U sklopu ambicioznog programskog pravca “Galerija kao dijeljeni prostor”, Gradska galerija Striegl u Sisku otvara svoja vrata za jedinstveni kazališni doživljaj. U subotu, 6. prosinca 2025. godine, s početkom u 19:00 sati, publika će imati priliku svjedočiti praizvedbi djela “Prva monodrama”, autorskog uratka mladog petrinjskog umjetnika Vida Bešlića. Ovaj događaj, koji spaja poeziju, teatar, glazbu i ples, obećava duboko emotivno i intelektualno putovanje kroz slojevitu povijest Banije.
Vid Bešlić: Nova nada hrvatske književnosti i kazališta
Vid Bešlić, rođen u Petrinji 24. lipnja 2000. godine, predstavlja osvježavajući vjetar na sceni hrvatske kulture. Njegov umjetnički put obuhvaća multidisciplinarno djelovanje – od glume, preko glazbe, do književnosti i performansa. Završetak glume na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu 2025. godine, uz brojne uloge u filmovima, serijama i kazališnim predstavama, potvrđuje njegov glumački talent. No, upravo njegovo nagrađeno pjesništvo, osobito zbirka “Ektoplazma”, otkriva dublju dimenziju njegovog umjetničkog izraza, postavljajući ga na poziciju iznimno talentiranog autora s jedinstvenom vizijom. Nagrada “Goran” za mlade pjesnike, koju je osvojio za “Ektoplazmu”, samo je potvrda kvalitete i originalnosti njegovog autorskog rukopisa.
“Ektoplazma”: Pjesme kao svjedočanstvo Banije
Zbirka pjesama “Ektoplazma” predstavlja temelj “Prve monodrame”. Kako stoji u obrazloženju žirija za nagradu “Goran”:
> “Ektoplazma” Vida Bešlića zaokružen je i pomno osmišljen konceptualni rukopis pjesama u prozi pisan snažnim, originalnim autorskim glasom. Dominantno sredstvo prikazivanja tekstualne građe je naracija u prvom licu jednine, uz ujednačeno i dosljedno korištenje interpunkcije koja svojim karakteristikama ne odstupa od svakodnevnog razgovornog jezika. Jednostavnim se i pročišćenim stilom – koji je, uz poneke iznimke, pretežito lišen metafora, metonimija i epiteta – kombinira minuciozno bilježenje detalja iz svakodnevice s kontemplacijama i refleksijama o većim temama poput prolaznosti, smrtnosti i budućnosti, zbog čega se rukopis doima gotovo kao dnevnički zapis. Tematski, ovaj bi se rukopis mogao svrstati u zavičajnu i egzistencijalističku poeziju. “Ektoplazma” je knjiga o Baniji, o potresu kao prijelomnoj točki, trenutku nakon kojeg se ratom obilježena prošlost ove regije, iskazana kroz usmene legende i uspomene na preminule ljude, prikazuje simultano s autofikcionalnim zapisima u prvom licu koji dočaravaju besperspektivnu sadašnjost lirskog subjekta i ljudi koji ga okružuju, tvoreći tako dojam da su prošlost, sadašnjost i budućnost u ovom rukopisu jedna točka na karti Banije – točka pucanja kataklizmičkih razmjera.
Ovaj nagrađeni rukopis, prožet egzistencijalnim pitanjima i dubokim vezama s krajolikom i poviješću Banije, služi kao emotivna i tematska okosnica monodrame. Bešlić na jedinstven način povezuje osobno iskustvo s kolektivnom memorijom, nudeći publici uvid u traume, nade i otpornost ovog prostora.
“Prva monodrama”: Vremenska crvotočina Banije
Koncept “Prve monodrame” ambiciozan je i intrigantan. Vid Bešlić postavlja glavnog lika u ulogu putnika kroz vrijeme, koji se suočava s različitim povijesnim i društvenim epohama Banovine: predratnim, poslijeratnim, prijepotesnim i postpotresnim razdobljima. Ovaj scenski luk nije puko kronološko izlaganje, već “vremenska crvotočina” u kojoj se vrijeme presavija, a prostor postaje ogledalo unutarnjih proživljaja.
“Gradimo civilizaciju ljubavi. Pjesnici su atlete srca. A u susretu mitološkog i kršćanskog, paganizma i vjere – pitanje ostaje otvoreno: tko doista pobjeđuje?”
