Trenutna slika radnih dozvola za strane državljane u Hrvatskoj

Prema dostupnim podacima, Hrvatska je ove godine izdavanje radnih dozvola za strance značajno usporila. U usporedbi s prethodnom godinom, broj izdanih radnih dozvola pao je oko 15 posto, što predstavlja solidan signal da poslodavci moraju prilagoditi svoje planove zapošljavanja. Najviše problema zabilježeno je u segmentu građevinarstva, gdje se tradicionalno oslanjalo na radnu snagu iz inozemstva kako bi se završili projekti i rokovi.

Ovaj pad nije izoliran, već se proteže kroz različite sektore, a posebice se osjeti u onim djelatnostima koje su uklopljene u turističku sezonu i prehrambeno-ugostiteljsku mrežu. U ovakvim okolnostima mnogi poslodavci, pogotovo mali i srednji poduzetnici, moraju redefinirati svoje operativne modele kako bi osigurali kontinuitet poslovanja bez oslanjanja na radnu snagu iz inozemstva.

„Prije smo imali mogućnost zapošljavanja radne snage iz inozemstva po nešto nižim cijenama, no danas se ta razlika izjednačila s domaćim radnikom. Poslodavci su primorani više plaćati radnu snagu jer je nema na tržištu,“ istaknuo je Marić, poduzetnik iz Crikvenice.

Uz ovo, valja napomenuti da se dinamika namještenja radne snage ne odnosi samo na broj dozvola, nego i na administrativne procedure, rokove za odobrenje i troškove. Putovanje kroz cijeli proces – od podnošenja zahtjeva u travnju do odobrenja sredinom kolovoza – dodatno otežava svakodnevnicu poslodavaca koji već sada moraju planirati sezonske kapacitete bez sigurnosti da će radnike imati na raspolaganju upravo u trenutku kada ga trebaju.

Utjecaj na turističko gospodarstvo i ugostiteljsku ponudu

Turizam i ugostiteljstvo su živahne, ali izuzetno osjetljive industrije. Iako broj turista i dalje pokazuje entuzijazam za posjet našim kontinentalnim i primorskim destinacijama, nestabilnost radne snage iz inozemstva postavlja nove zadatke pred hotelijere i ugostitelje. Petar Ćurlin, hotelijer iz Omiša, kazao je da bi turizma bilo i bez stranih radnika, ali da takva razina nije održiva u sadašnjem obujmu i dinamici. Njegove riječi ilustriraju ključnu dilemu: koliko je realno imati standardnu ponudu bez dodatne uvozne radne snage?

„Obiteljski, mali hoteli uglavnom se i sada baziraju na domaćoj radnoj snazi, ali veliki hoteli i koncerni su usmjereni na uvoznu radnu snagu. Mi smo izvezli sposobnu, dobro obrazovanu i kvalitetnu radnu snagu, a zauzvrat smo dobili uvoz nisko obrazovane radne snage koja nema povijesnu ni kulturnu vezu s ovim područjem. To, kažu, utječe na kvalitetu ponude u turizmu,“ rekao je Ćurlin.

Na razini brojki, u hotelijerstvu i ugostiteljstvu dolazi do rasta troškova koji se može izraziti kroz nekoliko pokazatelja. Tijekom posljednjih sezona dokumentirano je povećanje troškova radne snage za otprilike 30 do 40 posto, a na razini ukupnog prometa neki su poduzetnici primijetili da na svakih 100 eura prometa čak 50 eura odlazi na troškove rada i povezane troškove. Ovi podaci ukazuju na složenost situacije: za istu razinu prometa, profitabilnost se smanjuje jer se troškovi povećavaju u odnosu na prihode.

Raspodjela radne snage: domaća vs uvozna

Jedan od važnih zaključaka koji proizlazi iz izjava dvaju poduzetnika jest da domaća radna snaga postaje sve važnija, ali se suočava s izazovima koji su povezani s demografskim trendovima. Ćurlin naglašava da je ključno zadržati kvalitetnu domaću radnu snagu kroz dobre uvjete rada tijekom cijele godine, a ne samo sezonskim radom. U isto vrijeme, koncerni i veće hotelske grupacije i dalje posežu za uvozom radne snage, što može rezultirati kulturnim i kompetencijskim razlikama te utjecajem na percepciju ponude među turistima.

