Nevjerojatna priča o prenamjeni opasnog otpada, poznatog kao “Crno brdo” iz Biljana Donjih, dolazi do Siska, a lokalno stanovništvo i ekološki aktivisti dižu sve glasniji bunt. Dok država tvrdi da rješava dugogodišnji ekološki problem i traži efikasno zbrinjavanje, građanska inicijativa “Siščani ne žele biti Smetlišćani” i Zelena akcija upozoravaju na potencijalne opasnosti i traže hitno zaustavljanje uvoza troske. No, što se zapravo događa i tko je u pravu u ovoj složenoj ekološko-poslovnoj zavrzlami?
Crno brdo: Desetljeće problema i europske kazne
Dugogodišnji ekološki problem u mjestu Biljane Donje, poznat kao “Crno brdo”, akumulirao je preko 150.000 tona troske koja se više od 15 godina nepropisno odlaže. Ova situacija nije prošla nezapaženo od strane Europske unije. Sud EU donio je presudu kojom Hrvatska mora platiti značajnu kaznu – milijun eura paušalno, uz dodatnih 6.500 eura za svaki dan kašnjenja u sanaciji. Suočena s ovim financijskim teretom i sve većim ekološkim pritiskom, država je posegnula za rješenjem koje je izazvalo podijeljena mišljenja: proglasila je sporni otpad “neopasnim” i posao zbrinjavanja povjerila tvrtki koja u Sisku posjeduje dozvolu za rad isključivo s neopasnim materijalima.
Zašto “Crno brdo” predstavlja problem?
Sam naziv “Crno brdo” asocira na tamnu, zagađenu masu, a analize su potvrdile da se radi o otpadu s povišenom koncentracijom ukupnih policikličkih aromatskih ugljikovodika (PAU). PAU-i su skupina organskih spojeva koji mogu biti štetni za zdravlje ljudi i okoliš, a neki od njih su kancerogeni. Dugo nepropisno odlaganje ovakvog materijala stvara potencijalne rizike za tlo, podzemne vode i zrak u blizini lokacije. Europski sud je upravo zbog dugogodišnjeg zanemarivanja ovog problema i nepoštivanja ekoloških direktiva donio drakonsku kaznu za Hrvatsku.
Državni odgovor: Deklaracija o neopasnosti
Državne institucije, suočene s presudom Suda EU, morale su pronaći rješenje. Umjesto sveobuhvatne i dugotrajne sanacije same lokacije “Crnog brda”, odlučeno je da se otpad proglasi neopasnim. Ovaj potez, iako na prvi pogled olakšava logistiku i troškove zbrinjavanja, izazvao je snažne reakcije. Kritičari ističu da se time zapravo prikriva stvarna priroda otpada i prebacuje potencijalni rizik na drugu lokaciju, u ovom slučaju Sisak.
“Siščani ne žele biti Smetlišćani”: Građanska pobuna pred Ministarstvom
Građanska inicijativa “Siščani ne žele biti Smetlišćani” i udruga Zelena akcija organizirali su prosvjed ispred Ministarstva zaštite okoliša i energetike kako bi javno izrazili svoje nezadovoljstvo i zahtijevali hitnu obustavu uvoza troske u Sisak. Njihovi argumenti temelje se na prethodnim analizama koje, prema njihovim riječima, nedvojbeno ukazuju na opasnu prirodu ovog otpada.
Ključni zahtjevi aktivista
1. Hitna obustava uvoza: Glavni zahtjev je trenutno zaustavljanje dopreme troske u Sisak. Aktivisti smatraju da se s dovozom ne smije nastaviti dok se ne provedu sveobuhvatne studije.
2. Sveobuhvatna studija utjecaja na okoliš: Tvrde da je nužno provesti detaljnu i neovisnu studiju koja će precizno procijeniti utjecaj troske na okoliš, zdravlje ljudi i vodne resurse Siska. Ova studija trebala bi dati jasne preporuke o sigurnim načinima zbrinjavanja.
3. Saslušanje građana i stručnjaka: Aktivisti traže da ih Ministarstvo sasluša i organizira javnu raspravu na terenu kako bi se čule sve zabrinutosti i argumenti.
4. Preispitivanje rješenja: Ovisno o ishodu rasprave i novih saznanja, zahtijevaju preispitivanje cjelokupnog načina rješavanja problema “Crnog brda”, kako u Biljanima Donjim, tako i u Sisku.
