Vijest koja je ovih dana odjeknula europskim medijskim prostorom, a prenijeli su je i brojni domaći portali, poput Dnevnik.hr-a, sugerira da bi se rat u Ukrajini mogao bližiti kraju. Prema izvješću francuskog Le Mondea, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski navodno je pristao na jednu od ključnih točaka u pregovorima sa Sjedinjenim Državama i Rusijom – uspostavu demilitarizirane zone u Donbasu. Ova je koncesija, tvrde upućeni, dio revidiranog mirovnog plana koji je sam Zelenski pripremio i u srijedu navečer predao američkom predsjedniku Donaldu Trumpu. Ideju podržavaju i europski čelnici, uključujući njemačkog kancelara Friedricha Merza te francuskog predsjednika Emmanuela Macrona i britanskog premijera Keira Starmera, koji očajnički žele okončati sukob koji traje gotovo četiri godine. No, što to točno znači za Ukrajinu i njene stanovnike? Kakve su implikacije ove potencijalne demilitarizirane zone i je li ovo zaista kraj rata, ili samo privremeni predah s neizvjesnim posljedicama? U ovom članku analizirat ćemo detalje ovog predloženog mirovnog plana, razmotriti sličnosti s drugim povijesnim sporazumima i procijeniti potencijalne rizike i prednosti za sve uključene strane. Ključna riječ: mirovni sporazum, demilitarizirana zona, Donbas, Zelenski, Trump, Ukrajina, Rusija, pregovori.
Revidirani mirovni plan: Donbas pod međunarodnim nadzorom?
Srž novog prijedloga, kako ga opisuje Le Monde, jest stvaranje široke demilitarizirane zone koja bi obuhvatila obje strane trenutačne linije fronte u Donbasu. Ova bi zona, prema tumačenjima, zahtijevala povlačenje i ukrajinskih i ruskih snaga. Cilj je, naravno, spriječiti daljnje sukobe i eskalaciju nasilja u strateški važnoj regiji koju Rusija želi pod svoju kontrolu od 2014. godine. Jedna od najznačajnijih pojedinosti jest mogućnost da bi čitava demilitarizirana zona, uključujući i dijelove Donbasa, mogla doći pod nadzor međunarodnih snaga, a u tu bi se svrhu potencijalno uključile i Sjedinjene Američke Države.
Mihailo Podoljak, ukrajinski pregovarač, pojasnio je ovu viziju, ističući da bi demilitarizirana zona morala postojati s obje strane linije razdvajanja. “Morat ćemo logički i pravno precizirati treba li povući sve vrste oružja ili samo teško naoružanje,” izjavio je Podoljak. Dodao je da bi radi sprječavanja mogućih kršenja sporazuma, promatračke misije i strani kontingenti trebali biti prisutni kako bi osigurali poštivanje dogovorenih načela. Podoljak je naglasio da je ovo “prirodan format za okončanje sukoba, znajući da će dio teritorija nažalost ostati pod de facto ruskom okupacijom i da će se u svakom slučaju uspostaviti linija razdvajanja.”
Ukrajina bi, idealno, željela da SAD aktivno sudjeluje u tim nadzornim snagama. Njihova bi uloga uključivala praćenje situacije, obavještajne aktivnosti, nadzor nad provedbom sporazuma, kontrolu odsutnosti neovlaštenih kretanja trupa i osiguranje poštivanja uspostavljene linije razdvajanja. Ova bi uključenost SAD-a, prema ukrajinskoj logici, pružila najsnažnije jamstvo sigurnosti i spriječila buduće ruske agresije.
Paralele s Korejom: Što možemo naučiti iz povijesti?
Ovakav pristup podsjeća na demilitariziranu zonu (DMZ) uspostavljenu između Sjeverne i Južne Koreje nakon primirja 1953. godine. Važno je napomenuti da od tada nikada nije potpisan formalni mirovni sporazum između dviju Koreja. Korejska DMZ široka je oko četiri kilometra i proteže se duž granice na oko 250 kilometara. Međutim, u slučaju Ukrajine, predložena demilitarizirana zona bila bi značajno veća i dublja, pokrivajući veće teritorije i potencijalno obuhvaćajući ključne industrijske i demografske centre Donbasa.
Stvaranje ovakve zone predstavlja značajan teritorijalni ustupak za Ukrajinu, ali se čini kao pokušaj izbjegavanja potpunog napuštanja dijelova Donbasa koje Rusija trenutačno ne kontrolira, a koji čine otprilike 25 posto samo Donjecke regije. Rusija mjesecima inzistira na potpunom odricanju od tih teritorija, što je za Kijev i predsjednika Zelenskog ostalo apsolutna “crvena linija”, s obzirom na snažno protivljenje ukrajinske vojske i javnosti bilo kakvom obliku predaje suvereniteta.
