Uhićeni HDZ-ovac Mikulić tražio 6+6

Uvod

U posljednjim danima hrvatska javnost prati raskošnu priču koja se sve više pretvara u važan precedens za odnose između državnih dužnosnika, proračuna i pravila koja trebaju čuvati transparentnost javnih financija. Riječ je o Andriji Mikuliću, bivšem šefu državnog inspektorata i članu HDZ-a, koji je „zatražio naknadu plaće po modelu 6+6” – šest mjeseci puna plaća, šest mjeseci polovica plaće. Iako formalno pravna procedura ostaje unutar zakonskih okvira koji BDP-a Republike Hrvatske omogućuju ovakva primanja, financijski i reputacijski teret ovakvih zahtjeva postavlja brojna pitanja: kakvu poruku šalju javnom sektoru, koliko su ti zahtjevi opravdani s etičkog i fiskalnog stajališta te što to znači za povjerenje građana u institucije. U nastavku ćemo detaljno razložiti što to znači, kakve su činjenice, dokle seže istraga USKOK-a i koje su potencijalne posljedice po upravu i pravni okvir koji uređuje dužnosničke naknade.

Što je model 6+6 i zašto se spominje Mikulić

Kako funkcionira model 6+6

Model 6+6 predstavlja pravni okvir iz Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika (ZOPDD) prema kojem bivšim dužnosnicima nakon završetka službene funkcije pripada pravo na naknadu plaće u razdoblju koje se sastoji od šest mjeseci pune plaće i još šest mjeseci pola plaće. Kad takav dužnosnik više nije zaposlen u državnoj službi, državni proračun snosi teret zabilježene naknade tijekom trajanja razdoblja 6+6. U konkretnom slučaju Mikulić, kao bivši glavni državni inspektor, navodno je zatražio ostvarivanje tog prava sukladno članku 15. ZOPDD-a. Vlada je to potvrdila uz objašnjenje da se radi o pravu koje pripada bivšim dužnosnicima, a Mikulić nije zaposlen ni u Državnom inspektoratu niti je ddio iz službe 27. studenoga 2025. godine.

Koji je ukupni iznos i kako se računaju troškovi?

Prema službenim izračunima, Mikulić je kao neto plaću primanja iznosila 4257,96 € mjesečno. Ako primjena modela 6+6 bude registrirana, očekuje se da državni proračun kroz šest mjeseci isplati punu plaću od ukupno 25.547,76 € (6 × 4257,96 €). Sljedećih šest mjeseci, s obzirom na pola plaće, dodatnih 12.773,88 €. Kada se dodaju doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje te porez na dohodak, ukupni trošak za porezne obveznike iznosi otprilike 71.199 eura. Vlada je također naglasila da Mikulić nije zaposlen u Državnom inspektoratu i da je odjavljen istog dana navedenog razdoblja. Ti podaci ukazuju na jasnu fiskalnu težinu takvog isplaćivanja, ali i na važnost pravilnog tumačenja zakonskog okvira u kontekstu javnih financija.

Zašto se spominje u javnosti?

Postupci oko 6+6 nisu samo tehničko pitanje – oni otvaraju širi diskurs o jednakim pravilima za sve državne dužnosnike, o tome treba li postojeća pravila ostaviti netaknuta ili ih prilagoditi u svijetu koji se brzo mijenja, te o tome kako javnost percipira takve odluke u kontekstu borbe protiv korupcije. Kritičari ukazuju da ovakvi zahtjevi mogu biti percipirani kao privilegija koja potkopava povjerenje građana, dok zagovornici tvrde da dužnosnici imaju određene zaštite radi sigurnosti budućih rizika i cjelovitosti javnih službi. U svakom slučaju, slučaj Mikulić služi kao ogledalo cjelokupnom sustavu – treba li pojedini dužnosnici imati isti standard odlaska iz funkcije i koliko to košta proračun?

USKOK, istraga i sumnje koje prate slučaj

Što je USKOK radio?

USKOK i policija provode dokazne radnje na području više županija, a pored Mikulića obuhvaćene su i druge osobe. Prema neslužbenim informacijama, Mikulić se sumnjiči za primanje mita u iznosu od 120.000 eura te velike količine mesa, radi dobivanja dozvola za rad jednom kamenolomu. Takvi navodi postavljaju temelje za ozbiljne optužbe koje nadilaze osobne naknade te otvaraju pitanje temelja te političko-koruptivne mreže koja može ugroziti ne samo konkurentnost tržišta nego i sigurnost okoliša zbog nezakonitog postupanja. Istovremeno, u zasebnom dijelu afere s opasnim otpadom, navodi se da je Mikulić od poduzetnika Josipa Šinceka tražio oko 500.000 eura mita kako bi inspekcija „zažmirila“ na nezakonito zbrinjavanje medicinskog i plastičnog otpada na više lokacija, uključujući silos u Gospiću. Tragično je to što su ovi navodi u različitim medijskim izvorima, često temeljem tvrdnji obrane i nepotvrđenih informacija, a istraga je i dalje otvorena. U svakom slučaju, ovakvi navodi, ako su istinita, ukazuju na duboke sustavne probleme kojima bi institucije trebale ozbiljno pristupiti.

