Kriminal.info – Danas je dan kada se javnost ponovno suočava s potencijalno spornim zakonskim prijedlozima koji mogu imati dalekosežne posljedice na živote građana. Naime, Socijaldemokratska partija Hrvatske (SDP) pokrenula je opsežnu online peticiju kojom se žestoko protivi novom Zakonu o prostornom uređenju, predloženom od strane ministra prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Branka Bačića. U trenutku pisanja ovog teksta, peticija je okupila nešto manje od 2000 potpisnika, no očekuje se da će taj broj značajno rasti kako građani budu sve svjesniji potencijalnih opasnosti koje ovaj zakon nosi. Ovaj potez SDP-a pokreće ključna pitanja o balansu između javnog interesa, privatnog vlasništva i moći koju država, odnosno ministarstva, imaju u procesima prostornog planiranja i izvlaštenja. S obzirom na oštre reakcije i terminologiju koja se koristi, poput “otimačina”, “pljačka” i “napad na privatno vlasništvo”, jasno je da se radi o temi koja izaziva duboke podjele i zabrinutost.
Što točno stoji u SDP-ovoj peticiji?
SDP u svojoj peticiji ne bira riječi kako bi opisao ono što smatraju ključnim problemima predloženog zakona. Njihova glavna kritika usmjerena je na odredbe koje, prema njihovim tvrdnjama, omogućuju izvlaštenje u korist privatnih investitora, pretvarajući time javni interes u, kako navode, “alat za otimačinu zemlje građana”. Konkretno, ističu kako zakon omogućuje da ako privatni investitor na određenom području otkupi 51 posto čestica, može prisilno, kroz proces izvlaštenja, preuzeti preostali dio zemljišta, čak i bez pristanka prvobitnih vlasnika.
Osim toga, SDP naglašava da zakon predviđa i značajno smanjenje ovlasti gradovima i općinama. Ključne odluke, prema njihovim riječima, sele se u jedno ministarstvo, čime se jedinice lokalne samouprave lišavaju značajnog dijela kontrole nad prostornim razvojem vlastitih područja. Ova centralizacija moći, kako tvrde, otvara vrata pogodovanjima privatnim investitorima na uštrb javnog interesa i interesa samih građana.
U svom apelu, SDP eksplicitno navodi: “Ovaj Zakon otvara vrata privatnim investitorima, uništava javni interes i stavlja privatne profite iznad interesa građana. Tražimo hitno povlačenje Zakona iz procedure kako bismo spriječili legalizaciju otimačine.” Ova snažna retorika ukazuje na duboku zabrinutost stranke, ali i potencijalno i kod dijela građana, oko narušavanja principa privatnog vlasništva i demokratskog upravljanja prostorom.
Napad na temeljna prava: Kako zakon ugrožava privatno vlasništvo?
Iz SDP-a poručuju kako predloženi zakon nije ništa drugo nego “otvoreni napad HDZ-a na pravo građana da odlučuju o svojoj zemlji i svojoj imovini.” Naglašavaju da se po prvi put omogućuje da privatni investitor, uz potpis, odnosno suglasnost jednog ministarstva, može ući u tuđe vlasništvo i preuzeti ga, sve pod krinkom “javnog interesa”. Ovo smatraju “dramatičnim kršenjem privatnog vlasništva” i “opasnim presedanom” koji građane, naime, pretvara u “prepreku na zemljištu koje poželi netko politički povezan i financijski moćniji”.
Ova formulacija izaziva snažne emocije kod građana koji posjeduju nekretnine, potičući strah od mogućnosti da ostanu bez svoje imovine na nepošten način. Terminologija “politički povezan” i “financijski moćniji” sugerira postojanje potencijalnih zloupotreba i pogodovanja, što su teme koje su uvijek osjetljive u javnom diskursu.
Komasacija i izvlaštenje: Novi alati za preuzimanje zemljišta?
SDP-ova kritika posebno se fokusira na mehanizam komasacije i izvlaštenja koji, kako tvrde, investitorima daje značajnu moć. Prema njihovim navodima, opasnost leži u tome da investitor više ni ne mora voditi pregovore s vlasnicima. Dovoljno je da otkupi 51 posto zemljišta, a preostalih 49 posto može prisilno preuzeti putem komasacije i izvlaštenja.
Takav model, bez adekvatne lokalne kontrole, smatraju savršenim za razne zlouporabe, pogodovanja i “trgovinu utjecajem”. U praktičnom smislu, to bi značilo da bi građani mogli ostati bez svojih šuma, oranica ili parcela, isključivo zato što je netko uspio otkupiti tek polovicu zemljišta i pritom osigurati podršku relevantnog HDZ-ovog ministarstva. Najgori dio priče, prema SDP-u, jest što će se na takvoj “otetoj” zemlji potom graditi stanovi koji će se prodavati mladim generacijama po “višestruko većim cijenama”. To opisuju kao “dvostruku pljačku pod pokroviteljstvom države” – jeftino preuzimanje zemlje i skupu prodaju izgrađenih nekretnina.
Centralizacija moći: Oduzimanje ovlasti lokalnoj samoupravi
Jedna od ključnih zamjerki SDP-a odnosi se na centralizaciju moći i oduzimanje ovlasti jedinicama lokalne samouprave. Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, prema njihovim tvrdnjama, postaje središte odlučivanja o tome gdje će se i kako razvijati prostorni planovi, bez obzira na lokalne potrebe, postojeću infrastrukturu ili volju lokalnog stanovništva.