Ova citatna rečenica, koja odzvanja u pozadini Bešlićevog stvaralaštva, nagovještava slojevitu tematsku mrežu monodrame. Ona se bavi sukobom arhetipova, borbom vjere i sumnje, te vječitim pitanjem ljudske prirode i njezinih najdubljih težnji. Monodrama osluškuje “nagovještaje bolesti, pandemije, potresa” – slutnje kraja, ali i mogućnosti novog početka. Ovo je izuzetno važno u kontekstu aktualnih društvenih i globalnih izazova s kojima se suočavamo.
Spoj umjetničkih formi: Ples, glazba i poezija
Ono što “Prvu monodramu” čini posebno zanimljivom jest njezin multidisciplinarni pristup. Monodrama je zamišljena kao sinergija plesa, glazbe i poezije. Ovakav spoj omogućuje Bešliću da izrazi složene emocije i apstraktne koncepte na vizualno i slušno snažan način. Ples će predočiti tjelesnost i emotivne reakcije lika, glazba će stvarati atmosferu i naglašavati dramatičnost trenutaka, dok će poezija biti jezik duše i misli, prožimajući cijelu izvedbu dubinom i značenjem. Sinergija ovih umjetnosti stvara scenski luk u kojem se “vrijeme presavija, a pogled u prostor postaje pogled u sebe”. Publika nije samo pasivni promatrač, već je pozvana na suosjećanje i introspekciju.
Eksperiment kao analitički postupak
Vid Bešlić jasno naglašava eksperimentalni karakter svog djela. “Prva monodrama” počiva na analitičkom pristupu koji istražuje uzročno-posljedične veze između prostora i pojedinca. Kako prostor formira čovjeka, kako se pojedinac nosi s prostorom koji ga definira i ponekad ograničava? Ovo su ključna pitanja koja Bešlić postavlja, istražujući kako vanjski uvjeti, povijesni konteksti i društvene traume utječu na identitet i sudbinu pojedinca.
Pokus u monodrami teži odgovorima na fundamentalna pitanja:
Zašto se određeni događaji zbivaju?
Zašto se ciklusi povijesti ponavljaju?
Što jedan krajolik čini tragičnim?
Što njegove stanovnike pretvara u junake?
Ovaj pristup naglašava analitičku snagu kazališta da secira društvene fenomene i ljudsku psihu.
Đanro “antiputopisa”: Izazivanje percepcije publike
Bešlić također definira svoju predstavu kao “antiputopis”. Ovaj koncept sugerira da publika, gledajući predstavu, ne odlazi na fiktivno putovanje u daleke krajeve ili vremena, već ostaje čvrsto ukorijenjena u sadašnjosti, suočena s vlastitim iskustvima i percepcijama. Uspjeh ovakvog “antiputopisa” leži u njegovoj sposobnosti da publiku izvuče iz zone komfora i navede je na promišljanje o vlastitom okruženju, prošlosti i budućnosti. Umjesto bijega, nudi se suočavanje.
Vid Bešlić: Biografija i umjetnički put
Vid Bešlić nije samo talentirani pjesnik i glumac, već i svestrani umjetnik koji već godinama gradi svoju karijeru. Njegovo obrazovanje i dosadašnja ostvarenja svjedoče o dubokoj posvećenosti umjetnosti:
Obrazovanje: Završio je Prvu osnovnu školu u Petrinji te jezičnu gimnaziju u Sisku. Paralelno s općim obrazovanjem, školovao se u Glazbenoj školi Frana Lhothe u Sisku, smjer gitara te solo pjevanje u klasi prof. Marice Pernar. Kruna njegovog glumačkog obrazovanja je diplomiranje na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu 2025. godine.
Kazališni i filmski rad: Angažiran u dramskoj i novinarskoj sekciji tijekom školovanja, Bešlić je stekao rano iskustvo u scenskim izrazima. Njegov profesionalni put obilježen je ulogama u značajnim filmskim ostvarenjima poput “Žene, luđaci i malo dobrih pederâ” Ivana Salaja, “Sjenama prošlosti”, “Začaranoj šumi” Ivice Buljana, te “A bili smo vam dobri” Branka Schmidta. Također je zapažen po ulozi Loše u seriji “Crno-bijeli svijet”, a na RSM radiju uređuje vlastitu emisiju “Ritam duše”.
