U srcu Međimurja, pitomo selo Sitnice zavijeno je u crno nakon tragičnog događaja koji je potresao Hrvatsku. Sinoć je ovdje, u mirnom kutku ruralnog krajolika, brutalno prekinut jedan život, dok se drugi bori za opstanak. Policija provodi opsežnu potragu za ubojicom iz Međimurja, 40-godišnjim Josipom Oršušem iz romskog naselja Piškorovec, čiji je bijeg pokrenuo veliku akciju koja nadilazi hrvatske granice. Ovaj slučaj nije samo priča o nasilju, već i bolan podsjetnik na propuste sistema i izazove s kojima se društvo suočava u borbi protiv obiteljskog nasilja i recidivizma.
Tragedija u Sitnicama: Kronologija i Detalji Horora
Tragedija u Sitnicama, koja je odjeknula cijelom Hrvatskom, zbila se u sumrak, ostavivši iza sebe šok i nevjericu. Događaj je brzo eskalirao od sumnje na obiteljsku svađu do punokrvnog ubojstva, što je potaknulo hitnu reakciju policijskih snaga.
Tko su bile žrtve i što se dogodilo?
Prema službenim informacijama Policijske uprave međimurske, sinoć je u Sitnicama iz vatrenog oružja ubijena 28-godišnja žena. Radi se o sestri Oršušove partnerice. Njegova 29-godišnja partnerica, čiji je identitet zaštićen, teško je ranjena i bori se za život u bolnici. Prve informacije bile su kontradiktorne, sugerirajući da je ubijena partnerica, a ranjena njezina sestra. Međutim, PU međimurska je kasnije potvrdila da je upravo Oršuševa nevjenčana supruga ta koja se kritično bori za život, dok je njezina sestra izgubila život. Ovaj detalj dodatno naglašava brutalnost i nerazumnost počinjenog djela, gdje su žrtve osobe bliske počinitelju, unutar obiteljskog kruga.
Kronologija zločina i bijega
Zločin se dogodio kasno navečer, a nakon pucnjave, Josip Oršuš je pobjegao s mjesta događaja. Njegov bijeg bio je munjevit i organiziran, što sugerira prethodno planiranje ili barem brzinu reakcije. Policija je odmah pokrenula intenzivnu potragu. U ranim jutarnjim satima, Oršušev automobil pronađen je napušten u susjednoj Sloveniji, u mjestu Raskrižje, što je odmah aktiviralo međunarodnu potragu i podiglo razinu uzbune. Sama činjenica da je počinitelj uspio prijeći granicu u kratkom roku ukazuje na propuste u graničnoj kontroli u prvim satima nakon zločina ili pak na izuzetnu efikasnost njegovog plana bijega.
“Na terenu su sve raspoložive snage, specijalne postrojbe, dronovi i potražni psi”, javila je HRT-ova novinarka Jasmina Grbavec s mjesta događaja, opisujući razmjere potrage.
Nažalost, oružje kojim je počinio zločin nije pronađeno u automobilu, što dodatno povećava rizik i opasnost za javnost. Pretpostavlja se da bjegunac i dalje posjeduje vatreno oružje, što je alarmiralo policiju da izda snažno upozorenje građanima.
Profil Osumnjičenog: Josip Oršuš – Recidivist u Bijegu
Identitet osumnjičenog, Josipa Oršuša, brzo je postao poznat javnosti, a s njime i šokantni detalji o njegovoj kriminalnoj prošlosti. Njegov profil crta sliku osobe koja je dugo bila na marginama zakona, ignorirajući posljedice svojih djela.
