Udruga Sjena upozorava kako je premijer Andrej Plenković izravno izjednačio važnost odluke Ustavnog suda s financijskim resursima, umanjujući tako temeljna ljudska prava i njihovu neupitnu vrijednost.
U ponedjeljak je iz udruge Sjena stiglo priopćenje u kojem se oštro kritizira politika koja zanemaruje principi ljudskih prava u korist financijskih ograničenja. Poruka je jasna – novac ne smije biti razlog zbog kojeg se ne poštuju temeljne pravice građana, posebno djece i osoba s invaliditetom, te ih se ostavlja bez dostupnih i potrebnih usluga.
Ustavni sud i štita ljudska prava
Zašto su temeljna prava neupitna?
Ustavni sud, kao najviši sudski organ u Hrvatskoj, ima ključnu ulogu u zaštiti ljudskih prava i sloboda. Ti prava, poput prava na osobnu asistenciju, jednakost ili pristup obrazovanju, ne smiju ovisiti o financijskim sposobnostima države. To bull\je temeljna obveza svih vlasti, a ne luksuz ili privilegij koji je moguće ukinuti ili odgoditi, poručuju iz udruge Sjena.
Što je ključni problem u retorici premijera?
Premijer Andrej Plenković ranije je izjavio kako se država borila s nedostatkom osobnih asistenata na tržištu rada, a to se koristi kao argument za odgađanje ili smanjenje prava građana. Međutim, iz udruge Sjena ističu da takvi argumenti vrijeđaju inteligenciju i pokazatelj su zanemarivanja državne odgovornosti. Država mora osigurati resurse i programima poticati prijem osoba u sustav socijalne skrbi.
Novac – opravdanje ili izgovor za nečinjenje?
Zašto novac nikada ne smije biti opravdanje?
U praksi, vlast često koristi financijska ograničenja kao glavni argument za odgađanje ili ukidanje socijalnih prava. No, tržište i državne financije moraju biti usklađeni sa svojom najvažnijom funkcijom – osiguravanjem dostojanstva svakog pojedinca. Ako je, suprotno tome, novac najveći kriterij, onda to znači da su ljudska prava postavljena niže od financijskih prioriteta, što je vrlo opasna politika.
Doseg hrvatske vlade u realnosti
Prema najnovijim statističkim podacima, u Hrvatskoj je gotovo 70.000 djece i osoba s invaliditetom kojima je potrebna pomoć u svakodnevnim aktivnostima. No, višegodišnje smanjenje financijskih sredstava za socijalni sustav rezultiralo je nedostatkom osobnih asistenata i dostupnih usluga. Premda se od Vlade traži dodatno financiranje, odgovornosti se prebacuju s jedne strane na drugu, a pravi problem i dalje ostaje nepoštivanje ljudskih prava zbog nedostatka resursa.
Kriminal i socijalni sustav
Kako se kriminal i socijalna nepravda isprepliću?
Ova politika zanemarivanja prava najranjivijih često povećava rizik od socijalne isključenosti, a samim time i povećava mogućnost razvoja kriminalnih skupina koje profitiraju na tuđoj nepravdi. Primjerice, mladima s poteškoćama koji nemaju pristup obrazovanju ili zaposlenju, često je jedino rješenje uključivanje u kriminalne radnje ili devijantno ponašanje kao način preživljavanja. To dodatno opterećuje i pravosudni sustav, koji se već suočava s brojnim izazovima u evidentiranju i kažnjavanju takvih slučajeva.
Statistike kriminala i ranjivih skupina
Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, u posljednjih pet godina zabilježen je porast počinjenja prijestupa od strane osoba s invaliditetom ili u situacijama socijalne ugroženosti za čak 15%. To je jasna signalna lampica da je sustav socijalne zaštite nužno osnažiti, a ne marginalizirati one kojima je pomoć najpotrebnija.
Koristi i mane sustava socijalne zaštite
Prednosti ulaganja u socijalne uređaje i pravdu
- Pristup pravdi i socijalnim uslugama osigurava važan temelj za društvenu dobrobit.
