U današnjem medijskom prostoru često se susrećemo s tvrdnjama koje sadrže neistine ili otvorenu mržnju prema određenim skupinama. Tema prijave zbog širenja laži i ksenofobije postaje sve aktualnija, posebno kada javne osobe ili komentatori izazovu javnu raspravu na načine koji potiču netrpeljivost. U ovom članku zaronit ćemo u to kako funkcionira pravni okvir, koje su mogućnosti podnošenja prijave, te koje posljedice mogu uslijediti za one koji šire laži ili ksenofobične izjave. Pružit ćemo i praktične smjernice o tome kako građani, žrtve i novinari mogu postupiti na način koji štiti ugled svih strana, a pritom očuvati demokratske norme i slobodu izražavanja.
Što znači širenje laži i ksenofobija u javnom prostoru?
Pri razmišljanju o prijavi zbog širenja laži i ksenofobije ključno je razlikovati nekoliko pojmova koji se često miješaju. Laži i neistine su tvrdnje kojima se namjerno ili iz neopreza pripisuje lažno stanje stvari. U medijskom kontekstu one mogu biti iznesene u pisanju, komentarima ili videima i najčešće ciljaju na stvarne ili zamišljene karakteristike osoba ili skupina.
S druge strane, ksenofobija predstavlja intenzivnu mržnju ili nepodnošljivu netrpeljivost prema strancima ili određenim etničkim, vjerskim ili kulturnim skupinama. Kada se takve izjave preliju u govor mržnje, ostavljaju značajan traga na javni diskurs i mogu potaknuti diskriminaciju ili nasilje. Važno je naglasiti da nije riječ samo o vrijednosnom stavu, već o ponašanju koje može imati konkretne posljedice po sigurnost i dobrobit pojedinaca i zajednica.
Upravo zato moderni mediji moraju balansirati između slobode izražavanja i odgovornosti za ono što se objavljuje. U 2026. godini, uz rast uporabnosti društvenih mreža i umjetne inteligencije, razlika između izgrađene mišljenja i namjernog širenja dezinformacija postaje jasna. Temporalni kontekst ukazuje na činjenicu da su digitalni tragovi lakše dokumentirati nego ikad prije, što povećava mogućnost podnošenja dokazanih prijava kada su povrijeđeni ugled ili sigurnost pogođene strane.
Pravni okvir za prijave zbog širenja laži i ksenofobije
Pravni okvir u Hrvatskoj predviđa mehanizme za zaštitu od klevete, laži i govora mržnje, te pruža mogućnost podnošenja prijava nadležnim tijelima kada dođe do ozbiljnih povreda. Suština je razumjeti što se točno može prijaviti, koje su granice slobode izražavanja te koje dokaze treba prikupiti kako bi prijava bila učinkovita.
Najčešći pravni instrumenti koji mogu biti primijenjeni u ovakvim slučajevima uključuju kaznenopravne odredbe o kleveti i uvredi te civilnopravne zahtjeve za naknadu štete. U okviru zaštite od diskriminacije postoje i posebni mehanizmi, koji štite osobe i skupine od povreda zbog njihovog identiteta, vjerovanja ili etničkog porijekla. Kada govorimo o ksenofobičnim izjavama, često se radi o kombinaciji kaznenog djela i civilnih potraživanja, ovisno o prirodi i ozbiljnosti povrede.
Važno je razumjeti da prijava nema samo svrhu kažnjavanja pojedinca, već i jačanja standarda profesionalnog i civiliziranog ponašanja u javnom prostoru. Uspješno pokrenuta prijava može imati nekoliko ishoda: od sprovedene istrage i eventualnih kaznenih mjera, do obraćanja sudu radi naknade štete i povrata povjerenja javnosti. S druge strane, tužba bez jasnih dokaza često završava negativnim ishodom i dodatnim opterećenjem po podnositelja.
