Prenapregnuti sustav opstaje zahvaljujući predanom radu pedijatara: razgovor s Joškom Markićem

Uvod

U hrvatskom zdravstvenom sustavu, pedijatrija predstavlja temeljnu kariku koja povezuje budućnost populacije s postojećim resursima i politikama. Tema koju obrađujemo danas nije samo stručni opis kroničnog manjka kadra, već i iskrena analiza što to znači za obitelji, mlade roditelje i život općenito u hrvatskim zajednicama. Kada netko poput novoprihvćenog predsjednika Hrvatskog pedijatrijskog društva Joška Markića govori o “prenapregnutom sustavu”, riječ je o simptomima složenog problema: nedovoljno popunjena pedijatrijska mjesta, nedovoljna financijska potpora i izazovi radne sigurnosti koji potiču odliv mladih stručnjaka. Ovaj tekst istražuje zašto se sustav suočava s ovakvim pritiscima, koje korake predlažu ključne institucije i što to konkretno znači za svakodnevicu u bolnicama, domovima zdravlja i na obiteljskom dnevnom redu. Osnažiti pedijatriju znači osnažiti cijeli društveni okvir koji štiti i razvija mlađe generacije.

Situacija u primarnoj pedijatriji

Osvrt na brojke i realnu sliku sustava

Prema riječima dr. Joška Markića, predsjednika HPD-a, stanje u primarnoj pedijatriji u mnogim županijama zasigurno ne zadovoljava potrebe moderne obitelji. Procjene ukazuju da oko 50 tisuća djece u Hrvatskoj nema izabranog pedijatra. Točan podatak nije fiksiran u jednom registru, jer se brojke stalno mijenja i prelazi u novi okvir s promjenama u zaposlenosti i organizaciji zdravstvenog sustava. Nedostatak izabranih pedijatara, uz činjenicu da u mreži Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) postoje planovi i ugovori koji ne prate stvarnu dostupnost, rezultira da mnoge ordinacije nemaju kontinuiranu pedijatrijsku skrb.

Poznato je da se mjere planiraju na nacionalnoj razini, no stvarnost na terenu često podsjeća na kroniku sustava koji se pokušava održati na životu zahvaljujući iskustvu i predanosti pojedinaca, uključujući umirovljene pedijatre koji i danas odrađuju dio poslova. Ovo nije samo statistička fascinacija; to su životi ljudi, razvoj djece i sigurnost porodice koje su izravno pogođene.

Koja je trenutna situacija u mreži i broju timova?

U Hrvatskoj je planirano ukupno 348 pedijatrijskih timova unutar državnog osiguranja, a ugovoreno je približno 80 posto tih timova. No, na terenu stvarnost je drugačija: u samo 240 ordinacija pedijatari su stalno prisutni, što implicira da njihovi stvarni kapaciteti ne odgovaraju potrebama. U praksi to znači da 108 pedijatrijskih ordinacija nema stalnu i pouzdanu dostupnost pedijatrijske skrbi. Ovaj razmak između “političkog plana” i svakodnevnog života stvara konačan proizvod: kašnjenja u cijepljenju, otkrivanje razvoja dječjih odstupanja u kasnijim fazama i veći stres za roditelje koji traže hitan i kvalitetan odgovor.

Što kaže javnost i stručnjaci

Analize HLK-a – Hrvatske liječničke komore – pokazuju koliko su problemi u primarnoj pedijatriji međuzavisani: manjak pedijatara, financijski preraspoređen pritisak, nedovoljna infrastruktura i administrativne prepreke koje usporavaju zapošljavanje i zadržavanje kadra. K tome, demografske promjene i migracija mladih liječnika prema inozemstvu dodatno kompliciraju sliku. Krucijalno je razmotriti ne samo brojke, nego i način na koji se obiteljima osigurava kontinuitet skrbi, brz odgovor u hitnim slučajevima i pravilan kalendar cijepljenja.

Uzroci problema: zašto sustav tone u kronični stres?

Demografske i društvene pretpostavke

Hrvatska, poput mnogih drugih zemalja Europe, suočava se s promjenama u demografiji. Starija populacija traži drugačije stručne potrebe, ali istovremeno se rodno i regionalno raspoređivanje djece i mladih obitelji mijenja. To stvara neusklađenost između plana koji vrijedi na papiru i stvarnih potreba na terenu. Mladi liječnici, pak, traže radne uvjete koji omogućuju kvalitetan razvoj karijere, predviđanje i stabilnost. Kada nema jasnih perspektiva, mnogo njih razmišlja o odlasku ili prelasku u specijalizacije koje nude bolji uvjeti.

Financijske i administrativne prepreke

Financiranje pedijatrije ostavlja prostor za optimizam i realnost u isto vrijeme. Dok su planovi i strategije dobri, implementacija često kasni zbog administrativnih procedura, dinamike sredstava i složenih postupaka u javnom sektoru. Djeca su najveći prioritet, no čini se da procesi ne idu dovoljno brzo da bi se spriječio kontinuirani rast manjka kadra i povećanje lista čekanja. U ovoj priči, upravljanje vremenom i resursima postaje ključna vještina koju treba unaprijediti na nacionalnoj razini.

