Stjepko Galović – Kandžija: “Trostruki salto” – Nova glazbena realnost s blagom na oštrici

Kada se na glazbenoj sceni pojavio s prvim albumom „Narodnjaci“ davne 2009. godine, Kandžija je već bio percipiran kao neosporivi talent, reper čije su rime bile precizne, a flow neusporediv. Od tog prvijenca do danas, nizao je uspješne studijske albume, osvajao srca publike na bezbrojnim nastupima i zasluženo izgradio status jednog od najvažnijih glazbenika u Hrvatskoj i široj regiji. Njegova sposobnost da kroz duhovite, sarkastične i cinizmom prožete stihove progovori o gorućim društvenim temama, dokazala se kao dobitna kombinacija koja je tjerala na smijeh, ali jednako tako i na duboko promišljanje. Nije štedio nikoga, a preciznim seciranjem društvene stvarnosti često je pogađao u bit. Novi album, „Trostruki salto“, donosi trinaest novih poglavlja, a kroz njih nas vode tri odrasla prijatelja iz djetinjstva, suočena sa surovom realnošću života u društvu bez jasne vizije i izlaznih strategija. Samo nekoliko tjedana nakon izlaska albuma, Kandžija je pjesmom „Tri ujutro“ izborio svoje mjesto među 24 odabranih izvođača koji će se natjecati na predstojećoj Dori, što samo dodatno potvrđuje njegovu neupitnu relevantnost.

O svom novom glazbenom uratku, Stjepko Galović Kandžija govorio je u ekskluzivnom razgovoru za Nacional, otkrivajući sve nijanse koje krase „Trosstruki salto“.

Novi album: Trojica prijatelja i društvo bez perspektive

: Tko su likovi koji se pojavljuju u vašim pjesmama i pričaju svoje priče?

Kroz album se proteže narativ o trojici prijatelja iz djetinjstva. Oni su odrasli, barem fizički, no njihovi životi i dalje su obilježeni atmosferom koju sam doživljavao dok sam odrastao u svom rodnom gradu – atmosferom neobičnosti, nedostatka perspektive, gotovo pa ludila. Pokušao sam kroz njihove priče dočarati kamo ih životna struja nosi, kakve dileme ih muče i kako se nose s okolinom koja im ne pruža mnogo.

Promjena u pristupu: Od oštrice do mekoće

: Nekako se stječe dojam da je tijekom šest godina od vašeg posljednjeg albuma „Plafon“, otupila vaša oštrica. Često ste u svojim tekstovima precizno secirali i oštro osuđivali društvo u kojem živimo, a na novom albumu to ste dosta ublažili. Zašto je izostala ta vaša specifična kritika društva?

Ne bih rekao da je oštrica otupjela, već se njezin način iskazivanja promijenio. Više nije riječ o direktnoj, udarnoj kritici na prvu loptu. Album je svakako drugačiji, manje fokusiran isključivo na humor, igre riječima i one prepoznatljive “punchlineove”. Sada se bavim dubljim slojevima, suptilnijim nijansama. Likovi o kojima pjevam nisu sretni; stalno su u potrazi za boljim sutra, ali rijetko ga pronalaze. Nezaposlenost, život s roditeljima, snalaženje na rubu zakona, letargija, zbunjenost, disfunkcionalnost – to su samo neke od odlika njihovih života. Oni su poput šarlatana koji pokušavaju preživjeti, tražeći izlaz u odlasku u inozemstvo ili pokušavajući se nekim “prečacima” domoći uspjeha, poput zaposlenja kod nekog poduzetnika ili učlanjenja u stranku. Paradoksalno je da sve to proživljavaju u okruženju koje bi, s obzirom na klimu i potencijal, trebalo biti idealno, no očito nešto temeljno ne funkcionira, kad takvi likovi iz njega proizlaze. Mislim da je oštrica i dalje prisutna, samo je sada umotana u neku vrstu mekoće. Ono što me posebno veseli jest ta sinergija – album je istovremeno izuzetno mekan, ali i drzak, čak i bezobrazan. Taj kontrast stvara nešto novo i uzbudljivo. Smatram da je ovo moj najnježniji, ali ujedno i najžešći album do sada.

Prošlost i budućnost: Pogled na političku desnicu i osobni rast

: Još 2011. godine poigrali ste se u pjesmi „Desno“ s pjesmom Marka Perkovića Thompsona „Zaustavi se, vjetre“ pjevajući stihove „Svaki bi se čovjek htio uklopiti tamo gdje živi, kako se uklopiti kada svi kao da su skrenuli“, uz refren: „Zaustavi se vjetre pit’o bih te nešto, zašto kod nas ideš samo desno?“ Kako danas gledate na Thompsona i njegovu karijeru te nevjerojatno jačanje desnice?