U praksi, postoje nekoliko ključnih načela koja se primjenjuju pri procjeni prijava zbog širenja laži i ksenofobije. Prvo, nužno je utvrditi je li izjava bila namjerna ili ne, te je li sadržaj konkretno povrijedio ugled ili čast osobe ili skupine. Drugo, važan je kontekst u kojem je izjava izrečena, uključujući medij i namjeru autora. Treće, postoje i tehnički dijelovi poput vremenskog okvira objave i mogućih višestrukih ponavljanja koje pojačavaju štetu. Četvrto, potrebe za dostupnim i provjerljivim dokazima, uključujući zasnivanje tvrdnji na činjenicama, a ne na pretpostavkama.
U 2026. godini, posebno je naglašen značaj digitalnih dokaza: arhivi objava, časne izjave, snimke zaslona, metapodaci, te dokumentacija komunikacije putem privatnih i javnih kanala. Svi ti elementi pomažu u procjeni ozbiljnosti i ponovljivosti povreda te služe kao argumenti u kaznenim i civilnim postupcima.
Procedura podnošenja prijave zbog širenja laži i ksenofobije
Ako smatrate da je došlo do širenja laži ili ksenofobije koja je povrijedila vaš ugled, sigurnost ili identitet, možete poduzeti nekoliko koraka. Ovi koraci su okvirno prilagođeni hrvatskom pravnom sustavu, no uvijek se preporučuje konzultirati pravnog stručnjaka kako biste prilagodili pristup specifičnostima slučaja.
- Dokumentirajte događaj: sačuvajte sve relevantne materijale—tekstove, videozapise, linkove, zaslone poruka i slične dokaze. Napravite kronologiju događaja i navedite konkretne izričaje koji su povrijedili, te datume objave.
- Procijenite vrijednost povrede: razmislite o tome je li došlo do povrede ugleda, suzbijanja digniteta ili prijetnje sigurnosti. Ako postoji rizik od nasilja ili konkretna diskriminacija, to treba naglasiti u prijavi.
- Konzultirajte pravnog stručnjaka: stručnjak za medijsko pravo može vam pomoći da odredite je li riječ o kaznenom djelu ili civilnom zahtjevu i koje nadležno tijelo obratiti. U mnogim slučajevima prvi korak je podnošenje prijave policiji ili direktno kontaktiranje državnog odvjetništva.
- Podnesite prijavu: ovisno o prirodi slučaja, prijava se može podnijeti nadležnoj policijskoj postaji ili centru za cyber-sigurnost, te eventualno DORH-u. U civilnim slučajevima moguće je pokrenuti tužbu za naknadu štete pred nadležnim sudom.
- Očekujte postupak: nakon podnošenja prijave, provest će se istraga, tražit će se dodatni dokazi i dokazne činjenice, a zatim će nadležno tijelo donijeti odluku o eventualnim mjerama ili kaznama.
Prilikom podnošenja prijave posebno je važno navesti sve relevantne detalje: kontekst objave, identitet autora, ciljanu publiku, prijeđene granice javnog interesa te stupanj štete koja je nastala. Ako postoji mogućnost, priložite i svjedoke ili dodatne dokaze koji potvrđuju tvrdnje o širenju laži ili ksenofobiji.
Proces može potrajati nekoliko tjedana ili mjeseci, ovisno o složenosti slučaja, količini dokaza i kapacitetima nadležnih institucija. Važno je ostati u kontaktu sa službom koja vodi prijavu i pravnim savjetnikom kako biste bili informirani o statusu i eventualnim daljnjim koracima.
Uloga medija i platformi u reguliranju sadržaja
Mediji i digitalne platforme danas imaju ključnu ulogu u očuvanju odgovornog i inkluzivnog javnog diskursa. Etički standardi, transparentnost i mehanizmi za provjeru činjenica smanjili su prostor za širenje laži i ksenofobije. U mnogim slučajevima platforme imaju interne politike koje se bave govorom mržnje i diskriminacijom, te pružaju mogućnost podnošenja dojave ili prijave sadržaja koji krši njihove uvjete korištenja.
Etika i profesionalnost u novinarstvu važni su kako bi se osigurala točnost informacija i izbjegle štetne posljedice po žrtve. Novo doba traži i dodatne mjere: javne osobe i institucije pozivaju se na odgovornost, ali i korisnici moraju biti kritični među izvornim izvorima. Drugo, mediji imaju obvezu razjasniti kontekst, provjeriti činjenice i jasno razlikovati mišljenje od provjerenih informacija.
