Epidemiološke studije diljem svijeta, pa tako i one provedene u Hrvatskoj, ukazuju na zabrinjavajući trend – dobna granica početka puberteta kontinuirano se snižava, a ovaj fenomen posebno je izražen kod djevojčica. Sve više stručnjaka, kao i sve veći broj roditelja, primjećuje ove promjene, a mnoge studije upućuju na to da je pandemija COVID-19 dodatno ubrzala ovaj trend. U Kriminal.info portalu, posvećenom informiranju o temama vezanim uz sigurnost, zdravlje i društvene fenomene, donosimo detaljan pregled ovog rastućeg problema, uz stručna objašnjenja i savjete.
Što je preuranjeni pubertet i kada ga treba zabrinuti?
Prema definiciji stručnjaka, preuranjeni pubertet predstavlja razvoj sekundarnih spolnih obilježja koji započinje prije osme godine života kod djevojčica, odnosno prije devete godine kod dječaka. Doc. dr. sc. Nevena Krnić, pročelnica Zavoda za endokrinologiju i dijabetes Klinike za pedijatriju KBC Zagreb, pojašnjava da se za normalan razvoj kod djevojčica smatraju pojava rasta grudi i dlačica nakon osme godine, a kod dječaka povećanje spolovila i razvoj spolne dlakavosti nakon devete godine. Prva menstruacija, ili menarha, smatra se normalnom ako se pojavi nakon desete godine života. Sve što se uklapa u ove vremenske okvire smatra se urednim i uobičajenim razvojem.
Međutim, kada se ovi znakovi pojave ranije, to se smatra preuranjenim pubertetom i zahtijeva temeljitu medicinsku obradu. Važno je napomenuti da uzroci ovog fenomena nisu uvijek povezani s nekom ozbiljnom bolešću. “Preuranjeni pubertet se u najvećem broju slučajeva kod djece očituje ranijim početkom razvoja spolnih obilježja, poput ranog razvoja dojki. No, u većine djece te promjene postupno napreduju i menstruacija ne nastupa prerano. Ovaj trend, opisan u nizu istraživanja, događa se i u Hrvatskoj, pogotovo u zadnjih desetak godina”, ističe doc. dr. sc. Krnić.
Pandemija COVID-19 kao mogući ubrzivač trenda
Niz studija provedenih u posljednjih nekoliko godina ukazuje na to da je pandemija koronavirusa dodatno utjecala na snižavanje dobne granice početka puberteta. “Ne zna se sa sigurnošću je li to vezano za veći unos hrane, nezdrave obroke ili smanjenu tjelesnu aktivnost. Međutim, ovih zadnjih pet, šest godina imamo veći broj pregleda nego što smo ih imali prije 10–15 godina”, navodi doc. dr. sc. Krnić. Promjene u životnim navikama koje su nastupile tijekom lockdowna, poput smanjenog kretanja i potencijalno povećanog unosa kalorično bogatih namirnica, mogi su odigrati ključnu ulogu.
Debljina: Ključni faktor rizika
Jedan od najvažnijih uzroka preuranjenog puberteta, posebice kod djevojčica, jest debljina. Masno tkivo igra značajnu ulogu u regulaciji hormona koji pokreću pubertet. “Debljina je jedan od ključnih uzroka, a to se prvenstveno odnosi na djevojčice”, naglašava doc. dr. sc. Krnić. Iako se debljina kod dječaka u manjoj mjeri povezuje s ranijim početkom puberteta, postoje istraživanja koja sugeriraju da prekomjerna tjelesna težina može potaknuti raniji pubertet i kod muške populacije. Brzi porast tjelesne mase, osobito u predškolskoj i ranoj školskoj dobi kod djevojčica, identificiran je kao ključni okidač za prijevremeni početak puberteta.
Statistički podaci iz razvijenih zemalja pokazuju da je stopa pretilosti kod djece značajno porasla u posljednja dva desetljeća, što se poklapa s povećanjem incidencije preuranjenog puberteta.
Ostali potencijalni faktori: Okoliš i ekološki utjecaji
Osim debljine, stručnjaci istražuju i utjecaj okolišnih faktora na hormonski razvoj djece. Zagađeni zrak, uporaba plastike, određeni prehrambeni dodaci, te sastojci u kozmetici potencijalno mogu biti povezani s ranijim početkom puberteta. Doc. dr. sc. Krnić napominje da konkretna korelacija za sada nije dokazana u svim slučajevima, ali postoji niz spojeva za koje se sumnja da mogu imati štetan utjecaj na reproduktivno zdravlje i endokrini sustav.
