U senci sunčane jugoranske regije, gdje turisti dolaze tražeći mir i more, jedan šokantni slučaj potresa općinu Metković. U pitanju je maloljetnik, nekad možda normalan dječak, danas ozbiljan prijestupnik koji je, pod utjecajem droge i alkohola, tukao dječake u jednom od lokalnih parkova. Epizoda ne samo da je šokirala javnost, nego je i podigla pravu oluju nezadovoljstva i nesigurnosti među roditeljima i građanima. Što se zapravo dogodilo i zašto bi nas ova priča trebala zabrinuti?
Kako je došlo do ovog nasilja?
Sve se dogodilo u kasnim popodnevnim satima jednog običnog dana. Na igralištu u jednom od Metkovićkih parkova, gdje se inače igraju djeca, 17-godišnjak je bio primećen u sumnjivom ponašanju. Po svjedočenju prolaznika, dječak je bio pod jakim utjecajem psihoaktivnih supstanci: govorio je preglasno, smijući se naizgred, dok je iz džepa virila plastična vrećica s neprepoznatljivim sadržajem. U određenom trenutku, počeo je psovati i fizički napadati manje dječake koji su se samo igrali u blizini. Neki svjedoci su opisali scenu kao „apokaliptičnu“, gdje se dječak vlačio uz trave, zatim ustajao i šutirao svakog tko se približio.
Koje su bile okolnosti napada?
Žrtve napada bile su djeca u dobi od 6 do 10 godina. Nijedno nije imalo zaštitnika, niti su odrasli roditelji bili u neposrednoj blizini. Policija je pristigla tek nakon više poziva, zbog čega neki roditelji sumnjaju da je reakcija bila prespora. Maloljetnik je uhapsen na licu mjesta, a tijekom pretresa mu je pronađeno:
- Marihuana
- Speed (amfetamin)
- Kokain
- Alkohol
Policija je potvrdila da je dječak bio ozbiljno pod utjecajem svih tih supstanci, što objašnjava njegovo nesrazmjerano ponašanje.
Što kaže zakon?
Iako je djelo počinjeno od strane maloljetnika, krivično djelo nasilja protiv djece ostaje krivično djelo, bez obzira na dob počinitelja. U Hrvatskoj, maloljetnici iznad 16. godine mogu biti proglašeni krivično odgovornima za teža djela, kao što su telesne povrede ili napadi na manje dječake. Osim pritvora, djelušku slijede i psihijatrijske procjene, stručna evaluacija obitelji, te obrazovno-socijalna intervencija.
„Kada se dječak od 17 godina ponaša kao da je na bojnom polju pod utjecajem droge, to je znak da nešto duboko ne valja – u njemu, u obitelji, u društvenom sustavu koji ga nije uspio zaustaviti prije nego što je nanio ozljede.“ – izjava dr. Anice Marinković, kriminalističke psihologinje
Zašto se takvi slučajevi sve češće javljaju?
Malo je ljudi koji se ne pitaju: kako je moguće da se 17-godišnjak može šetati s kokainom, speedom i marihuanom u džepu i tukati djecu bez da netko reagira ranije? Odgovor leži duboko – u načinu na koji naše društvo gleda na mlade, drogu, mentalno zdravlje i prevenciju.
Droga među mladima – alarmantna statistika
Prema Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, sve više adolescenata eksperimentira s teškim drogama. Dok se prije desetljeća u školama govorilo samo o marihuani, danas čuti za speed i kokain već u osnovnim školama. U samo jednoj školi u Dalmaciji, tijekom 2024., zabilježeno je:
- 80% učenika isprobalo alkohol
- 43% pušilo marihuanu
- 15% isprobalo kokain ili amfetamine
Ove statistike nisu samo brojke – to su dječaci i djevojčice s potencijalom, koji se izgubljuju i ostaju bez podrške – bilo u obitelji, školi ili društvu.
Društvene posljedice takvog ponašanja
Takvi incidenti ugrožavaju osjećaj sigurnosti zajednice, a roditelji počinju s ograničavanjem dječjih aktivnosti van kuće. Neke obitelji sada ne dozvoljavaju djeci da igraju van bez direktnog nadzora. Osim toga, slika „sigurnog mjesta“ poput igrališta više nije garancija za sigurnost.