Što se tiče online prostora, digitalne platforme i društvene mreže primjenjuju algoritamske i prilagođene politike uklanjanja sadržaja koji sadrži govor mržnje, uznemirujuće sadržaje ili izravne prijetnje. Ovaj pristup doprinosi smanjenju vidljivosti štetnog sadržaja, ali istovremeno postavlja izazov očuvanja slobode izražavanja i transparentnosti sustava ocijenjivanja. U 2026. godini, kombinacija ljudskih i automatiziranih procjena postaje sve češći standard, uz potrebu za jasnim pravilima i mogućnošću žalbe.
Jedan od izazova u ovom kontekstu je i upotreba AI-generiranog sadržaja i deepfake tehnologije. Takvi materijali mogu lako zamagliti granice između istine i fikcije, pa su jasne smjernice o označavanju lažnog sadržaja i označavanju generiranih materijala postale često zakonski i etički zahtjevi. Trenutno, mnoge platforme traže od korisnika ili sadržaja da jasno označe kada su u pitanju umjetno generirani sadržaji, kako bi se smanjila mogućnost zavaravanja publike i širenja laži.
Strategije za građane: kako učinkovito djelovati
Ako se suočavate s lažnim tvrdnjama ili ksenofobijom koja ugrožava vas ili vašu zajednicu, postoje konkretne strategije koje možete primijeniti. Pristupi se razlikuju ovisno o tome imate li slučaj koji zasniva kazneno djelo ili civilni zahtjev, ali suština ostaje ista: dokumentirati, tražiti pravni savjet i djelovati kroz odgovarajuće institucije.
- Brza reakcija: što prije reagirajte na štetne objave kako biste smanjili njihov doseg i sprečili daljnju štetu. Brza reakcija može uključivati službene zahtjeve za uklanjanje sadržaja ili iskorjenjavanje laži kroz transparentna objašnjenja i provjerene činjenice.
- Jasna komunikacija: u slučajevima gdje su tvrdnje netočne, objavite ispravak ili demantiju koje će jasno razdvojiti činjenice od mišljenja i dati točne podatke uz pouzdane izvore.
- Pravno savjetovanje: konzultirajte stručnjaka za medijsko pravo ili pravnike specijalizirane za zaštitu od diskriminacije kako biste procijenili mogućnosti podnošenja prijave ili tužbe.
- Dokumentiranje i sigurnost: pohranite dokaze, ali budite oprezni s senzibilnim informacijama i privatnošću drugih. Ako postoji rizik za vašu sigurnost, obratite se nadležnim službama ili pravnim savjetnicima za preporuke o načinu postupanja.
- Suradnja s institucijama: budite otvoreni za suradnju s institucijama koje provode istrage. Pružanje jasnih dokaza i svjedočanstava ubrzava proces i povećava šanse za pravičan ishod.
Prednosti pristupa koji kombinira pravovremenu reakciju, točnu identifikaciju štete i legitimnu pravnu osnovu su očigledne: povećava se šansa da se šteta ublaži, zadrži povjerenje javnosti i potakne odgovornost na najvišim razinama. Nedostaci mogu biti vremenski i emocionalno zahtjevni procesi, kao i rizik od eskalacije napetosti ako se slučaj ne rješava na miroljubiv i transparentan način. Zato je ključno imati jasnu strategiju i podršku stručnjaka.
Koraci za različite sudionike: tko što može učiniti
Postojan je okvir razlikovanja različitih sudionika u ovoj dinamici: žrtve, mediji, nadležna tijela i šira javnost. Sljedeći pregled nudi praktične upute prilagođene svakoj skupini.
Za žrtve ili pogođene skupine
Žrtve širenja laži i ksenofobije trebaju brzo zabilježiti događaj i prikupiti dokazni materijal. Važno je zadržati svu komunikaciju i kontaktirati pravnog zastupnika kako biste istražili mogućnosti podnošenja prijave. Uz to, ili u suradnji s institucijama, mogu se razmotriti zaštitne mjere poput privremenih zabrana ili zaštitnih mjera ako je rizik prisutan.