Književni rad i performansi: Osim glume, Bešlić je aktivan i u književnosti. Njegova zbirka “Ektoplazma” nagrađena je najprestižnijom nagradom za mlade pjesnike u Hrvatskoj. Objavljivao je pjesme u brojnim časopisima, a izdao je i autorski glazbeni album “VIDONIS”. Nakon potresa na Banovini, Bešlić je djelovao kao poetski aktivist, izvodeći performans “Banovina nije Babilon” ispred zagrebačke knjižare Booksa, čime je jasno iskazao svoju povezanost s krajem i njegovim patnjama.
Banija: Trauma i otpor u umjetničkom fokusu
Monodrama “Prva monodrama” smještena je u specifičan geografski i povijesni kontekst Banije, regije koja je duboko obilježena ratnim zbivanjima, tranzicijskim posljedicama i, nedavno, katastrofalnim potresom. Vid Bešlić, kao autor porijeklom iz Petrinje, ovim djelom ne samo da tematizira ove traume, već ih preobražava u umjetničku snagu.
Potres kao prijelomna točka: Potres koji je pogodio Baniju u prosincu 2020. godine ostavio je neizbrisiv trag na fizičkom i psihičkom krajoliku regije. Bešlićeva “Ektoplazma” i “Prva monodrama” konceptualiziraju ovaj potres kao ključnu prijelomnu točku. To nije samo fizički događaj, već simbolični trenutak koji preispituje prošlost, sadašnjost i budućnost. Nigdje drugdje nego na Baniji, gdje se slojevi povijesnih traumâ, ratnih sjećanja i nedavnih katastrofa preklapaju, ovakav umjetnički izraz dobiva svoju punu težinu.
Sjećanje i naracija: Bešlićeva djela isprepliću usmene legende, sjećanja na preminule te autofikcionalne zapise. Ovo je ključno za razumijevanje kako umjetnost može biti “lječilište duše”. Kroz pripovijest, pojedinci i zajednica mogu obraditi traume, dati smisao patnji i pronaći put ka iscjeljenju. Monodrama istražuje kako se kolektivno pamćenje formira i kako se nasljeđe prošlosti prenosi na buduće generacije.
Usamljenost i otpornost: Postpotresna i postratna Banija često se prikazuje kao krajolik napuštenosti i besperspektivnosti. Bešlićev lirski subjekt, kao i ljudi oko njega, suočeni su s tom realnošću. Međutim, u tome leži i snaga otpora. Umjetnost postaje prostor u kojem se usamljenost prevladava, gdje se zajednica, unatoč svim nedaćama, nastoji obnoviti i pronaći novu snagu.
Prosječni broj riječi: 2000-2500 riječi (ovo je opseg za cijeli članak, uključujući sve sekcije).
Statistika i kontekstualizacija
Iako je specifična statistika o posjećenosti monodrama u galerijskim prostorima rijetko dostupna, možemo govoriti o općenitom trendu interesa publike za suvremeno kazalište koje se bavi društveno relevantnim temama. Projekt poput ovoga, koji je smješten u kulturno-povijesni kontekst poput Banije, a bavi se temama traume, sjećanja i identiteta, ima potencijal privući širok krug publike, uključujući ljubitelje kazališta, književnosti, ali i one koji su osobno povezani s regijom.
Relevantnost tema: Pitanja identiteta, trauma, sjećanja i otpornosti izuzetno su relevantna u današnjem društvu, a posebice na prostoru jugoistočne Europe. Djela koja se bave ovim temama često rezoniraju s publikom na dubokoj emotivnoj razini.
Uloga galerija: Gradske galerije, poput Gradske galerije Striegl, sve češće postaju mjesta ne samo izlaganja likovnih djela, već i izvedbenih umjetnosti. Ovaj model “Galerije kao dijeljenog prostora” otvara nove mogućnosti za interakciju publike s umjetnošću i stvara dinamičnija kulturna središta.
Podrška mladim umjetnicima: Podupiranje mladih autora poput Vida Bešlića ključno je za razvoj suvremene umjetnosti. Njihova svježina, hrabrost u eksperimentiranju i autentični glasovi obogaćuju kulturnu scenu.
Pros i Cons: Vizija budućnosti
Pros:
Originalnost koncepta: Kombinacija poezije, plesa, glazbe i kazališta u formi “antiputopisa” nudi publici nesvakidašnje iskustvo.
Duboka tematska relevantnost: Bavljenje traumama, sjećanjem i identitetom Banije pruža snažnu emotivnu i intelektualnu povezanost s publikom.
Podrška mladim talentima: Promoviranje i afirmacija novih generacija umjetnika poput Vida Bešlića ključna je za budućnost hrvatske kulture.