Kada sam imao dvadeset godina, bunt je bio prirodan i nužan. Tada sam osjećao potrebu ukazivati na ono što nije u redu, kritizirati. Danas, kao zreliji čovjek, smatram da upiranje prstom bez ponude rješenja nije konstruktivno. Želim bolje mjesto za život, želim doprinositi zajednici na najbolji mogući način. Želim ostati ovdje, volim svoje ljude i priželjkujem bolju budućnost za sve nas. Čini mi se da se previše vrtimo u krug, posvećujući se temama iz prošlosti umjesto da se bavimo aktualnim problemima. Osijek, moj rodni grad, u vrijeme pisanja te pjesme bio je mjesto gdje se nije živjelo dobro. Imao sam snažnu potrebu to izraziti, reagirati. Danas je Osijek znatno napredovao, pogotovo u usporedbi s onim periodom. Svoju priču o tom vremenu i svojim stavovima detaljnije sam ispričao u pjesmi „Mali mržnja“, pa bih svima zainteresiranima preporučio da je poslušaju.

Kontekstualizacija Kandžijinog stila i novog albuma

Kandžijin glazbeni izričaj oduvijek je bio specifičan. Dok su mnogi reperi svoje tekstove fokusirali na uobičajene teme kao što su ulica, novac i žene, Kandžija se isticao kao promatrač društva. Njegovi stihovi često su bili poput sociološke analize, propitujući norme, licemjerje i apsurdnost svakodnevnog života u Hrvatskoj. S albumom “Trostruki salto” nastavlja tim putem, ali s novom perspektivnom. Nije više samo kritičar, već i narator sudbina, osluškivač tihih drama koje se odvijaju iza zatvorenih vrata.

Nježnost u surovoj realnosti

Nova Kandžijina poetska mehanika temelji se na kontrastu. “Mekano, ali i bezobrazno” – ta dvostrukost savršeno opisuje ton albuma. Pjesme ne tuku direktno, već miluju, ali u tom milovanju krije se britka ironija i neugodna istina. Primjerice, u pjesmama koje opisuju likove koji žive s roditeljima u tridesetima, ne radi se o pukom ruganju, već o suosjećajnom portretiranju frustracija i nedostatka mogućnosti. Umjesto osude, nudi se empatija, ali ona nije sentimentalna; ona je pomiješana s blagom kritikom sistema koji takve situacije generira.

“Trostruki salto” kao metafora

Naziv albuma, “Trostruki salto”, sam po sebi nosi snažnu metaforu. To je akrobatski potez koji zahtijeva hrabrost, vještinu i preciznost, ali nosi i rizik neuspjeha. Upravo takav je i Kandžijin povratak na scenu. Nakon pauze, odlučio se na hrabar potez – promijeniti pristup, ponuditi nešto drugačije, a opet prepoznatljivo. Taj “salto” predstavlja njegovu evoluciju kao umjetnika, ali i kao čovjeka koji se suočava s vlastitim promjenama i rastom. Kao da je u tri koraka uspio iskoračiti iz poznatog, napraviti krug i sletjeti na novu, neočekivanu platformu.

Društveni kontekst: Od “Zaustavi se, vjetre” do danas

Referenca na pjesmu “Desno” i kritiku jačanja desnice iz 2011. godine, u kontekstu današnjeg pojačanog polariziranja društva, dobiva novu težinu. Kandžijina ranija kritika nije bila usmjerena na pojedince, već na društvene procese. Njegovo promišljanje o tome kako se s godinama mijenja percepcija buntovništva i potreba za direktnim sukobljavanjem, govori o osobnom sazrijevanju. Umjesto da kritizira pasivno, sada naglašava važnost osobnog doprinosa i traženja rješenja. Pjesma “Mali mržnja” dodatno osvjetljava njegovu osobnu genezu i stav prema kompleksnim društvenim pitanjima, nudeći slušatelju uvid u unutarnji svijet umjetnika koji se bori s pitanjima identiteta i pripadnosti u sve fragmentiranijem društvu.

Utjecaj na glazbenu scenu i budućnost

Kandžija, svojim jedinstvenim stilom, konstantno pomiče granice hip-hopa u Hrvatskoj. “Trostruki salto” nije samo još jedan album; to je dokaz da umjetnost može evoluirati, sazrijevati i ostati relevantna. Njegova sposobnost da se uhvati u koštac s aktualnim problemima, a da pritom zadrži prepoznatljivu autorsku iskru, čini ga nezaobilaznim čimbenikom na regionalnoj glazbenoj sceni. Album nudi materijal za razmišljanje i raspravu, potiče na suočavanje s vlastitim dilemama i pruža utjehu u zajedničkom proživljavanju nedaća. Ulazak na Doru s pjesmom “Tri ujutro” samo je još jedan pokazatelj njegove svestranosti i sposobnosti da komunicira s različitim dijelovima publike, dokazujući da glazba može biti angažirana i zabavna istovremeno.