Koje su posljedice po tužiteljsku i pravosudnu sliku?

Ovaj slučaj postavlja pitanje o ulogama pravosuđa i tijela za provedbu zakona u borbi protiv korupcije. U trenutku kada se državne institucije suočavaju s optužbama, javnost očekuje jasne procedure, transparentnost i neovisnost. Ukoliko se pokaže da su navodi o mita i nezakonitom zbrinjavanju otpada istiniti, to bi imalo dalekosežne posljedice: od religije povjerenja u institucije do mogućnosti privlačenja novih ulaganja i suradnje s privatnim sektorom. Ako, naprotiv, istrage pokažu da su navodi pretjerani ili neosnovani, pitanje povlastica 6+6 moglo bi biti preopterećeno ostro kritičkim tonom koji se temelji na perceciji, a ne na činjenicama. U svakom slučaju, javnost očekuje transparentnost i brzu, jasnu komunikaciju iz vlade i pravosudnih tijela.

Imovinska kartica i porast vrijednosti nekretnina

Imovinski status Mikulića

Prema njegovoj imovinskoj kartici, Mikulić je kao glavni državni inspektor primao neto plaću od 4257,96 € mjesečno. Tijekom godina prijavio je i vrijednu kuću na Krku (Malinska) procijenjenu na približno 400.000 € te posjedovanje lovačkog oružja. Povećanje vrijednosti imovine u proteklim godinama pratile su priče o pristupu novogradnji i rekonstrukcijama koje su, prema pisanju medija, značajno povećale vrijednost obiteljskog imanja. Iako imovinska kartica ne traži nužno transfer vlasništva, činjenica da je dugačke nizove kupovina i investicija pratio uzlazni trend često se tumači kao posljedica povećanog prihoda i korisnih prilika koje su bile dostupne prije ili nakon službenog odlaska.

Kako utječu privatne investicije na percepciju javnosti?

Privatne investicije i naglašen rast imovine bivših dužnosnika često su predmet javnog nadzora i medijskih analiza. Kada se istovremeno javljaju navodi o ukupnim troškovima za proračun, logična je sumnja javnosti da bi takvi dužnosnici mogli iskoristiti svoje posljednje godine u službi kako bi sinkronizirali privatni interes s državnim troškovima. Slični slučajevi nisu rijetkost ni u drugim državama. U nekim se zemljama uvode stroža pravila o sukobu interesa, nuklearna transparente i mehanizmi transparentnosti (npr. objave imovinskih kartica na državnim portalima, periodične provjere, javne rasprave), kako bi se limitirali rizici.

Štetan ili koristan model? Proracun i etika iza 6+6

Prednosti i mane modela 6+6

Prednosti: model 6+6 pruža sigurnost zaposlenima koji su u najvišem riziku od gubitka prihoda nakon završetka službe i može biti sredstvo za privlačenje i zadržavanje stručnjaka na ključnim pozicijama. Također, pruža dodatnu zaštitu za javne službenike koji su nakon dužnosti izloženi rizicima, poput pravne zaštite i sigurnosnih jamstava. Mane: ovaj model stvara rizik od pojave privilegija koje suprotstavljaju etičkim normama javne uprave. Osim toga, ako se isplata provodi bez jasnih, provjerljivih procedura i uz predugo trajanje, mogao bi se stvoriti dojam „plaćanja za loše odluke“ ili jednostavno „zasićenost“ javnosti u odnosu na proračunske troškove. U ovakvim slučajevima transparentnost, javna rasprava i jasne regulatorne smjernice postaju ključne za obnovu povjerenja.

Treba li reformirati državu okvir?

U mnogim zemljama raspravlja se o revidiranju dužnosničkih naknada i nadzoru kako bi se osigurala pravična raspodjela plaća i naknada. Neki prijedlozi uključuju: redovite nezavisne provjere imovinskog statusa, ograničenja za dodatne naknade, transparentno objavljivanje informacija o naknadama i roku trajanja, te prilagodbu prema indici uz posredne faktore poput industrije i regiona. Kritičari tvrde da su potrebna jasna pravila, ali i fleksibilnost kako bi se zadržali ključni stručnjaci. U svakom slučaju, put naprijed zahtijeva balans između zaštite državnog interesa i javnog interesa.

Postupci, javnost i budućnost hrvatske državne uprave

Kako ovakvi slučajevi utječu na transparentnost?

