Foto: Patrik Macek/PIXSELL
Hrvatska se sve češće susreće s alarmantnim porastom uporabe droga i raznih oblika ovisnosti. Ova zabrinjavajuća pojava nameće hitnu potrebu za jačanjem znanstveno utemeljenih metoda prevencije koje su se dokazano pokazale učinkovitima, dok se istovremeno suočavamo sa spoznajom da neke postojeće strategije ne daju željene rezultate. Na nedavnoj konferenciji Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) naglašeno je da je ključno unaprijediti sustav prevencije kroz edukaciju donositelja odluka, predstavljajući koncept Europskog preventivnog kurikuluma (EUPC) kao temelj za implementaciju provjerenih intervencija. Ravnatelj HZJZ-a, Krunoslav Capak, jasno je poručio: “Sastali smo se s ciljem edukacije donositelja odluka na nacionalnoj i lokalnoj razini o učinkovitim programima koji su nam sigurno potrebni.”
Novi Val Ovisnosti: Od Psihoaktivnih Tvari do Digitalnih Zamki
Suvremeni trendovi u Hrvatskoj, ali i globalno, jasno ukazuju na povećanu uporabu sredstava ovisnosti, s posebnim naglaskom na ilegalne droge. Međutim, slika ovisnosti u Hrvatskoj nije ograničena samo na klasične droge. Sve veći problem predstavljaju i ponašajne ovisnosti, koje nerijetko ostaju u sjeni tradicionalnih oblika ovisnosti. Kockanje, klađenje, nekontrolirano igranje videoigara te prekomjerno korištenje interneta i društvenih mreža postaju sveprisutni izazovi koji utječu na mentalno zdravlje, socijalne odnose i opću kvalitetu života pojedinaca.
Ravnatelj Capak iznio je zabrinjavajuće statistike koje oslikavaju ozbiljnost situacije. Prema njegovim riječima, čak 42 posto osoba u dobi od 25 do 34 godine u Hrvatskoj je u nekom trenutku života konzumiralo droge, najčešće kanabis. Ovaj podatak sam po sebi dovoljno govori o raširenosti problema, ali ono što dodatno brine jest rastuća uporaba psihostimulansa poput kokaina i amfetamina. Ti sintetički stimulatori, zbog svoje potencijalno jake euforije i brzog djelovanja, predstavljaju posebnu opasnost, često vodeći do ozbiljnih zdravstvenih posljedica i ovisnosti koja se teško liječi.
Alkohol, kao dugogodišnji društveni “supijac” u Hrvatskoj, i dalje drži visoko mjesto na ljestvici problematičnih ovisnosti. “90 posto osoba nekad je u životu konzumiralo alkohol, a više od jedne trećine osoba redovito, svaki dan, pije,” upozorio je Capak, naglašavajući da se ova navika ne smanjuje, unatoč brojnim kampanjama i upozorenjima. Pušenje, nažalost, također ne zaostaje. Zabrinjavajuće je da djeca i mladi sve ranije posežu za cigaretama. Podaci iz istraživanja prema kojima 16 posto djece u Hrvatskoj konzumira neku od ilegalnih droga, dok 20 posto petnaestogodišnjaka i šesnaestogodišnjaka redovito puši, stavljaju nas iznad europskog prosjeka, što je jasan znak da postojeći preventivni programi u školama i obiteljima nisu dovoljno efikasni.
Psihostimulansi: Nova Tamna Stranica Ovisnosti
Psihostimulansi, poput kokaina, amfetamina, MDMA (ecstasy) i sintetičkih droga koje imitiraju njihovo djelovanje, predstavljaju sve veći problem u Hrvatskoj. Njihova popularnost među mladima, ali i u određenim društvenim krugovima, potaknuta je željom za pojačanim energiziranjem, euforijom i produljenim druženjem. Međutim, cijena ovakvih užitaka je visoka.
Kokain: Ovaj bijeli prah, dobiven iz listova koke, snažan je stimulans središnjeg živčanog sustava. Djeluje tako da blokira ponovni unos dopamina u neurone, što dovodi do naglog povećanja koncentracije dopamina u sinapsama i snažnog osjećaja euforije. Kratkoročni učinci uključuju povećanu budnost, osjećaj samopouzdanja, smanjen apetit i potrebu za snom. No, ubrzo slijede i negativne posljedice: anksioznost, razdražljivost, paranoja, ubrzan rad srca, povišen krvni tlak, a u težim slučajevima i srčani udar, moždani udar te respiratorna paraliza. Dugotrajno korištenje dovodi do teške psihičke ovisnosti, depresije, problema sa srcem i krvožilnim sustavom, a može izazvati i trajne psihičke poremećaje poput psihoza.
