Recikliranje Podvala: Afera “Geodezija” i Ples Političkih Optužbi

U srcu hrvatske političke arene, gdje se često isprepliću optužbe za korupciju i političke manipulacije, odjeknula je afera “Geodezija”, ponovno potaknuvši žestoku retoričku bitku između vladajućeg HDZ-a i oporbe predvođene SDP-om. Najnoviji razvoj događaja, gdje Europsko javno tužiteljstvo (EPPO) podiže optužnice zbog zlouporabe europskih fondova, postao je povod za eskalaciju već ustaljenih sukoba. Krunoslav Katičić, saborski zastupnik HDZ-a, javno je osudio istupe oporbenjaka, optužujući ih za “recikliranje podvala” i pokušaj profitiranja na tuđoj muci, sve dok se sam neopozivo upleo u složenu mrežu odnosa i kontraoptužbi. Ova situacija idealno se uklapa u narativ bloga ‘Kriminal.info’, nudeći uvid u tamnu stranu politike gdje se granice između kriminala i političke borbe često zamagljuju.

Hrvatska politička scena, poznata po svojoj dinamičnosti i često kontroverznim zbivanjima, ponovno je postala poprište žestokog verbalnog sukoba. U središtu najnovije polemike stoji afera “Geodezija”, slučaj zlouporabe europskih fondova koji je rezultirao podizanjem optužnica od strane Europskog javnog tužiteljstva (EPPO). Ovaj razvoj događaja poslužio je kao okidač za oštre međustranačke obračune, gdje je vladajući HDZ, preko svog saborskog zastupnika Krunoslava Katičića, snažno uzvratio oporbi, ponajviše SDP-u, optužujući ih za političku oportunizam i “recikliranje podvala”. Za portal ‘Kriminal.info’, ova priča nudi savršenu studiju slučaja o tome kako se navodni kriminalni pothvati prelijevaju u političku arenu, postajući oružje u borbi za moć i javno mnijenje.

Katičićeva reakcija, manifestirana putem objave na društvenoj mreži X (bivšem Twitteru), nije bila samo obrambena, već i protuofenzivna. Nazvavši SDP-ovce “političkim liliputancima”, optužio ih je za pokušaj prikupljanja jeftinih političkih poena napadima na “legitimnu većinu”, s iluzijom da će time “narasti u političke gigante”. Ova retorika, iako oštra, nije nova u hrvatskoj politici, ali u kontekstu istraga EPPO-a dobiva dodatnu težinu. Performansi oporbe u sabornici, uključujući i, kako je Katičić istaknuo, “mahanje toaletnim papirom”, dodatno su podigli tenzije, signalizirajući duboku polarizaciju i nedostatak konstruktivnog dijaloga. No, iz perspektive Kriminal.info, ključno je razlučiti politički teatar od suštinskih kriminalnih optužbi i odgovornosti.

Afera “Geodezija”: Korijeni Optužbi za Zlouporabu EU Fondova

Da bismo u potpunosti razumjeli kontekst aktualnih političkih prepucavanja, nužno je zaroniti dublje u samu aferu “Geodezija”. Ova afera predstavlja klasičan primjer navodne sustavne zlouporabe europskih strukturnih i investicijskih fondova, namijenjenih razvoju i unapređenju, u ovom slučaju, geodetskih usluga i tehnologija. Glavna sumnja odnosi se na napuhavanje cijena, fiktivne poslove i namještanje natječaja, sve s ciljem izvlačenja novca iz europskih fondova putem javne nabave.

Mehanizam Navodne Zlouporabe

Prema dosadašnjim informacijama iz EPPO-a, shema zlouporabe u aferi “Geodezija” uključivala je nekoliko ključnih elemenata:

