Ministar Marin Piletić najavio je niz konkretnih koraka nakon što je Ustavni sud odbacio dijelove Zakona o osobnoj asistenciji, posebno one vezane uz dobnu granicu. Vlada će do kraja godine uredbom ispraviti sporne odredbe, omogućujući i djeci s teškoćama pristup uslugama videćeg pratitelja i komunikacijskog posrednika. Ovo nije samo tehnička korekcija zakona, već značajna promjena u pristupu socijalnoj skrbi, koja će utjecati na tisuće obitelji diljem Hrvatske. U ovom članku, detaljno ćemo analizirati što točno planira ministarstvo, kako će se provoditi promjene, te kakve su šire implikacije za korisnike i društvo u cjelini.
Povijesni Kontekst i Razlozi za Promjene
Zakon o osobnoj asistenciji donesen je s ciljem pružanja podrške osobama s invaliditetom, no od početka je nailazio na kritike zbog ograničenja koja su isključivala određene skupine, posebno djecu. Ustavni sud je nedavno presudio da su odredbe o dobnoj granici od 18 godina neustavne, jer diskriminiraju one mlađe od te dobi, što je prisililo vladu na hitne intervencije. Ova odluka nije iznenadila mnoge pravne stručnjake, jer je bilo očito da zakon ne prati suvremene standarde ljudskih prava i europske direktive o inkluziji.
Primjerice, u drugim europskim zemljama poput Švedske ili Njemačke, osobna asistencija često je dostupna i djeci, što omogućuje ranu intervenciju i bolji razvoj. U Hrvatskoj, do sada, djeca s teškoćama morale su se oslanjati na druge oblike podrške, kao što su pomoćnici u nastavi, ali ti servisi nisu bili dovoljno sveobuhvatni. Statistike pokazuju da oko 15% djece u Hrvatskoj ima neki oblik teškoća u razvoju, što znači da ove promjene direktno utječu na značajan dio populacije.
Reakcija Ministarstva i Najava Uredbe
Ministar Piletić je na konferenciji za medije naglasio da će Vlada uredbom sa zakonskom snagom riješiti probleme do kraja godine. Ovo uključuje uklanjanje dobne granice i omogućavanje prava na usluge i djeci s oštećenjem sluha, vida ili drugim invaliditetima. Uredba će također uvažiti odluku o delimitiranju satnice asistencije, što znači da će se broj sati prilagodavati individualnim potrebama, a ne rigidnim pravilima.
Osim toga, početkom siječnja planira se javno savjetovanje o izmijenjenom pravilniku, koji će uključivati liste procjene potreba. Ovo je ključno jer će stručne komisije, sastavljene od liječnika, pedagoga i socijalnih radnika, bodovati potrebe svakog djeteta kako bi se osigurala pravedna raspodjela resursa. Na primjer, dijete s teškim oštećenjem vida možda će trebati više sati asistencije nego ono s blažim teškoćama, što će se sada moći preciznije odrediti.
Proširenje Prava za Djecu s Teškoćama
Jedan od najvažnijih aspekata ovih promjena je proširenje prava na djecu, što će im omogućiti korištenje usluga kao što su videći pratitelj i komunikacijski posrednik. Ove usluge su ključne za inkluziju u obrazovni sustav i svakodnevni život. Na primjer, videći pratitelj pomaže djeci s oštećenjem vida u kretanju i obavljanju svakodnevnih aktivnosti, dok komunikacijski posrednik olakšava interakciju za one s govornim teškoćama.
U praksi, to znači da će obitelji moći lakše integrirati svoju djecu u redovne škole i društvene aktivnosti, umjesto da se oslanjaju na specijalizirane ustanove. Istraživanja pokazuju da rana podrška znatno poboljšava ishode u odrasloj dobi, smanjujući potrebu za skrbi kasnije u životu. Međutim, postoje i izazovi, poput nedostatka educiranih stručnjaka u nekim regijama, što će zahtijevati dodatne napore u edukaciji i zapošljavanju.