„Kada policija i dalje dopušta da takvi slučajevi budu česti, našim roditeljima se šalje poruka da ne vjeruju institucijama.“ – Maja Kovačević, savjetnica za kriminalno ponašanje
Koji su rizici ukoliko se ne reagira?
Ako se ne poduzmu ozbiljne preventivne mjere, situacija može eskalirati. Nasilni mladi ljudi koji ne dožive psihološku i pravnu reakciju često nastavljaju s još ozbiljnijim prijestupima.
Kasnije posljedice
Prema Agenciji za zaštitu djece i mladih RH, mladi počinitelji nasilja:
- Dobivaju krivu percepciju o društvu – ako ne budu kažnjeni ili liječeni, ponašaju se sve smeljije
- Rizik ponavljanja zločina – više od 60% mladih osoba koje su nasilno tukle druge, ponovile su djelo
- Žrtve ostaju trauma – djeca koja su doživjela fizički napad često razvijaju anksioznost i fobije
Što možemo učiniti?
Da bi se očuvao duh sigurnosti i povjerenja u društvene institucije, hitno je poduzeti više preventivnih i reaktivnih koraka. Evo što se može i treba učiniti:
Škola – ključna pozornica za promjene
- Uspostava redovite preventivne edukacije – škole trebaju redovito raditi programe o posljedicama alkohola, marihuane i teških droga
- Uključivanje socijalnih pedagoga i psihologa – mladi u uznemirenom mentalnom stanju trebaju podršku
Policija – borba na ulici
- Redovne patrolne aktivnosti – sigurnost igrališta i parkova počinje s prisutnošću policije
- Brža intervencija – u slučaju ovakvih nasilja, svaka sekunda računa
Roditelji – glasno „ne“ drogi
- Otvorena komunikacija – djeca moraju znati da mogu biti iskrena s roditeljima bez osuđivanja
- Prepoznavanje prvih znakova upotrebe droga – promjene u ponašanju, školi, društvu treba uzeti ozbiljno
„Droga nije zabava – to je uništavajuća sila koja od obitelji čini strance, a od običnih dječaka nasilnike.“ – Antonija Šimić, sociološki stručnjakinja za mlade
Zaključak: Vrata ne smiju biti zatvorena
Inicijent nasilja u Metkoviću završio je u pritvoru, ali stvari ne završavaju tu. Njegovo ponašanje, pod utjecajem kokaina i speeda, nije samo pojedinačna greška – to je alarm. Alarm koji kliče: djeca nam trebaju, ali trebaju i pomoć! Sve više djece eksperimentira s drogom, a sve manje njih dobiva pravu podršku – bilo u školi, obitelji ili zdravstvenom sustavu.
Dok roditelji gledaju u strahovitu stvarnost kako im se dječak vraća kući, ruke i duša mu cijele od borbe, mi svi – država, škola, lokalna zajednica – imamo odgovornost da učinimo više.
Najčešća pitanja (FAQ)
Je li maloljetnik stvarno proglašen krivično odgovornim?
Da, zakonom se predviđa krivična odgovornost od 16. godine u slučaju ozbiljnih djela, poput napada na manje dječake.
Što se događa s maloljetnicima nakon hapsenja?
Nakon hapsenja, maloljetnik prolazi kroz psihijatrijsku obradu i obiteljsku evaluaciju. Ovisno o rezultatima, dolazi ili do kaznenog progona ili do programiranja.
Koliko se često dešavaju takvi slučajevi u Hrvatskoj?
Statistike pokazuju rast broja nasilnih događaja među adolescentima, a posebno onih pod utjecajem droga (vidi: Zavod za javno zdravstvo).
Je li policija reagirala pravovremeno?
Postoje kritike glede trajanja reakcije. Neki stručnjaci smatraju da je kasnjenje bilo i da se takvi incidenti mogu spriječiti intenzivnijim pogledom na lokalne zajednice.
Kako roditelji mogu spriječiti da njih djeca ne dođu u dodir s drogom?
Komunikacija, odgoj, otvorene teme o posljedicama droga i podrška u slučaju problema – to su najjači alati svakog roditelja.





Leave a Comment