1. Namještanje Natječaja: Sumnja se da su natječaji za nabavu geodetskih usluga, opreme ili softvera bili prilagođeni određenim tvrtkama ili pojedincima. To se obično postiže postavljanjem specifičnih uvjeta koje može ispuniti samo jedan ponuđač, ili kroz interni dogovor s potencijalnim izvođačima.
2. Napuhavanje Cijena: Iznosi za obavljene poslove ili kupljenu opremu bili su značajno veći od tržišne vrijednosti, pri čemu se razlika navodno dijelila između uključenih strana – od naručitelja posla do izvođača.
3. Fiktivni Poslovi i Usluge: U nekim slučajevima, sumnja se na isplatu sredstava za poslove koji nikada nisu u potpunosti obavljeni ili su obavljeni u znatno manjoj mjeri i lošijoj kvaliteti nego što je ugovoreno. Dokumentacija je falsificirana kako bi se prikazalo da je sve u skladu s planom.
4. Korištenje “Offshore” Tvrtki ili Posrednika: Često se za pranje novca ili prikrivanje stvarnih korisnika koriste posredničke tvrtke, ponekad registrirane u poreznim oazama, što dodatno otežava praćenje novčanog toka.

Fokus istrage EPPO-a usmjeren je na navodne kriminalne aktivnosti koje su se odvijale na Geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te na drugim povezanim institucijama i privatnim tvrtkama. Profesor Boško Pribičević identificiran je kao glavni organizator ovih kriminalnih aktivnosti, što je detalj koji je HDZ odmah iskoristio u svojoj političkoj obrani.

Uloga Europskog Javnog Tužiteljstva (EPPO)

U kontekstu afere “Geodezija”, ključnu ulogu igra Europsko javno tužiteljstvo (EPPO). EPPO je neovisno tijelo Europske unije odgovorno za istraživanje, progon i podizanje optužnica protiv počinitelja kaznenih djela koja štete financijskim interesima EU-a. Njegova nadležnost obuhvaća širok spektar kaznenih djela, uključujući prevare s europskim fondovima, korupciju, pranje novca i prekogranične prevare s PDV-om.

Osnivanje EPPO-a 2021. godine, s hrvatskim tužiteljem Tamarom Laptoš na čelu Ureda europskog tužitelja, predstavljalo je značajan korak u borbi protiv korupcije na razini Unije. Njegovo djelovanje u Hrvatskoj, kroz usko surađivanje s hrvatskim institucijama, ali s punom neovisnošću, unijelo je novi sloj nadzora i odgovornosti. Podizanje optužnica u aferi “Geodezija” jasan je pokazatelj da EPPO aktivno provodi svoj mandat i da Hrvatska, kao članica EU, više ne može računati na “domaće” zataškavanje slučajeva zlouporabe europskih sredstava.

Politički liliputanci iz SDP-a i dalje pokušavaju skupljati sitne poene napadima na legitimnu većinu, uvjereni da će tako narasti u političke gigante i postati ozbiljni faktori. Svojim performansima i mahanjem toaletnim papirom u Hrvatskom saboru sve više pokazuju svoju „snagu“.… pic.twitter.com/2CHaM1R9z9

— Krunoslav Katičić (@KKaticic) December 5, 2025

Politički Teatar i “Liliputanci”: HDZ-ova Reakcija na Oporbene Napade

Objava optužnica u aferi “Geodezija”, iako prvenstveno kriminalističke naravi, munjevito je iskorištena kao novo oružje u dugotrajnom i žestokom političkom okršaju između vladajućeg HDZ-a i oporbe, prvenstveno SDP-a. Saborski zastupnik Krunoslav Katičić, kao glasnogovornik HDZ-ove pozicije, promptno je reagirao, lansirajući seriju protuoptužbi koje zadiru duboko u dinamiku hrvatske političke retorike.

Retorika “Političkih Liliputanaca” i “Recikliranih Podvala”

Katičićeva karakterizacija SDP-ovaca kao “političkih liliputanaca” nije puka uvreda, već strateški retorički alat. Njegov cilj bio je umanjiti političku težinu i relevanciju oporbe, prikazati ih kao marginalne aktere koji su, umjesto da nude konstruktivne alternative, spali na “skupljanje sitnih poena” i jeftine napade. Ova taktika služi demotiviranju birača oporbe i jačanju percepcije HDZ-a kao jedine ozbiljne i stabilne političke snage u zemlji.