Duga povijest kriminala: Od imovinskih delikata do nasilja
Josip Oršuš (40) nije nepoznat policiji niti pravosudnom sustavu. Naprotiv, iza sebe ima impresivan dosje s čak 35 evidentiranih kaznenih djela. Glasnogovornik PU međimurske, Radovan Gačal, jasno je istaknuo: “On je multi recidivist, počinitelj kaznenih djela, većinom imovinskih delikata.” Ova izjava ne samo da opisuje Oršuša kao ponavljača kaznenih djela, već i naglašava da je njegov kriminalni put uglavnom bio vezan uz krađe i slične imovinske delikte. Međutim, prijelaz na teška kaznena djela s nasiljem, poput ubojstva, predstavlja alarmantan pomak u njegovom ponašanju.
Zbog čega je bio na slobodi? Sustavne manjkavosti
Ovaj slučaj otvara i pitanje o efikasnosti pravosudnog sustava. Oršuš se, prema izjavama policije, trebao jutros (dan nakon zločina) javiti na odsluženje jednogodišnje zatvorske kazne u Remetinec zbog ranije počinjenih krađa. “Po nekoj logici nije trebao biti na slobodi”, izjavio je Gačal. Ova rečenica sažima frustraciju mnogih – kako je osoba s tako dugim dosjeom, kojoj je izrečena kazna zatvora, mogla biti na slobodi i počiniti ovako gnusno djelo? Između presude i izvršenja kazne često prođe previše vremena, što omogućuje recidivistima da nastave s kriminalnim aktivnostima. Ovo ukazuje na potrebu za bržim sankcioniranjem takvih osoba i preispitivanjem procedure izvršenja kazni, pogotovo kada je riječ o počiniteljima s dokazanom sklonošću kriminalu.
Prema statistikama Ministarstva pravosuđa, velik broj izrečenih kazni zatvora čeka na izvršenje, a prosječan broj recidivista u kaznenom sustavu Hrvatske iznosi oko 30-40%, ovisno o vrsti djela. Oršušev slučaj je drastičan primjer kako manjkavosti u sistemu mogu imati fatalne posljedice.
Opsežna Policijska Potraga: Na Zemlji, u Zraku i preko Granica
Potraga za ubojicom iz Međimurja aktivirala je sve raspoložive resurse i pokazala je punu spremnost hrvatske policije, ali i snagu međunarodne suradnje. Intenzitet potrage svjedoči o ozbiljnosti situacije i opasnosti koju odbjegli počinitelj predstavlja.
Kopnene i zračne snage u akciji
Odmah po dojavi o zločinu, Policijska uprava međimurska pokrenula je opsežnu akciju. Na teren su poslane brojne patrole, specijalne jedinice, potražni psi te, što je sve češće u modernim potragama, dronovi. Dronovi omogućuju brzu i efikasnu pretragu velikih i nepristupačnih područja, što je ključno u ruralnim krajevima poput Međimurja. Iako potraga traje intenzivno, s naglaskom na to da se neće obustaviti ni tijekom noći, pronalazak osumnjičenog i dalje ostaje primarni cilj.
Uključivanje dronova u potragu za bjeguncima postaje standardna praksa u suvremenoj policijskoj taktici. Njihova sposobnost pretraživanja terena u kratkom vremenu, čak i u uvjetima smanjene vidljivosti, znatno povećava šanse za pronalazak. Specijalne postrojbe, obučene za kretanje po teškom terenu i za situacije visokog rizika, čine okosnicu zemaljske potrage, osiguravajući da se svaki potencijalni trag pomno istraži.
Apel javnosti: Ne približavati se!
Policija je, svjesna opasnosti koju Josip Oršuš predstavlja, izdala snažno upozorenje građanima. Pretpostavlja se da je bjegunac naoružan, što ga čini izuzetno opasnim. Građane se poziva da, ukoliko ga primijete ili imaju bilo kakvu informaciju, odmah nazovu broj 192. Izričito se upozorava da se osumnjičenom ne pokušava samostalno približavati niti ga zaustavljati. Ovakvi apeli nisu rijetki u potragama za opasnim počiniteljima, a njihova je svrha prvenstveno zaštita života i sigurnosti građana.
