Poznati psiholog: femicid nije impulzivan čin — iza zločina stoji razrađena strategija

Femicid predstavlja vrstu nasilja nad ženama u kojoj muškarac, često partner ili član obitelji, planirano oduzme život žrtvi izrodnom strategijom prisilne kontrole i psihičkog nasilja. Psiholog prof. dr. sc. Dean Ajduković tijekom gostovanja u Dnevniku HTV-a istaknuo je kako femicid nije rezultat kratkotrajne impulzivne radnje, već se temelji na sustavnoj i promišljenoj strategiji. U ovom članku analiziramo definiciju femicida, ključne uzroke, statistike u Hrvatskoj te moguća rješenja za sprječavanje daljnjih žrtava.

Što je femicid?

Termin femicid koristi se za označavanje ubojstva žene zato što je žena. Riječ je o najozbiljnijem obliku rodnog nasilja, u kojemu počinitelj svjesno i sistematski oduzima život žrtvi. Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), femicid je krajnji ishod rodno uvjetovanog nasilja.

Zašto je definicija važna?

Točno razumijevanje koncepta femicida ključno je za:

prepoznavanje uzoraka nasilja nad ženama,
izradu ciljanih preventivnih mjera,
podizanje svijesti javnosti i stručne zajednice.

Razlika između femicida i ostalih oblika nasilja

Iako se femicid ubraja u obiteljsko i rodno nasilje, razlikuje se od općeg ubojstva čimbenikom rodnog motiva. Dok ubojstvo muškog subjekta često potječe iz sukoba, pljačke ili iskonske agresije, femicid nosi i element prisile, kontrole i dominacije temeljenih na rodnoj nejednakosti.

Psiholog Dean Ajduković: Stručnjak za nasilje u obitelji

Prof. dr. sc. Dean Ajduković, redoviti profesor na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, specijalist je za problematiku obiteljskog i rodno uvjetovanog nasilja. S više od 30 godina iskustva u istraživanju i edukaciji, autor je brojnih članaka i knjiga na temu psihosocijalnih intervencija u nasilju.

Obrazovanje i karijera

Magisterij psihologije, Filozofski fakultet Zagreb, 1990.
Doktorat iz kliničke psihologije, 1996.
Voditelj Centra za žrtve torture i međuljudske traume, 2005.–2015.
Član stručnih tijela Ministarstva unutarnjih poslova i Ženskog lobi centra.

Glavna istraživanja

Uloga prisilne kontrole u obiteljskom nasilju (2002–2006).
Strategije prevencije ponovljenog nasilja (2008–2012).
Procjena učinkovitosti psihosocijalnih intervencija za počinitelje (2013–2020).

Strategija prisilne kontrole kao mehanizam femicida

Prema riječima prof. Ajdukovića, femicid nikada nije plodno tlo naglašene agresije u trenutku bijesa, već se radi o dugoročnom, planiranom procesu nasilja. U središtu te strategije nalazi se prisilna kontrola – psihološka tehnika kojom počinitelj sustavno slabi autonomiju žrtve.

Psihološka kontrola

Psihičko nasilje uključuje:

kontinuirano omalovažavanje i ponižavanje,
socijalnu izolaciju i kontrolu kontakata,
financijsku ovisnost,
praćenje i nadzor pokreta.

Takav oblik nasilja polako iskorištava ranjivost žrtve te je priprema za krajnji čin femicida.

Faze eskalacije nasilja

Eskalacija se često odvija kroz sljedeće faze:

Emocionalna manipulacija i prijetnje.
Prvi incidenti fizičkog nasilja (blage ozljede).
Ponavljanje i pojačavanje nasilja (teže ozljede).
Procjena „uspješnosti“ kontrole i konačni plan za fatalni čin.

Primjeri iz prakse

„U slučaju ubojstva u Međimurju 2025., počinitelj je žrtvu mjesecima tjerao na izolaciju, oduzimao joj mobitel i prijetio smrću ukoliko mu planovi ne budu ispunjeni. Femicid je rezultat tog sustavnog i hladnokrvnog procesa.“

Statistika i temporalni kontekst femicida u Hrvatskoj

Hrvatska se, nažalost, svrstava među zemlje s relativno visokim stopama femicida u regiji. Statistički podaci Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) pružaju nam uvid u trendove posljednjih godina.

