U moru afera i rasprava koje svakodnevno potresaju hrvatsku javnost, prošlotjedni okrugli stol u organizaciji SDP-a pod nazivom “Međunarodni dan borbe protiv korupcije – borba svaki dan” naizgled je bio samo još jedan u nizu stručnih skupova. Međutim, ovaj je događaj, umjesto fokusiranja na goruću temu korupcije, postao poprište bizarnog prepucavanja oko pozivnice, a u središtu pažnje našao se – a tko drugi nego – glavni državni odvjetnik Ivan Turudić. Cijela se situacija svela na pitanje je li DORH bio pozvan na skup ili nije, pri čemu su izjave i priopćenja glavnog državnog odvjetnika bacila ozbiljnu sjenu na njegovu vjerodostojnost. U Kriminal.info, gdje se duboko bavimo svim aspektima kriminala i pravosudnog sustava, ovakve nejasnoće i potencijalne neistine ne možemo ignorirati. Postavlja se ključno pitanje: ako je glavni državni odvjetnik spreman lagati o tako “nebitnoj” stvari kao što je primanje pozivnice, na što je još spreman kada su u pitanju mnogo ozbiljnije pravosudne bitke?
Trakavica s pozivnicom: Tko je kome poslao poziv i zašto to uopće ima veze s borbom protiv korupcije?
Sve je započelo u utorak, kada je u Hrvatskom saboru održan spomenuti okrugli stol. Organizatorica, SDP-ova zastupnica Mirela Ahmetović, kritizirala je nedolazak predstavnika ključnih institucija, poput DORH-a i USKOK-a, nazvavši to “šamarom svim poštenim građanima”. Njezin kolega, izvanredni profesor na Katedri za sociologiju Pravnog fakulteta u Zagrebu, Dario Čepo, također je izrazio razočaranje, ističući da nepojavljivanje predstavlja jasan znak nezainteresiranosti za borbu protiv korupcije. Ono što je uslijedilo, međutim, samo je dodatno zamaglilo bit teme i skrenulo fokus na osobne (ne)odgovore.
DORH-ovo prvo priopćenje: “Nismo bili pozvani.”
Već sljedećeg dana, u srijedu, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (DORH) izdalo je priopćenje koje je prenijela i agencija Hina. U njemu se, naime, tvrdi kako ni DORH ni USKOK nisu bili pozvani na okrugli stol. “Na isti se nije bilo moguće odazvati, odnosno ispričati nedolazak”, stajalo je u priopćenju. Ova izjava direktno je kontrirala tvrdnjama SDP-a, koji je inzistirao na tome da je poziv upućen tjedan dana prije događaja, točnije 2. prosinca 2025. godine, elektroničkom poštom.
Ahmetovićkin odgovor: Dokaz u slikama.
Nakon što je DORH objavio svoje priopćenje, zastupnica Ahmetović je samo nekoliko sati kasnije uzvratila vlastitim. Ovoga puta, uz priopćenje je priložila i screenshotove e-mailova koje je njezin klub, kako tvrdi, poslao DORH-u i USKOK-u. Ovim je potezom željela dokazati da glavni državni odvjetnik, Ivan Turudić, “ne govori istinu”. Očigledno je da je ova situacija stvorila priličnu zbrku, a novinarski portali počeli su istraživati tko je u pravu.
Indexova pogreška i novo priopćenje DORH-a: Kada se laž sakrije iza tuđe greške?
U cijeloj toj medijskoj oluji, portal Index.hr objavio je članak o priopćenju zastupnice Ahmetović. Međutim, u obradi fotografija za taj članak dogodila se, kako su sami priznali, pogreška. Naime, umjesto ispravne e-mail adrese DORH-a (pisarnica@dorh.hr), koja je i navedena u priloženom screenshotu od strane Ahmetović, na ilustraciji je pogrešno pisalo pisarnica@dprh.hr. Index se promptno ispričao zbog svoje greške, ispravio ilustraciju i naglasio da je riječ o njihovom propustu.
No, umjesto da se fokus vrati na borbu protiv korupcije, DORH je iskoristio tuđu pogrešku kao “dokaz” vlastite istine. Samo dan nakon ispravka na Indexu, DORH je objavio novo priopćenje na svojim službenim stranicama, naslovljeno “Odgovor na navode objavljene na portalu Index.hr”. U njemu su naglasili kako fotografija e-maila koju je objavila zastupnica Ahmetović, navodno, “u cijelosti potvrđuje tvrdnju glavnog državnog odvjetnika da navedeni e-mail DORH nije nikada primio”. Ironično, ovo priopćenje DORH-a bilo je ilustrirano upravo spomenutom prvotnom, pogrešnom ilustracijom s Indexa, s nepostojećom adresom pisarnica@dprh.hr. DORH-ovo priopćenje nastavilo je kritizirati i saborsku zastupnicu, navodeći: “Uz navedenu fotografiju, očito ni tada još ne uočavajući počinjenu grešku, saborska zastupnica Ahmetović objavljuje priopćenje prepuno objeda na račun Glavnog državnog odvjetnika, ističući kako Turudić laže da nije primio e-mail, upirući na fotografiju tog e-maila kao dokaz za svoju tvrdnju, iako ju upravo fotografija poslanog e-maila koju je priložila u potpunosti demantira.”
