Ilustracija: Igor Kralj/Pixsell
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Prijestonim načelima i otvorenim strukturama energetskih zajednica, kao osnovnog načela aktivnog uključivanja građana u energetsku tranziciju, upozorava Goran Čačić iz Zelene energetske zajednice.
Energetske zajednice na principu otvorenosti, uključivosti i uz zadržavanje autonomije od velikih poduzeća omogućavaju da građani, mali poduzetnici i obrtnici, predstavnici javnog sektora, ali u nekim slučajevima i veće tvrtke, na jednostavan način izravno sudjeluju u proizvodnji vlastite obnovljive energije.
Iako je zakonodavni okvir koji definira energetskih zajednice usvojen prije gotovo četiri godine, u Hrvatskoj su do sada служbeno registrovane samo tri energetske zajednice građana i nijedna zajednica obnovljive energije, a posljednja energetska zajednica građana registrirana je prije više od godinu dana, rekao je Čačić.
Administracija je i dalje najveća prepreka
Smatra da je problem višestruk. “Kod energetskih zajednica građana proces registracije je vrlo kompleksan, skup i nije ga jednostavno proći, a kod zajednica obnovljive energije nije uopće definiran”, rekao je. Problem je i još uvijek neisplativ poslovni model za energetske zajednice, što je, ističe, “vrlo bitan motivator za građane da uopće krenu u cijelu priču”.
Direktorica Obnovljivih izvora energije Hrvatske Maja Pokrovac kaže da situacija s energetskim zajednicama, nažalost, pokazuje da je administracija i dalje najveća prepreka uključivanju građana u proizvodnju čiste energije.
“Važno je naglasiti da su propisi o energetskim zajednicama u nadležnosti HERA-e, iste one regulatorne institucije koja već više od tri godine nije donijela odluku o jediničnoj cijeni priključenja na mrežu. To samo dodatno pokazuje koliko je cijelo područje sporo i neusklađeno”, tvrdi Pokrovac.
Ljudi zapravo nemaju putokaz kako osnovati takvu zajednicu
Za energetske zajednice građane kaže da je postupak registracije poprilično zahtjevan, potrebno je prikupiti 18 različitih dokumenata i proći kroz 18 koraka, što zahtijeva puno vremena i znanja, zajednica mora imati i zaposlenika, a sve to je za većinu ljudi, osobito za male lokalne inicijative, obeshrabrujuće.
Za zajednice obnovljive energije, koje bi trebale biti moderniji i jednostavniji model, kaže da u praksi proces uopće nije definiran, ne zna se koji dokumenti su potrebni, kojim se institucijama obraćati niti kojim redoslijedom. Ljudi zapravo nemaju putokaz kako osnovati takvu zajednicu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
“Zbog takvih procedura Hrvatska danas ima samo tri registrirane energetskih zajednice. Usporedbe radi, Austrija ima više od 1200, a Nizozemska 714. Sve dok se postupci ne pojednostave i ne učine razumljivima, građani i lokalne zajednice teško mogu postati aktivni sudionici energetskoj tranziciji”, upozorila je Pokrovac.
HEP ima zakonsku obvezu da to provede
Čačić kaže da je dijeljenje energije jedan od osnovnih poslovnih modela koji u drugim državama EU normalno funkcionira, ali u Hrvatskoj “to nije omogućeno od strane HEP ODS-a koji još uvijek radi na prilagodbama svog tehničkog sustava za obračun na taj način potrošene energije, unatoč zakonskoj obvezi da to provede”.
Druga opcija poslovnog modela je prodaja proizvedene električne energije na tržištu. Međutim, kako zajednice svoje prve projekte često razvijaju kao proizvodna postrojenja manje snage te s malom količinom proizvedene energije “ne mogu parirati velikim igračima na tržištu”.
Ako zaista želimo više projekata energetskih zajednica u praksi, moramo stvoriti poticajno okruženje i održiv poslovni model za građane, dati im šansu, bilo kroz omogućavanje ekonomski opravdanog modela dijeljenja energije, osiguravanje kvote za otkup proizvedene energije za energetske zajednice ili neki drugi poticajni mehanizam, poručio je Čačić.
Gdje se može formirati zajednica?
Kaže da se zajednica obnovljive energije može formirati u jednom kvartu ili dijelu grada gdje građani, poduzetnici i obrtnici koji tamo žive nemaju dovoljno svojih krovova za proizvodnju dovoljne količine energije iz sunčane elektrane.
To može biti zbog malih dostupnih površina krova, kao za građane koji žive u neboderu koji ima dosta stanara, ali vrlo mali krov, ili za građane koji žive u zaštićenom području ili povijesnim gradskim jezgrama gdje postoje zabrane stavljanja panela na krov.
U takvim slučajevima građani mogu formirati energetsku zajednicu te kroz nju skupiti potrebne resurse i primjerice zakupiti veliki krov na proizvodnoj hali ili na školskoj dvorani koja se nalazi u blizini i na njoj izgraditi svoju elektranu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Leave a Comment