Kroz najnoviju analizu koju je pripremila Poliklinika Sursum Corda, temeljem službenih podataka Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, postavlja se nova slika kvalitete zraka u našim najvećim gradovima. Rezultati su šokirali javnost jer pokazuje drastične razlike i jasno otkrivaju da kvaliteta zraka u Hrvatskoj nije jednaka diljem zemlje: dok neke sredine drže liniju pod kontrolom, druge, poput Siska, Zagreba i Slavonskog Broda, bilježe dnevne prekoračenja koje su u prosjeku više od polovice godine. Uloga ovih brojki nije samo statistika; radi se o stvarnom utjecaju na zdravlje građana i njihov svakodnevni život, što Kriminal.info, kao istragačko-ledilo javnog interesa, nije mogao preskočiti. U nastavku ćemo razložiti što to znači za vas kao građane i kako se kvaliteta zraka u Hrvatskoj mjeri, tko je najviše izložen i koje mjere možemo poduzeti na individualnoj i političkoj razini kako bi kvaliteta zraka u Hrvatskoj postala bolja.
PM2.5 i PM10: kako se mjeri kvalitet zraka u Hrvatskoj?
PM2.5 i PM10 predstavljaju srce temeljne industrijske i urbanističke priče o kvaliteti zraka u Hrvatskoj. PM2.5 čestice su posebno opasne jer prolaze u najdublje dijelove plućnog sustava i ulaze u krvotok, što povećava rizik od kroničnih bolesti srca i pluća. U mnogim našim gradovima one se javljaju kroz cijelu godinu, a njihova je prisutnost često rezultat kombinacije prometnih emisija, toplinskog zagađenja iz grijanja na čvrste gorive tvari, industrijske aktivnosti te prirodnih čimbenika poput klimatskih promjena. S druge strane, PM10 čestice, veće po veličini, mogu uzrokovati akutne poteškoće plućima i pogoršanje postojećih bolesti. Kad govorimo o kvaliteti zraka u Hrvatskoj, često koristimo okvir WHO-a koji preporučuje godišnje koncentracije PM2.5 ispod 5 µg/m³ i PM10 ispod 15 µg/m³, dok se dnevne vrijednosti ne bi smjele prekoračiti više od četiri do pet puta godišnje. No, realnost nije tako jednostavna, jer mnogi gradovi prešli su te vrijednosti više puta. U prvom redu kada razmotrimo kvalitetu zraka u Hrvatskoj, važno je razumjeti da su ove brojke indikator rizika, a ne samo brojke u tablicama.
PM2.5: Gradovi s najgorim zrakom u Hrvatskoj
Prema novoj analizi, Zagreb, Sisak i Slavonski Brod našli su se na čelu ljestvice s najvećim brojem dana prekoračenja PM2.5, što ukazuje na kontinuiranu izloženost građana zrakom koji ne zadovoljava zdravstvene smjernice. U Zagrebu, Sisku i Slavonskom Brodu građani su tijekom prošle godine zabilježili više od 170 do čak 196 dana s prekoračenjem PM2.5. To znači da gotovo svaki drugi dan u godini njihova kvaliteta zraka nije bila na razini koju preporučuju zdravstveni standardi. Takva razina izloženosti povezana je s povećanim rizikom za razvoj respiratornih i kardiovaskularnih problema kod svih odraslih, a posebno djece i starijih osobe. S druge strane, Rijeka je rezultatima ove analize pokazala znatno bolju sliku, no i tamo je došlo do prekoračenja, što ukazuje na prisutnost regionalnih i sezonskih uzroka kvalitete zraka, a ne samo lokalnih izvora.
Ustanove stručne opreme naglašavaju da je razlika između najvećih i najmanjih urbanih sredina posljedica niza čimbenika. U središtima poput Zagreba i Siska, gustoća prometa i broj vozila stvaraju konstantan zagađivački udar, dok na obali, uz povoljnije meteorološke uvjete i različite obrasce gradske organizacije, situacija može biti blaža. Ipak, ni Rijeka, Split ili Zadar nisu imunizirani – čak i na obali zabeleženi su trenuci visokih koncentracija PM2.5, što ukazuje na složeni odnos emisija i prirodnih uvjeta.