Za medije i novinare
Mediji bi trebali osigurati transparentnost svojih izvora, provjeru činjenica i javno objavljivanje ispravaka kada je potrebno. Etički kodeksi i okvir profesionalne odgovornosti trebaju biti prioritet kako bi se izbjegla šteta po pojedince i zajednicu. U slučaju pritiska ili neistinitih informacija, važno je zadržati integritet istraživanja i potražiti vanjske provjeritelje činjenica ili regulatorna tijela.
Za nadležna tijela i pravosuđe
Nadležna tijela moraju postupati brzo i temeljito, uz transparentnost procesa i jasnoće odluka. U procesima koji uključuju govor mržnje ili širenje laži, treba razmotriti moguće sankcije, ali i mjeru rehabilitacije javnog diskursa, kroz edukativne programe i mehanizme za poticanje kritičkog mišljenja kod gledatelja i čitatelja.
Za platforme i tehnološke pružatelje usluga
Platforme su odgovorne za implementaciju alata koji mogu otkriti i ukloniti sadržaje koji potiču mržnju. Uključivanje jasnih znački za lažne sadržaje, mogućnost žalbe i brzina reakcije su ključne komponente. U zajedničkom radu s regulatornim tijelima, platforme mogu smanjiti doseg štetnog sadržaja bez narušavanja temeljnih sloboda.
Primjeri iz regije i EU: što možemo naučiti
Iz regije i šire EU mogu se izvući korisne lekcije o pravilnoj reakciji na širenje laži i ksenofobiju. U mnogim zemljama uspostavljene su jasne procedure za prijavu, digitalnu provjeru sadržaja i sankcioniranje govora mržnje, uz snažnu zaštitu žrtava. U EU, koordinirana politika na razini Unije potiče razmjenu najboljih praksi i usklađivanje standarda kako bi se osigurala dosljedna zaštita građana i manjina.
Na primjer, u nekim državama postupci prijave i procesuiranje su ubrzani kada su u pitanju tvrdnje o štetnim aktivnostima ili diskriminaciji koji imaju jasan javni interes. S druge strane, važno je zadržati princip proporcionalnosti – sankcije ne smiju biti pretjerane, ali ni pretjerano blage. U praksi to znači da javne osobe i mediji moraju biti odgovorni prema publici, dok građani imaju pravo na istinite informacije i zaštitu privatnosti.
Najnovija istraživanja pokazuju da transparentnost medija i učestvovanje građana u kritičkom dijalogu značajno povećavaju povjerenje u institucije. Istovremeno, tehnologije umjetne inteligencije i automatizirane provjere činjenica postaju ključni alati u borbi protiv dezinformacija. U 2026. godini, strateški pristupi fokusirani na edukaciju medijske pismenosti i razvijanje zajedničkih standarda mogla bi biti prioritet za mnoge zemlje, uključujući Hrvatsku.
Prijava zbog širenja laži i ksenofobije nije izolirani čin; to je dio šireg napora za očuvanje sigurnog i informiranog javnog prostora. Ključne aktivnosti uključuju brzo i pravilno dokumentiranje, traženje stručne pomoći, te upućivanje prijava nadležnim tijelima kada postoje jasni dokazi o povredi. U kontekstu 2026. godine, uz prisutnost AI sadržaja i aktivno ekonomsko i političko okruženje, odgovornost i transparentnost postaju neizostavan dio profesionalnog i građanskog ponašanja.
Važno je naglasiti da je sloboda izražavanja temeljna vrijednost, ali ta sloboda dolazi s odgovornošću. Priprema za eventualne prijave i postupke treba biti temeljita i racionalna, a odluke moraju biti utemeljene na činjenicama i pravnim okvirima. Kroz ovakav pristup jačamo ugled medija, povjerenje građana i sigurnost zajednice, a istovremeno štitimo prava svih uključenih strana.
P: Što je precizno širenje laži u kontekstu otpora ksenofobiji?
O: Radi se o javnim izjavama ili sadržajima koji namjerno ili krajnje nepažljivo iznose neistinite tvrdnje o nekoj skupini ili osobi, često s ciljem izazivanja prejudiciranja ili diskriminacije.
P: Koje su najčešće pravne posljedice širenja laži i ksenofobije?