Podaci MUP-a

2021. – 28 prijavljenih smrti žena uslijed nasilja partnera.
2022. – 32 slučaja femicida (povećanje od 14%).
2023. – 29 slučajeva; porast prijava psihičkog i ekonomskog nasilja za 10%.
2024. – 35 smrti žena uslijed nasilja bližnjih (rekordna godina).
Prvi mjeseci 2025. – 8 prijavljenih slučajeva do ožujka.

Trendovi u posljednjih pet godina

Analiza podataka otkriva da su gorući problemi:

nedovoljna prijava ranih znakova prisilne kontrole,
ogranjena dostupnost psihosocijalne pomoći počiniteljima,
niska svijest muškaraca o rodnoj ravnopravnosti.

Ovi se faktori kumulativno uklapaju u širu sliku porasta femicida u tranzicijskom društvu s nedovoljno razvijenim sustavom zaštite žrtava.

Prevencija femicida: mjere i preporuke

Kako smanjiti rizik od femicida? Ključ leži u rano prepoznavanju i reagiranju na mehanizme prisilne kontrole, kao i u sveobuhvatnoj društvenoj i institucionalnoj suradnji.

Rad s počiniteljima

Psihosocijalni tretmani za osobe koje su počinile nasilje.
Obavezna sudska terapija i edukacija o nenasilnoj komunikaciji.
Programi grupne podrške i supervizije stručnjaka.

Studije pokazuju da pravilno vođeni tretmani smanjuju recidive za čak 40%.

Uloga društva i muškaraca

Muškarci moraju aktivno sudjelovati u prevenciji rodnog nasilja. To uključuje:

prijavu nasilja uočenog među prijateljima ili kolegama,
edukaciju vršnjaka i suradnika o rodnoj ravnopravnosti,
podršku žrtvama kroz društvene kampanje.

Političke i zakonodavne mjere

Za učinkovitu borbu protiv femicida potrebno je:

oštrije kazne za počinitelje rodno motiviranih ubojstava;
brže postupke kod hitnih prijava nasilja;
izgradnju skloništa i sigurnih kuća diljem zemlje;
uvođenje trostruke zaštite: policija, socijalna služba, psiholozi.

Edukacija i kampanje

Javne kampanje o rodnoj ravnopravnosti i posljedicama femicida trebaju biti:

fokusirane na prepoznavanje znakova prisilne kontrole,
prilagođene različitim dobnim skupinama,
implementirane u školama i na radnim mjestima.

Prednosti i nedostaci postojećih pristupa

Svaki sustav prevencije ima snage i slabosti. U nastavku donosimo pregled key pointova:

Prednosti

Postojanje definiranih zakonskih okvira protiv rodnog nasilja.
Djelomično razvijeni programi psihosocijalne pomoći.
Rastuća svijest javnosti o temi femicida.

Nedostaci

Nedostatna koordinacija među institucijama (MUP, socijalne službe, centri za socijalnu skrb).
Ograničeni resursi za rad s počiniteljima.
Nedovoljna uključenost lokalnih zajednica i muškaraca u prevenciju.

Zaključak

Femicid ostaje jedan od najsmrtonosnijih oblika nasilja nad ženama, iza kojeg stoji promišljena i sistematska strategija prisilne kontrole. Kako bi se broj žrtava sveo na minimum, nužno je osnažiti suradnju između institucija, uvesti obvezne psihosocijalne tretmane za počinitelje, kao i aktivnije uključiti muškarce u borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja. Samo sveobuhvatan, multidisciplinaran pristup može spriječiti daljnje tragedije i omogućiti sigurniji život za žene diljem Hrvatske.

FAQ

1. Što je točno femicid?

Femicid je ubojstvo žene zato što je žena, pri čemu su motivi duboko ukorijenjeni u rodnoj nejednakosti i strategiji prisilne kontrole.

2. Kako prepoznati znakove prisilne kontrole?

Znakovi uključuju izolaciju od prijatelja i obitelji, financijsku ovisnost, konstantne prijetnje i praćenje pokreta.

3. Koje institucije sudjeluju u prevenciji femicida?

Ministarstvo unutarnjih poslova, socijalne službe, zdravstveni radnici, psiholozi, nevladine organizacije i lokalne zajednice.

4. Koji su najčešći mitovi o femicidu?

Mitovi uključuju tvrdnje da se radi o impulzivnom činu ili da žrtva sama provocira nasilnika. Istina je da su čini promišljeni i temeljeni na dugotrajnoj kontrole.