Skupe komunalne usluge: tko stoji iza skokova cijena otpada?

U brojnim sredstvima javnog informiranja početkom studenog pojave se vijesti o znatnom povećanju cijene komunalnih usluga u Gradu Novoj Gradiški i drugim mjestima koja su ustopljena u energetsku tvrtku Odlagalište d.o.o. Prema informacijama, cijena usluge odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada učinit će se skupe za preko 62%, čemu su, između ostalog, pridonijeli i navodni nedostatak djelovanja Brodsko-posavske županije i Regionalnog centra za gospodarenje otpadom “Šagulje”. Tu tvrdnju su županijski uredi požurili smentiti, navodeći da su problemi daleko dubljeg porekla.

Stvarna slika: neizvršene obaveze i zakonska praznina

U službenom priopćenju Brodskoposavska županija jasno stavlja stvari na pravo mjesto. Naime, problem s ogromnim skokom cijene nije posljedica političke inertnosti ili propuštanja institucija, već direktnog rezultata nedovoljnog odvajanja i recikliranja otpada u gradovima i općinama županije. Zakon o gospodarenju otpadom od 2017. godine izričito propisuje obvezu lokalnih samouprava da odvoje barem 55% svog otpada i organiziraju sustavno odvojeno prikupljanje biootpada. I to se – na žalost – ne događa.

Novo Gradiška i Rešetari – statistike koje govore jasno

Grad Nova Gradiška odvojeno prikuplja tek 38% otpada.
Općina Rešetari – po izvješću MZOZT-a iz ožujka 2024. – u 2023. godini imala je stopu odvojenog prikupljanja od 19,89%, što se u 2024. još i pogoršalo – na samo 11,23%.

Jasno je da takvi pokazatelji nisu slučajnost. To su direktna posljedica nedostatka sustavnog pristupa i izbjegavanja osnovnih zakonskih obveza koje se tiču zbrinjavanja i reciklaže otpada.

Kvantitet umjesto kvalitete – za cijenu svih nas

Povećanje količine otpada umjesto njegovog smanjenja postaje sve veći problem. Na primjeru Nove Gradiške:

Godine 2019. u grad je dostavljeno oko 6.338 tona otpada.
U 2024. to je poraslo na nevjerojatnih 14.617 tona, što je skok od čak 130%!

Od te količine, lokalna administracija i pripadne općine odgovorne su za oko 4.000 tona. No, pravi problem čine preostalih 10.000 tona koje dolaze izvan grada. Svaka od tih tona – naravno – se naplaćuje, a ta naplata donosi značajne prihode Odlagalištu d.o.o., no u korist lokalne infrastrukture – ne nužno.

Zakon i stvarnost – gdje je razlika?

Klasično pitanje u svakom sustavu gospodarenja otpadom je: koliko se zaista naporno radi na postizanju zakonske usklađenosti? Od 2017. godine lokalne samouprave dužne su postići cilj od 55% odvojenog otpada. Međutim:

Dosadašnja praksa pokazuje da su gradovi i općine bili previše ravnodušni. Imao se navodno nedostatak vremena, prioriteta ili interesa – no cijena toga se sada plaća u obliku dvoznamenkastog skoka cijene otpada.

Novi zakonski okvir, uključujući uspostavu Regionalnog centra Šagulje, uopće ne poništava te obaveze – one ostaju iste. Centri za gospodarenje otpadom, poput Šagulja, prihvaćaju miješani komunalni otpad i obavezu sektorizacije i reciklaže. Međutim:

Klasifikacija otpada – papir, plastika, staklo, metal itd. – ostaje u nadležnosti lokalnih uprava.
Biootpad i građevinski otpad lokalno se rješava – i dalje.

Dakle – otvaranje centra nije izgovor. Ako su gradovi prešutno ignorirali svoje obveze godinama, sada plaćaju pravu cijenu – u gotovini.

Kazneno i političko: financijske posljedice propuštanja

Između 2020. i 2023., osnivači Odlagališta d.o.o. platili su gotovo 141.000 eura u obliku poticajnih komunalnih naknada, koje su direktna sankcija za neostvarivanje propisanih ciljeva. S druge strane, pitanje je koliko su ti troškovi bili stvarno potrebni – ili posljedica nezaduženog općinskog rukovanja.

Sukladno tome, povećanje cijena usluga nije posljedica novonastalog zakonskog okvira, već dugoročne inercije u izvršavanju zakonskih dužnosti:

Nedovoljno odvajanje = više otpada = više obrade = viša cijena.
Nedostatak reciklaže = više konačnog otpada = veće opterećenje sistema = veće troškove snose korisnici.

Što očekivati s otvaranjem Centra Šagulje?

Kako regionalna infrastruktura postaje sve čvršća, ključno je razumjeti da:

Zatvaraju se stara odlagališta, ali to ne uklanja obveze samih gradova.
Regionalni centar obrađuje samo miješani otpad, dok staklo, papir, plastiku prepušta lokalnoj obvezi.
Otvaranje centra nije magično rješenje, već logičan korak u sustavu koji bi trebao od početka biti funkcionalan.

I dalje iste obveze – samo s manje odlagališta

Gradovi i općine i dalje imaju dužnost da:

Osiguraju redovito odvajanje otpada.
Izgrade sustav reciklaže na lokalnoj razini.
Riješe pitanje biootpada i građevinskog materijala.

Ako to ne učine – bez obzira na postojanje nekog regionalnog centra – cijene će rasti, jer će i dalje biti prisiljeni zbrinjavati otpad na skuplji način.

Zaključak – odgovornost u našim džepovima

Porast cijene komunalnih usluga za više od 60% može zvučati kao ekstremno i nepravedno, ali iza te brojke se krije mnogo šire pitanje odgovornosti, planiranja i zakonske sukladnosti. Ako gradovi godinama ignoriraju ključne obaveze, koje ih zakon izričito zavezuje, posljedice ne mogu ostati bez cijene.

Regionalni centar Šagulje nije izgovor za povećanje cijena – isti problemi postojali su i prije. No, sada kad infrastruktura postaje funkcionalna, neće biti više izgovora ni vremena za ponašanja iz prošlosti. Gradovi i općine moraju zauzeti svoje mjesto u procesu i uzeti odgovornost u svoje ruke – prije nego što se cijene vrte dalje i dalje.

Često postavljana pitanja

Zašto cijene rastu za toliko?

Porast cijena je posljedica nedostatka odvojenog prikupljanja i reciklaže otpada, što u skladu s Zakonom povećava količinu otpada koji se završava na odlagalištu – a čija obrada je skupa.

Koje su glavne obveze gradova prema zakonu?

Gradovi i općine dužni su odvojiti najmanje 55% komunalnog otpada, uključujući i biootpad, te osigurati sustav reciklaže.

Je li Regionalni centar Šagulje kriv za povećanje?

Ne. Centar će obraditi miješani otpad, dok su drugi tokovi (papir, plastika itd.) u izravnoj nadležnosti lokalnih uprava. Otvaranje centra ne ukida dotadašnje obaveze.