—
U Hrvatskoj se u zadnje vrijeme sve više govori o osobnoj asistenciji – temi koja je za mnoge obitelji i osobe s invaliditetom pitanje života i smrti. A sve je započelo kada je Ustavni sud ukinuo diskriminatorne odredbe Zakona o osobnoj asistenciji. Premijer Andrej Plenković, međutim, umjesto da preuzme odgovornost, počeo je umanjivati važnost odluke, govoreći da se sud nije “vodio resursima države”. To je udruga Sjena – koja se bori za prava osoba s invaliditetom – nazvala politizacijom prava i izgovorom za nečinjenje.
—
Zašto je odluka Ustavnog suda bila presudna?
Ustavni sud je prošlog tjedna ukao najkritičnije odredbe Zakona o osobnoj asistenciji, ocijenivši ih diskriminatornim i neustavnim. To znači da su određene grupe osoba s invaliditetom nepravedno isključene iz pristupa ovom životno važnom pravu. Osobna asistentica ili asistent je za mnoge jedina mogućnost samostalnog života – od obavljanja svakodnevnih poslova do sudjelovanja u društvu.
Što je točno Ustavni sud ukinuo?
– Ograničenja u trajanju osobne asistencije – nekima je bilo dozvoljeno samo kratkotrajno praćenje, dok su drugi bili potpuno isključeni.
– Nepravilna podjela resursa – sud je zaključio da je zakon diskriminirao osobe s invaliditetom na temelju financijskih mogućnosti države, a ne njihove potrebe.
– Nepouzdana pravna sigurnost – mnogi su se bojali da će im se pravo na asistentu oduzeti bez jasnih pravnih osnova.
Zašto je to bilo tako važno?
Osoba s invaliditetom koja koristi osobnu asistenticu nije samo “pomoćna ruka” – to je čovjek koji ima pravo na samostalnost, dostojanstvo i jednakost. Kada se to pravo politizira ili umanjuje, govorimo o pravnom i društvenom povratku.
—
Plenković: “Nema dovoljno resursa” – ali je li to istina?
Premijer Andrej Plenković, umjesto da slavi odluku Ustavnog suda i brzo donese rješenje, počeo je razvijati izgovore. U intervjuu za Večernji list, rekao je da se sud nije vodio resursima države, što je udruga Sjena odmjerno nazvala “iskrcavanjem odgovornosti”.
Što je točno rekao Plenković?
> “Ustavni sud se nije vodio resursima države, nego je donio odluku koja se ne može financirati.”
To je, kako kažu stručnjaci, povratak u 19. stoljeće – kada su ljudska prava bila rođaci političke volje, a ne obveza države. Ali, je li to istina?
1. Novac postoji – ali se ne troši na pravo mjesto
Hrvatska ima proračun – ali se ne troši na najvažnije stvari. U 2023. godini, državni proračun iznosio je 100 milijardi kuna, a socijalne potrošine (uključujući zdravstvo, socijalnu zaštitu i invalidska prava) činile su oko 25% ukupnih troškova.
Gdje se “iskrcava” novac?
– Voćni i vinogradarski fondovi – za 2023. godinu, 1,5 milijarde kuna je išlo na subvencije za poljoprivredu, iako je Hrvatska jedna od najmanje poljoprivredno orijentiranih zemalja u Europi.
– Autoputevi i infrastruktura – 20 milijardi kuna uloženo u gradnju i popravak cesta, iako je državna dužnost osigurati dostojan život svim građanima.
– Militarizam i sigurnosne snage – oko 10 milijardi kuna godišnje na obranu, iako je Hrvatska članica NATO-a i ne nalazi se u ratu.
A što se troši na osobnu asistenticu?
– Prošle godine, samo 150 milijuna kuna je išlo na osobnu asistenticu za oko 3.000 osobe.
– To je 0,15% ukupnog proračuna – manje od troškova jednog velikog graditeljskog projekta.
