Svijet je već odavno shvatio koliko je globalna ovisnost o uvozu proizvoda iz drugih zemalja postala ranjiva ranjivost, a Hrvatska nije iznimka. Naime, analitičari upozoravaju da bi u slučaju prestanka uvoza za samo tjedan dana pala opskrba najosnovnijim prehrambenim i drugim potrepštinama. Ova situacija nije izmišljena, već prikazuje ozbiljne slabosti nacionalne proizvodnje, nedostatak strateških rezerva i duboke probleme s kojima se poljoprivreda i prehrambena industrija susreću već desetljećima.
Uvod: zašto je ovisnost o uvozu problematična?
Globalna tržišta danas se nalaze na tankoj ledini. Sve veće cijene energije, rata i političkih sukoba, pandemije koje i dalje udaraju na svjetsku ekonomiju – sve to stvara turbulentno okruženje u kojem obični potrošači najviše osjećaju posljedice. Hrvatska, kao i brojne druge zemlje, suočava se s velikim izazovima – od degradacije domaće proizvodnje do sve veće ovisnosti o uvozu hrane i sirovina. Statistika je porazna: u 2024. godini, Hrvatska je imala rekordni vanjskotrgovinski deficit od 2,4 milijarde eura u poljoprivredno-prehrambenoj razmjeni, a negativni trend nastavljen je i ove godine.
Razlozi što nam prijeti nestašica hrane i proizvoda
Pad domaće proizvodnje i tehnološki zastarjela industrija
Hrvatska poljoprivreda, nekadašnja temelj samodostatnosti, danas je u krizi. Ovisna o zastarjeloj tehnologiji, niskim ulaganjima i slabo razvijenoj infrastrukturi, događa se da dvije trećine hrane koju konzumiramo dolazi iz uvoza. To dovodi do nestabilnosti cijena i povećanih inflatornih pritisaka. Procjene pokazuju da je produktivnost rada u sektoru oko 40 posto prosjeka Europske unije, što dodatno smanjuje konkurentnost. U ovom trenutku, Hrvatska uvozi hranu u vrijednosti od preko 2 milijarde eura godišnje, najviše mlijeka, voća, povrća i vina.
Politička nestabilnost i strateški izazovi
S druge strane, postoje i složeniji problemi dugoročnog karaktera. Nedostatak jasnih strategija, loše upravljanje državnim zemljištem i slabija podrška modernizaciji zemlješte potvrđeni su kao ključni uzroci te precarne situacije. Uvođenje zaštitnih mjera i poboljšanje zakonodavnog okvira, poput izmjena Zakona o državnom poljoprivrednom zemljištu, bilo bi od presudne važnosti za integraciju aktivnih i ekonomičnih proizvođača unutar Hrvatske. I dok se dominira u uvozu sredstava i poticaja, realnost je da proizvodnja stagnira, a konkurentnost s trećim zemljama rapidno opada.
Strateški izazovi i buduće posljedice
Vjerovatne posljedice bez nužnih mjera
Analitičari upozoravaju da bi nastavak današnje prakse uvoza mogao dovesti do ozbiljnih nestašica, pa i do situacija u kojima bi Hrvatska za tjedan ili dva ostala bez najosnovnijih proizvoda. Takva situacija ne bi ostala samo na praznim policama trgovina, već bi ugrozila i prehrambenu sigurnost, što je posebno alarmantno u kontekstu globalnih nestabilnosti i ratnih sukoba. Osim toga, povećana ovisnost o uvozu hrani potiče ogromnu inflaciju, smanjuje konkurentnost domaćih proizvođača i povećava interes stranih multinacionalki za hrvatski tržišni prostor.
Glavni izazovi s kojima se suočava hrvatska poljoprivreda
Neefikasnost, visoki troškovi i slabinska podrška
Ključni problemi domaće poljoprivrede su izostanak dugoročne strategije, niska ulaganja u inovacije i tehnologije, te prekomjerna birokracija koja dodatno usporava procese. Osim toga, visoki troškovi energenata i rada čine proizvodnju neisplativom, a profitabilnost je na najnižim razinama od ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Podaci pokazuju da je u 2024. godini došlo do rekorda u vanjskotrgovinskom deficitu u sektoru hrane, što ilustrira duboke strukturne probleme.