Primjeri tih spojeva uključuju:
Endokrini disruptori: Tvari koje mogu oponašati ili blokirati djelovanje hormona u tijelu. Tu spadaju neki ftalati (česti u plastici i proizvodima za osobnu njegu), bisfenol A (BPA, također u plastici), te određeni pesticidi.
Hormoni u hrani: Konzumacija mesa i mliječnih proizvoda koji potječu od životinja kojima su davani hormoni rasta može predstavljati rizik, iako je primjena takvih hormona u stočarstvu u mnogim zemljama regulirana ili zabranjena.
Sastojci u kozmetici i proizvodima za osobnu njegu: Neki konzervansi, mirisi i plastifikatori mogu biti izvor endokrinih disruptora.
Istraživanja na životinjskim modelima pružila su snažne dokaze o utjecaju ovih tvari, ali izravno povezivanje kod ljudi zahtijeva dugotrajna i opsežna prospektivna istraživanja.
Vrste preuranjenog puberteta i zdravstvene posljedice
Postoje dvije glavne kategorije preuranjenog puberteta: centralni (pravi) i periferni.
Centralni (pravi) preuranjeni pubertet: Nastaje uslijed prijevremene aktivacije hipotalamusno-hipofizno-gonadalne osi u mozgu. Mozak šalje signale koji pokreću oslobađanje hormona potrebnih za pubertet, što dovodi do razvoja sekundarnih spolnih obilježja prema tipičnom slijedu. Uzroci mogu biti genetski, tumori mozga, zračenje ili traume glave, iako se u većini slučajeva uzrok ne može precizno utvrditi.
Periferni preuranjeni pubertet: Nastaje uslijed prekomjernog lučenja spolnih hormona iz nadbubrežnih žlijezda ili spolnih žlijezda (jajnici, testisi), bez aktivacije središnjih mehanizama u mozgu. Uzroci mogu biti tumori nadbubrežnih žlijezda, ciste na jajnicima, ili genetski poremećaji poput kongenitalne adrenalne hiperplazije.
Osim ovih dviju kategorija, postoje i benigne varijante ranog puberteta koje ne zahtijevaju liječenje. To uključuje:
Prerani pubertet (thelarche): Rani razvoj dojki kod djevojčica, bez drugih znakova puberteta.
Prerano povećanje spolne dlakavosti (adrenarche): Rani razvoj pazušne i stidne dlakavosti, bez ostalih znakova puberteta.
Dijagnostika i procjena stanja
Dijagnoza preuranjenog puberteta nikada se ne postavlja na temelju jednog laboratorijskog nalaza. Potrebna je kombinacija kliničke slike, praćenja brzine rasta djeteta, hormonskih analiza, procjene koštane dobi putem rendgenske snimke šake, te dugotrajnijeg praćenja kroz određeno vrijeme. Cilj stručnjaka je izbjeći nepotrebne pretrage, stoga pedijatrijski endokrinolog procjenjuje cjelokupni tijek razvoja i proširuje dijagnostiku samo ako se pojave znakovi brze progresije ili sumnje na patološko stanje.
Uobičajeni koraci u dijagnostici uključuju:
Klinički pregled i anamneza: Detaljno uzimanje podataka o djetetovom razvoju, obiteljskoj povijesti i simptomima.
Mjerenje visine i praćenje rasta: Usporedba rasta djeteta s referentnim krivuljama.
Procjena koštane dobi: Rendgenska snimka zapešća i šake kojom se procjenjuje stupanj sazrijevanja kostiju. Ako je koštana dob značajno napredovala u odnosu na kronološku dob, to je jedan od ključnih pokazatelja preuranjenog puberteta.
Hormonske analize: Mjerenje razine hormona kao što su luteinizirajući hormon (LH), folikulostimulirajući hormon (FSH), estradiol (kod djevojčica) ili testosteron (kod dječaka), te hormona nadbubrežnih žlijezda (npr. 17-hidroksiprogesteron).
Ultrazvuk: Ultrazvučni pregled zdjelice (kod djevojčica) za procjenu veličine jajnika i maternice, te ultrazvuk nadbubrežnih žlijezda.