“Kvaliteta zraka nije samo ekološko, već i javnozdravstveno pitanje. PM2.5 i PM10 čestice prodiru u organizam i imaju dokumentirane negativne učinke na zdravlje. Kada grad ima 150 ili više dana prekoračenja, govorimo o mjesecima izloženosti zraku koji je medicinski rizičan. Ovo je problem koji moramo rješavati sustavno i hitno,” ističe dr. sc. Valentin Stuhne, vlasnik Poliklinike Sursum Corda. Takav pristup naglašava da RH treba prioritetno usmjeriti snage prema sustavnom smanjenju emisija i poboljšanju kvalitete zraka u većim urbanim sredinama.
PM10: Grube čestice koje pogoršavaju bolesti pluća
Kada se osvrnemo na PM10, koji su većih čestica i često su posrednici između prometnih emisija i atmosferskih procesa, Zagreb i Sisak ponovno su na vrhu ljestvice s približno 95 dana prekoračenja. Slavonski Brod bilježi sličan, ali nešto blaži obrazac, s približno 69 dana prekoračenja. Na obali situacija je značajno bolja, no i tu ne možemo govoriti o idealnom scenariju: Split bilježi oko 5 dana prekoračenja, Rijeka oko 3, a WHO preporučuje da brojke ostanu unutar svake godine na maksimalno 3-4 prekoračenja. Činjenice su jasne: kvaliteta zraka u Hrvatskoj, posebno kada je riječ o PM10, ostaje kritična u većim gradovima, dok na manjim sredinama i uz jasan obalni karakter situacija može biti kontroliranija.
Poliklinika Sursum Corda upozorava da ove brojke nisu samo statistika. “Kvaliteta zraka nije samo ekološko, već i javnozdravstveno pitanje. PM2.5 i PM10 čestice prodiru u organizam i imaju dokumentirane negativne učinke na zdravlje. Kada grad ima 150 ili više dana prekoračenja, govorimo o mjesecima izloženosti zraku koji je medicinski rizičan. Ovo je problem koji moramo rješavati sustavno i hitno.”
Gdje se najgore diše, a gdje najbolje?
Najzagađeniji gradovi prema broju dana s prekoračenjem (PM2.5 + PM10)
- Zagreb – gotovo 300 dana ukupnih prekoračenja
- Sisak – oko 286 dana
- Slavonski Brod – preko 240 dana
- Osijek – oko 164 dana
Gradovi s najčišćim zrakom
- Rijeka – 15 dana ukupnih prekoračenja
- Zadar – 28 dana
- Split – 42 dana
Razlike su ogromne: među Zagrebom i Rijekom postoji razlika od više od 250 dana u godini, što jasno pokazuje koliko snažno na kvalitetu zraka utječu urbanistički obrasci, promet, industrijsko djelovanje i lokalne mjere zaštite okoliša. Ovakva razlika nije samo statistika; to je realna razlika u zdravlju i kvaliteti života gradskih stanovnika kroz cijelu godinu.
Ova analiza potvrđuje da kvaliteta zraka u najvećim hrvatskim gradovima nije samo ekološko, nego prije svega zdravstveno pitanje. Fine čestice povezane su s tenzijama u dišnim putovima, rakom pluća, astmom, KOPB-om, srčanim bolestima i kroničnim upalama. Djeca, stariji građani te osobe s kroničnim bolestima najviše su izložene riziku, što zahtijeva hitan i koordiniran odgovor na razini lokalnih zajednica, ali i državne razine.
Analiza je izrađena za sve najveće gradove u Hrvatskoj, izuzev Karlovca, Pule, Varaždina i Šibenika, jer nemaju mjerne postaje koje prate PM10 i PM2.5. Ovaj limitarani okvir pokazuje koliko su promjene nužne i koliko puta se treba povećati broj postaja za praćenje kvalitete zraka, kako bi se pravodobno moglo reagirati i informirati građane.
Što znači za građane i koje mjere možemo poduzeti?