Zato se udruga Sjena pitaju:
> “Ako je novac problem, zašto se ne troši na ono što je pravo, a ne na ono što je luksuz?”
2. “Nikada nismo bolje živjeli” – ali za koga?
Plenković je često citiran s izjavom da “nikada nismo bolje živjeli” u Hrvatskoj. Ali za koga?
– Za osobe s invaliditetom? – Ne, jer su isključene iz osnovnih prava.
– Za obitelji koje se bore za osobnu asistenticu? – Ne, jer čekaju godine dok se ne donese novo rješenje.
– Za one koji rade? – Dio da, ali troškovi života raste, a plaće ostaju ispod inflacije.
Statistika pokazuje:
– Samo 10% osobe s invaliditetom ima pravo na osobnu asistenticu.
– Čekanje na odobrenje može trajati godine, a ponekad i decenije.
– Mnogi odustaju – jer ne mogu čekati.
To nije “bolje živjeti” – to je “izbjegavanje odgovornosti”.
—
Kako je udruga Sjena reagirala?
Udruga Sjena – koja se bori za prava osoba s invaliditetom – nije ostala bez odgovora. U javnom poruci, izjavili su:
> “Premijer Plenković izravno umanjuje važnost odluke Ustavnog suda, stavljajući u prvi plan resurse države umjesto temeljna ljudska prava. To nije samo politizacija prava – to je povratak u vrijeme kada su ljudska prava bila rođaci političke volje, a ne obveza države.”
Što traže od Vlade?
1. Hitno donijeti novi zakon koji će garantirati pravo na osobnu asistenticu svima tko ga ima pravo.
2. Osigurati dovoljne resurse – ne kao izgovor, već kao obvezu.
3. Prekinuti politizaciju prava – osobna asistentica nije luksuz, to je pravo.
Zašto je to tako važno?
– Osoba s invaliditetom ima pravo na samostalnost – ne smije biti zavisna od dobrote države.
– Obitelji koje se bore za ovo pravo ne smiju čekati decenije.
– Hrvatska je obavezana po međunarodnom pravu – Konvencija o pravima osoba s invaliditetom jasno propisuje da države moraju osigurati dostojan život.
—
Što će se sada dogoditi?
Premijer Plenković najavio je donosjenje uredbe sa zakonskom snagom – ali nije jasno kada će to biti. Udruga Sjena traži hitno rješenje, jer ne može čekati.
Što se može očekivati?
✅ Novi zakon – ali treba provjeriti da li će biti pravi (ne samo “papirna tigrica”).
✅ Dovoljne resurse – ne kao izgovor, već kao obvezu.
✅ Brzo odobravanje – ne čekanje godina.
Ali, ako se ništa ne promijeni:
❌ Osobe s invaliditetom će ostati isključene.
❌ Obitelji će nastaviti čekati.
❌ Hrvatska će ostati u krivu prema međunarodnim obavezama.
—
Zaključak: Kako se to sve može riješiti?
Plenkovićova izjava da “nema dovoljno resursa” je laž. Novac postoji – problem je u tome kako se troši. Ako bi samo 1% ukupnog proračuna išao na osobnu asistenticu, svi bi imali pravo na to.
Ali, to nije samo financijska pitanja – to je pitanje volje.
– Volje da se poštuju ljudska prava.
– Volje da se osobe s invaliditetom ne tretiraju kao “drugačiji”.
– Volje da se Hrvatska ne vidi kao zemlja koja “čeka”, već kao zemlja koja djeluje.
Ustavni sud je dao jasnu odluku – sada je na Vladi da preuzme odgovornost.
—
FAQ: Česta pitanja o osobnoj asistenciji i odluci Ustavnog suda
1. Što je osobna asistentica i zašto je tako važna?
Osobna asistentica je čovjek koji pomaže osobi s invaliditetom u svakodnevnim aktivnostima – od kuhanja, pranja do sudjelovanja u društvu. To nije samo “pomoć” – to je pravo na samostalnost i dostojanstvo.
