Plenković je tražio da se Mikulićevo uhićenje odgodi

Uvod

U javnosti se nedavno rasplamsala važna tema o mogućem političkom utjecaju na pravosudni sustav nakon što je procurila informacija da je Plenković je tražio da se Mikulićevo uhićenje odgodi dok ne prođe Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje. Ovaj navedeni zahtjev otvara ozbiljna pitanja o granicama između izvršne vlasti i neovisnosti tužiteljstva te potiče raspravu o transparentnosti procesa. U nastavku razmatramo pozadinu slučaja, konkretne podatke o razgovoru s premijerom, političke posljedice, ali i pravne aspekte koji se tiču ovih događaja.

Pozadina slučaja: tko je Andrija Mikulić i što se događalo?

1.1 Karijera i optužbe protiv Mikulića

Andrija Mikulić, bivši glavni državni inspektor, dulje vrijeme važio je za jednog od najbližih suradnika premijera Andreja Plenkovića. Tijekom svoje karijere povezivao se s višestrukim kontroverzama, od navodnih propusta u kontroli gradnje do sumnji na pogodovanje u javnoj nabavi. Po podacima Državnog inspektorata, Mikulić je u razdoblju od 2018. do 2022. bio uključen u nadzor nad projektima vrijednim više od 500 milijuna kuna.

U lipnju 2023. policija je u sklopu kriminalističke istrage o korupciji, prijevare i zlouporabe položaja prikupila brojne materijale, uključujući računalne zapise, bankovne transakcije te iskaze svjedoka. Prema najavama USKOK-a, u dokazu se nalazi i nekoliko tisuća e-mailova koji ukazuju na nepravilnosti kod dodjele dozvola za gradnju.

1.2 Pregled istrage i prikupljeni dokazi

Istraga je započela početkom rujna 2023. kada su temeljem anonimne dojave istražitelji otkrili sumnjive transakcije između poduzeća povezanih s Mikulićem i privatnih izvođača radova. Analiza financijskih tokova ukazala je da su donacije u iznosu od gotovo 2,5 milijuna kuna završavale na računima fiktivnih tvrtki. Uz to, svjedoci su potvrdili da su postojali usmeni dogovori o “zaobilaženju” službenih procedura prilikom izdavanja inspekcijskih izvješća.

USKOK je prvi nalaz predao Državnom odvjetništvu u listopadu 2023., a dovršenost predmeta i konkretni dokazi bili su glavni razlog za planirano uhićenje Andrije Mikulića sredinom studenoga iste godine.

Detalji razgovora: što je premijeru rekao visoki pravosudni dužnosnik?

2.1 Tijek razgovora u detalje

Izvor iz vrha pravosuđa otkrio je Nacionalu da je visoki pravosudni dužnosnik kontaktirao premijera Plenkovića u prvoj polovici studenoga. U nekoliko telefonskih poziva, ali i u kratkom osobnom susretu, iznesene su precizne informacije o planiranoj akciji. Krajnji cilj bio je informirati premijera o nadolazećem uhićenju te mu objasniti vrste dokaza: bankovni izvodi, e-mail komunikacija, svjedočenja arhitekata i građevinskih izvođača.

Navodno je premijer dobio i popis od 12 osoba koje su upućene u proces, među kojima su stručnjaci iz USKOK-a, Državnog inspektorata i Financijske policije. Izvor smatra da je sam detaljan uvid u to tko sve zna za operaciju utjecao na odluku premijera da se raspored aktivnosti prilagodi državnim komemoracijama.

2.2 Zahtjev za odgodom: motivi i argumenti

Prema istom izvoru, Plenković je tražio da se Mikulićevo uhićenje odgodi sve dok ne prođu 18. i 19. studeni, dani sjećanja na Vukovar i Škabrnju. Navodilo se da bi istovremeno objavljivanje vijesti o uhićenju i komemorativnih događanja izazvalo nepotreban prijepor i moglo “zasjeniti” državne komemoracije.

S druge strane, protivnici takvog zahtjeva tvrde da je odgoda donesena iz političkih, a ne sigurnosnih ili proceduralnih razloga. Kritičari upozoravaju da je javnost trebala biti obaviještena bez odgađanja, jer se radi o slučaju ozbiljnog kaznenog djela. Jedan iskusni pravnik komentirao je za medije: “Svako odgađanje uhićenja pod takvim okolnostima baca sjenu na neovisnost pravosuđa.”