Transparentnost u javnoj upravi nije samo deklarativna vrijednost, već esencijalni mehanizam za suzbijanje korupcije. Slučaj Mikulić, uz ostale afere vezane uz otpada i velike navodne iznose mita, potiče raspravu o tome koliko su pravila vidljiva i razumljiva javnosti. Transparentnost uključuje ne samo objavu imovinskih kartica, već i jasno strukturirane procedure za podnošenje zahtjeva, rokove odlučivanja i dostupnost informacija. Kada građanin vidi brojke, datume i službene izjave, lakše je procijeniti je li postupak pošten ili ne. Zbog toga su transparentnost i otvorene procedure ključne za obnovu povjerenja.

Koje su posljedice za političke stranke?

Političke stranke u ovakvim situacijama često su na meti javnosti jer se čini da privilegije i naknade mogu biti povezane s političkim utjecajem. U demokratskom okruženju, ovakvi slučajevi zahtijevaju brzu i jasnu komunikaciju s javnošću, ali i unutarnje reforme unutar stranaka kako bi se spriječili sukobi interesa i nepotrebne napetosti. Prijedlozi reformi ovdje često idu paralelno s discipliniranjem sustava protiv korupcije i jačanjem pravne sigurnosti za sve građane.

Zaključak

Uhićenje Mikulića i tvrdnje o naknadi po modelu 6+6 ponovno nas potiču da se fokusiramo na temeljna pitanja oko javnih službi: transparentnost, pravni okvir, i etički standardi koji bi trebali štititi interese građana. Dok istrage traju, ključno je da se jasno razgraniče činjenice od nagađanja, te da institucije odgovore na pitanja: kakav je stvarni financijski teret takvih naknada za državni proračun, je li sustav reagirao pravovremeno i skladno, te kakve prevencije i reforme su potrebne da bi se slični rizici smanjili u budućnosti. Kriminal.info nastavlja pratiti razvoj događaja i pruži pregled kroz činjenice, statistike i analize koje doprinose razumijevanju složenih odnosa između javnih službi, politike i interesa građana.

Semantički ključne riječi

• korupcija
• 6+6
• državna služba
• USKOK
• inspektor
• HDZ
• proračun
• otpad
• mit
• zbrinjavanje otpada
• imovinska kartica
• transparentnost
• pravna osnova

FAQ – Često postavljena pitanja

• Što znači 6+6 u kontekstu državnih dužnosnika?

  Radi se o pravu bivših dužnosnika da nakon završetka službe šest mjeseci primaju punu plaću, a narednih šest mjeseci polovicu plaće, uz moguće doprinose i poreze. To je pravni okvir definiran Zakonom o obvezama i pravima državnih dužnosnika (ZOPDD).

• Jesu li ovi iznosi automatski potvrđeni ili traže dodatnu provjeru?

  Takvi zahtjevi zahtijevaju formalnu proceduru i provjere. Vlada uzima u obzir pravnu osnovu i eventualne interferencije s postojećim pravilima. U slučaju Mikulić, Vlada je objavila navedene detalje, ali činjenice i točna primjena moraju biti potvrđene kroz službenu istragu i sudske odluke.

• Kako se postupa s javnošću na ovakve odluke?

  Transparentnost je ključna. Vlade često objavljuju sažetke, službene odgovore i statistike kako bi građani bili informirani o troškovima i pravnim osnovama. Javna rasprava i nadzor omogućuju bolje razumijevanje i eventualnu reformu sustava.

• Koje reforme bi mogle smanjiti rizik od zlouporabe?

  Neki prijedlozi uključuju bolje objavljivanje imovinskih kartica, striktne rokove za odobrenje naknada, nezavisne nadzorne mehanizme, jasnije definicije sukoba interesa, i redovitu evaluaciju naknada za dužnosnike nakon odlaska iz službe.

• Kako ovi slučajevi utječu na borbu protiv korupcije?

  Takvi procesi testiraju sustav borbe protiv korupcije: ako se dokaže korupcija, to jača prethodne okvire; ako se pokaže da su navodi neosnovani, to pak potiče reforme za jačanje povjerenja i jednake primjene pravila za sve dužnosnike.

• Što građani mogu učiniti ako sumnjaju na nepravilnosti?

  Građani mogu prijaviti sumnje nadležnim tijelima, poput USKOK-a ili Povjerenstvu za sukob interesa, te sudjelovati u javnim raspravama i transparentnim procesima kako bi se osigurala odgovornost i poštovanje zakona.

• Jesu li ovakvi slučajevi jedini u Hrvatskoj?

  Ne; slični slučajevi povremeno se događaju i u drugim zemljama, što ukazuje na potrebu stalnih reformi i snažnijih mehanizama nadzora u javnoj službi.