Optužba za “recikliranje podvala o koruptivnoj hobotnici HDZ-a” također ima dublje korijene. Izraz “koruptivna hobotnica” postao je gotovo sinonim za kritike na račun HDZ-a kroz godine, posebno nakon niza korupcijskih afera koje su potresale stranku. Katičićeva izjava implicira da oporba, umjesto da nudi nove dokaze ili argumente, reciklira stare narative, što bi ih trebalo diskreditirati u očima javnosti kao neinventivne i isključivo destruktivne. No, iz perspektive Kriminal.info, pitanje je koliko je ta hobotnica zaista razbijena, ili se samo skrivaju novi pipci.

Saborski Performansi: Mahati Toaletnim Papirom u Saboru

Katičić se također referirao na SDP-ove “performanse u sabornici, uključujući i mahanje toaletnim papirom”, kao dokaz njihove “stvarne političke težine”. Incident s toaletnim papirom dogodio se ranije i bio je simboličan protest oporbe protiv, kako su tvrdili, opstrukcije u radu Hrvatskog sabora i degradacije demokratskih procedura. Oporba je tim činom željela poručiti da se njihov glas ne čuje, da su vladajući pretvorili Sabor u “običan toalet papir” gdje se donose odluke bez stvarne rasprave i uvažavanja. Za HDZ, ovakvi performansi su dječji, neozbiljni i kontraproduktivni, dok za oporbu predstavljaju očajnički pokušaj skretanja pažnje na, po njihovom mišljenju, duboke probleme u funkcioniranju države.

Tko je Boško Pribičević i Njegove Političke Veze?

Jedan od najsnažnijih argumenata Krunoslava Katičića u obranu HDZ-a i u napadu na oporbu bilo je razotkrivanje političkih veza Boška Pribičevića, bivšeg profesora Geodetskog fakulteta i, prema EPPO-u, glavnog organizatora kriminalnih aktivnosti u aferi “Geodezija”. Ova činjenica strateški je iskorištena kako bi se preusmjerila pažnja s HDZ-a i bacila sjena sumnje na SDP.

Profil Boška Pribičevića

Boško Pribičević bio je istaknuta figura na Geodetskom fakultetu, gdje je obnašao niz važnih funkcija. Njegova akademska karijera omogućila mu je pristup važnim projektima i fondovima, uključujući i europske. Prema optužnici EPPO-a, Pribičević je navodno koristio svoj položaj i utjecaj za koordinaciju kompleksne mreže zlouporaba, uključujući namještanje natječaja i izvlačenje sredstava iz EU fondova. Njegova uloga u aferi “Geodezija” ključna je za razumijevanje opsega i mehanizama korupcije unutar akademskih i državnih institucija koje upravljaju europskim sredstvima.

Pribičevićeve Veze sa SDP-om: Kontraudar HDZ-a

Katičićevim riječima, “Boško Pribičević nema nikakve veze s HDZ-om”. Umjesto toga, HDZ je istaknuo da je Pribičević bio predsjednik SDP-a u Velikoj Gorici, a kasnije i aktivan član SDP-a Zagreb. Ova informacija, ako je točna i relevantna u kontekstu optužnice, predstavlja značajan politički udarac za SDP. Njen cilj je jasan: demontirati narativ oporbe o “koruptivnoj hobotnici HDZ-a” i pokazati da korupcija nema stranačku boju, te da se navodne kriminalne aktivnosti mogu naći i unutar redova oporbenih stranaka.

Za HDZ, ovo je bila prilika da preokrene narativ i prikaže se kao žrtva neutemeljenih napada, dok se istovremeno diskreditira kredibilitet oporbenih kritika. Pitanje je, naravno, koliko su Pribičevićeve političke funkcije bile izravno povezane s kriminalnim aktivnostima za koje ga EPPO tereti. Međutim, u areni političkog nadmetanja, sama asocijacija s aferom koja uključuje zlouporabu europskih fondova dovoljna je da izazove sumnju i medijsku pozornost.

Siniša Hajdaš Dončić i Oporbena Strategija: Analiza Političkih Rejtinga

Krunoslav Katičić je svoj komentar zaključio ciljajući Sinišu Hajdaša Dončića, istaknutog člana SDP-a, tvrdeći da je “posebno uspješan u okupljanju suradnika koji samo pogoršavaju njegov ionako niski rejting”. Ova izjava otvara šire pitanje o strategijama oporbe, percepciji njihovih lidera i utjecaju političkih afera na individualne i stranačke rejtinge.