Amfetamini i Metamfetamini: Ove sintetičke droge djeluju slično kokainu, potičući oslobađanje dopamina, noradrenalina i serotonina. Amfetamini se često koriste u medicini za liječenje poremećaja pažnje s hiperaktivnošću (ADHD) i narkolepsije, ali se zloupotrebljavaju i kao rekreativne droge zbog svojih stimulirajućih učinaka. Metamfetamini, često poznati kao “speed” ili “crystal meth”, još su potentniji i dugotrajniji od amfetamina, a njihova proizvodnja je često nelegalna i izrazito opasna zbog upotrebe toksičnih kemikalija. Učinci su slični kokainu: euforija, povećana energija, smanjena potreba za snom i hranom. Međutim, nuspojave su brojne i uključuju agresivnost, paranoju, halucinacije, oštećenje zubi (“meth mouth”), probleme s kožom, tešku ovisnost i dugoročne neurološke probleme.
MDMA (Ecstasy): Iako se često svrstava u stimulativne droge, MDMA također ima značajne halucinogene i euforične učinke. Djeluje na otpuštanje serotonina, dopamina i noradrenalina, što dovodi do osjećaja bliskosti, empatije, emocionalne otvorenosti i pojačanih osjetilnih dojmova. Popularan je na festivalima i u noćnim klubovima. Ipak, MDMA je izuzetno opasan. Može uzrokovati opasno povećanje tjelesne temperature (hipertermija), dehidraciju, ubrzani rad srca, povišen krvni tlak, teže probleme sa srcem, a u ekstremnim slučajevima i zatajenje bubrega i jetre. Dugoročno, može dovesti do oštećenja živčanih stanica koje proizvode serotonin, što rezultira dugotrajnom depresijom, anksioznošću i problemima s pamćenjem.
Problem s ovim drogama leži i u njihovoj dostupnosti, relativno pristupačnoj cijeni te sve sofisticiranijim metodama distribucije, često putem interneta i društvenih mreža. Mladi su posebno ranjiva skupina jer njihovi mozgovi još uvijek sazrijevaju, a podložnost rizičnom ponašanju je veća.
Prevencija Utvrđena na Dokazima: Ključna Riječ za Budućnost
Svjesni ovih izazova, ključni akteri u prevenciji ovisnosti, okupljeni na konferenciji HZJZ-a, naglasili su potrebu za odmakom od neprovjerenih metoda i potpunim oslanjanjem na znanstveno utemeljene preventivne programe. Nacionalna strategija djelovanja na području ovisnosti do 2030. godine, zajedno s Akcijskim planom do 2026., prepoznaje ovu potrebu i fokusira se na jačanje kapaciteta za izradu i provedbu kvalitetnih projekata.
“Ovi programi ne mogu stati na pružanju informacija,” ističe ravnatelj Capak. “Oni trebaju jačati otpornost djece i mladih na izazove okruženja te njihovu zdravstvenu pismenost kako bi prepoznali zdrave izbore.” To znači da prevencija mora biti interaktivna, dugotrajna i prilagođena specifičnim potrebama ciljane populacije.
Zašto Tradicionalne Metode Često Podbacuju?
Martina Ferić, voditeljica Laboratorija za prevencijska istraživanja Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, s dugogodišnjim iskustvom u ovom području, upozorila je na problem ulaganja ljudskih i financijskih resursa u preventivne pristupe koji se, nažalost, pokazuju neučinkovitima, a u nekim slučajevima čak i štetnima.
“Čak neka istraživanja pokazuju da mogu biti štetni,” naglasila je Ferić, misleći na metode koje se često koriste u školama i zajednicama. Jedan od najčešćih problema jest jednokratno predavanje, bilo od strane stručnjaka, bilo od strane bivših ovisnika.
Predavanja “ex cathedra”: Ovakav, pasivan pristup, gdje se djeci ili roditeljima prezentiraju informacije na monološki način, rijetko postiže značajan utjecaj. Mladi često percipiraju ta predavanja kao dosadna, nepovezana s njihovim životom ili čak kao senzacionalistička, što može imati kontraefekt.
Gostovanja bivših ovisnika: Iako s dobrom namjerom, ova metoda također može biti problematična. Dok za većinu slušatelja priče o “paklu droge” mogu biti poučne, za mali dio populacije u povećanom riziku ovakvi sadržaji mogu biti čak i stimulativni. Osim toga, slika bivšeg ovisnika koji je “uspješno prebrodio” sve poteškoće, ponekad može poslati zbunjujuću poruku: “S jedne strane pokazuje se pakao droge, a s druge: ‘Evo me na sceni, zarađujem novac'”, što može umanjiti percipiranu opasnost.
