Kako se približava blagdan Sv. Nikole, često se prisjećam svog djetinjstva i onoga što je taj dan značio za mene i moju obitelj. Odrasla sam u skromnoj obitelji s nekoliko braće i sestara, a moji roditelji nisu imali mnogo novca. Iako smo bili siromašni, nikada nisam tražila od njih poklone, jer sam od malih nogu bila svjesna naše situacije. Ova sjećanja vraćaju me u vrijeme kada sam bila mirna djevojčica, poslušna učenica i odlična školarica.
Svake godine, krajem studenog, prisjećam se blagdana Sv. Nikole. Moje najranije sjećanje vezano uz taj dan datira iz prvog razreda osnovne škole. Moj brat i ja smo svakodnevno išli pješice u školu, a prije nego što smo ušli, on mi je nervozno rekao: “Ti reci da si dobila neku barbiku, a ja ću reći da sam dobio autić.” Oboje smo se sramili priznati da nismo dobili ništa. Iduće godine, situacija se ponovila, ali kako sam odrastala, brat mi je govorio da Sv. Nikola ne postoji. Iako sam mu tada teško povjerovala, ujutro, kada u čizmici nisam pronašla ništa, odlučila sam napisati mami poruku: “Ako me ništa ne dočeka kad se vratim iz škole, to znači da ne postoji i da poklone nose roditelji.” Nažalost, mama mi je priznala da nije bilo poklona.
Kako sam imala mlađu sestru koja je tek krenula u školu, trudila sam se svake godine nagovoriti mamu da kupi nešto za taj dan, kako bi se ona osjećala sretnom i kako ne bi bila tužna u školi. Slična situacija bila je i za Božić; nikada nismo imali poklone ispod bora, a ni za rođendane nismo slavili. Iako nitko od nas nije tražio poklone, uvijek me mučila misao zašto roditelji nisu mogli priuštiti barem čokoladu ili jedan mali poklon koji bismo mogli podijeliti. Razmišljam, možda su radili najbolje što su mogli, ali uvijek je bilo novca za cigarete i pivo, dok za čokoladu nikada nije bilo.
Nažalost, jedina uspomena na taj dan ostala mi je spoznaja da nikada nisam dobila ništa, kao i bratova rečenica da se pretvaramo da smo nešto dobili. Danas, kada imam 25 godina, ta sjećanja su mi i dalje jasna, kao da su se dogodila jučer. Iako sada ne očekujem poklone, možda jednog dana, u nekom drugom kontekstu, dobijem nešto posebno.
P.S. I dalje nema ničega u čizmici, ali tko zna, možda jednog dana dobijem iznenađenje. ✨
Leave a Comment