Uloga Siniše Hajdaša Dončića u SDP-u

Siniša Hajdaš Dončić dugogodišnji je političar s iskustvom u Saboru i Vladi (bivši ministar pomorstva, prometa i infrastrukture). Kao jedan od prepoznatljivijih glasova SDP-a, često je u javnosti kritizirao HDZ i Vladu, posebno po pitanjima korupcije i upravljanja. Katičićeva izjava o njegovom “niskom rejtingu” dio je šire strategije diskreditiranja oporbenih lidera, prikazujući ih kao neuspješne i nekompetentne.

Oporbena Strategija i Javna Percepcija

Oporbene stranke u Hrvatskoj, pa tako i SDP, suočavaju se s kroničnim problemom niskih rejtinga, unatoč povremenim usponima. Strategija kritiziranja vladajućih zbog korupcije, nepotizma i lošeg upravljanja česta je i razumljiva, s obzirom na brojne afere koje su obilježile hrvatsku političku scenu. Međutim, čini se da ta strategija često ne uspijeva mobilizirati dovoljan broj birača niti značajnije podići rejtinge oporbenih stranaka. Razlozi su višestruki:

• Zasićenost Javnosti: Građani su često zasićeni stalnim optužbama i političkim prepucavanjima, što dovodi do apatije i sumnje u sve političke aktere.
• Vjerodostojnost Oporbe: Ponekad se i sama oporba suočava s optužbama za nepravilnosti ili se percipira kao nedovoljno vjerodostojna da bi ponudila bolju alternativu. U slučaju afere “Geodezija”, Pribičevićeve veze sa SDP-om izravno su ciljale na tu vjerodostojnost.
• Nedostatak Jasne Vizije: Osim kritiziranja, oporba se često muči s prezentiranjem koherentne i privlačne vizije budućnosti koja bi nadmašila fokus na prošlim i sadašnjim skandalima.
• Učinkovitost Vladajućih: Unatoč kritikama, vladajuće stranke često uspijevaju zadržati podršku kroz provedbu nekih projekata, stabilizaciju gospodarstva ili vještu komunikaciju.

Katičićeva kritika Hajdaša Dončića, dakle, nije samo osobni napad, već pokušaj potkopavanja šire oporbene strategije i naglašavanja njihove, po HDZ-ovu mišljenju, političke neefikasnosti. U kontekstu Kriminal.info, ovo je podsjetnik da se politička borba često vodi ne samo argumentima, već i percepcijama i narativima, čak i kada su u pitanju ozbiljne optužbe za kriminal.

Europsko Javno Tužiteljstvo (EPPO) u Hrvatskoj: Novi Akter u Borbi Protiv Korupcije

Dolazak Europskog javnog tužiteljstva (EPPO) u Hrvatsku označio je prekretnicu u borbi protiv korupcije i zlouporabe europskih fondova. Njegovo djelovanje, vidljivo i u aferi “Geodezija”, unijelo je novu dimenziju u hrvatski pravosudni sustav i političku scenu.

Mandat i Značaj EPPO-a

EPPO je jedino nadnacionalno tijelo za kazneni progon s ovlastima istraživanja, progona i podizanja optužnica u državama članicama EU koje su se pridružile inicijativi (trenutno 22 od 27 članica). Njegov je primarni cilj zaštita financijskih interesa Europske unije od kriminalnih aktivnosti. To znači da se EPPO bavi prevarama s EU fondovima (koje se procjenjuju na milijarde eura godišnje), pranjem novca, korupcijom i drugim kaznenim djelima koja izravno utječu na proračun Unije.

Značaj EPPO-a za Hrvatsku je ogroman iz nekoliko razloga:

1. Neovisnost: EPPO djeluje potpuno neovisno o nacionalnim vladama i institucijama, što smanjuje rizik od političkog utjecaja ili zataškavanja.
2. Učinkovitost: S centraliziranom strukturom i ovlastima na cijelom području sudjelujućih država, EPPO može učinkovitije provoditi prekogranične istrage i procesuirati složene slučajeve.
3. Sustavna Borba protiv Korupcije: Njegovo postojanje šalje jasnu poruku da EU ozbiljno shvaća zlouporabu europskih fondova i da će odgovorni biti procesuirani, bez obzira na njihovu poziciju ili političku pripadnost.
4. Povećanje Povjerenja: Djelovanje EPPO-a može doprinijeti povećanju povjerenja građana u pravosudni sustav i smanjenju percepcije nekažnjivosti u slučajevima visoke korupcije.