Turudić laže – o pozivnici, a sutra?
Ova logika DORH-a izazvala je još veće čuđenje. Zastupnica Ahmetović nije objavila fotografiju na koju se DORH poziva, već ju je objavio Index kao ilustraciju, i to kao pogrešnu ilustraciju na koju su se potom osvrnuli i ispričali. DORH se, čini se, uhvatio u zamku vlastitog priopćenja, pokušavajući dokazati nevinost nečim što je javno priznata greška drugog medija.
Nije jasno kako Državno odvjetništvo, institucija koja bi trebala istraživati najteže oblike kriminala u Hrvatskoj, nije bilo u stanju ispravno iščitati članak, provjeriti službene stranice zastupnice ili barem logično povezati informacije. Ako DORH, na čijem je čelu Ivan Turudić, može lagati, ili barem neprecizno komunicirati, o trenutačno “najnebitnijoj” stvari, poput primanja pozivnice za skup, onda se postavlja legitimno pitanje: koliko često i u kojim situacijama DORH pribjegava neistinama kada su u pitanju mnogo ozbiljnije stvari? Nije ovo prvi put da se Ivan Turudić našao u situaciji da mu se pripisuje neistina. Sjetimo se samo burnih reakcija i afera koje su ga pratile u vezi s druženjem s osuđenim kriminalcem Mamićem te okolnostima njegovog dopisivanja s Josipom Pleslić, nekadašnjom Rimac. Te epizode, za razliku od ove oko pozivnice, imaju daleko ozbiljnije implikacije na povjerenje javnosti u pravosudni sustav.
E-E-A-T u praksi: Što nam ova situacija govori o institucijama i povjerenju?
Kada govorimo o Ekspertizi, Autentičnosti, Pouzdanosti i Iskustvu (E-E-A-T), ovaj nam slučaj jasno pokazuje gdje se nalaze hrvatske institucije.
Ekspertiza: DORH je najviša pravosudna institucija zadužena za progon počinitelja kaznenih djela. Očekivalo bi se da posjeduju visoku razinu ekspertize u interpretaciji informacija i komunikaciji. Međutim, način na koji su se odnosili prema ovoj situaciji sugerira manjak ekspertize, ne samo u pravnom, već i u komunikacijskom smislu.
Autentičnost: Autentičnost Turudićeve pozicije kao neovisnog i nepodmitljivog pravosudnog dužnosnika dovodi se u pitanje kada se otkriju kontradikcije u njegovim izjavama ili izjavama institucije koju predvodi.
Pouzdnost: Pouzdanost je ključna riječ. Možemo li pouzdati u DORH da će objektivno i istinito informirati javnost, čak i kada je riječ o događajima koji ga izravno ne povezuju s kriminalom, ali ukazuju na potencijalnu neprofesionalnost ili obmanjivanje?
Iskustvo: Iskustvo koje građani i mediji imaju s DORH-om u ovakvim situacijama utječe na percepciju cijelog pravosudnog sustava. Ako se osnovni podaci, poput slanja pozivnice, pretvaraju u medijski cirkus, kako će građani vjerovati da DORH učinkovito štiti njihova prava u složenijim slučajevima?
Posljedice i šira slika: Korupcija kao svakodnevica ili samo dekoracija?
Ova priča o pozivnici, iako se na prvi pogled čini trivijalnom, zapravo ukazuje na mnogo dublje probleme. Borba protiv korupcije ključna je za funkcioniranje svake demokratske države. Kada institucije zadužene za tu borbu, poput DORH-a i USKOK-a, ne pokažu interes ili, još gore, pokušavaju prikriti svoju neangažiranost ili neprofesionalnost, onda je to signal da borba protiv korupcije u Hrvatskoj nije samo teška, već potencijalno i dekorativna.
Statistike o korupciji u Hrvatskoj, iako variraju ovisno o izvoru i metodologiji, redovito pokazuju da je problem prisutan na svim razinama. Transparency International, primjerice, redovito objavljuje izvješća koja ukazuju na visoku razinu korupcije u javnom sektoru. Nedostatak transparentnosti, neadekvatno sankcioniranje koruptivnih djela i, kao što vidimo, potencijalna neiskrenost ključnih dužnosnika, samo dodatno podrivaju povjerenje građana u pravosudni sustav.
Pros i cons ovakvog ponašanja institucija su jasni:
Pros (za one koji ne žele transparentnost):
Mogućnost prikrivanja neangažiranosti ili propusta.
Skretanje pažnje s temeljnih problema na medijske prepucavanja.
Održavanje privida profesionalnosti bez stvarne akcije.