Političke implikacije: kako je uhićenje moglo utjecati na Vladu?

3.1 Reakcije političkih aktera

U danima nakon objave navoda, redom su se oglasile sve ključne političke stranke. Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) pokušala je ublažiti situaciju porukama o “principijelnom stavu” da je premijer postupio odgovorno, dok su oporbeni saborski zastupnici prozivali Vladu za “miješanje u istragu”. Podaci Crobarometra iz studenoga 2023. pokazuju da je podrška Vladi pala na 38%, dok nezadovoljstvo raste – već 52% građana smatra da premijer ne bi smio imati uvid u istragе u tako ranoj fazi.

Stranke centrističkog spektra pozvale su na hitno osnivanje istražnog povjerenstva, a Socijaldemokrati (SDP) zatražili su depolitizaciju pravosuđa. Čak je i Upravni odbor Pravobraniteljice za ravnopravnost ukazao na potrebu za jasnijim pravilima o informiranju visokih dužnosnika kad se radi o tajnim operacijama.

3.2 Potencijalni utjecaj na javno mnijenje

Samo 45% građana vjeruje u potpunu neovisnost pravosuđa, prema istraživanju Transparency Internationala iz 2023. Pritisak izvršne vlasti dodatno narušava to povjerenje, posebno kad se govori o slučajevima visoke korupcije. Kada se presude ili uhićenja odgađaju, u očima javnosti to često izgleda poput “beskončne politike” gdje pojedinci koji se terete za teška kaznena djela ne osjećaju stvarne posljedice.

U ovom konkretnom slučaju – odnosno ako je doista Plenković je tražio da se Mikulićevo uhićenje odgodi – naročito je važno razmisliti o porukama koje Vlada šalje građanima o jednakosti pred zakonom. Bilo kakav dojam dvostrukih standarda može dugoročno potkopati demokratske institucije.

Pravosudna neovisnost vs. politički pritisak: analiza slučaja

4.1 Ustavni okviri i sudska nezavisnost

Prema Ustavu Republike Hrvatske, sudovi i državna odvjetništva djeluju neovisno, bez utjecaja bilo koje druge grane vlasti. Članak 118. Ustava izričito propisuje da“državna odvjetništva postupaju neovisno i samostalno, a Državno odvjetništvo jamči načelo zakonitog postupanja”. U tom smislu, komunikacija s premijerom radi konzultacije o toku istrage može se interpretirati kao kršenje ustavnih načela.

Ipak, praksa pokazuje da u novijoj povijesti Hrvatske nije neuobičajeno da premijer ili ministar pravosuđa traže informacije o važnim istragama, osobito onima koje se bave velikim korupcijskim skandalima. Ključno je pitanje – prelaze li ti sastanci granicu informiranja ili postaju sredstvo političkog pritiska.

4.2 Primjeri iz regije i EU

U Sloveniji je 2022. slično “zahvalno” ukazivanje na potrebu koordinacije između ministra unutarnjih poslova i državnog tužitelja izazvalo diplomatski skandal. Tadašnji ministar je zatražio odgodu uhićenja zbog važnih državnih proslava, što je završilo smjenom troje šefova tužiteljstva.

U Češkoj Republici, pak, Europska komisija je 2021. ukazala na štetnost miješanja politike u pravosuđe nakon što je premijer Andrej Babiš dobivao detaljne izvještaje o istrazi protiv svoje tvrtke Agrofert. Europske institucije su tada pozvale na strože mehanizme zaštite neovisnosti tužiteljstva.

Što kaže zakon i praksa u EU?

5.1 Europska praksa odgoda uhićenja

U pravnim sustavima nekih zemalja članica Europske unije moguće je odgoditi uhićenje ili prekinuti postupak ako bi ga provođenje u određenom trenutku ugrozilo nacionalne interese ili javni poredak. Međutim, uvjeti su izričito regulirani zakonima o tajnosti istraga i obično zahtijevaju suglasnost višeg suda ili nadzornog tijela.