Temporalni Kontekst i Prvi Rezultati

EPPO je počeo s operativnim radom sredinom 2021. godine. Od tada je u Hrvatskoj pokrenuo niz istraga i podigao nekoliko optužnica. Afera “Geodezija” samo je jedna u nizu, ali je indikativna za vrstu kriminalnih aktivnosti koje EPPO cilja – one koje izravno ugrožavaju sredstva koja bi trebala služiti razvoju zemlje. Prema izvješćima EPPO-a, Hrvatska je jedna od zemalja s relativno velikim brojem otvorenih istraga, što može ukazivati na visoku razinu problema s korupcijom, ali i na aktivnost i učinkovitost EPPO-ovih ureda u Hrvatskoj.

Njegovo djelovanje unosi temporalni kontekst u hrvatsku borbu protiv korupcije: ono označava prijelaz iz ere u kojoj su se afere uglavnom procesuirale na nacionalnoj razini, uz česte sumnje u politički utjecaj, u eru u kojoj se, barem u segmentu EU fondova, te istrage provode pod strožim i neovisnijim nadzorom. To je razlog zašto su političke reakcije, kao što je Katičićeva, tako intenzivne – jer EPPO-ova “neutralnost” ruši tradicionalne političke igre.

Utjecaj Afera na Povjerenje Građana i Političku Scenu

Brojne političke i korupcijske afere, poput afere “Geodezija”, imaju dalekosežne posljedice koje nadilaze same pravosudne ishode. One duboko utječu na povjerenje građana u institucije, percepciju političke klase i stabilnost same demokratske scene.

Erozija Povjerenja u Institucije

Kada se iznova pojavljuju optužbe za zlouporabu europskih fondova, korupciju u javnoj nabavi ili stranačko kadroviranje, povjerenje građana u institucije, poput vlade, parlamenta, pa čak i pravosuđa, neizbježno opada. Percepcija da je sustav “trul” i da se moć koristi za osobno bogaćenje ili stranačke interese, a ne za opće dobro, može dovesti do duboke apatije i cinizma. Statistike često pokazuju da je povjerenje u političke institucije u Hrvatskoj, u usporedbi s drugim zemljama EU, relativno nisko, a afere poput “Geodezije” samo dodatno produbljuju taj jaz.

Sumnje u poštenje i transparentnost javne uprave, posebno u kontekstu europskih fondova koji su ključni za razvoj, mogu imati i ekonomske posljedice. Manje povjerenje znači manju sklonost ulaganju, manju inicijativu za pokretanje posla i opći osjećaj nesigurnosti koji koči napredak.

Polarizacija Političke Scene

Političke reakcije na afere, kao što je ona Krunoslava Katičića, često doprinose daljnjoj polarizaciji. Umjesto traženja rješenja ili preuzimanja odgovornosti, politički akteri često se upuštaju u međusobna optuživanja, prebacivanje krivnje i “recikliranje podvala”. Ova vrsta retorike produbljuje podjele u društvu, stvara neprijateljsku atmosferu i otežava konstruktivan dijalog o ključnim problemima. Građani se često osjećaju prisiljenima birati stranu, umjesto da kritički promišljaju o činjenicama i problemima.

Osim toga, konstantno isticanje afera od strane oporbe, dok je u nekim slučajevima opravdano, može se percipirati i kao jedini sadržaj njihove političke platforme. To može dovesti do toga da se birači umore od “negativne kampanje” i potraže stabilnost, čak i ako to znači zanemarivanje nekih problematičnih aspekata vladajuće stranke.

Utjecaj na Mlade Generacije

Dugoročno, ponavljane afere i kronični nedostatak transparentnosti mogu imati demotivirajući učinak na mlade generacije. Osjećaj da je uspjeh u politici ili poslu povezan s vezama i korupcijom, a ne s marljivim radom i inovativnošću, može potaknuti apatiju, političku pasivnost ili čak iseljavanje mladih i obrazovanih ljudi u zemlje s višim stupnjem vladavine prava i manjom razinom korupcije. Za ‘Kriminal.info’, ovaj aspekt je posebno važan jer naglašava štetu koja daleko nadilazi financijske gubitke.