Pronalazak automobila: Trag koji vodi preko granice
Ključan razvoj događaja u potrazi bio je pronalazak Oršuševog automobila u Sloveniji, u mjestu Raskrižje, samo 16 kilometara od mjesta zločina. Ovaj detalj odmah je proširio potragu izvan hrvatskih granica i signalizirao da se bjegunac najvjerojatnije kreće pješice ili je pronašao drugo prijevozno sredstvo. Pronalazak automobila bio je dvojak – s jedne strane je suzio područje pretraživanja za vozilom, ali s druge strane otvorio je mnogo veće područje za pješaka, pogotovo ako se kreće kroz šumovite i slabo naseljene predjele.
Ovaj trenutak je bio prekretnica: slovenska policija odmah se uključila u potragu, a kasnije su kontaktirane i mađarske snage, s obzirom na blizinu tromeđe i potencijalne smjerove bijega. Međunarodna koordinacija postala je imperativ.
Uloga Međunarodne Suradnje u Potrazi za Ubojicom iz Međimurja
Kada se radi o prekograničnom kriminalu, međunarodna suradnja policijskih snaga postaje nezaobilazna. Slučaj potrage za Josipom Oršušem to zorno demonstrira, ističući efikasnost i važnost zajedničkog djelovanja.
Suradnja sa Slovenijom: Prvi korak
Čim je Oršušev automobil pronađen u Sloveniji, slovenske specijalne jedinice aktivno su se uključile u potragu. Suradnja između hrvatske i slovenske policije na ovom području je rutinska i dobro uhodana, s obzirom na dugu zajedničku granicu i česte slučajeve prekograničnog kriminala. Razmjena informacija, koordinacija terenskih operacija i usklađivanje resursa ključni su za uspjeh ovakvih akcija. Slovenski kolege odmah su preuzeli svoj dio odgovornosti, pretražujući svoje područje uzduž granice s Hrvatskom.
Proširenje potrage na Mađarsku: Potencijalna ruta bijega
Zbog geografske blizine i potencijalnih ruta bijega, kontaktirane su i policijske snage u Mađarskoj. Tromeđa Hrvatske, Slovenije i Mađarske, iako rijetko naseljena, nudi brojne mogućnosti za skrivanje i prelazak granica. Angažman mađarske policije pokazuje koliko ozbiljno se shvaća ova potraga i koliko se široko razmatraju sve moguće opcije za kretanje bjegunca. Integracija u europske sigurnosne sustave omogućuje brzu reakciju i razmjenu podataka, što je neprocjenjivo u ovakvim situacijama.
Sustavi poput Schengenskog informacijskog sustava (SIS) omogućuju brzu razmjenu informacija o traženim osobama i predmetima, što znatno olakšava prekogranične potrage. Iako je Oršuš navodno prešao granicu pješice, podaci o njemu automatski su dostupni svim zemljama članicama, što mu sužava manevarski prostor. Uspješnost ovih operacija uvelike ovisi o brzini i preciznosti razmjene informacija.
Važnost europske policijske mreže
Ovaj slučaj naglašava vitalnu ulogu koju europska policijska mreža igra u borbi protiv organiziranog kriminala i hvatanju opasnih počinitelja. Kriminalci često iskorištavaju otvorene granice, ali zajednički napori policijskih agencija omogućuju im da budu sustignuti bez obzira na to kamo pokušaju pobjeći. Suradnja između država članica EU i šire ključna je za osiguranje sigurnosti u cijeloj regiji.
Pozadina i Motiv Nasilja: Ljubomora i Obiteljsko Nasilje
Iako istraga još traje, neslužbene informacije i svjedočenja ukazuju na motiv koji se često provlači kroz slučajeve nasilja u obitelji: ljubomoru i narušene partnerske odnose. Tragedija u Sitnicama, nažalost, uklapa se u poznati obrazac obiteljskog nasilja.
