarnu obradu mesa, pripremu za pakiranje.
- Proizvodnja masti i topljenje loja: Iskorištavanje svih dijelova životinje, smanjenje otpada i stvaranje dodatne vrijednosti.
- Logistička i administrativna podrška: Uredski prostori, laboratoriji za kontrolu kvalitete i distribucijski centri.
Položaj Križevaca, s izvrsnom prometnom povezanošću, čini LDC idealnim logističkim objektom orijentiranim na područja Koprivničko-križevačke, Bjelovarsko-bilogorske te Zagrebačke županije, ali i šire. To bi omogućilo učinkovitu distribuciju i smanjenje transportnih troškova za proizvođače i distributere.
Akteri drame: Tko je odgovoran za kašnjenje?
Iako su vizija i potreba za Logističko-distributivnim centrom za meso Križevci jasni, put do realizacije je trnovit. Na pozornici ove drame nalazi se nekoliko ključnih aktera, a njihova međusobna (ne)koordinacija ključna je za razumijevanje zašto projekt stoji.
Ministarstvo poljoprivrede: Glavni financijer i kočničar?
Koprivničko-križevačka županija, Udruga Baby Beef i PZ Baby Beef su partneri na projektu, ali glavni financijer, barem kada je riječ o projektnoj dokumentaciji, trebalo bi biti Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva. Obećanje o financiranju projektne dokumentacije stiglo je od bivše ministrice Marije Vučković, ali od tada se o konkretnim aktivnostima malo čuje. Iz županije jasno poručuju da “bez sudjelovanja nadležnog ministarstva nisu zainteresirani sami graditi pogon za meso”.
Ovo je ključna točka spora. Dok proizvođači i lokalna samouprava daju sve od sebe, čini se da se na državnoj razini stvari usporavaju. Zašto? Je li riječ o promjeni prioriteta, nedostatku političke volje, ili pak o uobičajenoj sporosti državne administracije? Znamo da je izrada preostale potrebne projektno-tehničke dokumentacije skup proces, ali sredstva za takve projekte postoje, često iz EU fondova ili nacionalnih programa. Ministarstvo se poziva na praksu sufinanciranja sličnih LDC-a za voće i povrće u drugim dijelovima Hrvatske, što samo jača argument da bi sličan model trebao biti primijenjen i ovdje.
Uloga Županije i Grada Križevaca
Koprivničko-križevačka županija preuzela je inicijativu u početnim fazama. Izradili su studiju izvodljivosti, analizu troškova i koristi te idejno rješenje – sve ključne korake koji pokazuju ozbiljnost i posvećenost projektu. No, za izradu glavnog i izvedbenog projekta do građevinske dozvole potrebna su dodatna sredstva, koja Županija, s obzirom na opseg projekta, ne može samostalno osigurati. Njihova spremnost da budu partneri, ali ne i jedini financijeri, potpuno je razumljiva.
Grad Križevci također je iskazao podršku projektu. Unatoč tome što nisu glavni nositelji, odlučili su dodijeliti pravo građenja na prostoru svoje poslovne zone Čret, što je značajan korak. To pokazuje da na lokalnoj razini postoji volja i spremnost da se projekt realizira. Međutim, njihova moć je ograničena, a bez podrške viših instanci, niti Grad niti Županija ne mogu sami iznijeti ovakvu investiciju.
Financijski Gordijski čvor: Gdje je novac?
Problem se, kao i često u Hrvatskoj, svodi na financije. Iako je riječ o obećanju Ministarstva, čini se da se put do tih “bespovratnih sredstava” pokazao složenijim nego što se očekivalo. Postavlja se pitanje transparentnosti procesa i prioriteta. U vremenima kada se govori o strateškoj važnosti domaće proizvodnje i samodostatnosti, kašnjenje u financiranju ključne projektne dokumentacije za Centar za meso Križevci ostavlja dojam neozbiljnosti, pa čak i ignoriranja potreba vitalnog sektora.