Ferić jasno ističe: “Programi koji daju učinka nisu jednokratni, nego se provode više puta, a provode ih educirani predavači.” Ključ uspjeha leži u strukturiranim, višegodišnjim programima koji ne samo da informiraju o posljedicama, već aktivno jačaju vještine poput donošenja odluka, otpornosti na pritisak vršnjaka, kritičkog razmišljanja i rješavanja problema.
Što Su Dokazano Učinkovite Metode Prevencije?
Znanstveno utemeljena prevencija ovisnosti, poznata i kao prevencija utemeljena na dokazima (Evidence-Based Prevention – EBP), oslanja se na programe i intervencije čija je učinkovitost potvrđena rigoroznim istraživanjima. Ove metode idu korak dalje od pukog informiranja i ciljaju na promjenu stavova, znanja i ponašanja mladih i njihovih obitelji.
Europski preventivni kurikulum (EUPC) upravo je takav okvir koji pruža strukturirani pristup implementaciji ovih dokazanih programa. Neki od ključnih elemenata EBP uključuju:
1. Dugoročni i Višestruki Pristup: Programi se provode tijekom duljeg vremenskog razdoblja, s ponovljenim intervencijama kako bi se učvrstilo naučeno i pratilo napredak. Ovo nije “brzi popravak”, već sustavan rad.
2. Jačanje Vještina: Umjesto pasivnog slušanja, naglasak je na aktivnom razvoju životnih vještina. To uključuje:
Vještine donošenja odluka: Učenje kako procijeniti rizike i koristi različitih izbora.
Otpornost na pritisak vršnjaka: Djeca uče kako reći “ne” i odoljeti neželjenim ponudama.
Kritičko razmišljanje: Razvijanje sposobnosti analiziranja informacija, prepoznavanja manipulacije i medijskih poruka.
Komunikacijske vještine: Učenje kako izraziti svoje potrebe i osjećaje na zdrav način.
Vještine rješavanja problema: Pronalaženje konstruktivnih načina suočavanja s poteškoćama.
3. Interaktivne Metode: Radionice, igre uloga, grupne diskusije i projektne aktivnosti angažiraju mlade i potiču njihovo aktivno sudjelovanje. Učenje kroz iskustvo daleko je učinkovitije od pukog slušanja.
4. Kulturna Prilagodba: Programi se moraju prilagoditi specifičnostima lokalne kulture i socijalnog konteksta kako bi bili relevantni i prihvaćeni.
5. Obiteljski Angažman: Uključivanje roditelja i skrbnika u preventivne aktivnosti ključno je za stvaranje podržavajućeg okruženja. Edukacija roditelja o rizicima, ali i o načinima komunikacije s djecom, znatno povećava učinkovitost programa.
6. Edukacija Provoditelja: Osobe koje provode preventivne programe moraju biti stručno educirane i osposobljene za rad s mladima, razumijevajući njihove razvojne faze i specifične izazove.
Ferić naglašava da “rezultate daju strukturirani programi koji, uz informacije o posljedicama, uvijek uključuju jačanje vještina.” Dodaje da su učinkoviti i interaktivni programi, metode koje potiču kritičko razmišljanje i dobar odnos onoga koji provodi program s djecom ili roditeljima. Ovaj zadnji aspekt, izgradnja povjerenja i pozitivnog odnosa, često je zanemaren, a ključan je za uspjeh.
Alkohol i Kockanje: Vječne Prilike za Ovisnost
Iako su psihostimulansi sve veći problem, alkohol i dalje predstavlja najveći izazov u Hrvatskoj, kako tvrdi Martina Ferić. Njegova široka dostupnost, niski prag tolerancije društva prema njegovoj konzumaciji te duboko ukorijenjena kulturna uloga u društvenim ritualima čine ga perzistentnom prijetnjom. “Hrvatsko društvo je takvo da i tugujemo i veselimo se uz alkohol; njegovo je korištenje vrlo normalizirano,” objašnjava Ferić. Problem je što je ranija izloženost alkoholu kod mladih povezana s ozbiljnim dugoročnim posljedicama na razvoj mozga, povećavajući rizik od kasnijih ovisnosti i mentalnih problema.
Prevencija utemeljena na dokazima pokazala se učinkovitom u smanjenju mnogih rizičnih ponašanja, uključujući rano korištenje alkohola, eksperimentiranje s marihuanom, nasilje te, naravno, i kockanje. Posebno je važno naglasiti da ove metode pomažu u prevenciji ne samo upotrebe droga, već i razvojnih problema koji često prate mlade, poput problema u školi, nasilnog ponašanja ili socijalne izolacije.