Posljedice preuranjenog puberteta
Najvažnija i najčešća dugoročna posljedica preuranjenog puberteta je ubrzano sazrijevanje kostiju. Kako se pubertet odvija brže, epifizealne ploče na dugim kostima ranije se zatvaraju. To dovodi do toga da djeca koja su imala nagli rast u ranijoj fazi, na kraju mogu biti niža od očekivanog genetskog potencijala. Umjesto da dosegnu svoju punu visinu, njihov rast se ranije zaustavi.
Osim fizičkih posljedica, preuranjeni pubertet nosi sa sobom i značajan psihosocijalni teret. Klinička psihologinja Ana Bogdanić s Klinike za pedijatriju KBC Zagreb naglašava da je preuranjeni pubertet izazov za mnogu djecu i njihove obitelji.
Društvena neprihvaćenost: Djeca koja fizički ranije sazriju mogu se osjećati drugačije od svojih vršnjaka. Mogu biti izložena zadirkivanju, nerazumijevanju ili čak seksualizaciji od strane starijih.
Problemi sa samopoštovanjem: Nesigurnost oko promjena na tijelu koje se razlikuju od vršnjaka može negativno utjecati na samopouzdanje.
Tjeskoba i depresija: Poteškoće u prilagođavanju novim tjelesnim i emocionalnim promjenama, te osjećaj izolacije, mogu dovesti do anksioznosti i depresivnih stanja.
Ponašajni problemi: U nekim slučajevima, djeca mogu pokazivati agresivnije ili povučenije ponašanje kao rezultat emocionalnih poteškoća.
Povećani rizik od budućih problema: Istraživanja sugeriraju da djeca s preuranjenim pubertetom mogu imati veći rizik od razvoja pretilosti, metaboličkog sindroma i kardiovaskularnih bolesti u odrasloj dobi, iako su ti rizici složeni i multifaktorski.
Roditeljima je ključno pružiti podršku i otvorenu komunikaciju sa svojom djecom kako bi im pomogli u suočavanju s ovim izazovima.
Liječenje preuranjenog puberteta: Ciljevi i metode
Liječenje je potrebno samo u slučajevima pravog (centralnog) preuranjenog puberteta, a odluka o liječenju ovisi o individualnoj procjeni liječnika, uzimajući u obzir brzinu progresije puberteta, dob djeteta i potencijalne dugoročne posljedice.
Glavni cilj liječenja je privremeno zaustavljanje ili usporavanje pubertetskog razvoja kako bi se:
Spriječilo prijevremeno zatvaranje epifiza i postigla očekivana visina: Terapija omogućava da se procesi rasta i sazrijevanja kostiju odvijaju sporije, čime se djetetu daje prilika da dosegne svoju genetski predodređenu visinu.
Ublažile psihosocijalne posljedice: Omogućava djetetu da se mentalno i emocionalno razvija sinkronizirano s fizičkim promjenama, smanjujući rizik od anksioznosti, depresije i problema u socijalizaciji.
Metoda liječenja uključuje primjenu lijekova (analoga GnRH hormona) koji na neko vrijeme “isključe” centre u mozgu koji pokreću pubertet. Nakon prekida terapije, receptori se ponovno aktiviraju i pubertetski razvoj se nastavlja normalnim tijekom. Terapija je obično dugotrajna i zahtijeva redovite kontrole.
Periferni pubertet se liječi ciljano, ovisno o uzroku. Ako je uzrok tumor, liječi se on. Ako se radi o genetskom poremećaju, terapija se usmjerava na nadoknadu ili blokadu specifičnih hormona. Benigne varijante preuranjenog puberteta, kao što su prerana thelarche ili adrenarche, obično ne zahtijevaju liječenje, već samo redovito praćenje.
“Ako se primjerice radi o djevojčici ili dječaku predškolske dobi, onda je obrada apsolutno nužna”, naglašava doc. dr. sc. Krnić, ukazujući na važnost rane intervencije u najranjivijoj dobnoj skupini.
Prevencija: Ključ u zdravim navikama
Iako se ne može u potpunosti spriječiti genetski predisponiran ili patološki uzrokovan preuranjeni pubertet, roditelji imaju ključnu ulogu u promicanju zdravih životnih navika koje mogu smanjiti rizik od debljine i potencijalno utjecati na odgodu puberteta.
