Uvod
U mnogim slučajevima geopolitička odluka jednog susjeda prelazi iz okvira tehničke rasprave o prostornom planiranju u snažan diplomatizacijski i pravni sukob s dugotrajnim posljedicama. Tako je i s odlukom Hrvatskog sabora o usvajanju Zakona koji omogućuje izgradnju centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada na lokaciji Čerkezovac, na Trgovskoj gori, tik uz granicu s Bosnom i Hercegovinom. Tom odlukom Hrvatska je signalizirala da želi ubrzati proces, no susjedna BiH je reagirala gotovo jedinstveno, pozivajući se na međunarodne konvencije i na rizike po okoliš i stanovništvo na obje strane granice. U ovom tekstu istražujemo pozadinu odluke, pravne osnove, međunarodni kontekst i mogući scenarij budućnosti. To nije samo priča o planiranju otpada; riječ je o kompleksnoj mreži odnosa, procjena rizika i vještom manevriranju između nacionalnih interesa i poštivanja međunarodnog prava.
Pozadina događaja
Što se točno odlučilo i gdje je lokacija?
Radi se o prijedlogu koji bi, u okviru šireg paketa okolišnih standarda, omogućio gradnju centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada na Čerkezovcu, naselju na Trgovskoj gori. Lokacija je vrijedna posebne pažnje jer graniči s Bosnom i Hercegovinom i predstavlja značajan izazov u upravljanju prekograničnim utjecajem na okoliš. Odabir lokacije često se opravdava sigurnosnim, tehničkim i logističkim razlozima, no s obzirom na osjetljivost projekta, on postaje predmet snažne javne i političke rasprave na obje strane granice.
Kako je došlo do odlučivanja u Hrvatskom saboru?
Uz ubrzanu proceduru, Sabor je donio ili usvojio zakon koji bi omogućio realizaciju projekta unutar zadanih rokova. Time je, prema kritikama i analizi stručnjaka, značajno promijenjen pravni okvir kojem bi, traženim članovima, trebala prethoditi detaljna procjena utjecaja na okoliš, javna rasprava i jasna dorada Državnog plana prostornog razvoja. Za BiH i mnoge stručnjake iz regiona, ovakav pristup bio bi primjer akcentiranja tehničkih razloga nad participacijijom susjedne države u procesu donošenja odluka koje imaju prekogranične posljedice.
Pravni okvir i dileme
Zakon o prostornom uređenju i Državni plan prostornog razvoja
Ključni pravni argument BiH izazvanog spornim odlukama jest činjenica da Hrvatska, kroz Zakon o prostornom uređenju donesen 2023. godine, navodno derogira vlastiti okvir putem kojeg je trebala do kraja 2025. izdvojiti i uskladiti Državni plan prostornog razvoja. Kritičari iz BiH ističu da takva derogacija šalje signale o minimiziranju procesa međudržavnog odlučivanja, što dobiva dodatnu konotaciju tehnički racionaliziranog donošenja odluka bez jasne uključenosti susjeda.
Brza procedura i tehnička zahtjevnost
Nekolicina stručnih glasova iz Federacije BiH naglašava da je Hrvatska u vremenitom roku krenula s procedurama koje su, kako kažu, „tehnički i stručni“ razlog zašto nije dovoljno uključena BiH. Argument da je proces „prebrz“ i da bi usvajanje zakona bez dublje analize utjecaja na susjednu državu moglo stvoriti novi niz nesuglasica, postavlja temelje za pravne borbe i preispitivanje procedura pred međunarodnim instancama.
Kako se postavlja optužba o derogiranju Zakon o prostornom uređenju?
Zvijezda spora nije samo sama odluka, već i interpretacija kako se planira provesti. Hrvatska tvrdi da su svi koraci bili u skladu s propisima i tehničkim zahtjevima. BiH i njezini saveznici, međutim, ukazuju na to da bi takav potez mogao zanemariti ključnu točku – uključenost države na koju odluka neposredno utječe. Osnovno pitanje glasi: vrijedi li tehnička učinkovitost bez međusobnog povjerenja i jasnog preuzimanja odgovornosti pri prekograničnom utjecaju na okoliš?
Međunarodni kontekst i prekogranični utjecaj
Espoo i Aarhuška konvencija: što su i zašto su važni?