Podsjetimo, samo nekoliko dana prije ovih navodnih najava, Zelenski je ponovio da Ukrajina nema “legalno” niti “moralno” pravo ustupiti svoj teritorij. Naglasio je da bi svaki sporazum o kontroli nad istočnim regijama morao biti “pošten” i potvrđen demokratskim procesima, poput izbora ili referenduma u Ukrajini. Ovo implicira da bi čak i nakon uspostave demilitarizirane zone, konačni status tih teritorija ostao predmet rasprave i demokratskog odlučivanja ukrajinskog naroda. Iako su Ukrajinci iscrpljeni ratom, njihova vezanost za teritorijalni suverenitet ostaje snažna, što čini ishod potencijalnog referenduma itekako neizvjesnim.
Višestruki slojevi mirovnog plana: Od sukoba do obnove
Predloženi dokument, koji je navodno predan Sjedinjenim Američkim Državama, nije ograničen samo na uspostavu demilitarizirane zone. Prema riječima Mihaila Podoljaka, dokument se sastoji od tri ključna dijela, svaki s vlastitim fokusom i ciljevima:
1. Prekid sukoba i uspostava mira: Prvi dio dokumenta, koji se sastoji od otprilike 20 točaka, bavi se neposrednim završetkom rata. Ovo uključuje detaljan plan o tome kako postići trajni prekid vatre, povlačenje snaga i potencijalno uspostavu demilitarizirane zone.
2. Nova europska sigurnosna arhitektura: Drugi dio plana posvećen je stvaranju nove sigurnosne arhitekture za Europu u poslijeratnom razdoblju. Ključno pitanje u ovom segmentu su sigurnosna jamstva koja bi trebala odvratiti Rusiju od pokretanja novih ofenziva u budućnosti, čak i nakon potencijalnog primirja. Ovo bi moglo uključivati mehanizme kolektivne obrane, međunarodne nadzorne misije i diplomatske alate za rješavanje budućih nesporazuma.
3. Obnova i povratak u normalu: Treći dio fokusira se na dugoročnu obnovu Ukrajine. Ovo obuhvaća planove za obnovu uništene infrastrukture, poticanje gospodarskog oporavka i jačanje obrambenih sposobnosti zemlje kako bi se osigurala njezina stabilnost i otpornost u budućnosti. Poseban naglasak stavlja se na to da “agresor mora doprinijeti financiranju obnove”, jer bi u suprotnom, smatraju, Rusija mogla osjećati da je profitirala od sukoba, a da za to ne snosi odgovornost. Ovo je ključni element za postizanje pravde i mira.
Potencijalni utjecaj na globalnu politiku i sigurnost
Vijesti o potencijalnom mirovnom sporazumu između Ukrajine i Rusije, čak i ako su samo u fazi prijedloga, imaju značajne implikacije za globalnu geopolitičku scenu. Evo nekoliko ključnih aspekata:
Uloga Donalda Trumpa: Ako su navodi točni, uključivanje Donalda Trumpa u ovaj proces sugerira mogući pomak u američkoj vanjskoj politici prema mirnom rješavanju sukoba. Trump je tijekom svog predsjedničkog mandata često izražavao skepsu prema dugotrajnim vojnim intervencijama i zalagao se za pronalaženje diplomatskih rješenja, čak i sa zemljama s kojima SAD ima zategnute odnose. Njegova uloga u posredovanju mogla bi biti ključna, posebice s obzirom na njegov odnos s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.
Budućnost NATO-a: Ako dođe do značajnog smanjenja tenzija u Ukrajini, to bi moglo utjecati na budućnost NATO saveza. Iako je rat u Ukrajini ojačao jedinstvo NATO-a i doveo do proširenja saveza (Finska i Švedska), dugoročni mir bi mogao promijeniti fokus NATO-a s neposredne vojne prijetnje na druge sigurnosne izazove. S druge strane, uspostava snažnih sigurnosnih jamstava za Ukrajinu mogla bi dodatno potvrditi ulogu NATO-a kao ključnog jamca europske sigurnosti.
Ekonomski aspekti: Obnova Ukrajine bit će golem zadatak koji će zahtijevati značajna financijska ulaganja. Očekuje se da će europske zemlje i SAD sudjelovati u ovom procesu, ali i da će se tražiti doprinos od Rusije. Ekonomski oporavak Ukrajine bit će ključan za stabilnost cijele regije. Također, potencijalno smanjenje sukoba moglo bi dovesti do oporavka globalnih lanaca opskrbe i smanjenja inflatornih pritisaka uzrokovanih ratom.
Pitanje teritorijalnog integriteta: Ustupanje teritorija, čak i u svrhu mira, uvijek je osjetljivo pitanje. Uspostava demilitarizirane zone mogla bi dugoročno dovesti do de facto podjele Ukrajine, što bi moglo biti neprihvatljivo za mnoge Ukrajince i međunarodnu zajednicu. Međutim, ako ovaj ustupak spriječi daljnje krvoproliće i omogući obnovu zemlje, neki ga mogu smatrati nužnim zlom.