Statistike i trendovi: Hip-hop kao socijalni komentar

Hip-hop glazba u Hrvatskoj, kao i globalno, često služi kao platforma za društveni komentar. Brojna istraživanja pokazuju da mladi ljudi kroz ovakvu glazbu pronalaze glas za svoje frustracije, ambicije i kritike prema društvu. Kandžijin uspjeh i dugovječnost na sceni svjedoče o tome da publika prepoznaje i cijeni iskrenost i promišljenost u tekstovima. Dok neki izvođači biraju lakše teme, Kandžija ostaje vjeran svojoj misiji seciranja stvarnosti, prilagođavajući svoj pristup novim generacijama i vremenima. Statistički gledano, albumi koji nude dublju narativnu strukturu i emotivnu kompleksnost često postižu dugoročni uspjeh kod kritike i publike, za razliku od onih koji se baziraju na prolaznim trendovima.

Pros and Cons novog pristupa

Prednosti:

Emotivna dubina: Album donosi značajan napredak u emotivnom izričaju, nudeći ranjiviju i suosjećajniju sliku likova.
Suptilna kritika: Umjesto direktnog napada, kritika je sada ugrađena u narativ, što je čini dugoročnijom i poticajnom za razmišljanje.
Zrela umjetnost: “Trostruki salto” pokazuje Kandžijinu evoluciju kao umjetnika koji se ne boji eksperimentirati i mijenjati svoj izričaj.
Široka privlačnost: Pjesma “Tri ujutro” i njen plasman na Dori pokazuju sposobnost albuma da dopre do šire publike, ne samo do hip-hop fanova.
Originalnost: Kontrast između mekoće i drskosti stvara jedinstven zvuk koji se izdvaja na suvremenoj sceni.

Nedostaci:

Manje direktne energije: Neki dugogodišnji obožavatelji možda će nedostajati direktniji, agresivniji pristup iz ranijih radova.
Zahtjevnija slušalačka pažnja: Suptilniji pristup zahtijeva pažljivije slušanje i dublje razumijevanje tekstova.
Potencijalno nerazumijevanje: Mekši ton bi kod nekih slušatelja mogao biti pogrešno protumačen kao nedostatak žestine ili angažmana.

Zaključak

Stjepko Galović – Kandžija, sa svojim novim albumom “Trostruki salto”, dokazuje da umjetnička zrelost ne mora značiti gubitak oštrine, već njezinu transformaciju. Album je hrabar, emotivan i promišljen, nudeći svježi pogled na stare teme i probleme. Kroz priče trojice prijatelja, Kandžija nas poziva da se zapitamo o vlastitim životima, društvu u kojem živimo i mogućnostima promjene. Njegova glazba ostaje relevantna jer se bavi univerzalnim ljudskim iskustvima, dokazujući da je iskrenost, bez obzira na formu, uvijek najjači adut. “Trostruki salto” nije samo album, već poziv na ples s vlastitim dilemama, uz dozu melankolije, ali i nepokolebljive nade u bolju budućnost.

Često postavljana pitanja (FAQ)

Što znači naslov albuma “Trostruki salto”?
Naslov “Trostruki salto” simbolizira hrabar i vješt akrobatski potez s rizikom neuspjeha, predstavljajući Kandžijinu umjetničku evoluciju i promjenu pristupa u odnosu na prethodne albume. To je metafora za njegov iskorak, transformaciju i sletanje na novu kreativnu platformu.

Je li Kandžija ublažio svoju kritiku društva na novom albumu?
Kandžija ne ublažava kritiku, već je mijenja. Umjesto direktnih napada, koristi suptilniju ironiju i empatiju kako bi secirao društvene probleme, što album čini emotivno bogatijim i poticajnijim za razmišljanje. Oštrica je tu, ali umotana u nježnost.

Što su glavni motivi na albumu “Trostruki salto”?
Glavni motivi su priče trojice odraslih prijatelja iz djetinjstva koji se bore s društvom bez perspektive. Obrađuju se teme nezaposlenosti, frustracije, potrage za srećom, letargije, ali i nade i želje za boljim životom.

Zašto je pjesma “Tri ujutro” značajna za album i Kandžijinu karijeru?
Pjesma “Tri ujutro” pokazuje Kandžijinu sposobnost stvaranja glazbe koja je istovremeno osobna i univerzalna, te je izbor za Doru potvrda njegove kvalitete i relevantnosti na široj glazbenoj sceni. Također, pokazuje zrelost i emotivnu dubinu koja karakterizira cijeli album.

Kako se “Trostruki salto” razlikuje od Kandžijinih ranijih albuma?
Album se razlikuje po svom emotivnijem tonu, suptilnijoj kritici i fokusiranju na narativ o odrastanju i suočavanju s realnošću. Dok su raniji albumi bili poznati po direktnom sarkazmu, “Trostruki salto” nudi složeniji emotivni krajolik, kombinirajući mekoću s neizbježnom dozom drskosti.