„Mi smo velika obitelj, vodimo obiteljski hotel, i mislim da ni u budućnosti nećemo imati problem radne snage,“ zaključuje Ćurlin, ističući da je trajna suradnja s domaćom radnom snagom moguća uz odgovarajuće uvjete, plaće i stabilnost poslovanja. No, zahtjevi tržišta rada su takvi da mnogi poslodavci razmišljaju o kombinacijama koje uključuju lokalno osoblje uz prilagodbu dnevnih rasporeda i oblike mini-zaposlenja ili sezonskog angažmana dok se prilike ne stabiliziraju.

Troškovi rada i strateške odluke u gospodarstvu

U ovom dijelu, važno je pogledati kako rast troškova utječe na poslovnu odluku, a time i na širu sliku gospodarstva. Primjer Marića iz Crikvenice pomaže razumjeti složenost: za razliku od prošlih sezona, kada su lako mogli prilagoditi zaposlenike kroz fleksibilne sezonske programe, sada moraju tražiti nove načine da zadrže kvalitetu usluge uz veće plaće i veće troškove poslovanja. U ovom kontekstu, poslodavci su često prisiljeni prilagoditi svoj poslovni model, ulagati u obuku i digitalizaciju procesa kako bi povećali produktivnost i učinkovitost uz istovremeno povećanje vrijednosti ponude za goste.

Nadalje, veće cijene komunalnih naknada i troškova energije dodaju dodatnu složenost. U mnogim slučajevima poslodavci ističu da bi potaknuli investicije u ljudske resurse, ali su prisiljeni balansirati s teškoćama likvidnosti. U takvom okruženju, konkurentnost dolazi do izražaja kroz inovativne prakse, poput poboljšanja kvalitete obuke, pružanje dodatnih pogodnosti radnicima te stvaranje sigurnih i poticajnih radnih sredina koje mogu zadržati zaposlenike dulje vrijeme.

Što mogu poduzetnici i radnici: rješenja i perspektive

U sadašnjem razdoblju, postoji više valjanih pristupa koje poduzetnici mogu primijeniti kako bi optimizirali poslovanje unatoč smanjenom broju radnih dozvola i povećanim troškovima. Jedan od ključnih koraka je bolje planiranje i prilagodba sezonskih kapaciteta. To uključuje unapređenje zapošljavanja kroz programe obuke i razvoj karijere koji povećavaju produktivnost postojećeg osoblja, a istovremeno minimaliziraju potrebu za brzim, ali manje kvalitetnim zapošljavanjima iz inozemstva.

Za radnike, važno je razumjeti promjene koje donose ovakve politike. Veći naglasak na kvalifikacijama i znanjima, posebno u gostoprimstvu i uslugama, može otvoriti nove mogućnosti za karijerni napredak unutar domaćih radnih mjesta. Također, veći fokus na edukaciju može pomoći mladima da stječu vještine koje su tražene na tržištu rada, s ciljem smanjenja odliva radne snage u inozemstvo i povećanja demografske stabilnosti zemlje.

Novi modeli rada i prilagodba poslovanja

Poslodavci mogu razmotriti modele rada koji kombiniraju sezonsko i stalno zapošljavanje, uz poticaje za obuku i razvoj. Primjerice, ugostiteljstvo može koristiti dublju suradnju s edukativnim ustanovama za stvaranje programa pripravništva i pripravničkih mjesta koja su usklađena s potrebama hotelskih lanaca i manjih obiteljskih objekata. Time bi se povećala sigurnost radne snage tijekom cijele godine, a zaposleni bi dobili jasniju perspektivu karijere.

Za radnike je vrijedno razmotriti i mogućnosti prekvalifikacije iz sektora koji su najizloženiji promjenama u politici radnih dozvola. Ulaganje u jezične i profesionalne vještine može značajno povećati šanse za zapošljavanje na domaćem tržištu rada ili u inozemstvu, uz osiguravanje stabilnije karijere u Hrvatskoj.