Ljubomora kao pokretač
Prema neslužbenim informacijama, Josip Oršuš je bio izuzetno ljubomoran i partnericu je optuživao za preljub. Takva posesivnost i nepovjerenje često su korijen sukoba koji eskaliraju u nasilje. Ljubomora, kada je patološka, može dovesti do iracionalnih i destruktivnih ponašanja, a u kombinaciji s vatrenim oružjem, rezultati mogu biti fatalni. Ova emocionalna dinamika, iako razumljiva u određenoj mjeri, nikada ne opravdava nasilje, a pogotovo ne ubojstvo.
Statistike pokazuju da je ljubomora čest motiv u slučajevima femicida i obiteljskog nasilja. Prema podacima Europskog instituta za ravnopravnost spolova (EIGE), oko 38% ubojstava žena u Europi počine njihovi partneri, a ljubomora i kontrola su često prisutni faktori. To naglašava potrebu za prepoznavanjem ranih znakova nasilnog ponašanja i osiguravanjem adekvatne zaštite za žrtve.
Povijest obiteljskog nasilja: Crvena zastavica sustavu
Ovaj slučaj nije iznenadio sve. U srpnju je, naime, Hrvatski zavod za socijalni rad (HZSR) zaprimio prijavu nasilja protiv Josipa Oršuša. Njegova partnerica se u jednom trenutku, tražeći spas, vratila iz sigurne kuće. To je ključan detalj koji pokazuje da je sustav bio upoznat s problematikom obiteljskog nasilja u ovoj obitelji. Povratak žrtve nasilja u opasno okruženje, unatoč prethodnim intervencijama, čest je i iznimno opasan fenomen. Razlozi su složeni: ekonomska ovisnost, prijetnje, strah, ali i manipulacija od strane počinitelja.
Činjenica da je žrtva već bila u sigurnoj kući, a potom se vratila, otvara ozbiljna pitanja o mehanizmima podrške i zaštite žrtava obiteljskog nasilja. Je li bilo dovoljno resursa, podrške, nadzora? Je li sustav pružio dovoljno alata da se prekine ciklus nasilja? Nažalost, ova tragedija sugerira da su postojali propusti u osiguravanju trajne sigurnosti za žrtve.
Ciklus nasilja često izgleda ovako:
- Faza nakupljanja napetosti: Žrtva osjeća rastuću napetost i strah.
- Faza incidenta nasilja: Izbijanje fizičkog, psihičkog ili drugog oblika nasilja.
- Faza pomirenja/medenog mjeseca: Počinitelj pokazuje kajanje, obećava promjenu, manipulira žrtvom.
Ovaj ciklus se ponavlja, a žrtve se često nađu zarobljene u njemu, s malo izlaza bez sustavne i dugotrajne podrške.
Uloga Centra za socijalnu skrb i drugih institucija
Centri za socijalnu skrb imaju ključnu ulogu u prepoznavanju i intervenciji u slučajevima obiteljskog nasilja. Međutim, njihove ovlasti su često ograničene, a resursi nedostatni. Suradnja s policijom, pravosuđem i zdravstvenim ustanovama je imperativ. Ovaj slučaj naglašava važnost bolje koordinacije između svih uključenih institucija, kao i potrebu za kontinuiranom edukacijom osoblja i jačanjem preventivnih programa.
Potrebno je preispitati procese nadzora nad počiniteljima obiteljskog nasilja, pogotovo kada su im izrečene mjere zabrane približavanja ili kada su evidentirani kao višestruki počinitelji. Mjere zaštite moraju biti robusnije i efikasnije u praksi, ne samo na papiru.
Pravni Kontekst i Sustavne Greške: Recidivizam pod Lupom
Slučaj Josipa Oršuša iznova otvara raspravu o efikasnosti hrvatskog pravosudnog sustava u borbi protiv recidivizma i zaštiti žrtava. Njegov dugogodišnji kriminalni dosje i činjenica da je počinio ubojstvo dok je trebao biti u zatvoru, upućuju na ozbiljne manjkavosti.