Bez nje, mnogi bi bili:
– Zatvoreni u kući (jer ne mogu sami izaći).
– Zavisni od obitelji (koje često nemaju dovoljno snage).
– Isključeni iz društva (jer ne mogu sudjelovati u radu, školovanju ili društvenim aktivnostima).
2. Zašto je Ustavni sud ukinuo zakon?
Sud je zaključio da zakon diskriminira osobe s invaliditetom na temelju:
– Financijskih resursa države (umjesto njihove potrebe).
– Nepravilne podjele (nekima je bilo dozvoljeno više, drugima manje).
– Nepouzdane pravne sigurnosti (strah da će im pravo biti oduzeto).
To je bila prva odluka Ustavnog suda koja je jasno rekla: osobna asistentica nije luksuz – to je pravo.
3. Zašto Plenković kaže da “nema dovoljno novca”?
Plenković ne govori o novcu – govori o izgovoru. Novac postoji, ali se troši na druge stvari (autoputeve, subvencije poljoprivredi, vojsku).
Pitanje nije koliko ima novca – pitanje je koliko je Vlada spremna trošiti na prava.
4. Kako će se sada riješiti problem?
Vlada treba donijeti novi zakon koji će:
✔ Garantirati pravo na osobnu asistenticu svima tko ga ima pravo.
✔ Osigurati dovoljne resurse (ne kao izgovor, već kao obvezu).
✔ Brzo odobravati zahteve (ne čekati godine).
Ako se to ne dogodi, Hrvatska će ostati u krivu prema međunarodnom pravu.
5. Što mogu učiniti obitelji koje čekaju osobnu asistenticu?
– Tražiti pravnu pomoć (udruge kao što je Sjena mogu pomoći).
– Javno se izražavati (mediji, društvene mreže).
– Pratići postupak (Ustavni sud, Vlada, parlament).
– Tražiti međunarodnu pomoć (EU, UN, organizacije za ljudska prava).
Pravo na osobnu asistenticu nije samo vaše pravo – to je pravo cijele Hrvatske.
6. Je li Hrvatska u krivu prema međunarodnom pravu?
Da. Hrvatska je potpisnica Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, koja jasno propisuje:
– Države moraju osigurati dostojan život.
– Osobe s invaliditetom imaju pravo na samostalnost.
– Diskriminacija je zabranjena.
Ustavni sud je dao jasnu odluku – sada je na Vladi da preuzme odgovornost.
7. Kako se to sve može riješiti bez novca?
Ne može. Novac je potreban – ali problem nije novac, problem je volja.
Što se može učiniti:
– Optimizacija troškova (neke subvencije se mogu smanjiti).
– Brže odobravanje (manje birokracije).
– Bolje planiranje (ne čekati do zadnjeg trenutka).
Ali, ako Vlada ne želi, ništa se neće promijeniti.
8. Što će se dogoditi ako se ništa ne promijeni?
– Osobe s invaliditetom će ostati isključene.
– Obitelji će nastaviti čekati.
– Hrvatska će ostati u krivu prema međunarodnom pravu.
– Sudovi će nastaviti donositi odluke koje će Vladu prisiliti na promjene.
To nije scenarij koji želimo – ali ako se ništa ne učini, to će se dogoditi.
—
Završni komentar:
Plenkovićova izjava da “nema dovoljno resursa” je samo izgovor. Novac postoji – problem je u tome kako se troši. Ako bi samo 1% ukupnog proračuna išao na osobnu asistenticu, svi bi imali pravo na to.
Ali, to nije samo financijska pitanja – to je pitanje volje. Volje da se poštuju ljudska prava. Volje da se osobe s invaliditetom ne tretiraju kao “drugačiji”. Volje da se Hrvatska ne vidi kao zemlja koja “čeka”, već kao zemlja koja djeluje.
Ustavni sud je dao jasnu odluku – sada je na Vladi da preuzme odgovornost.
Leave a Comment