Pros i Cons Političke Retorike: Oštrica s Dvije Strane

Politička retorika, posebno ona koja se koristi u žestokim debatama oko afera poput “Geodezije”, često je oštrica s dvije strane. I dok može donijeti kratkoročne prednosti, dugoročni nedostaci mogu biti pogubni za političku kulturu i povjerenje javnosti. Analizirajmo “za” i “protiv” korištenja termina poput “koruptivna hobotnica” ili “politički liliputanci”.

Prednosti (Pros) Oštre Retorike:

• Mobilizacija Baze: Oštra retorika može energizirati vlastitu biračku bazu. Kada Krunoslav Katičić napada “političke liliputance”, on potvrđuje uvjerenja HDZ-ovih glasača da je oporba slaba i nekompetentna. Slično, kada oporba govori o “koruptivnoj hobotnici”, ona rezonira s biračima koji su frustrirani korupcijom i žele promjene.
• Diskreditiranje Protivnika: Cilj je diskreditirati političke suparnike, umanjiti njihov kredibilitet i oslabiti njihovu poziciju u javnosti. Nazivanje nekoga “liliputancem” pokušaj je prikazivanja kao nevažnog, dok “koruptivna hobotnica” odmah sugerira sustavnu kriminalnu prirodu.
• Privlačenje Medijske Pažnje: Provokativne izjave i oštre optužbe često su medijski zanimljivije od suhoparnih rasprava o politikama. To osigurava medijsku vidljivost i prostor za promicanje vlastite agende.
• Skretanje Pažnje: Ponekad se oštra retorika koristi za skretanje pažnje s vlastitih problema. U slučaju afere “Geodezija”, Katičićevo prebacivanje fokusa na Pribičevićeve SDP veze je klasičan primjer.

Nedostaci (Cons) Oštre Retorike:

• Daljnja Polarizacija Društva: Kontinuirana upotreba uvredljive i polarizirajuće retorike produbljuje podjele u društvu, otežavajući postizanje konsenzusa o važnim pitanjima i jačajući “mi protiv njih” mentalitet.
• Erozija Povjerenja: Kada se politika svede na osobne napade i optužbe, građani gube povjerenje u cijeli politički proces. Osjećaju da se ne radi o rješavanju problema, već o moći i manipulaciji.
• Rizik Bumerang Efekta: Previše agresivna ili neutemeljena retorika može se obiti o glavu. Ako se optužbe pokažu neosnovanima ili ako se otkriju slične nepravilnosti unutar vlastitih redova (kao u slučaju Pribičevića i HDZ-ove kontraoptužbe), to može dovesti do gubitka kredibiliteta.
• Distrakcija od Suštinskih Problema: Fokusiranje na “tko je čiji” i na etikete umjesto na sadržaj problema (kao što je stvarni mehanizam zlouporabe europskih fondova ili reforme potrebne da se to spriječi) odvlači pažnju od rješavanja ključnih izazova s kojima se država suočava.
• Doprinos Političkom Cinizmu: Građani postaju cinični prema politici općenito, što dovodi do veće apatije, manjeg izlaska na izbore i općeg osjećaja da se ništa ne može promijeniti.

U konačnici, iako oštra politička retorika može biti privlačna za određeni segment birača i medija, njezina dugoročna cijena za demokratsku kulturu i društvenu koheziju je često previsoka.

Zaključak: Kriminal, Politika i Borba za Narativ

Afera “Geodezija” i političke reakcije koje je izazvala savršeno ilustriraju kompleksan odnos između kriminala i politike u Hrvatskoj. Dok Europsko javno tužiteljstvo (EPPO) nastavlja s beskompromisnim radom na razotkrivanju i procesuiranju zlouporabe europskih fondova, domaća politička scena pretvara te pravosudne procese u poprište međustranačkih obračuna. Izjave Krunoslava Katičića, koje optužuju SDP za “recikliranje podvala” i “političke liliputance”, s jedne strane su obrambena strategija HDZ-a, a s druge, pokušaj preusmjeravanja pažnje i diskreditiranja oporbe koristeći činjenicu da su navodni akteri povezani s oporbenim redovima.

