Tadić: Prijetnje i snaga — Rusija djeluje kao mafijaški kartel, Trump kao Don Vito Corleone Geopolitički osvrt Tadića naglašava nove dinamične trenutke u međunarodnim odnosima: Rusija se, prema njegovom tumačenju, ponaša poput mafijaškog kartela, dok Trump evocira lik Don Vito Corleone u kontekstu pritisaka i utjecaja na globalne odluke.

U uvodu razgovora za RTL Direkt Tonči Tadić poručio je da Donalda Trumpa ne treba shvaćati doslovno te da Rusija pod Vladimirom Putinom djeluje poput mafijaškog kartela koji prijetnjama i silom pokušava ostvariti svoje ciljeve.

Američki predsjednik Donald Trump u intervjuu za Politico oštro je kritizirao Europu, ustvrdivši da „Europa propada“ i da ide u pogrešnom smjeru, uz poruku da su potrebne radikalne promjene kako bi kontinent ostao ono što jest. Trumpove poruke o Europi, ali i njegov odnos prema Rusiji i ratu u Ukrajini, u RTL Direktu komentirao je nuklearni fizičar i analitičar Tonči Tadić.

Tadić smatra da Trumpove izjave treba promatrati prije svega kao politički manevar usmjeren prema domaćoj američkoj javnosti. Prema njegovim riječima, Trump često koristi prenaglašen rječnik kako bi proizveo dojam i skrenuo pažnju s unutarnjih problema u SAD-u, poput rasta nezaposlenosti uzrokovanog carinama i poteškoća u trgovini s tradicionalnim partnerima, uključujući i debakl izvoza soje u Kinu. U tom kontekstu, Tadić drži da je Europu najlakše prikazati kao neuspješnu.

Upitan jesu li Europa i Trumpova Amerika na istoj strani, Tadić je jasan: nisu. Prema njegovoj ocjeni, Trump Europu ne vidi kao partnera, nego kao suparnika, što smatra pogrešnim, posebno ako američki predsjednik vjeruje da mu Rusija i Kina mogu biti pouzdaniji saveznici od Europske unije.

Rusiju vodi mafijaški kartel: što to znači u politici i praksi

Analitičar upozorava na činjenicu da je Trump od prvog dana bio znatno oštriji prema europskim čelnicima nego prema Vladimiru Putinu. Podsjeća kako je Rusija jedina država prema kojoj SAD nisu uvele carine te da Trump kontinuirano pokušava privući Putina kako bi ga suprotstavio Kini, zanemarujući pritom da je Rusija, po njegovom mišljenju, već snažno vezana uz kineske interese.

Tadić dodatno pojašnjava svoju raniju tvrdnju da Rusiju vodi mafijaški kartel. Time, kaže, opisuje način na koji se ruska politika ponaša: s jedne strane širi strah kako bi osigurala pokornost i ostvarila korist, a s druge pokušava legalizirati ono što je stekla silom. U tom kontekstu spominje ruske nuklearne prijetnje Europi te nastojanja da se nasilno zauzimanje dijela Ukrajine i deportacija ukrajinske djece prikažu kao prihvatljivo stanje.

Što znači opis mafijaškog kartela u kontekstu diplomatskih odnosa?

Izraz mafijaški kartel u ovom kontekstu ne fokusira se na kriminalac i cinkanje na ulici, već na načine na koje država koristi pravila, institucije i prijetnje kako bi postigla politički i geopolitički dobitak. Takva retorika pokušava osvijetliti dinamiku prema kojoj se red formalnih procesa često zamjenjuje pritiskom, prisilnim mjerama i kompromisima koji su uvjetovani snagom. U praksi to znači:

• prijetnje ekonomskim sankcijama ili prilagođavanjem trgovinskih pravila kako bi se postigla pokornost
• korištenje energijske indiferentnosti ili zavisnosti partnera kao alata za pregovore
• manipuliranje medijskim narativima i javnim mnijenjem kako bi se izbjeglo otvoreno suočavanje s posljedicama svojih poteza

Takav pristup, ističe Tadić, često uključuje i pripajanje ili prijetnje teritorijalnim promjenama koje se zatim prezentiraju kao privremene ili nužne mjere, čime se pokušava ukalupiti međunarodno pravo i PoveljU UN-a u diplomatske alibi.

Trumpov status ili politika: Don Vito Corleone ili realan akter međunarodne scene?

Tadić naglašava da metafore poput Don Vito Corleone koriste retoričko sredstvo kako bi se objasnio stil pregovaranja i političkih dogovora koji često teže biti izvan striktnih pravila. U javnom diskursu se tvrdi da Trumpovi potezi, iako često karizmatični i izrazito uvjerljivi za određene skupine glasača, mogu imati zamke po dugoročne interese europskih partnera i transatlantske sigurnosti. U tom kontekstu, analitičar dodaje nekoliko ključnih točaka:

• Trumpova sklonost pojednostavljivanju složenih odnosa može voditi ka kratkoročnim uspjesima, ali bez konstruktivnih rješenja za dugoročne izazove poput energetske sigurnosti i poticanja konkurentnosti europskih gospodarstava.
• Raskoraci između američkog i europskog pristupa sigurnosti i obrambenih pitanja mogu povećati ranjivost regije na vanjske utjecaje i na operative velikih sila.
• Europi je u interesu zadržati jasan okvir multilateralnih pravila kako bi se osigurala stabilnost, predvidljivost i zajedničke norme, što je suprotno od kratkoročnih trgovinskih i političkih kalkulacija.