Poruka upozorenja: “I poslije Crnog brda – Crno brdo”
Simboličnim porukama poput “I poslije Crnog brda – Crno brdo”, aktivisti naglašavaju svoje uvjerenje da se problem samo prebacuje, a ne riješi. Upozoravaju da činjenica da se sada otpad tretira kao neopasni, unatoč ranijim nalazima o povišenim koncentracijama PAU-a, čini cijeli proces “u najmanju ruku sumnjivim”.
Troska u Sisku: Što se zapravo događa na terenu?
Tvrtka Kemokop, koja je dobila posao zbrinjavanja, u Sisku ima dozvolu za skladištenje i oporabu isključivo neopasnog otpada. Aktivisti tvrde da je u Sisak već dopremljeno preko 20.000 tona troske te da se ona obrađuje postupkom prosijavanja, bez ikakvih kemijskih ekstrakcija ili neutralizacije.
Opasnost od prašine i otjecanja
Snježana Sužnjević Vago iz Građanske inicijative posebno ističe zabrinutost zbog načina obrade. “Sva mehanička obrada se izvodi na otvorenom te je okoliš ugrožen prašinom,” upozorava. Dodatni problem predstavlja i otjecanje oborinskih voda koje ispiru trosku. Ove vode, koje mogu sadržavati otpuštene policikličke aromatske ugljikovodike, putem sustava javne odvodnje dospijevaju u rijeke Kupu i Savu, čime se potencijalno ugrožavaju vodni ekosustavi i kvaliteta vode.
Nedostatak povjerenja u institucije
Enes Ćerimagić iz Zelene akcije, iako pozdravlja činjenicu da se problem “Crnog brda” konačno pokreće s mrtve točke nakon 15 godina, naglašava da institucije ne mogu očekivati njihovo povjerenje. “Stanovnici Siska s pravom su nepovjerljivi oko načina obrade tog otpada i oko načina na koji je tom otpadu ukinut status opasnog otpada,” izjavio je. Naglašava da sve dosadašnje studije pokazuju povišene koncentracije PAU-a, što je, prema njegovom mišljenju, dovoljan razlog da se otpad tretira kao opasan.
Analiza situacije: Argumenti za i protiv
Ova situacija je složena i uključuje više aspekata: ekološki rizik, financijske posljedice, pravne regulative i poslovne interese.
Argumenti aktivista i dijela javnosti (Protiv uvoza troske u Sisak):
Potencijalna opasnost otpada: Postojanje ranijih nalaza o povišenim koncentracijama PAU-a ukazuje na rizik za zdravlje i okoliš, bez obzira na novu deklaraciju.
Nedovoljna transparentnost: Proces promjene statusa otpada i netransparentnost u odlukama izazivaju sumnju.
Neprikladna lokacija za obradu: Mehanička obrada na otvorenom, bez adekvatnih zaštitnih mjera, ugrožava zrak i vodu.
Dodatni teret za Sisak: Grad već ima problema s industrijskim zagađenjem, a uvoz ovakvog otpada smatra se neprihvatljivim dodatnim opterećenjem.
Kršenje načela “onečišćivač plaća”: Smatraju da država ne snosi punu odgovornost za sanaciju, već prebacuje problem.
Argumenti države i tvrtke (Za rješavanje problema):
Rješavanje dugogodišnjeg problema: Uvoz troske u Sisak predstavlja pokušaj rješavanja značajnog ekološkog problema i izbjegavanje europskih kazni.
Zakonska procedura: Tvrdi se da je promjena statusa otpada provedena sukladno postojećim zakonskim procedurama i na temelju novih (ili reinterpretiranih) analiza.
Tehnološko rješenje: Prosijavanje i eventualni drugi postupci smatraju se efikasnim načinom obrade neopasnog otpada.
Poslovna prilika: Tvrtka vidi priliku u zbrinjavanju otpada, čime doprinosi gospodarstvu.
Stvaranje novih materijala: U nekim sličnim procesima, obrađena troska može se koristiti kao sirovina u građevinarstvu ili drugim industrijama, čime se smanjuje količina odlaganja otpada.
Budućnost Siska: Između ekološke ugroze i gospodarskog razvoja
Problem s troskom u Sisku nije izoliran slučaj u Hrvatskoj. Česta su isprepletanja ekoloških problema, zakonskih propisa, interesa multinacionalnih kompanija i lokalnih zajednica. Ključno pitanje ostaje: može li se istovremeno riješiti ekološki problem i spriječiti potencijalna šteta za zdravlje i okoliš, a da pritom ne dođe do neopravdanog troška za građane ili proračun?