Primjerice, u Francuskoj Zakon o kaznenom postupku omogućuje privremeno obustavljanje postupka radi zaštite vitalnih interesa države (članak 74-1), ali samo nakon što nadležno vijeće ocijeni da nema drugih opcija. Takve odredbe cjelovito su propisane i transparentne, za razliku od hrvatskog slučaja gdje odlučivanje o odgodi nema jasan pravni osnov.

5.2 Komparativni primjeri i presedani

U Švedskoj je vlada 2017. intervenirala u istragu protiv vojnog dužnosnika kako bi spriječila curenje povjerljivih podataka o NATO vježbi. Ta je mjera trajala 48 sati, ali su kasnije informacije postale javne i cijeli postupak je podignut na razinu parlamentarne rasprave.

Iz navedenih presedana možemo izvući zaključak da svaka odgoda uhićenja mora biti dobro dokumentirana, vremenski ograničena i podložna nadzoru trećih neovisnih tijela. Bez toga lako prelazi u zlouporabu moći.

Preporuke za povećanje transparentnosti u sličnim slučajevima

6.1 Preporuke za bolju proceduru

1. Uvođenje zakonske obveze dokumentiranja svih kontakata između predstavnika izvršne vlasti i državnog odvjetništva.
2. Osnivanje posebnog neovisnog tijela za nadzor komunikacije o istrazi, s ovlastima revizije i javnog izvještavanja.
3. Precizno definiranje uvjeta pod kojima je moguća odgoda uhićenja u skladu s međunarodnim standardima.
4. Obvezno javno objavljivanje razloga odgode, barem u općenitim crtama, kako bi se spriječila zlouporaba institucija.
5. Aktivno sudjelovanje saborskih odbora u praćenju postupaka koji se bave kaznenim djelima najviše korupcijske razine.

6.2 Uloga medija i civilnog društva

Mediji i organizacije civilnog društva trebaju osigurati stalni nadzor nad slučajevima moguće političke ingerencije u pravosuđe. Primjena fact-checking alata i podrška uvođenju zakonski utemeljene whistleblower zaštite mogu dodatno ojačati transparentnost. Projekti poput Transparency International i udruga za borbu protiv korupcije imaju ključnu ulogu u educiranju javnosti i lobiranju za reforme.

Zaključak

Umiješati se u proces kaznene istrage zahtjevom da se uhićenje odgodi, kao u slučaju kada je Plenković je tražio da se Mikulićevo uhićenje odgodi, nosi sa sobom dalekosežne posljedice za vladavinu prava i povjerenje građana u institucije. Dok je državna sigurnost ponekad validan razlog za poseban režim, redovito odgađanje istraga i uhićenja bez jasnih zakonskih temelja grubo krši načela neovisnosti pravosuđa. Da bi se takvi slučajevi ubuduće spriječili, nužne su pravne reforme, transparentniji postupci i aktivan nadzor nad radom izvršne vlasti i tužiteljstva.

FAQ

1. Što znači odgoda uhićenja?
   Odgoda uhićenja znači privremeno zaustavljanje provedbe naloga za uhićenje, najčešće iz taktičkih ili sigurnosnih razloga, uz zadržavanje pravnog osnova za nastavak postupka.
2. Je li premijer mogao zakonito tražiti odgodu?
   Prema hrvatskom Ustavu, premijer nema izričitu zakonsku ovlast za to; takvi zahtjevi ulaze u područje neovisnosti državnog odvjetništva. Svako uključivanje mora biti transparentno i podložno nadzoru nadležnih tijela.
3. Koje institucije nadziru komunikaciju s državnim odvjetništvom?
   U teoriji, to su Ministarstvo pravosuđa, Vrhovni sud i saborski pravosudni odbor. U praksi, nedostaje jedinstven mehanizam za praćenje svih kontakata.
4. Kako Europska unija gleda na takve slučajeve?
   Europska komisija i Sud EU prate neovisnost pravosuđa u svim članicama. Intervencije izvršne vlasti u istragu mogu dovesti do opomena, pa čak i postupaka prema članku 7. Ugovora o EU.
5. Koji su daljnji koraci nakon ovih otkrića?
   Najavili su se zahtjevi za osnivanje saborskog istražnog povjerenstva, mogući su i nadzorni posjeti Europske komisije, te inicijative civilnih udruga za jačanje zakonskih okvira oko transparentnosti.

Autor: Kriminal.info tim