Odgovor na Optužbe za Diskriminaciju
Piletić je odbacio optužbe da je izvorni zakon bio namjerno diskriminirajući, ističući da su postojale alternative poput pomoćnika u nastavi. Ipak, priznao je da su te usluge bile fragmentirane i nedovoljne, što je potaknuto potrebom za sveobuhvatnijim rješenjem. Naglasio je i druge pozitivne korake, poput povećanja naknada za roditelje njegovatelje i širenja mreže socijalnih usluga, što ukazuje na širi strategki pristup unaprjeđenju socijalne skrbi.
Na primjer, u posljednje tri godine, broj rehabilitacijskih centara u Hrvatskoj povećan je za 20%, s novim objektima u Dubrovniku, Slavoniji i drugim regijama. Ovo je važno jer smanjuje regionalne nejednakosti i osigurava da svi građani, bez obzira na mjesto stanovanja, imaju pristup kvalitetnim uslugama. Ipak, kritičari i dalje upozoravaju da bez dovoljnog financiranja, ove promjene mogu ostati samo na papiru.
Implementacija i Budući Koraci
Ministarstvo planira brzu implementaciju, s naglaskom na dijalog s udrugama i sindikatima. Do kraja godine, očekuju se sastanci s predstavnicima javnih službi kako bi se osigurala glatka provedba. Temporalno, to znači da bi nove usluge trebale biti dostupne već u prvoj polovici 2024. godine, što je ambiciozan rok s obzirom na administrativne izazove.
Prednosti ovih promjena uključuju bolju pravednost, smanjenje društvene isključenosti i dugoročne uštede kroz preventivnu skrb. Međutim, mane mogu biti povećani troškovi za državni proračun i mogući kašnjenja u edukaciji dovoljnog broja stručnjaka. Važno je da se tijekom implementacije prati učinkovitost kroz redovite evaluacije i prilagodbe.
Zaključak: Širi Utjecaj na Društvo
Ove reforme ne samo da će poboljšati živote djece s teškoćama, već će doprinijeti cjelokupnom društvu kroz veću inkluzivnost i produktivnost. Kako Hrvatska nastoji uskladiti svoje zakone s EU standardima, ovo je korak u pravom smjeru, ali zahtijevat će kontinuiranu pažnju i resurse kako bi se osiguralo da promjene budu trajne i učinkovite.
Često Postavljana Pitanja
Što točno mijenja nova uredba?
Uredba uklanja dobno ograničenje od 18 godina za korištenje usluga osobne asistencije, omogućujući djeci s teškoćama pristup videćem pratitelju i komunikacijskom posredniku. Također, uvođenje bodovnog sustava će omogućiti individualniju raspodjelu sati asistencije.
Kada će promjene stupiti na snagu?
Uredba će biti donesena do kraja 2023. godine, a javno savjetovanje o pravilniku počinje u siječnju 2024. Očekuje se da će usluge biti dostupne u prvoj polovici 2024.
Kako će se procjenjivati potrebe djece?
Stručne komisije sastavljene od liječnika, pedagoga i socijalnih radnika koristit će standardizirane liste procjene kako bi bodovale potrebe svakog djeteta, osiguravajući pravednu i objektivnu raspodjelu resursa.
Postoje li alternative ako djeca ne dobiju dovoljno sati asistencije?
Da, obitelji se i dalje mogu oslanjati na druge usluge poput pomoćnika u nastavi ili rehabilitacijskih centara, ali nova uredba trebala bi smanjiti potrebu za time kroz sveobuhvatniji pristup.
Kako će ovo utjecati na državni proračun?
Očekuje se povećanje troškova zbog proširenja usluga, ali dugoročno, investicija u ranu skrb može dovesti do ušteda kroz smanjenje ovisnosti o socijalnoj skrbi u odrasloj dobi.
Leave a Comment