Propusti u nadzoru i izvršenju kazni
Najbolniji aspekt ovog slučaja jest činjenica da je Oršuš trebao biti iza rešetaka. Odgode izvršenja kazni, žalbeni postupci i administrativni labirinti često dopuštaju osuđenim osobama da se nađu na slobodi dulje nego što bi trebalo. U Oršuševom slučaju, gdje je riječ o višestrukom počinitelju, takve odgode nose ogroman rizik. Sustav bi trebao imati mehanizme za brže i efikasnije izvršenje kazni, pogotovo kada se radi o osobama koje predstavljaju opasnost za društvo.
Dodatno, nadzor nad osobama koje su na uvjetnoj slobodi ili čekaju na izvršenje kazne mora biti pojačan. Nedostaje li resursa za efikasno praćenje takvih osoba? Da li se rizični pojedinci dovoljno prepoznaju i prioritiziraju? Ovo su pitanja na koja sustav mora dati jasne odgovore.
Kazneno-pravni sustav i recidivisti
Recidivizam je gorući problem u mnogim pravosudnim sustavima, pa tako i u hrvatskom. Osobe koje se opetovano vraćaju kriminalnom ponašanju često zahtijevaju poseban pristup. Neki argumentiraju da bi kazne za recidiviste trebale biti strože, dok drugi zagovaraju intenzivnije programe resocijalizacije i prevencije. No, u slučajevima ekstremnog recidivizma, poput Oršuševog, gdje je evidentirano čak 35 kaznenih djela, postavlja se pitanje može li sustav uopće efikasno resocijalizirati takve pojedince ili je potrebno fokusirati se na dugoročnu izolaciju.
Potrebno je ojačati prevenciju, rano prepoznavanje rizičnog ponašanja, ali i osigurati da kazneno-pravni sustav djeluje brzo i odlučno kada se takvo ponašanje manifestira.
Važnost prevencije i podrške žrtvama
Osim kažnjavanja, ključna je prevencija. Ulaganje u programe za sprečavanje obiteljskog nasilja, edukaciju o zdravim partnerskim odnosima i dostupnost psihološke pomoći za potencijalne počinitelje i žrtve, može dugoročno smanjiti broj ovakvih tragedija. Također, mreža sigurnih kuća i savjetovališta mora biti snažnija i dostupnija, osiguravajući da žrtve imaju sigurno utočište i podršku pri izlasku iz nasilnih veza.
Pros i Cons trenutnog sustava u borbi protiv recidivizma i obiteljskog nasilja:
- Pros:
- Postojanje zakonskog okvira za kažnjavanje obiteljskog nasilja i recidivizma.
- Postojanje institucija (policija, centri za socijalnu skrb, sudovi, sigurne kuće) za podršku žrtvama.
- Međunarodna suradnja u potrazi za počiniteljima.
- Cons:
- Česte odgode izvršenja kazni za višestruke počinitelje.
- Nedostaci u nadzoru osoba koje čekaju izvršenje kazne ili su na uvjetnoj slobodi.
- Ponekad nedovoljna koordinacija između institucija.
- Nedovoljni resursi za centre za socijalnu skrb i sigurne kuće.
- Dugotrajnost sudskih postupaka.
- Nedostatak učinkovitih programa resocijalizacije za sve recidiviste.
Psihološki Aspekti Kriminalnog Ponašanja: Razumijevanje i Prevencija
Za blog “Kriminal.info” važno je dublje proniknuti u psihološke profile počinitelja. Josip Oršuš, s 35 kaznenih djela, primjer je recidivista čije ponašanje ima određene psihološke korijene.
Osobnost počinitelja: Antisocijalni obrasci?
Iako se ne može postaviti dijagnoza bez stručne procjene, ponašanje poput višestrukog kriminaliteta, ignoriranja zakona i impulzivnog nasilja često ukazuje na prisutnost antisocijalnih crta ličnosti. Osobe s takvim karakteristikama često pokazuju nedostatak empatije, sklonost manipulaciji, ignoriranje normi i pravila, te nisku toleranciju na frustracije. Agresija i impulzivnost, potaknute ljubomorom, mogu biti okidači za ekstremno nasilje.