Strategije za poboljšanje i samodostatnost
Za uspješan oporavak, Hrvatska bi se morala fokusirati na povećanje ulaganja u tehnologiju, povećanje kapaciteta prerade, zatim modernizaciju i efikasnije korištenje državne zemlje. Važno je revitalizirati lokalne farme i potaknuti mlade proizvođače na ulazak u sektor, te redefinirati pojam „aktivnog farmera“ kako bi se stvorio sustav koji potiče inovacije i co-kreaciju s industrijom.
Što kažu stručnjaci i analitičari?
Mijenjati strategiju ili će biti kasno?
Prema riječima gospodina Miroslava Kuskunovića, analitičara u području hrane i poljoprivrede, nastavak ovoga trenda mogao bi dovesti do drastičnih posljedica, uključujući optužbe da nam je za šest ili sedam dana prekid uvoza dovoljan za potpuno zatvaranje prehrambenog sustava. Hrvatska je od ulaska u EU povećala uvoz hrane za preko 42 milijarde eura, a trgovinski manjak iznosi gotovo 15 milijardi. Ovakva situacija dodatno potiče inflaciju i pogoršava položaj mali proizvođača.
Neophodne mjere za stabilnost i budućnost
- Modernizacija i digitalizacija zemljišta i poljoprivrednih kapaciteta
- Inovacije i razvoj tehnologije za povećanje produktivnosti
- Ulaganja u preradu i industriju s dodanom vrijednošću
- Reforma zakonske regulative i deregulacija tržišta
- Smanjenje administrativnih prepreka i stimuliranje lokalnih farmera
Zaključak: staviti hranu i poljoprivredu na prvu liniju
Hrvatska ima važnu priliku, ali i odgovornost, da podigne svoju poljoprivredu na višu razinu – od strateške sigurnosti do konkurentnosti na globalnom tržištu. Bez snažnih reformi, ulaganja i više potpore lokalnim proizvođačima, zemlja riskira da ostane zarobljena u začaranom krugu uvoza, slabije hrane i ekonomskih nestabilnosti. Iskustvo iz drugih zemalja pokazuje da su inovacije, technološki razvoj i kooperacija među proizvođačima ključni elementi za dugoročni oporavak sektora.
Često postavljana pitanja (FAQ)
Koji su glavni razlozi za povećanje uvoza hrane u Hrvatskoj?
Ključni razlog su zastarjele tehnologije, nedostatak ulaganja u modernizaciju, niska produktivnost domaćih farmi i loše planirane politike koje nisu stimulirale razvoj domaće proizvodnje. Turbulentna globalna tržišta i niske cijene domaće hrane također su odigrale važnu ulogu.
Što bi Hrvatska trebala poduzeti kako bi smanjila ovisnost o uvozu?
Neophodno je povećati ulaganja u inovacije, tehnologiju, modernizirati zemlju i preradne kapacitete, redefinirati zakonodavni okvir i potaknuti mlade na ulazak u sektor. Također, važno je uspostaviti strategiju za povećanje samodostatnosti i zaštitu domaće proizvodnje od globalnih turbulencija.
Koliko vremena je potrebno da Hrvatska poboljša situaciju u poljoprivredi?
Nijedan recept ne traje preko noći, ali s velikim odlučnostima i ulaganjima, prvi rezultati mogu se vidjeti u narednih 3 do 5 godina. Dugoročno, potrebno je najmanje desetljeće za značajnije pomake u produktivnosti i konkurentnosti.
Je li moguće da Hrvatska postane samodostatna u hrani?
Da, uz pravilan strateški plan, ulaganja i poticaje za lokalne proizvođače, Hrvatska ima potencijal za postizanje veće samodostatnosti. Međutim, to zahtijeva veliku promjenu u percepciji, politici i financiranju sektora.
Registrirajte se na naš newsletter i ostanite informirani o najnovijim vijestima i analizama iz svijeta kriminala i sigurnosti. Kriminal.info – vaš saveznik u razumijevanju složenih društvenih izazova.
Leave a Comment