Espoo konvencija o prekograničnom utjecaju na okoliš i Aarhuška konvencija o sudjelovanju javnosti u procesima odlučivanja o okolišu postavljaju standarde za informiranje, partnerstvo i preuzimanje odgovornosti. Bosna i Hercegovina najavljuje korištenje svih raspoloživih instrumenata iz tih konvencija kako bi osigurala transparentnost i ravnopravnu aktivnu uključenost. U begu od jednostavnog formalnog informiranja, BiH želi nesporna jamstva da će se o lokaciji izgradnje voditi javni dijalog i da će predlagati korekcije, ako budu potrebne.
Ženevski susret 2026. i međunarodna pravna argo
Najavljeno javno sučeljavanje dvojice država u Ženevi, u svibnju 2026., obećava da će se otvoriti novi otvoreni dijalog temeljen na Espoo konvenciji i na mogućim posljedicama koje nadilaze jednostavne tehničke rasprave. Bosna i Hercegovina planira prezentirati široku paletu dokaza: od studija utjecaja na okoliš s fakulteta u Bihaću i Banjoj Luci do stručnih analiza koje bi dokazale negativan utjecaj na zdravlje i sigurnost stanovništva. Uloga odvjetničke kuće iz Francuske i priprema za Tijelo Espoo konvencije dodatno pojašnjava da je ovo sada mnogo više od obične lokalne debate.
Zašto su znanstvene studije toliko važne?
BiH navodi da su ključni nalazi znanstvenih radova koji ukazuju na neprimjerenost lokacije, uzimajući u obzir geološke, hidrogeološke i demografske podatke. Činjenica da Unsko-sanski kanton i Republika Srpska dijele ulogu u preseljenju i zaštiti okoliša dodaje složenost. U ovom kontekstu, znanstveni kredibilitet postaje važan politički adut: želi li Hrvatska realno okončati projekt uz minimalne financijske troškove ili BiH želi jamčiti da će se rizici pravilno procijeniti i adresirati?
Geopolitički i društveni kontekst
Granica kao geopolitički faktor
Trgovska gora simbolično i fizički dijeli susjedne zone. Kako su populacije koncentrirane na obje strane, čak i male promjene u dobivenim podacima o utjecaju na okoliš imaju potencijal da izazovu reakcije lokalnih zajednica i metropolitan planova. Prema procjenama stručnjaka, stanovništvo na hrvatskoj strani gotovo da je manje prisutan, dok je na bh. strani brojčano značajniji. Takav rapored u odlučivanju potiče pitanja o pravednosti i pravednom dijeljenju tereta.
Gospodarske i turističke implikacije
Financijski razlozi često su glavni pokretači ovakvih projekata. S jedne strane, Hrvatska može vidjeti dugoročne prednosti u energetici, sigurnosti i smanjenju rizika, a s druge strane BiH, s turističkombim potencijalom i osjetljivim gospodarstvom, vidi rizike po okoliš i reputaciju. Turistički sektori povezan s prirodnim područjima u Unsko-sanskom kantonu i u RS mogu osjetiti posljedične posljedice, ali i eventualne koristi ako bi se projekt realizirao uz visoke standarde sigurnosti i javnog interesa.
Reakcije političkih aktera i ton diskusije
Reakcije BiH: formalno, ali s jasno istaknutim porukama
Sabina Šahman Salihbegović, tajnica Federalnog ministarstva okoliša i turizma BiH, naglasila je da je situacija “jedinstvena” samo ako se posmatra iz BiH perspektive: svi su uključeni, ali na razini “formalno”, bez suštinske inkluzije. Njezin prijedlog da BiH želi intenzivniju, zajedničku suradnju s Hrvatskom na zajedničkim istraživanjima naglašava kako se kroz partnerstvo može doći do rješenja koje štiti zdravlje i okoliš, a istodobno prihvaća razvojnu dimenziju.
Hrvatska: službeni ton i sigurnost informacija
Premijer Andrej Plenković istaknuo je da BiH nije bila potpuno iznenađena odlukom i da je Hrvatska uredno informirana o svemu. Prema službenim riječima, Hrvatska se drži svojih procedura i vjeruje da je transparentnost na visokoj razini. U praksi, to znači da se i dalje vodi formalna razmjena informacija, ali BiH često upozorava da formalnost nije dovoljna da bi se izbjegli međudržavni sukobi.
Kako BiH vidi buduće korake?
Šahman Salihbegović zaključuje da je potrebna otvorena suradnja sa Hrvatskom, ali i da trebamo temeljito provesti zajednička istraživanja prije bilo kakve odluke o lokaciji. U suprotnom, rizik prekograničnog konflikta ostaje visoko prisutan.