Što bi trebalo učiniti?
1. Neovisna i sveobuhvatna procjena rizika: Potrebna je neovisna, međunarodna analiza koja bi utvrdila stvarne rizike povezane s troskom i predložila najsigurnije metode zbrinjavanja, neovisno o trenutnim dozvolama.
2. Transparentnost procesa: Javnost mora biti u potpunosti informirana o svim koracima, analizama i odlukama koje se donose u vezi s ovim otpadom.
3. Poštivanje principa opreznosti: U slučaju ekoloških dvojbi, primjena principa opreznosti nalaže da se izbjegnu potencijalno štetne radnje dok se ne postigne potpuna sigurnost.
4. Sanacija izvornih lokacija: Dugoročno rješenje mora uključivati i temeljitu sanaciju lokacija poput “Crnog brda” kako bi se spriječilo daljnje zagađenje.
5. Jačanje nadzora: Potrebno je pojačati nadzor nad svim procesima obrade otpada kako bi se osiguralo poštivanje ekoloških standarda.
Građani Siska imaju puno pravo biti zabrinuti. Njihov bunt nije samo protiv konkretnog otpada, već i protiv načina na koji se ekološki problemi rješavaju u Hrvatskoj. Dok država žuri s “rješenjima” kako bi izbjegla kazne, prioritet mora biti sigurnost i zdravlje građana te dugoročna zaštita okoliša. Hoće li Sisak postati “Smetlišćani”, ili će se pronaći istinski održivo i sigurno rješenje, pokazat će vrijeme i spremnost svih uključenih strana da saslušaju argumente i djeluju odgovorno.
Često postavljana pitanja (FAQ)
P1: Je li troska s “Crnog brda” zaista opasni otpad?
Prema nalazima iz prošlosti, da. Studije su pokazale povišene koncentracije policikličkih aromatskih ugljikovodika (PAU). Međutim, sada je proglašena neopasnim. Aktivisti tvrde da se time prikriva opasnost, dok nadležni kažu da su provedene nove analize koje to potvrđuju ili da su primijenjene metode za neutralizaciju štetnih tvari.
P2: Zašto se otpad prevozi u Sisak ako je opasan?
Tvrdnja je da otpad više nije klasificiran kao opasan. Sisačka tvrtka posjeduje dozvolu za rad isključivo s neopasnim otpadom, što je država iskoristila kao logističko rješenje za zbrinjavanje problematici Crnog brda i izbjegavanje visokih europskih kazni.
P3: Koje su potencijalne opasnosti od obrade troske u Sisku?
Aktivisti upozoravaju na opasnost od prašine koja nastaje mehaničkom obradom na otvorenom, te na zagađenje voda uslijed ispiranja troske kišnicom koja potom putem odvodnje dospijeva u rijeke. Dugoročno, nekontrolirano izlaganje PAU-ima može imati negativne zdravstvene posljedice.
P4: Što znači deklaracija “neopasan otpad”?
To znači da otpad, prema važećim propisima i analizama, ne zadovoljava kriterije za klasifikaciju kao opasni otpad. To može biti rezultat promjene sastava materijala, primjene novih metoda analize, ili pak promjene samih zakonskih kriterija.
P5: Koja je uloga Zelene akcije i građanske inicijative?
Oni su glasnogovornici zabrinutosti građana i ekoloških stručnjaka. Njihov cilj je ukazati na potencijalne rizike, zahtijevati transparentnost, tražiti provođenje neovisnih studija i hitnu obustavu uvoza dok se sve ne istraži detaljno i sigurno.
P6: Koliko je troske već dopremljeno u Sisak?
Preko 20.000 tona troske već je dopremljeno u Sisak i podvrgnuto obradi prosijavanjem.
P7: Koje su posljedice ako se dokaže da je otpad opasan?
Ako se naknadno potvrdi da je otpad opasan, Hrvatska bi se mogla suočiti s novim tužbama i kaznama od Europske unije. Također, postojala bi obveza provođenja rigoroznih mjera zaštite i sanacije u Sisku, što bi moglo biti izuzetno skupo.
P8: Kako se može riješiti problem “Crnog brda” na dugoročno i siguran način?
Dugoročno rješenje uključuje potpunu sanaciju lokacije u Biljanima Donjim, sigurno zbrinjavanje ili reciklažu samog otpada u kontroliranim uvjetima, te primjenu strogih ekoloških standarda u svim fazama procesa. Ključno je inzistiranje na neovisnim analizama i transparentnom donošenju odluka.
—
Leave a Comment