No, dok se političari bore za prevlast u narativu, suština problema ostaje ista: navodna korupcija i pronevjera sredstava koja su trebala služiti građanima Hrvatske i EU. Djelovanje EPPO-a u ovim slučajevima pruža tračak nade u neovisnu i učinkovitu borbu protiv korupcije, neovisno o političkim vezama ili moći. Međutim, dugoročni utjecaj ovakvih afera na povjerenje građana u političke institucije, na političku kulturu i na opći moralni kompas društva ostaje duboko zabrinjavajući. Za blog ‘Kriminal.info’, ova priča je podsjetnik da je borba protiv kriminala u politici višeslojna – ona se vodi na sudovima, ali i u javnosti, gdje se neprestano preispituju istina, odgovornost i integritet svih aktera.

Česta Pitanja (FAQ) o Aferi “Geodezija” i Političkim Optužbama

Što je afera “Geodezija”?

Afera “Geodezija” je slučaj navodne sustavne zlouporabe europskih strukturnih i investicijskih fondova. Europsko javno tužiteljstvo (EPPO) podiglo je optužnice protiv više osoba, uključujući profesora Boška Pribičevića, zbog sumnje na namještanje natječaja, napuhavanje cijena i fiktivne poslove na Geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, s ciljem izvlačenja novca iz europskih fondova.

Tko su ključni akteri u istrazi afere “Geodezija”?

Ključni akteri koje navodi EPPO su Boško Pribičević, bivši profesor Geodetskog fakulteta, koji se smatra glavnim organizatorom kriminalnih aktivnosti, te druge osobe i tvrtke uključene u navodne nezakonite radnje.

Kakve veze Boško Pribičević ima s političkim strankama?

Krunoslav Katičić, saborski zastupnik HDZ-a, izjavio je da Boško Pribičević “nema nikakve veze s HDZ-om”, već da je bio predsjednik SDP-a u Velikoj Gorici i kasnije aktivan član SDP-a Zagreb. Ova informacija je korištena u političkoj raspravi za prebacivanje odgovornosti i diskreditiranje oporbe.

Što je Europsko javno tužiteljstvo (EPPO) i zašto je važno u ovom slučaju?

EPPO je neovisno tijelo Europske unije zaduženo za istraživanje, progon i podizanje optužnica protiv počinitelja kaznenih djela koja štete financijskim interesima EU-a. Njegova važnost u aferi “Geodezija” leži u njegovoj neovisnosti od nacionalnih političkih utjecaja, što osigurava objektivnu istragu i procesuiranje slučajeva zlouporabe europskih fondova.

Zašto HDZ optužuje SDP za “recikliranje podvala” i “političke liliputance”?

HDZ, preko Krunoslava Katičića, optužuje SDP za “recikliranje podvala” jer smatra da oporba ponavlja stare optužbe o korupciji bez novih dokaza, pokušavajući profitirati na aferama. Izraz “politički liliputanci” koristi se za umanjivanje političke težine SDP-a i prikazivanje njihovih kritika kao neozbiljnih i oportunističkih, pogotovo u svjetlu navodnih veza Pribičevića sa SDP-om.

Koji je bio kontekst “mahanja toaletnim papirom” u Saboru?

Incident s “mahačima toaletnog papira” bio je simboličan protest oporbe u Hrvatskom saboru. Oporbenjaci su tim činom željeli ukazati na, po njihovom mišljenju, opstrukciju rada Sabora, nepoštivanje demokratskih procedura i ignoriranje oporbenih prijedloga od strane vladajuće većine.

Kakav je utjecaj ovakvih afera na hrvatsku političku scenu i povjerenje građana?

Afera “Geodezija” i slični slučajevi, praćeni oštrim političkim prepucavanjima, doprinose daljnjoj eroziji povjerenja građana u političke institucije, pravosuđe i cjelokupnu političku klasu. Oni također produbljuju polarizaciju društva i mogu dovesti do apatije i cinizma prema politici, s osjećajem da se stvarni problemi ne rješavaju, već se samo prebacuje krivnja.