- Osobna asistencija omogućava ravnopravno sudjelovanje u društvu.
- Ulaganje u prava najranjivijih smanjuje dugoročne socijalne i financijske troškove.
- Smanjuje se rizik od socijalne isključenosti i kriminala u skupinama kojima je pomoć najpotrebnija.
Koji su nedostaci današnjeg sustava?
- Nedostatak financijskih sredstava za dugoročne projekte i proširenje kapaciteta.
- Neujednačenost i korupcijski rizici u dodjeli socijalnih usluga.
- Politizacija socijalnih pravica i nedostatak političke volje za sustavne promjene.
- Složena birokracija i administrativni teret za građane i obiteljske centre.
Kako promijeniti stvari?
Reforma socijalnog sustava i ulaganje u ljudska prava
Jedino trajno rješenje je temeljita reforma socijalnog sustava s prioritetom na prava građana, a ne na financijska ograničenja. To znači povećanje budžeta za socijalnu zaštitu, bržu i transparentniju distribuciju usluga, te osiguranje dostupnih resursa za sve korisnike. Politička volja i društvena svijest igraju ključnu ulogu u tome.
Koje su alternative i principi dobre prakse?
- Modeli socijalnih sustava u skandinavskim zemljama, gdje je socijalna zaštita prioritet i dodatno financiranje je trajno osigurano.
- Uključivanje nevladinih organizacija u pružanje usluga i nadzor rada državnih službi.
- Uspostava sustava transparentnosti i računalnog praćenja distribucije sredstava.
- Privatne inicijative i partnerstvo s poslovnim sektorom u razvoju inovativnih rješenja za i dalje dostupne usluge.
Zaključak
Koristi od poštivanja ljudskih prava i osnaživanja socijalnih sustava ne mogu se mjerenjem financijskih sredstava smatrati — ona su investicija u bolju i pravedniju budućnost društva. Ako želimo imati društvo koje štiti i podupire najranjivije, onda je nužno da vlasti shvate kako novac nikada ne smije biti izgovor za zanemarivanje prava ljudi. U suprotnom, riskiramo da povijest i statistike budu naša opomena, a ne smjernice za promjene koje su neophodne.
Često postavljana pitanja (FAQ)
1. Zašto je važno osigurati osobnu asistenciju za osobe s invaliditetom?
Osobna asistencija omogućava osobama s invaliditetom da ravnopravno sudjeluju u društvu, pristupe obrazovanju, radu, te manje su izloženi socijalnoj izolaciji i diskriminaciji. Bez nje, njihova je autonomija jako ograničena, čime gubi na svojoj ljudskoj vrijednosti i dostojanstvu.
2. Koliko je u posljednje dvije godine smanjen proračun za socijalne usluge?
Prema službenim podacima Ministarstva financija, izravno je smanjen za čak 20% u odnosu na prethodnu godinu, što je izazvalo velike probleme u pružanju usluga i zaposlenju osobnih asistenata.
3. Kakve su posljedice odgađanja ili ukidanja prava na osobnu asistenciju?
Osim što se pogoršava kvaliteta života najranjivijih, povećava se i rizik od socijalne isključenosti, zdravlje i sigurnost ugroženih, rastu socijalne napetosti i rizik od kriminala među mladima s poteškoćama.
4. Koji je glavni uzrok političkog zanemarivanja socijalnih prava?
Primarna je politička volja, odnosno nedostatak volje da se dugoročno i sustavno riješe problemi najranjivijih, iz strahovanja od političke odgovornosti ili zbog financijskih prioriteta koji nisu usklađeni s potrebama društva.
5. Kako možemo pridonijeti promjeni?
Podsjetimo da je potrebno javno zagovaranje, sudjelovanje u civilnim inicijativama, podrška organizacijama koje se bore za prava osoba s invaliditetom, te jednostavno, informiranje i educiranje javnosti o važnosti socijalne pravde.
Leave a Comment