O: Moguće su kaznena djela klevete ili uvrede te civilne tužbe za naknadu štete. U nekim slučajevima može se primijeniti i mjera zaštite od diskriminacije ili kazne u kombinaciji.
P: Kako dokumentirati slučaj prije podnošenja prijave?
O: Sačuvajte relevantne poruke, objave, linkove, snimke zaslona i videozapise. Zabilježite datume, kontekst i identitet autora. Pružite i moguće svjedoke ili dodatne materijale koji potvrđuju tvrdnje.
P: Tko može podnijeti prijavu?
O: Prijavu mogu podnijeti žrtve ili njihova zastupnika, ali i organizacije ili građani koji imaju legitimne interese ako su propisno ovlašteni za to. Uvijek je preporučljivo konzultirati se s pravnikom prije samog podnošenja.
P: Kakav je rok za podnošenje prijave?
O: Rokovi variraju ovisno o prirodi djela i nadležnim tijelima. Za kaznena djela rokovi su određeni prema kaznenom postupku, a za civilne zahtjeve rokovi su u sklopu građanskog postupka. Provjerite lokalne propise i savjetujte se s pravnikom kako biste odredili točan rok.
P: Kako AI i deepfake utječu na ove slučajeve?
O: AI generirani sadržaj i deepfake mogu povećati rizik od lažnih izjava i manipulacije činjenicama. S tim su povezane posebne potrebe za označavanjem generiranih sadržaja i jačanje propisa o identifikaciji autentičnosti sadržaja.
P: Koje korake mogu poduzeti da bih zaštitio/la časne ili druge pogođene osobe?
O: Osim pravne mjere, važno je i osigurati sigurnost kroz komunikiju, podršku medijske pismenosti i poštivanje privatnosti. Ako postoji neposredan rizik, obratite se nadležnim službama i koristite službene kanale za traženje zaštite.
P: Što je precizno širenje laži u kontekstu otpora ksenofobiji?
O: Radi se o javnim izjavama ili sadržajima koji namjerno ili krajnje nepažljivo iznose neistinite tvrdnje o nekoj skupini ili osobi, često s ciljem izazivanja prejudiciranja ili diskriminacije.
P: Koje su najčešće pravne posljedice širenja laži i ksenofobije?
O: Moguće su kaznena djela klevete ili uvrede te civilne tužbe za naknadu štete. U nekim slučajevima može se primijeniti i mjera zaštite od diskriminacije ili kazne u kombinaciji.
P: Kako dokumentirati slučaj prije podnošenja prijave?
O: Sačuvajte relevantne poruke, objave, linkove, snimke zaslona i videozapise. Zabilježite datume, kontekst i identitet autora. Pružite i moguće svjedoke ili dodatne materijale koji potvrđuju tvrdnje.
P: Tko može podnijeti prijavu?
O: Prijavu mogu podnijeti žrtve ili njihova zastupnika, ali i organizacije ili građani koji imaju legitimne interese ako su propisno ovlašteni za to. Uvijek je preporučljivo konzultirati se s pravnikom prije samog podnošenja.
P: Kakav je rok za podnošenje prijave?
O: Rokovi variraju ovisno o prirodi djela i nadležnim tijelima. Za kaznena djela rokovi su određeni prema kaznenom postupku, a za civilne zahtjeve rokovi su u sklopu građanskog postupka. Provjerite lokalne propise i savjetujte se s pravnikom kako biste odredili točan rok.
P: Kako AI i deepfake utječu na ove slučajeve?
O: AI generirani sadržaj i deepfake mogu povećati rizik od lažnih izjava i manipulacije činjenicama. S tim su povezane posebne potrebe za označavanjem generiranih sadržaja i jačanje propisa o identifikaciji autentičnosti sadržaja.
P: Koje korake mogu poduzeti da bih zaštitio/la časne ili druge pogođene osobe?
O: Osim pravne mjere, važno je i osigurati sigurnost kroz komunikiju, podršku medijske pismenosti i poštivanje privatnosti. Ako postoji neposredan rizik, obratite se nadležnim službama i koristite službene kanale za traženje zaštite.
Leave a Comment