Cons (za građane i demokraciju):
Gubitak povjerenja u pravosudni sustav.
Ohrabrivanje korupcije, jer se vidi da se propusti ne sankcioniraju učinkovito.
Udaljavanje od istinske borbe protiv korupcije, koja zahtijeva transparentnost i odgovornost.
Stvaranje ozračja u kojem se laž i obmanjivanje toleriraju na najvišim razinama vlasti.
Ivan Turudić je na čelu institucije koja bi trebala biti štit od korupcije, a ne sudionik u raspravama o tome je li poslan poziv ili nije. Njegovo ponašanje, kao i ponašanje DORH-a u ovoj situaciji, dugoročno šteti ugledu pravosuđa i stvara dodatni cinizam kod građana koji se ionako bore s posljedicama korupcije u svakodnevnom životu. Ako glavna državna odvjetnica ne može jasno i istinito komunicirati o osnovnim činjenicama, kako možemo očekivati da će efikasno voditi složene istrage i procesuiranje najtežih oblika kriminala? Ovo nije samo pitanje pozivnice, već pitanje temeljne odgovornosti i istinoljubivosti na najvišim instancama vlasti.
Što dalje za pravosuđe u Hrvatskoj?
Ovaj incident, uz sve ranije afere, nedvojbeno postavlja pod znak pitanja sposobnost i volju aktualnog vodstva DORH-a da se istinski bori protiv korupcije. Potrebna je temeljna reforma koja će osigurati:
Veću transparentnost: Sva komunikacija s javnošću trebala bi biti jasna, nedvosmislena i istinita.
Veću odgovornost: Dužnosnici bi trebali snositi posljedice za svoje postupke i izjave, posebno kada se radi o neistinama.
Neovisnost: Pravosudni sustav mora biti zaštićen od političkih utjecaja i pritisaka, kako bi mogao nepristrano obavljati svoje dužnosti.
Fokus na suštinu: Borba protiv korupcije zahtijeva fokus na stvarne slučajeve i procesuiranje počinitelja, a ne na medijska prepucavanja i skretanje pozornosti.
Dok god se ovakve situacije budu događale, povjerenje javnosti u pravosudni sustav nastavit će se urušavati, a borba protiv korupcije ostat će samo mrtvo slovo na papiru.
Često postavljana pitanja (FAQ)
Je li Ivan Turudić doista lagao o pozivnici za okrugli stol?
Prema tvrdnjama SDP-a i zastupnice Mirele Ahmetović, te priloženim dokazima u obliku screenshotova e-mailova, DORH je bio pozvan na okrugli stol. DORH je tvrdio suprotno, a cijeli slučaj zakomplicirala je pogreška u ilustraciji članka na portalu Index.hr. Kasnije priopćenje DORH-a, koje se pozivalo na tu pogrešnu ilustraciju, dodatno je zbunilo javnost i pojačalo sumnje u istinitost izjava glavnog državnog odvjetnika.
Zašto je važno jesu li DORH i USKOK bili pozvani na okrugli stol o korupciji?
Važno je jer se radi o institucijama zaduženim za borbu protiv korupcije. Njihovo sudjelovanje na takvom skupu pokazuje interes i posvećenost borbi protiv korupcije. Nedolazak ili tvrdnja da nisu bili pozvani, ukoliko je to neistina, baca sjenu na njihov kredibilitet i postavlja pitanje stvarne volje za suočavanje s problemom korupcije.
Koja je uloga medija u ovakvim situacijama?
Mediji imaju ključnu ulogu u izvještavanju o ovakvim događajima, istraživanju istinitosti izjava i pružanju konteksta javnosti. U ovom slučaju, portal Index.hr je prvotno napravio grešku u ilustraciji, ali se ispričao i ispravio je. Kasnije se DORH pogrešno referirao na tu grešku, što je dodatno pokazalo potrebu za medijskom preciznošću i objektivnošću.
Kakve su dugoročne posljedice ovakvih afera za pravosuđe?
Ovakve afere dugoročno narušavaju povjerenje javnosti u pravosudni sustav. Kada građani svjedoče neistinama, nejasnoćama ili nedovoljnoj transparentnosti na najvišim pravosudnim razinama, gube vjeru u sposobnost sustava da ih zaštiti od kriminala i korupcije. To može dovesti do veće apatije, ali i potaknuti nove zahtjeve za reformama.
Što se zapravo dogodilo s e-mail adresom DORH-a?
U članku portala Index.hr, greškom je kao ilustracija korištena fotografija e-maila s nepostojećom adresom DORH-a (pisarnica@dprh.hr), umjesto ispravne (pisarnica@dorh.hr). Ova pogreška je ispravljena, ali je DORH kasnije u svom priopćenju neprecizno referirao na tu pogrešnu ilustraciju kao dokaz da e-mail nije primljen, iako je dokaz – screenshot e-maila – bio dostupan s ispravnom adresom.
Leave a Comment