Ako se ne mogu osigurati sredstva za projektnu dokumentaciju, kako onda očekivati financiranje cijele izgradnje? Ovo je obrazac koji Kriminal.info redovito prati: počinje se s velikim riječima, a završava se s izgovorima o nedostatku novca ili prebacivanjem odgovornosti. U ovom slučaju, cijena te neaktivnosti mjeri se u nestalim radnim mjestima, praznim selima i ugroženoj sigurnosti hrane.
Ekonomske i društvene implikacije: Cijena neaktivnosti
Kašnjenje, odnosno potencijalni neuspjeh realizacije Logističko-distributivnog centra za meso Križevci, nosi sa sobom mnogo veće posljedice od pukog neodržanog obećanja. Radi se o udarcu na gospodarstvo, društvo i nacionalnu sigurnost.
Usporedba s drvnom industrijom: Paradoks hrvatskog izvoza
Toni Raič povlači alarmantnu analogiju s drvnom industrijom, gdje Hrvatska izvozi trupce – sirovinu – da bi isto to drvo, prerađeno u finalne proizvode, uvozila i skupo plaćala. Sličan se scenarij odvija i u mesoprerađivačkoj industriji. Hrvatska izvozi živu stoku ili polutrupce, a uvozi prerađeno meso, šunke i kobasice, često lošije kvalitete i s nejasnim porijeklom. To je začarani krug u kojem gubimo dvaput: gubimo dodanu vrijednost koju bismo mogli ostvariti preradom, i gubimo kontrolu nad finalnim proizvodom.
Stvaranje lanca od proizvodnje junadi do proizvodnje finalnog proizvoda unutar granica države nije samo ekonomska, već i strateška nužnost. LDC Križevci bi upravo to omogućio, osiguravajući da profit ostane u Hrvatskoj i da se hrvatski građani hrane kvalitetnim domaćim proizvodima.
Gubitak ruralnog stanovništva i socio-ekonomske posljedice
Nepostojanje sigurnog plasmana i niska profitabilnost tjeraju tovljače junadi da odustaju od posla. Posljedica toga je osipanje sela i smanjenje broja poljoprivrednika. Mladi ljudi ne vide perspektivu u poljoprivredi, odlaze u gradove ili emigriraju, ostavljajući iza sebe prazna sela i neobrađena polja.
To stvara kaskadni efekt:
- Demografski problemi: Starenje ruralnog stanovništva, pad nataliteta.
- Ekonomska stagnacija: Manje investicija, slabija lokalna gospodarstva.
- Smanjena produktivnost: Pad ukupne poljoprivredne proizvodnje.
- Socijalna dezintegracija: Gubitak tradicionalnog načina života i zajednice.
Ovakva depopulacija ruralnih područja nije samo žalostan podatak, već stvarna prijetnja za budućnost Hrvatske. LDC Križevci bio bi generator radnih mjesta, poticaj za ostanak mladih na selu i impuls za revitalizaciju cijele regije. Njegovo kašnjenje stoga je i društveni, a ne samo ekonomski problem.
Statistike koje bole
Hrvatska godišnje uvozi značajne količine mesa, unatoč potencijalu za samodostatnost. Iako su točne brojke u stalnom kretanju, trend je jasan: ovisnost o uvozu raste. Podaci Eurostata i domaćih institucija pokazuju da se Hrvatska po samodostatnosti u nekim segmentima poljoprivredne proizvodnje nalazi daleko ispod EU prosjeka. Konkretno u govedarstvu, unatoč godišnjoj proizvodnji od 120.000 junadi od strane članova Udruge Baby Beef, značajan dio te junadi završava u izvozu kao živa stoka, dok se istovremeno uvoze prerađevine i meso sumnjivog porijekla.
Osim toga, procjene pokazuju da bi investicija u LDC Križevci vrijedna više milijuna eura, mogla generirati desetke, pa čak i stotine novih radnih mjesta, izravno i neizravno. To je brojka koja se ne smije ignorirati kada se govori o razvoju ruralnih područja i zapošljavanju.
Put naprijed: Izazovi i rješenja
Kako bi Centar za meso Križevci napokon zaživio, potrebno je prepoznati ključne izazove i predložiti konkretna rješenja. Vrijeme je da se prestane s prebacivanjem odgovornosti i krene u akciju.