Činjenice su jasne: kvaliteta zraka u Hrvatskoj ima neposredne posljedice po zdravlje, posebno za djecu i starije. Kako bi se smanjio rizik, potrebno je kombinirati individualne odluke i javne politike koje ciljaju na smanjenje emisija i učinkovitije korištenje energije. Evo što možete učiniti vi, ali i što bi trebale činiti vlasti i tvrtke kako bi kvaliteta zraka u Hrvatskoj bila bolja:
- Individalne mjere: ograničite izlaganje tijekom dana s visokim koncentracijama PM2.5/PM10, posebno djeci i kroničnim bolesnicima; poboljšajte filtraciju zraka u domovima; koristite javni prijevoz ili vožnju biciklom uz odgovarajuće mjere zaštite; udubite u energetsku učinkovitost kućanstava kako biste smanjili potrebu za grijanim sustavima na čvrsta goriva; razmislite o kućnim uređajima s filtrima visoke učinkovitosti (HEPA) i redovitom zamjenom filtera; procijenite lokalne izvore zagađenja, poput grijanja na drva i loživog ulja, i pokušajte zamijeniti ih čistijim izvorima energije.
- Javne mjere: usmjerene poticaje prema eletrifikaciji prometa, povećanje zelene infrastrukture i smanjenje prometa na centralnim gradskim dionicama; poboljšanje sustava za filtriranje industrijskih emisija i uredno praćenje industrijskih postrojenja; ulaganje u modernu infrastrukturu za grijanje i hlađenje s manje emisija; jačanje javnog zdravstva kroz kampanje podizanja svijesti o rizicima PM2.5 i PM10; transparentno objavljivanje podataka o kvaliteti zraka u realnom vremenu.
- Gradske politike: uspostava strogih standarda za zagađivače i planovi gospodarenja otpadom i energijom; poticanje energetske obnove zgrada i potrošačka potpora za prelazak na obnovljive izvore energije; implementacija projekata za smanjenje emisija iz prometa (pomoć pri prelasku na električna vozila, navodnjavanje i smanjenje gužvi); investicije u zelenu infrastrukturu poput parkova, zelenih krovova i urbanih šetnica.
- Zdravstvene preporuke: ranije i redovite preglede za rizične skupine, dodatne mjere zaštite tijekom razdoblja visoke koncentracije čestica te jača komunikacija između zdravstvenih institucija i javnosti o rizicima povezanima s PM2.5 i PM10.
Temporalni kontekst i trendovi
U rasponu posljednjih godina, postavlja se jasnija slika. Godina 2024. i 2025. potvrđuju trend povećane volatilnosti koncentracija PM2.5 i PM10, uz izraženije zimske sezone kada grijanje na čvrsta goriva doprinosi prekoračenjima. U dialogu javnog zdravlja i politike, ovakva kretanja naglašavaju potrebu za dugoročnim planom koji će smanjiti emisije u toplinskoj industriji, potaknuti prelazak na čišće izvore energije i poboljšati lokalne obrasce prometa. Usporedno, regije s boljim upravljanjem emisija i većom dostupnošću javnog prijevoza bilježe manje dnevne prekoračenja, što ukazuje na mogućnost postizanja značajnih poboljšanja kroz konkretne politike.
Statistički, razlike između grada i grada često su rezultat kombinacije urbanizacije, gustoće prometa, industrijske prisutnosti i prirodnih uvjeta. U Zagrebu i Sisku često su prisutni višestruki uzroci prekoračenja – od stambenih zgrada s visokim energetskim potrošnjama, preko industrijskih objekata, do zadržavanja prometa u užurbanim vremenskim razdobljima. U Rijeci, unatoč pristupu momenteima, kvalitet zraka pokazuje da problem nije izoliran; postoje brojni dani prekoračenja, ali su ukupno manji nego u centru kontinentalnih gradova. Ovo upućuje na potrebu za specifičnim rješenjima prilagođenima svakoj regiji.
Kako bi RH mogla resetirati kvalitetu zraka u Hrvatskoj?
Politička razina mora biti proaktivna i prioritetizirati smanjenje emisija. Praktične smjernice uključuju:
- Standardizacija i nadzor: povećanje mreže mjernih postaja za PM2.5 i PM10, osiguranje pravilnog kalibriranja i transparentnog dijeljenja podataka u realnom vremenu; uspostava centraliziranog sustava za praćenje kvalitete zraka na državnoj razini.
- Prometna politika: poticanje električnih vozila, punionica, javnog prijevoza i razvoj infrastrukture za bicikle; uvod novih regulativa koje smanjuju prometne gužve i zagađenja iz prometa u urbanim središtima.