Pros and Cons potencijalnog sporazuma
Kao i svaki značajan diplomatski potez, ovaj potencijalni mirovni sporazum nosi sa sobom niz prednosti i nedostataka.
Prednosti (Pros):
Prekid sukoba i spašavanje života: Najvažnija prednost je zaustavljanje krvoprolića i spašavanje nebrojenih života.
Stabilizacija Europe: Mir u Ukrajini donio bi stabilnost cijeloj Europi, smanjujući rizik od daljnje eskalacije i širenja sukoba.
Obnova i gospodarski oporavak: Mogućnost obnove uništene infrastrukture i pokretanja gospodarskog oporavka Ukrajine.
Smanjenje globalnih napetosti: Mir bi smanjio globalne geopolitičke napetosti i potencijalno ublažio ekonomske posljedice rata.
Uspostava međunarodnog nadzora: Demilitarizirana zona pod međunarodnim nadzorom mogla bi dugoročno spriječiti nove sukobe.
Nedostaci (Cons):
Teritorijalni ustupci: Odricanje od dijela teritorija može se smatrati porazom i potkopavanjem suvereniteta Ukrajine.
Neizvjesnost u provedbi: Postoji rizik da Rusija ne poštuje sporazum ili da se sukobi nastave u nekom drugom obliku.
Dugoročna podjela: Demilitarizirana zona mogla bi dovesti do trajne podjele zemlje.
Pitanje odgovornosti: Ako Rusija ne bude snosila odgovornost za ratne zločine i obnovu, može se smatrati da je nekažnjena.
Protivljenje javnosti: Ovakav sporazum može naići na snažno protivljenje unutar Ukrajine, uključujući i vojsku.
Što dalje?
Iako su informacije o mirovnom planu još uvijek neslužbene i podložne promjenama, one otvaraju važno pitanje: je li ovo zaista put prema miru? Hoće li Ukrajina uspjeti sačuvati svoj suverenitet i teritorijalni integritet u novoj realnosti? Hoće li međunarodna zajednica uspjeti osigurati trajan mir i stabilnost u Europi? S obzirom na složenost situacije i dugogodišnju povijest sukoba, put do pravednog i trajnog mira bit će dug i trnovit. Međutim, svako nastojanje da se okonča nasilje i spase životi zaslužuje pažljivu analizu i podršku. Nastavit ćemo pratiti razvoj događaja i donositi vam najnovije informacije.
Često postavljana pitanja (FAQ):
Što je demilitarizirana zona?
Demilitarizirana zona (DMZ) je područje u kojem su vojne aktivnosti, utvrde i osoblje zabranjeni u skladu s ugovorom, sporazumom ili drugim obvezujućim instrumentom između dviju ili više strana. Cilj je smanjiti napetosti i spriječiti sukobe.
Je li Ukrajina pristala na predaju teritorija?
Prema izvješćima, Ukrajina je pristala na uspostavu demilitarizirane zone, što podrazumijeva povlačenje snaga i uspostavu tampon zone. Međutim, to se ne smatra potpunom predajom teritorija, već mehanizmom za postizanje mira, s potencijalnim budućim rješenjem statusa tih područja putem demokratskih procesa.
Kakva je uloga Donalda Trumpa u ovim pregovorima?
Navodi sugeriraju da je ukrajinski mirovni plan predan Donaldu Trumpu. Njegova uloga mogla bi biti u posredovanju ili vršenju pritiska na strane kako bi se postigao dogovor, s obzirom na njegovu poziciju bivšeg američkog predsjednika i njegov utjecaj u Republici.
Koje su potencijalne posljedice uspostave demilitarizirane zone?
Posljedice mogu biti višestruke: od smanjenja sukoba i spašavanja života do potencijalne de facto podjele zemlje i dugoročne neizvjesnosti oko konačnog statusa teritorija. Važna je i uloga međunarodnih snaga u nadzoru.
Što ako Rusija ne poštuje sporazum?
Ako Rusija ne poštuje sporazum, to bi moglo dovesti do ponovnog eskaliranja sukoba ili traženja novih diplomatskih i vojnih rješenja od strane Ukrajine i njenih saveznika. Učinkovitost međunarodnog nadzora bila bi ključna u sprječavanju kršenja.
Koji su daljnji koraci prema miru?
Daljnji koraci uključivat će službenu potvrdu pregovora, detaljno definiranje uvjeta sporazuma, potencijalno potpisivanje primirja i mirovnog sporazuma, te uspostavu nadzornih mehanizama. Također, bit će ključno planiranje obnove i osiguravanje sigurnosnih jamstava za Ukrajinu.
Leave a Comment