Državna politika i perspektive: što očekivati i što preporučiti

Kako se situacija razvija, jasno je da postoji potreba za uravnoteženim pristupom koji osigurava sigurnost radne snage, ali i potiče gospodarski rast. Državne institucije trebale bi nastaviti s transparentnim objavama o kvotama i rokovima izdavanja radnih dozvola, uz dodatne savjete i podršku za poslodavce u procesu apliciranja. U isto vrijeme, poticaji za ulaganje u domaću radnu snagu – kroz programe obuke, subvencionirane plaće za određene profile ili olakšanje administrativnih procedura – mogu doprinijeti smanjenju ovisnosti o inozemnoj radnoj snazi i poboljšanju konkurentnosti hrvatskog gospodarstva.

Sa stajališta pros/cons, postoje jasne prednosti i izazovi. Prednosti uključuju povećanu sigurnost za radnike i stabilnost usluga, dok izazovi obuhvaćaju mogući sporiji gospodarski rast u kratkom roku i rizik od manjka radne snage u sektoru turizma i ugostiteljstva. Dobar balans između politike poticanja domorode radne snage i podrške poslodavcima kroz administrativne olakšice i program obuke mogao bi donijeti dugoročni pozitivan efekt na ekonomiju i standard života građana.

Zaključak

Vrijeme je da se preuzmu konkretne mjere koje bi spojile zahtjeve tržišta rada s potrebama gospodarstva i radnika. Pad izdavanja radnih dozvola za strane državljane donosi izazove, ali i prilike: prilika za jačanje domaće radne snage, povećanje kvalitete usluge i uvođenje inovativnih poslovnih praksi koje mogu premostiti jaz između potražnje i ponude. Istinski izazov leži u tome da li država, poslodavci i radnici mogu zajedno pronaći put kojim se produžuje trajnost poslovanja bez ugrožavanja kvalitete usluga i socijalne sigurnosti radnika.

FAQ – Česta pitanja korisnika

• Što su radne dozvole za strane državljane?

  Radne dozvole su službeni dokumenti koji dopuštaju stranim državljanima da legalno rade u Hrvatskoj. One su često povezane s konkretnim poslodavcem, zanimanjem i rokovima važenja te zahtijevaju potvrdu o potrebi radne snage i odgovarajuće uvjete rada.

• Koji su glavni uzroci pada izdavanja radnih dozvola?

  Najčešći razlozi uključuju promjene u tržištu rada, povećane troškove poslovanja, administrativne rokove i usklađivanje s politikama migracije. U posljednje vrijeme vidljiv je naglasak na većoj integraciji domaće radne snage i promjenama koji su usmjereni na porast lokalnih zapošljavanja.

• Kako to utječe na turistički sektor?

  Turizam ovisi o kontinuitetu usluge i kvaliteti ponude. Pad radne snage iz inozemstva može uzrokovati privremene kapacitete i promjene u cenama, ali također potiče inovacije i osmišljavanje boljih modela edukacije i zapošljavanja domaće radne snage.

• Koje su opcije za poslodavce ako nema radne snage iz inozemstva?

  Opcije uključuju povećanje plaća kako bi se zadržala domaća radna snaga, uvođenje fleksibilnih radnih modela, ulaganje u obuku i razvoj vještina zaposlenika, te suradnju s obrazovnim institucijama na programima pripravništva i privremenog zapošljavanja.

• Postoje li politike koje mogu pomoći u rješavanju problema?

  Da, mogu pomoći politike koje pojednostavljuju administrativne procedure, nude poticaje za zapošljavanje domaće radne snage, uvode programe modernizacije i digitalizacije procesa zapošljavanja te potiču stabilan rast kroz investicije u ljudske resurse.

• Koji su kratkoročni i dugoročni ciljevi za gospodarstvo?

  Kratkoročni cilj je osigurati kontinuitet usluga i prilagodbu poslovnih modela uvjetima. Dugoročni cilj uključuje jačanje konkurentnosti kroz obrazovanje radne snage, digitalizaciju procesa, povećanje produktivnosti te stvaranje ključnih uvjeta za rast demograške i ekonomske stabilnosti.

Želite li saznati više o ovoj temi ili prijaviti grešku u tekstu, kontaktirajte nas kako bismo pružili detaljan uvid i ažurirane podatke koji su relevantni za vaše poslovanje ili karijeru. Naš cilj je pružiti informacije koje su korisne, točne i prilagođene potrebama čitatelja Kriminal.info – pri čemu kriminalne teme i informativni kontekst pomažu razumijevanju signala tržišta rada i njegovih utjecaja na društvo.