Prepreke i rizici projekta
- Birokracija i sporost administracije: Klasični hrvatski problem koji usporava svaki projekt.
- Financiranje: Osiguravanje sredstava za projektnu dokumentaciju i samu izgradnju.
- Politička volja: Nužna je kontinuirana podrška i pritisak svih razina vlasti.
- Koordinacija: Usklađivanje djelovanja Ministarstva, Županije, Grada i Udruge.
- Tržišni rizici: Osiguravanje stabilnog tržišta za proizvode LDC-a.
Potencijalna rješenja i preporuke
- Hitno financiranje projektne dokumentacije: Ministarstvo poljoprivrede mora odmah osigurati bespovratna sredstva za izradu glavnog i izvedbenog projekta. Primjer LDC-a za voće i povrće pokazuje da takvi mehanizmi postoje.
- Formiranje radne skupine: Osnovati interdisciplinarnu radnu skupinu s predstavnicima svih uključenih strana (Ministarstvo, Županija, Grad, Udruga Baby Beef, stručnjaci) s jasnim rokovima i odgovornostima.
- Javna transparentnost: Redovito informirati javnost o napretku projekta, objavljivati izvješća i budžete. To bi stvorilo pritisak na odgovorne i povećalo povjerenje.
- Aktivno traženje EU fondova: Hrvatska, kao članica EU, ima pristup brojnim fondovima za poljoprivredu i ruralni razvoj. LDC Križevci savršeno se uklapa u kriterije mnogih natječaja. Županija i Ministarstvo trebaju aktivno surađivati na pripremi i prijavi projekata.
- Javno-privatno partnerstvo: Razmotriti mogućnost uključivanja privatnog sektora u financiranje i upravljanje centrom, uz osiguravanje javnog interesa.
- Strateško planiranje: Integrirati LDC Križevci u širu nacionalnu strategiju razvoja poljoprivrede i prehrambene industrije, s jasnim ciljevima samodostatnosti i izvoza.
Bez ovakvog proaktivnog pristupa, Logističko-distributivni centar za meso Križevci ostat će samo lijepa ideja, a hrvatsko mesno govedarstvo nastavit će putem propasti. Ulozi su previsoki da bismo si dopustili takav luksuz neaktivnosti.
Zaključak: Vrijeme je za djelovanje
Priča o Centru za meso Križevci nije samo priča o jednoj investiciji; ona je metafora za šire probleme hrvatskog društva – nedostatak vizije, spora birokracija i kronični nedostatak političke volje za rješavanje vitalnih problema. Udruga Baby Beef i PZ Baby Beef, sa svojim članovima koji godišnje uzgoje 120.000 junadi, predstavljaju temelj vitalnog sektora koji se bori za opstanak.
Klaonica i hladnjača u Križevcima, projekt koji predviđa halal i košer standarde, kapacitet od 3000 tona i zauzima 2000 četvornih metara, nije samo luksuz, već nužnost. To je investicija u ruralni razvoj, u siguran plasman mesa, u bolju kvalitetu hrane za sve građane i, u konačnici, u nacionalnu sigurnost hrane. Njegova realizacija bi preokrenula trend propasti mesnog govedarstva, stvorila dodanu vrijednost i zaustavila iseljavanje iz ruralnih područja. S druge strane, njegovo neuspjeh imao bi teške ekonomske i društvene posljedice koje bi dugoročno opterećivale Hrvatsku.
Ministrica poljoprivrede obećala je financiranje projektne dokumentacije. To obećanje mora biti ispunjeno, i to odmah. Nema više mjesta za odgode i izgovore. Hrvatska je pokazala da može graditi logističke centre za voće i povrće. Krajnje je vrijeme da pokaže istu predanost i za mesnu industriju. Zahtjevi proizvođača junadi nisu puka želja, već krik za preživljavanjem. Hoće li taj krik biti uslišan ili će ga progutati tišina birokracije, ostaje da vidimo. Na Kriminal.info, nastavit ćemo pratiti ovu priču s budnim okom, razotkrivajući sve nepravilnosti i neaktivnosti koje sprječavaju Hrvatsku da ostvari svoj puni potencijal.