Problem kockanja i klađenja, koji se sve više šire i online platformama, predstavlja novu dimenziju ovisnosti koja je često manje vidljiva od ovisnosti o supstancama. Psihološki mehanizmi koji pokreću kockanje – uzbuđenje, želja za brzim dobitkom, a kasnije i pokušaj povratka izgubljenog novca – mogu dovesti do teških financijskih problema, razaranja obitelji i ozbiljnih psihičkih poremećaja. Preventivni programi koji jačaju kritičko razmišljanje i sposobnost prepoznavanja rizika, te nude zdrave alternative za suočavanje sa stresom i dosadom, ključni su u borbi protiv ove rastuće ovisnosti.
Budućnost Prevencije: Integrirani Pristup
Nova strategija i Akcijski plan jasno ukazuju na potrebu integriranog pristupa prevenciji ovisnosti. To podrazumijeva suradnju na svim razinama – od nacionalne do lokalne, od obrazovnih institucija do zdravstvenih ustanova, od obitelji do medija. Implementacija Europskog preventivnog kurikuluma (EUPC) pruža konkretne alate i smjernice za provedbu programa koji su se pokazali učinkovitima u praksi diljem Europe.
Važno je napomenuti da se uspjeh ne postiže preko noći. Potrebno je strpljenje, kontinuirano ulaganje u edukaciju stručnjaka, evaluaciju postojećih programa i prilagodbu novim izazovima koje donosi društvo u stalnoj promjeni. Poruka s konferencije HZJZ-a je jasna: vrijeme je za prelazak s reaktivnog na proaktivni pristup, s neprovjerenih praksi na metode utemeljene na znanosti i dokazima. Samo tako možemo graditi otpornije pojedince i sigurnije društvo, sposobno oduprijeti se rastućoj pošasti ovisnosti u svim njezinim oblicima.
—
Često Postavljana Pitanja (FAQ)
1. Koje su najčešće droge koje se koriste u Hrvatskoj i koji je trend?
Prema dostupnim podacima, kanabis je i dalje najčešće korištena ilegalna droga. Međutim, zabrinjava rastuća uporaba psihostimulansa poput kokaina i amfetamina, kao i sintetičkih droga koje se često pojavljuju na tržištu.
2. Koja je razlika između tradicionalne prevencije i prevencije utemeljene na dokazima?
Tradicionalna prevencija često se oslanja na pružanje informacija (npr. predavanja) i upozoravanje na opasnosti. Prevencija utemeljena na dokazima, s druge strane, koristi strukturno provedene programe koji aktivno razvijaju životne vještine kod mladih (npr. donošenje odluka, otpornost na pritisak vršnjaka, kritičko razmišljanje) i dokazano smanjuju rizik od rizičnog ponašanja.
3. Zašto se tvrdi da neka gostovanja bivših ovisnika mogu biti štetna?
Iako s dobrom namjerom, priče bivših ovisnika mogu ponekad poslati zbunjujuće poruke. Za mali dio populacije u povećanom riziku, ove priče mogu biti senzacionalističke ili čak poticajne. Osim toga, uspješna “priča o povratku” može umanjiti percipiranu opasnost od droga.
4. Koji su ključni elementi uspješnog preventivnog programa za mlade?
Uspješni programi su dugotrajni, višestruki, interaktivni, fokusiraju se na jačanje životnih vještina, uključuju obitelj i provode ih educirani stručnjaci. Važna je i kulturna prilagodba sadržaja.
5. Kako se može prevenirati kockanje i ovisnost o internetu kod mladih?
Prevencija ovih ovisnosti uključuje razvijanje kritičkog mišljenja o medijskim porukama i online sadržajima, jačanje vještina upravljanja vremenom, promociju zdravih alternativa za provođenje slobodnog vremena te otvoren dijalog s mladima o rizicima i posljedicama.
6. Koliko su statistike o konzumaciji alkohola i pušenju kod mladih u Hrvatskoj zabrinjavajuće?
Statistike pokazuju da je velik postotak mladih u Hrvatskoj konzumirao alkohol i probao ilegalne droge, a značajan broj redovito puši, često prije europskog prosjeka. Rano stupanje u kontakt s ovim supstancama povećava rizik od razvoja ovisnosti u kasnijoj dobi.
7. Što je Europski preventivni kurikulum (EUPC)?
EUPC je okvir koji pruža smjernice i alate za implementaciju znanstveno utemeljenih preventivnih programa diljem Europe, s ciljem standardizacije i povećanja učinkovitosti prevencije ovisnosti.
Leave a Comment