Savjeti za roditelje uključuju:
Zdrava i uravnotežena prehrana: Naglasiti konzumaciju svježeg voća, povrća, cjelovitih žitarica i nemasnih proteina. Ograničiti unos procesirane hrane, slatkiša, zaslađenih pića i grickalica.
Održavanje normalne tjelesne mase: Poticanje redovitog tjelesnog vježbanja i umjerene prehrane ključno je za sprječavanje debljine kod djece.
Redovne tjelesne aktivnosti: Djeca bi trebala biti aktivna barem 60 minuta dnevno. To može uključivati sport, igru na otvorenom, ples ili obiteljske šetnje.
Ograničavanje izloženosti potencijalnim endokrinim disruptorima:
Koristiti staklene ili nehrđajuće posude za hranu umjesto plastičnih, osobito kada se hrana zagrijava.
Birati prirodne kozmetičke proizvode i sredstva za higijenu.
Paziti na porijeklo namirnica i preferirati organske proizvode kada je to moguće.
Redoviti liječnički pregledi: Praćenje rasta i razvoja djeteta od strane pedijatra, te odazivanje na preventivne sistematske preglede.
U slučaju bilo kakve zabrinutosti vezane uz razvoj djeteta, roditelji se trebaju obratiti svom pedijatru koji će ih uputiti daljnjim koracima, uključujući eventualnu konzultaciju s pedijatrijskim endokrinologom.
Zaključak
Trend ranijeg početka puberteta, osobito kod djevojčica, predstavlja rastući zdravstveni izazov u Hrvatskoj i svijetu. Pandemija COVID-19 dodatno je mogla ubrzati ovaj proces, a debljina se nameće kao jedan od ključnih faktora rizika. Iako mnogi slučajevi ne ukazuju na ozbiljne bolesti, preuranjeni pubertet može dovesti do značajnih fizičkih i psihosocijalnih posljedica. Ključ uspješnog suočavanja leži u ranoj dijagnostici, adekvatnom liječenju kada je potrebno, te kontinuiranoj podršci roditelja i obitelji. Promicanje zdravih životnih navika od najranije dobi predstavlja najučinkovitiju strategiju prevencije i osiguravanja zdravog odrastanja naše djece.
Često postavljana pitanja (FAQ)
Koji su prvi znakovi preuranjenog puberteta kod djevojčica?
Prvi vidljivi znakovi obično su pojava kvržica ispod bradavica (telarche) ili raniji rast stidnih dlačica (adrenarche) prije navršene osme godine života. Ostali znakovi uključuju ubrzan rast, razvoj akni, neugodan tjelesni miris, te pojavu stidne i pazušne dlakavosti.
Je li preuranjeni pubertet nasljedan?
U nekim slučajevima, preuranjeni pubertet može imati genetsku komponentu, posebno kada je riječ o centralnom obliku. Obiteljska povijest ranog puberteta može biti indikator, ali najčešće uzrok ostaje nepoznat ili multifaktorski.
Mogu li djeca s preuranjenim pubertetom imati normalnu visinu?
Ako se preuranjeni pubertet ne liječi, ubrzano sazrijevanje kostiju može dovesti do ranijeg zatvaranja epifiza, što rezultira nižom konačnom visinom od genetski predodređene. Pravovremenim liječenjem moguće je postići punu očekivanu visinu.
Što roditelji trebaju učiniti ako primijete znakove ranog puberteta kod svog djeteta?
Najvažnije je obratiti se pedijatru. Pedijatar će procijeniti situaciju, obaviti inicijalne preglede i, ako je potrebno, uputiti dijete pedijatrijskom endokrinologu na daljnju obradu i dijagnostiku.
Može li preuranjeni pubertet utjecati na plodnost u budućnosti?
U većini slučajeva, preuranjeni pubertet sam po sebi ne utječe negativno na plodnost u odrasloj dobi. Međutim, ako je uzrok preuranjenog puberteta neko ozbiljno patološko stanje koje utječe na reproduktivne organe, tada to može imati implikacije na plodnost.
Koje su dugoročne psihološke posljedice preuranjenog puberteta?
Djeca mogu doživjeti anksioznost, depresiju, probleme sa samopoštovanjem, socijalnu izolaciju i poteškoće u prilagođavanju vršnjačkim odnosima. Važna je podrška obitelji i stručna psihološka pomoć.
Leave a Comment