Radni uvjeti i privlačenje mladih pedijatara

Stalno prisutnost nedovoljnog broja pedijatara i nedovoljna sigurnost radnog mjesta čine profesionalnu karijeru manje privlačnom mladim liječnicima. U prošlosti su pedijatrijske ustanove često funkcionirale na temelju predanog rada mnogih stručnjaka, no danas takva konfiguracija više nije održiva. Mladi pedijatri traže moderne uvjete rada, mogućnost kontinuirane usavršavanja, pristup modernoj dijagnostici i podršku u radu s obiteljima, kao i jasna pravila zapošljavanja i karijernog napredovanja. Bez toga, odljev kadra postaje logičan odgovor na izazove.

HPD-ov pristup: partnerstvo s Ministarstvom zdravstva

Koje su ključne ideje Joška Markića?

Dr. Joško Markić, novoizabrani predsjednik Hrvatskog pedijatrijskog društva (HPD), ističe da HPD mora biti partner Ministarstvu zdravstva kako bi se kroz niz mjera popravilo stanje u pedijatriji, kako primarnoj tako i bolničkoj. Njegov pogled na budućnost naglašava potrebu za sustavnom podrškom mladih pedijatara, stvaranjem uvjeta za njihovo ostajanje u Hrvatskoj te jačanja mreže pedijatrijskih timova.

Koje mjere predlaže HPD?

• Stvaranje sigurnijih uvjeta rada i povećanje zapošljavanja pedijatara kroz poticaje i jasnije zatvoren okvir ugovora s HZZO-om.
• Jačanje dodatnog obrazovanja i specijalizacije unutar pedijatrije, posebno u neonatalnoj i intenzivnoj njezi, kako bi se smanjio pritisak na postojeće stručnjake.
• Digitalizacija i standardizacija tretmana te povećanje mogućnosti ranog otkrivanja razvojnih odstupanja kroz redovite preglede i usklađene protokole.
• Podrška obiteljima kroz dostupnost pedijatara, čak i u ruralnim područjima, uz mobilne timove i produžene radne sate kako bi se smanjili troškovi i stres roditelja.
• Jasnije komunikijske kanale između HPD-a, Ministarstva zdravstva i lokalnih zajednica kako bi se na kraju implementirale konkretne mjere na terenu.

Kakav je značaj partnerstva za građane?

Partnerstvo između HPD i Ministarstva zdravstva ima za cilj kako bi se osigurao kontinuitet skrbi, bolji pristup pedijatrijskoj njezi te pravilna prevencija i intervencija. U dugoročnom smislu, to znači manje rokova čekanja, točnije dijagnostike i učinkovitije liječenje djece i mladih obitelji. Uloga HPD-a kao zastupnika profesionalnog znanja i stručnih standarda treba osnažiti sustav, a nova pravila i poticaji trebali bi motivirati i zadržati ljude u Hrvatskoj.

Što ovo znači za obitelji i svakodnevnicu?

Osmijeh s lijeve strane – sigurnost i anticipacija

Kroz bolju dostupnost pedijatara, rad s HZZO-om i uspostavu jasnih protokola, obitelji bi trebale imati sigurnost da njihove djece primaju pravovremenu skrb. To znači manje stresa pri traženju terminâ, pravovremenije cijepljenje i brži odgovor u slučajevima bolesti. U mnogim slučajevima to je i sigurnosna mreža koja smanjuje rizik od kasnog otkrivanja razvojnih problema ili preke mjere.

Utjecaj na cijepljenje i preventivu

Redovni, predvidivi kontakti s pedijatarom su ključni za uspješno provođenje kalendara cijepljenja, što smanjuje opasnost od izbijanja zaraznih bolesti i štiti širu zajednicu. Nedostatak pedijatara i propuštanje termina može rezultirati manjom pridržavanju preventive, što posljedično povećava rizik za dječji razvoj i opću javno-zdravstvenu sigurnost.

Socijalna i financijska dimenzija

Neophodnost pristupa pedijatrijskoj skrbi hitno utječe na proračune obitelji. Putovanja, izgubili radni sati, dodatni troškovi i psihološki pritisci često su povezani s nepristupom skrbi. Stoga je ulaganje u pedijatriju prije svega ulaganje u stabilnost zajednica i rastuće ekonomske pretpostavke budućnosti.

Međunarodni kontekst i usporedbe

Što pokazuju iskustva drugih zemalja?

U mnogim zemljama EU pedijatrija je sastavni dio javnoga zdravstva s jasno definiranim mrežama timova, standardiziranim protokolima i mehanizmima za zadržavanje stručnjaka. Uspješne prakse uključuju financijske poticaje za ustanove koje osiguravaju dovoljnu dostupnost, digitalizirane sustave za upravljanje skrbnim tokovima i fleksibilnu raspodjelu resursa po potrebi. Hrvatska može izvući pouke iz tih modela i prilagoditi ih lokalnom kontekstu – uz fokus na istinsku dostupnost i kvalitetu skrbi.