Scenariji budućnosti: što dalje?
Scenarij A: odluka se zadrži ili uspori
- Predviđanja: Ako se projekt odgodi ili potpuno otkaže, BiH bi zadržala političku poziciju prilagodljivog partnera, a Hrvatska bi morala preispitati alternativne lokacije ili način financiranja.
- Posljedice: Diljem regije povećala bi se potreba za javnim dijalogom i sigurnosnim standardima, a mogući bi se pojaviti i novi analitički projekti koji bi odražavali zajedničke interese okoliša i sigurnosti.
Scenarij B: projekt ide dalje uz dodatnu uključenost BiH
- Predviđanja: Ako Hrvatska prihvati intenzivniju suradnju, mogli bi se uspostaviti zajedničke radne grupe, zajedničke studije i objavljivanje redovitih izvješća o napretku.
- Posljedice: Povećao bi se konsenzus oko rješavanja rizika, a prekogranični nadzor i tehničke procjene postali bi standardna praksa.
Scenarij C: alternativne lokacije ili kompromisi
- Predviđanja: Istraživanje alternativnih lokacija ili dijalog o kompenzacijama, dodatnim mjerama zaštite, ili subvencioniranim programima za lokalne zajednice.
- Posljedice: Moguć kompromis može postati model regionalne saradnje i primjena naučenih lekcija u budućim prekograničnim projektima.
Zaključak
Rizik i odluka o ulasku u projekt zbrinjavanja radioaktivnog otpada na granici s BiH ne mogu se posmatrati isključivo kroz leće tehničke provjere. To je pitanje izuzetne političke težine, koje zahtijeva preventivni i uključujući pristup kako bi se spriječile dugoročne posljedice na okoliš, zdravlje ljudi, međudržavne odnose i regionalnu sigurnost. Saborova odluka postavlja okvir za punu javnu raspravu i uzimanje u obzir interesa obje strane. U konačnici, uspjeh ovakvog procesa mjeri se kroz sposobnost dviju država da zajedno donesu odluke koje su transparentne, pravedne i utemeljene na znanstvenim dokazima, uz jasnu komunikaciju s lokalnim zajednicama i pravilnom primjenom međunarodnog prava.
Često postavljana pitanja
- Što je točno izazvalo ovu krizu između Hrvatske i BiH?
- Povod je odluka Hrvatskog sabora o usvajanju zakona koji bi omogućio izgradnju centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada blizu granice s BiH, čime su obje strane aktivirale pitanja vezana uz nadzor, zaštitu okoliša, te sudjelovanje javnosti i prekogranični utjecaj.
- Što BiH smatra najvažnijim argumentom za svoj pristup?
- BiH naglašava potrebu transparentnosti, uključivanja susjedne države u ključne procese odlučivanja, te primjenu Espoo i Aarhuške konvencije kako bi se osigurao prekogranični dijalog i zaštita okoliša i zdravlja stanovništva.
- Koje su mogućnosti ako se nastavi sukob?
- Mogući su diplomatski pritisci, međunarodni pravni koraci, i formalno upućivanje pitanja pred Espoo tajništvo te daljnje sudske ili arbitražne procese. Također postoji rizik za privredu i turizam u obje zemlje.
- Što bi značila eventualna suradnja na zajedničkim istraživanjima?
- Suradnja bi potencijalno dovela do izrade zajedničkih studija utjecaja na okoliš, jasnih mjera zaštite populace, te transparentne informiranosti javnosti o rizicima i koristima projekta.
- Koje institucije su najviše uključene u ovo pitanje?
- S obiju strana to su ministrastva okoliša, prostornog uređenja, prometa i komunikacija, te parlamenti i vlade; važnu ulogu imaju i međunarodne organizacije i pravni timovi koji zastupaju interese u okviru Espoo i Aarhushkih konvencija.
- Kada se očekuje završna odluka ili rješenje?
- Trenutačno je najavljeno svibanj 2026. za javno sučeljavanje u Ženevi. Nakon toga slijede dodatne tehničke procjene i politički dogovori koji bi mogli trajati mjesecima, pa i godina, ovisno o dinamici pregovora i rezultatima studija.
- Kako to utječe na građane s obje strane granice?
- Uključivanjem javnosti i poštivanjem konvencija, građani na obje strane mogu očekivati jasnije informiranje, mogućnost sudjelovanja u procesu odlučivanja i efikasnije zaštitne mjere koje smanjuju rizike po zdravlje i okoliš.
Leave a Comment