- Industrijska reforma: modernizacija industrijskih postrojenja, primjena čiste tehnologije i postavljanje strožih limita emisija; poticanje prelaska na obnovljive i niskoemisijske tehnologije u industrijskim zonama.
- Toplinska učinkovitost i grijanje: stimuliranje energetskih obnove kućanstava, eliminacija loživih uređaja i poticanje korištenja čistijih oblika energije; potpora za toplinske pumpne sustave i koristjenje prirodnog plina ili električne energije gdje je moguće bez dodatnih emisija.
- Javna komunikacija: redovita edukacija građana o rizicima povezanima s PM2.5 i PM10 te jasna komunikacija kada su razine zraka najopasnije, uz konkretne preporuke za zaštitu zdravlja.
Zaključak
Analiza kvalitete zraka u Hrvatskoj, s naglaskom na situaciju u Zagrebu, Sisku i Slavonskom Brodu, jasno pokazuje da se radi o ozbiljnom zdravstvenom izazovu, a ne samo promjeri. Kvaliteta zraka u Hrvatskoj ne smije biti predmet retoričke borbe ili kratkoročnih mjera, jer posljedice utječu na milijune dobrih građana kroz cijelu godinu. Potrebno je sučeljavanje različitih politika i partnerstava – između gradskih vlasti, državnih institucija, industrije i građana – kako bi se stvorio održiv i zdrav sustav pročišćavanja zraka. Uloga je svima na vidiku: od segmenata javnog zdravstva do svakodnevnih odluka o gradskoj mobilnosti. Takav pristup donijet će bolje zdravlje i dugoročno smanjiti teret bolesti povezanih s kvalitetom zraka u Hrvatskoj.
FAQ – često postavljena pitanja
Koja je razlika između PM2.5 i PM10 i zašto je to važno za kvalitetu zraka u Hrvatskoj?
PM2.5 su sitne čestice manje od 2,5 mikrometara koje u tijelu mogu proći kroz pluća u krvotok i uzrokovati dugoročne zdravstvene probleme, dok PM10 čestice do 10 mikrometara mogu uzrokovati kratkoročne kataralne simptome i pogoršati kronične bolesti pluća. U Hrvatskoj obje skupine značajno utječu na kvalitetu zraka i vrijeme izloženosti određuje intenzitet rizika, što se vidi iz velikog broja prekoračenja u većim gradovima.
Koji su glavni uzroci prekoračenja PM2.5 i PM10 u Hrvatskoj?
Glavni uzroci su kombinacija prometnih emisija, grijanja na čvrsta goriva, industrijskih izvorâ i specifičnih meteoroloških uvjeta (npr. visoki tlak, niska svojstva vjetra). U nekim regijama dodatno povećavaju loše kvalitete zraka sezonski faktori poput zimskih grijanja i posebnih industrijskih procesa.
Mogu li građani sami znatno poboljšati kvalitetu zraka u svojim domovima i mjestu rada?
Apsolutno. Korištenje kvalitetnih filtracijskih sustava, redovita izmjena filtera, poboljšanje izolacije i ventilacije, te smanjenje izloženosti tijekom razdoblja visokih koncentracija čestica mogu smanjiti zdravstvene rizike. U javnim zgradama i domovima naročito je važno koristiti HEPA filtre i osigurati pravilno dizajniranu ventilaciju.
Kako se provodi praćenje kvalitete zraka u Hrvatskoj i jesu li podaci pouzdani?
Praćenje se temelji na mreži postaja Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije te dodatnim mjernim jedinicama koje koriste instituti poput Poliklinike Sursum Corda. Podaci su transparentni i objavljuju se u realnom vremenu, no postoje područja s manjim pokrivenošću koje bi trebalo ojačati.
Što biste preporučili lokalnim vlastima kako bi se poboljšala kvaliteta zraka u Hrvatskoj?
Prioritet treba dati smanjenju emisija iz prometa i industrije, poticajima za prelazak na obnovljive izvore energije i elektrifikaciju prijevoza, uz kontinuirano praćenje kvalitete zraka. Potrebna je i veća međurazina suradnja između urbanog planiranja i zdravstvenih institucija, kako bi se rane i preventivne mjere povezale s realnim podacima o kvaliteti zraka i zdravlju građana.
Leave a Comment