Šta možemo naučiti iz regionalnih iskustava?

• Transparentnost podataka o dostupnosti pedijatara i realnim rokom čekanja na termine.
• Integrirani sustavi praćenja kvalitete skrbi i standardizirani klinčki protokoli.
• Jasni poticaji za ostanak mladih stručnjaka i zadržavanje stručnjaka u ruralnim i manje razvijenim područjima.
• Suradnja između vlade, strukovnih društava i lokalnih zajednica za rješavanje specifičnih potreba svakog područja.

Prijedlozi rješenja i put naprijed

Koordinacijski okvir i kratkoročne mjere

Odmah je potrebno jačati koordinaciju između HPD-a i Ministarstva zdravstva, uz jasne rokove i odgovornosti. Kratkoročne mjere mogu uključivati povremene mobilne pedijatrijske službe za slabo opskrbljena područja, produžene radne sate na određenim lokacijama i ubrzanje procesa zapošljavanja novih pedijatara uz konkurentne uvjete rada i jasne karijerne pute.

Dugoročne reforme i investicije

Potrebne su investicije u infrastrukturu, digitalizaciju i kontinuiranu edukaciju. Dogovori koji bi poboljšali sredstva i uvjete rada doprinijeli bi stabilnosti i smanjenju odliva kadra. Posebna pažnja treba biti posvećena neonatalnoj njezi, uvjetima u bolničkim odjelima i daljnjem usavršavanju stručnjaka kako bi sustav mogao izdržati rastuće potrebe mladih obitelji.

Kako pratiti napredak?

Među ključnim pokazateljima treba pratiti broj izabranih pedijatara, broj pedijatrijskih timova, vrijeme dostupnosti i duljinu čekanja na termine, te usklađenost s kalendarom cijepljenja. Transparentnost u ovim podacima pomaže javnosti da razumije situaciju i zadaje odgovornost služećim strukturama.

Zaključak

Prezenta slika hrvatske pedijatrije nije samo audiotrka koja opisuje brojke; to je priča o budućnosti. Dok se sustav suočava s izazovima, postoje jasne, realne mogućnosti za promjenu: bolja dostupnost skrbi, veća sigurnost za roditelje i djecu, te stvaranje uvjeta koji će potaknuti mlade stručnjake da ostanu i rastu u Hrvatskoj. Dr. Joško Markić i njegov tim u HPD-u ukazuju na nužnost partnerstva s Ministarstvom zdravstva, ali i na potrebnu podršku lokalnih zajednica, ustanova i građana. Kroz ovakvu suradnju, uz konkretne mjere i provjerljive rezultate, Hrvatska može vratiti povjerenje u pedijatriju kao ključnog partnera svake obitelji.

FAQ

1. Koliko djece trenutno nema izabranog pedijatra?

   Procjene variraju, ali okvirno se govori o oko 50 tisuća djece koja danas nemaju izabranog pedijatra. Točan broj nije fiksan jer se podaci mijenjaju u skladu s zapošljavanjem i promjenama u mreži zdravstvene skrbi.

2. Što znači da pedijatrijske ordinacije nisu stalno otvorene?

   To znači da mnoge ordinacije nemaju kontinuiranu prisutnost pedijatra, što otežava praćenje cjepiva, ranu detekciju razvojnih odstupanja i brz odgovor roditeljima u slučaju bolesti.

3. Koji su glavni koraci koje predlaže HPD?

   HPD zagovara jačanje kapaciteta, bolje uvjete rada, digitalizaciju procesa, jasne protokole i jačanje partnerstava s državom kako bi se povećala dostupnost i kvaliteta skrbi.

4. Kako djeluje partnerstvo HPD-a s Ministarstvom zdravstva?

   Partnerstvo bi trebalo pretvoriti političke planove u operativne mjere: zapošljavanje novih pedijatara, financijske i profesionalne poticaje, standardizaciju tretmana i ubrzanje administrativnih procesa.

5. Koji su glavni izazovi u primarnoj pedijatriji danas?

   Najvažniji izazovi su manjak stručnjaka, složeni administrativni procesi, privilegiranje kratkoročnih rješenja pred dugoročnim planovima te neravnomjerna dostupnost skrbi među županijama.

6. Koji su prednosti modernizacije sustava?

   Prednosti uključuju brži pristup skrbi, pravovremenije cijepljenje, manje stresne situacije za roditelje i sigurnost djece kroz standardizirane protokole i bolju komunikaciju među sve relevantne aktere.

7. Kako bi se situacija mogla promijeniti u sljedećih nekoliko godina?

   Ako dođe do sinergije između HPD-a, Ministarstva zdravstva i lokalnih zajednica, uz implementaciju planova za zapošljavanje, digitalizaciju i edukaciju, moglo bi doći do vidljivog poboljšanja dostupnosti i kvalitete pedijatrijske skrbi u roku od nekoliko godina.