Česta Pitanja (FAQ) o Centru za meso Križevci
Kako bismo dodatno pojasnili sve aspekte projekta Logističko-distributivnog centra za meso Križevci, odgovorili smo na najčešća pitanja korisnika:
Što je Centar za meso Križevci (LDC)?
Logističko-distributivni centar za meso Križevci (LDC) je planirani kompleks koji uključuje modernu klaonicu, hladnjaču, pogone za rasijecanje i obradu mesa, te skladišta. Cilj mu je osigurati siguran plasman, obradu i distribuciju domaće junadi i ostale stoke u Hrvatskoj, s naglaskom na kvalitetu, sljedivost i dodanu vrijednost.
Zašto je LDC Križevci toliko važan za Hrvatsku?
LDC Križevci je ključan iz nekoliko razloga:
- Spas za domaće stočarstvo: Osigurava siguran otkup i plasman za proizvođače junadi, sprječavajući daljnju propast sektora.
- Sigurnost hrane: Omogućuje potpunu kontrolu nad cijelim lancem proizvodnje mesa, jamčeći visoku kvalitetu i sigurnost za potrošače.
- Ekonomska dodana vrijednost: Umjesto izvoza sirovine (žive stoke), Hrvatska bi prerađivala meso unutar zemlje, zadržavajući veću vrijednost i stvarajući nova radna mjesta.
- Ruralni razvoj: Potaknuo bi ostanak mladih na selu, oživio gospodarstvo u Koprivničko-križevačkoj, Bjelovarsko-bilogorskoj i Zagrebačkoj županiji.
- Smanjenje uvoza: Povećanjem domaće proizvodnje i prerade smanjila bi se ovisnost o uvozu.
Tko su glavni akteri i nositelji projekta?
Glavni partneri na projektu su Koprivničko-križevačka županija, Udruga Baby Beef i PZ Baby Beef (Proizvođačka organizacija Baby Beef). Grad Križevci je podržao projekt dodjelom prava građenja. Ključni financijer projektne dokumentacije trebao bi biti Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva.
Koje su glavne prepreke u realizaciji projekta?
Najveće prepreke su:
- Nedostatak financiranja: Ministarstvo poljoprivrede još uvijek nije osiguralo obećana bespovratna sredstva za izradu projektne dokumentacije.
- Birokracija i sporost: Procesi na državnoj razini su spori i često netransparentni.
- Nedostatak političke volje: Unatoč deklarativnoj podršci, konkretni koraci izostaju.
Kada se očekuje izgradnja Centra za meso Križevci?
Trenutno ne postoji konkretan rok za početak izgradnje jer se još uvijek čeka financiranje i izrada glavnog i izvedbenog projekta. Očekuje se da će proces, jednom kada se sredstva osiguraju, trajati nekoliko godina, uključujući projektiranje, ishođenje dozvola i samu izgradnju.
Koje standarde LDC Križevci predviđa?
Projekt predviđa implementaciju modernih europskih standarda kvalitete i sigurnosti hrane. Posebno je važno što predviđa i halal i košer standarde, s odvojenim prostorijama za klanje, čime se otvaraju nova tržišta i zadovoljavaju specifične potrebe određenih zajednica.
Kako LDC pomaže proizvođačima junadi?
Za proizvođače junadi, LDC Križevci znači:
- Siguran otkup: Garancija plasmana za 120.000 junadi godišnje.
- Stabilne cijene: Smanjenje ovisnosti o uvoznicima i posrednicima.
- Smanjeni troškovi: Centralizirana obrada smanjuje logističke troškove.
- Dodana vrijednost: Mogućnost prodaje finalnih proizvoda, a ne samo žive stoke.
Koje su tehničke specifikacije LDC-a?
Centar bi se prostirao na otprilike 2000 četvornih metara u poslovnoj zoni Čret, s prizemljem i jednim katom. Imao bi kapacitet hladnjače od 3000 tona te prostorije za obradu, hlađenje, zamrzavanje, rasijecanje, proizvodnju masti i topljenje loja.
Leave a Comment