U tom smislu, Tadić tvrdi da nije nužno da Europa bude neutralan promatrač, ali je ključno da se očuva dosljednost u principima međunarodnog prava i da se ne dopušta da se politička retorika koristi kao sredstvo za remećenje postojećih normi.

Gdje su granice mogućeg mirovnog plana i realnost na terenu?

Što se tiče mogućeg mirovnog plana koji bi uključivao ustupanje ukrajinskog teritorija, Tadić govori o realnosti koja se ne slaže s međunarodnim pravom niti s očekivanjima mnogih europskih partnera. Pojasnio bi sljedeće:

• Ustavni okvir Ukrajine i povelja Ujedinjenih naroda ne dopuštaju trajne gubitke teritorija bez širokih međunarodnih konsenzusa i najvažnije, bez ukrajinskog suglasja na demokratskim i pravnim osnovama.
• Svako prekrajanje granica pred sobom vuče rizik od novih izazova i širenja teritorijalnih ambicija, pa bi se mogle otvoriti Pandorine kutije međunarodnih tenzija.
• Upravljanje takvim rizikom zahtijeva suverene odluke koje su u skladu s demokratskim procesima i međunarodnim pravnim nadzorom, a ne jednostrane geste pod pritiskom.

Tadić također naglašava da bi bilo kakvo odstupanje od stajališta koje podržava teritorijalnu cjelovitost Ukrajine moglo imati kratkoročne učinke na situaciju na terenu, ali dugoročno bi ugrozilo povjerenje u međunarodne institucije i sustave sigurnosti koji su izgradili konsenzus o suverenosti i granicama.

Trump ili Euroska realnost: kako Europa reagira i što to znači za sigurnost?

Na pitanje kako Europa reagira na ove retorike i politike, Tadić opisuje tri ključne dinamike. Prvo, europski nagon za sigurnosnom predvidljivošću i pravnom stabilnošću ostaje snažan; drugo, postoji oprez prema rizicima koji proizlaze iz poticanja sukoba, a treće, Europa nastavlja jačati svoju energetsku i političku neovisnost kako bi smanjila ranjivosti pred vanjskim pritiscima. U tom kontekstu, nekoliko važnih konstatacija:

• EU nastavlja pojačavati sigurnosne i obrambene kapacitete te jačati transatlantske veze kroz zajedničke procure i standarde, što je u suprotnosti s teorijama o “mafijaškom kartelu” koji bi radije vidio fragmentaciju saveza.
• Relativno odgovorna politika EU-a temelji se na poštivanju Povelje UN-a, međunarodnog prava i dijalogu, a ne na eskalaciji ili jednostranim djelovanjima koja bi dovela do destabilizacije regije.
• Europa nastoji diversificirati svoje energetske tokove i izdržati potencijalne šokove kako bi smanjila ovisnost o jednom izvozniku ili regiji, što je suštinski odgovor na prijetnje koje metaforički opisuje mafijaški kartel.

Donosi li kratkoročna retorika dugoročni stabilnosti?

Iz perspektive sigurnosti i geopolitike, kratkoročna retorika o posvećenosti suverenim vrijednostima može pomoći državi da mobilizira unutarnje socijalne poticaje, ali istovremeno stvara rizik od duljih spora i gubitka povjerenja kod partnera. Tonči Tadić naglašava da je dugoročna sigurnost Europe i transatlantskog saveza izgradnja povjerenja kroz predvidivost, transparentnost i poštivanje međunarodnog prava – vrijednosti koje su učinkovitije nego privid snažne retorike koja ignorira realnost međunarodnih pravila.

Kako bi Europi i Ukrajini trebalo pomoći: realne opcije i strateški pristupi

U ovom dijelu članka razmatramo konkretne politike i mjere koje bi mogle poboljšati sigurnost i stabilnost, a istovremeno ostati u okviru pravnog poretka i međunarodnih normi. Karakteristike pristupa mogu se sumirati u nekoliko ključnih točaka:

1. Jačanje odvraćanja kroz koordinirane transatlantske postavke obrane i sigurnosnih kapaciteta, uključujući sredstva za brzo reagiranje i modernu obrambenu industriju.
2. Daljnja diversifikacija energetskih tokova, uključujući obnovljive izvore, LNG kapacitete i nove rute, kako bi se smanjila ovisnost o bilo kojem pojedinačnom energetskom partneru.
3. Održavanje i jačanje diplomacije s otvorenim kanalima komunikacije s Rusijom i Kinom, uz jasne crvene linije i mehanizme kriznog upravljanja.
4. Podrška demokratskim institucijama i humanitarnim vrijednostima na terenu, posebno za održavanje povjerenja građana u pravnom sustavu i međunarodno pravo.

U kontekstu Ukrajine, Tadić se zalaže za politiku koja podržava teritorijalnu cjelovitost i suverenitet, uz istovremeni naglasak na provođenje sporazuma koji bi osigurali sigurnost civila i obnovu infrastrukture. Smatra da pravi put prema stabilnosti nije kompromis u vrijednostima, već zajedničko djelovanje temeljeno na legitimnim međunarodnim mehanizmima.