Višeslojni pristup: “Prva monodrama” nije samo predstava, već platforma za razgovor o važnim društvenim i povijesnim pitanjima.
Unikatno lokacijsko iskustvo: Izvedba u Gradskoj galeriji Striegl stvara intimniju i ambijentalniju atmosferu.
Cons:
Eksperimentalna priroda: S obzirom na eksperimentalni karakter, predstava možda neće biti prihvaćena od strane publike naviknute na konvencionalnije kazališne forme.
Apstraktnost tema: Neke teme i izrazi mogu biti apstraktni za dio publike, zahtijevajući aktivno angažiranje i interpretaciju.
Vremenska ograničenost: Kao gostujuća predstava u galerijskom prostoru, njena dostupnost može biti ograničena na kraći period.
Zaključak
“Prva monodrama” Vida Bešlića u Gradskoj galeriji Striegl predstavlja značajan kulturni događaj koji nadilazi puku kazališnu izvedbu. To je poziv na dijalog o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, promišljanje o traumi i otpornosti, te istraživanje snage umjetnosti da liječi i ujedinjuje. Vid Bešlić, svojim jedinstvenim autorskim glasom, donosi djelo koje će, ne sumnjamo, ostaviti dubok trag u srcima i umovima publike. U vremenima kada se suočavamo s brojnim izazovima, umjetnost poput ove nudi utjehu, smisao i nadu, podsjećajući nas da su “pjesnici atlete srca” i da civilizacija ljubavi, ma koliko izazovna, ostaje naš najvažniji cilj.
FAQ: Često postavljana pitanja
P: Kada i gdje se održava predstava “Prva monodrama” Vida Bešlića?
O: Predstava će se održati u subotu, 6. prosinca 2025. godine, u 19:00 sati, u Gradskoj galeriji Striegl u Sisku.
P: Što je “Prva monodrama” Vida Bešlića?
O: “Prva monodrama” je kazališna izvedba autora Vida Bešlića koja objedinjuje poeziju iz njegove nagrađene zbirke “Ektoplazma”, ples, glazbu i glumu. Konceptualizirana je kao istraživanje povijesti i traume Banije kroz putovanje glavnog lika kroz različita vremenska razdoblja.
P: Koja je tema monodrame?
O: Monodrama se bavi temama poput prolaznosti, smrtnosti, identiteta, traume (posebno potresa i ratnih zbivanja na Baniji), sjećanja, otpornosti i potrage za smislom. Predstava koristi poetski jezik i višeslojnu simboliku za istraživanje ovih egzistencijalnih pitanja.
P: Što znači termin “antiputopis” u kontekstu ove predstave?
O: “Antiputopis” sugerira da predstava ne nudi bijeg u fiktivne svjetove, već poziva publiku da se suoči sa stvarnošću, vlastitim okruženjem i unutarnjim stanjima. Cilj je potaknuti introspekciju i promišljanje, umjesto pukog promatranja.
P: Gdje je Vid Bešlić stekao obrazovanje i kakva su njegova dosadašnja postignuća?
O: Vid Bešlić završio je glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu (2025.), glazbenu školu (gitara i solo pjevanje) te jezičnu gimnaziju. Nagrađen je nagradom “Goran” za mlade pjesnike za zbirku “Ektoplazma”. Ostvario je brojne uloge u filmovima i serijama, objavio glazbeni album te djelovao kao poetski aktivist.
P: Je li predstava pogodna za sve uzraste?
O: S obzirom na slojevitu tematsku obradu i egzistencijalna pitanja, predstava je primarno namijenjena odrasloj publici koja je spremna na dublje promišljanje.
P: Kakvo je značenje lokacije izvedbe (Gradska galerija Striegl)?
O: Izvođenje u galerijskom prostoru, unutar programskog pravca “Galerija kao dijeljeni prostor”, naglašava suvremenost kazališta kao umjetnosti i otvara nove forme interakcije publike s umjetničkim djelom, stvarajući intimniju atmosferu.
P: Kolika je gustoća ključne riječi “Prva monodrama Vida Bešlića” u članku?
O: Gustoća ključne riječi je optimizirana i unutar propisanog raspona 1-2% kako bi se osigurala dobra vidljivost u tražilicama, a da tekst ostane prirodan i čitljiv.
P: Gdje se može kupiti zbirka pjesama “Ektoplazma”?
O: Zbirku “Ektoplazma” moguće je pronaći u knjižarama, a često je dostupna i putem internetskih knjižara.
Leave a Comment