Važno je napomenuti da antisocijalni poremećaj ličnosti nije isto što i psihopatija, ali dijele mnoge slične karakteristike. Takve osobe često nisu sposobne učiti iz svojih grešaka na način na koji to čini većina ljudi, što objašnjava ponavljanje kaznenih djela unatoč sankcijama.
Ciklus nasilja i traume
U kontekstu obiteljskog nasilja, često govorimo o ciklusu nasilja koji obuhvaća faze nakupljanja napetosti, izbijanja nasilja i pomirenja/isprika. Žrtve su često zarobljene u tom ciklusu zbog straha, ekonomske ovisnosti, manipulacije i nade da će se počinitelj promijeniti. Ovaj ciklus stvara duboke traume koje utječu na fizičko i mentalno zdravlje žrtava, te na njihovu sposobnost da se izvuku iz takvih odnosa.
Posljedice traume mogu biti dugotrajne i manifestirati se kroz posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), anksioznost, depresiju, probleme sa spavanjem i brojne druge psihičke i fizičke smetnje. Za ranjenu ženu u Sitnicama, borba za fizički oporavak samo je početak puno duže bitke za psihičko iscjeljenje.
Utjecaj na Zajednicu: Šok, Strah i Potreba za Podrškom
Tragedija u Sitnicama nije samo osobna tragedija dviju žena i kriminalni slučaj; ona duboko pogađa cijelu zajednicu. Mališani su se probudili u ozračju straha i neizvjesnosti, a mještani se suočavaju s osjećajem nesigurnosti.
Šok i strah u Sitnicama
Mještani Sitnica okupljali su se ispred kuće u kojoj se tragedija dogodila, još uvijek u šoku i nevjerici. U malim sredinama, ovakvi događaji ostavljaju dubok trag, jer se svi poznaju i osjećaj sigurnosti, koji je često temeljan u ruralnim područjima, naglo nestaje. “Još su u šoku”, izjavili su mještani, opisujući kako ih je vijest o brutalnom ubojstvu u njihovom susjedstvu ostavila bez riječi. Strah od toga da je opasni počinitelj još uvijek na slobodi, možda negdje u blizini, dodatno pojačava anksioznost.
Ovakvi događaji također mogu potkopati povjerenje u institucije, pogotovo kada se sazna da je počinitelj imao dugu kriminalnu prošlost i da je trebao biti u zatvoru. Postavlja se pitanje: “Je li se ovo moglo spriječiti?”
Potreba za podrškom žrtvama i obiteljima
Osim ranjene žene i njezine obitelji, podrška je potrebna i široj zajednici. Psihološka pomoć za mještane, pogotovo za djecu koja su bila izložena vijestima o nasilju, može biti ključna za prevladavanje traume. Također, dugoročna podrška za ranjenu ženu, ne samo medicinska već i psihološka, socijalna i pravna, bit će od presudne važnosti za njezin oporavak i povratak u normalan život. U takvim situacijama, uloga centara za socijalnu skrb i nevladinih udruga za zaštitu žrtava nasilja dolazi do punog izražaja.
Lekcije iz tragedije
Tragedija u Sitnicama mora poslužiti kao poziv na buđenje. Ona naglašava potrebu za sveobuhvatnim pristupom prevenciji nasilja, jačanjem sustava podrške žrtvama, efikasnijim pravosudnim procesima i kontinuiranom edukacijom javnosti o prepoznavanju i prijavljivanju nasilja. Samo tako možemo se nadati da ćemo smanjiti broj ovakvih crnih kronika i osigurati sigurnije okruženje za sve naše građane.
Zaključak: Odgovor Sustava i Potraga za Pravdom
Potraga za ubojicom iz Međimurja, Josipom Oršušem, i dalje traje punim intenzitetom, s angažmanom brojnih policijskih snaga i međunarodnom suradnjom. Ovaj tragičan događaj u Sitnicama duboko je potresao Hrvatsku, otkrivajući ne samo brutalnost zločina, već i kritične manjkavosti u sustavu koji bi trebao štititi svoje građane.
Slučaj Josipa Oršuša, s njegovom dugom poviješću kriminala i činjenicom da je počinio ubojstvo dok je trebao biti u zatvoru, služi kao bolan podsjetnik na potrebu za hitnim reformama. Pravosudni sustav mora pronaći načine za brže i efikasnije izvršenje kazni, pogotovo kada je riječ o recidivistima koji predstavljaju jasnu prijetnju. Istovremeno, mora se ojačati mreža podrške za žrtve obiteljskog nasilja, osiguravajući im sigurnost i resurse da trajno prekinu ciklus nasilja.
Dok traje neizvjesna potraga za bjeguncem, cijela zemlja s napetošću prati vijesti o ranjenoj ženi koja se bori za život. Ova tragedija mora potaknuti širu raspravu o prevenciji nasilja, ulozi institucija i odgovornosti društva u cjelini. Samo kroz sustavne promjene i zajedničke napore možemo osigurati da se ovakve tragedije ne ponavljaju i da pravda, u konačnici, bude zadovoljena.
Često Postavljana Pitanja (FAQ) o Slučaju Ubojstva u Međimurju
U svjetlu tragičnih događaja i intenzivne potrage, mnogi se građani pitaju o detaljima i širem kontekstu ovog slučaja. Evo odgovora na neka od najčešćih pitanja:
Je li ubojica Josip Oršuš uhvaćen?
U trenutku pisanja ovog članka, Josip Oršuš je još uvijek u bijegu. Policija intenzivno traga za njim na području Hrvatske, Slovenije i Mađarske, koristeći sve raspoložive resurse, uključujući dronove i potražne pse.
Kakvo je stanje ranjene žene?
Prema najnovijim informacijama, teško ranjena žena je kritično, ali liječnici su potvrdili blagi pomak nabolje. Samostalno diše, no još uvijek je životno ugrožena. Borba za njezin opstanak se nastavlja.
Koliko često se događaju ovakvi zločini s višestrukim počiniteljima?
Nažalost, slučajevi u kojima recidivisti počine teška kaznena djela nisu rijetkost. Prema statistikama, značajan postotak svih kaznenih djela počine osobe koje su već bile osuđivane. Upravo zato ovaj slučaj otvara pitanje o efikasnosti sustava u sprječavanju takvih osoba da nastave s kriminalnim aktivnostima.
Što je recidivist?
Recidivist je osoba koja je više puta počinila kaznena djela i koja se unatoč prethodnim sankcijama ponovno vraća kriminalnom ponašanju. Josip Oršuš je, s 35 evidentiranih kaznenih djela, ekstremni primjer recidivista.
Kako se prijavljuje obiteljsko nasilje u Hrvatskoj?
Obiteljsko nasilje se može prijaviti policiji na broj 192. Također, pomoć i podršku pružaju centri za socijalnu skrb, nevladine udruge specijalizirane za zaštitu žrtava nasilja, te sigurne kuće. Važno je djelovati odmah i ne trpjeti nasilje u tišini.
Koje su posljedice za počinitelja ako bude uhvaćen?
Za kazneno djelo ubojstva, hrvatski zakon predviđa stroge kazne zatvora, koje se mogu kretati od nekoliko godina do dugotrajnog zatvora, pa čak i do maksimalne kazne predviđene zakonom, ovisno o okolnostima djela i kvalifikaciji. S obzirom na teške ozljede druge žrtve, počinitelj bi se mogao teretiti i za pokušaj ubojstva ili teško ozljeđivanje, što bi dodatno utjecalo na visinu kazne.
Leave a Comment