Ovaj pristup, koji SDP naziva “centraliziranom predajom prostora privatnim interesima uz političku zaštitu HDZ-a”, dovodi do situacije u kojoj lokalni načelnici i gradonačelnici postaju samo “statisti” u procesu odlučivanja. Posebno naglašavaju kako je skandalozno da će upravo HDZ-ovi saborski zastupnici, koji su istovremeno i gradonačelnici i načelnici, glasati za zakon koji im oduzima ovlasti i ugrožava interese njihovih vlastitih općina i gradova. Oni bi, prema logici SDP-a, trebali biti prvi koji bi se trebali boriti za očuvanje lokalne autonomije i zaštitu prava svojih sugrađana.
Ovaj potez, smatraju, ne donosi modernizaciju sustava, već izravno uništava gradove i općine, pretvarajući ih u administrativne jedinice bez stvarne moći utjecaja na prostorni razvoj.
Što SDP traži od Vlade i Sabora?
Socijaldemokratska partija Hrvatske jasno se protivi predloženom zakonu i traži njegov hitno povlačenje iz procedure. Njihov zahtjev uključuje ne samo odustajanje od trenutnog prijedloga, već i potpuno novo pisanje zakona.
U tom novom procesu, SDP inzistira na sljedećim ključnim elementima:
Uključivanje struke: Zakon bi se trebao temeljiti na stručnim znanjima i analizama, uz aktivno sudjelovanje arhitekata, urbanista, pravnika i drugih relevantnih stručnjaka.
Zaštita privatnog vlasništva: Prioritet mora biti osiguravanje i jamčenje prava privatnog vlasništva, kao jednog od temelja svakog pravnog društva.
Vraćanje ovlasti lokalnoj samoupravi: Jedinice lokalne samouprave trebale bi zadržati i ojačati svoje ovlasti u prostornom planiranju i odlučivanju o razvoju vlastitih područja.
Planiranje koje služi građanima, a ne investitorima: Prostorno planiranje mora biti usmjereno na zadovoljavanje potreba građana, osiguranje kvalitetnog života i održivog razvoja, a ne prvenstveno na pogodovanje privatnim investitorima.
SDP zaključuje snažnom porukom: “Hrvatska treba uređeni prostor, sigurnost vlasništva i priuštivo stanovanje – a ne legalizaciju otimačine. Ne damo svoju zemlju!” Ovaj slogan jasno pokazuje njihovu namjeru da mobiliziraju javnost i suprotstave se onome što smatraju izravnom ugrozom temeljnih prava građana.
Analiza predloženog zakona i potencijalne posljedice
Zakonska rješenja koja reguliraju prostorno uređenje i graditeljstvo, kao i ona koja se tiču izvlaštenja, uvijek su osjetljiva tema. S jedne strane, država ima interes osigurati uvjete za razvoj infrastrukture, stambenu izgradnju i gospodarske projekte koji mogu doprinijeti napretku zemlje. S druge strane, mora se voditi računa o zaštiti temeljnih ljudskih prava, među kojima je i pravo na privatno vlasništvo.
Prednosti (prema zagovornicima zakona, pretpostavljeno):
Ubrzavanje investicija: Moguće je da zakon nastoji pojednostaviti procedure za dobivanje građevinskih dozvola i realizaciju velikih infrastrukturnih i stambenih projekata, što bi moglo potaknuti gospodarski rast i zapošljavanje.
Konsolidacija zemljišta: U nekim slučajevima, ako se radi o složenim vlasničkim odnosima ili fragmentiranim parcelama, mehanizmi kao što je komasacija mogu olakšati razvoj.
Centralizirano upravljanje: Zagovornici bi mogli argumentirati da centralizacija odlučivanja na razini ministarstva može osigurati strateško planiranje na državnoj razini i spriječiti lokalne blokade velikih projekata.
Nedostaci i rizici (prema kritičarima, kao što je SDP):
Ugrožavanje privatnog vlasništva: Kao što SDP naglašava, mogućnost izvlaštenja samo na temelju posjedovanja 51% zemljišta otvara vrata zloupotrebama i prisilnom oduzimanju imovine.
Centralizacija i gubitak lokalne autonomije: Oduzimanje ovlasti lokalnoj samoupravi slabi demokratske procese i mogućnost lokalnog stanovništva da utječe na svoj životni prostor.
Potencijal za korupciju i pogodovanje: Koncentracija moći u rukama jednog ministarstva, uz mogućnost lakšeg izvlaštenja, stvara plodno tlo za koruptivne radnje i pogodovanje povlaštenim investitorima.
Nedostatak transparentnosti: Ako procesi odlučivanja postanu netransparentni i nedostupni javnosti, povjerenje u sustav opada.
Nepriuštivo stanovanje: Ironično, iako zakon možda teži izgradnji stanova, mehanizmi koji omogućuju jeftino preuzimanje zemlje mogu dovesti do još skuplje prodaje stanova, čime se problem nepriuštivog stanovanja samo produbljuje.
Statistike o broju izvlaštenja u Hrvatskoj, kao i analize efikasnosti lokalne samouprave u prostornom planiranju, ključne su za potpunu sliku. Nedostatak transparentnih podataka o tome koliko je zemljišta do sada izvlašteno u korist privatnih investitora i pod kojim uvjetima, samo pojačava zabrinutost. Također, važno je pratiti reakcije gradonačelnika i načelnika, pogotovo onih koji su članovi HDZ-a, na ovakve promjene koje izravno utječu na njihovu nadležnost.
Što dalje?
Peticija SDP-a samo je jedan od načina na koji građani mogu izraziti svoje nezadovoljstvo. Ključno je da se javna rasprava o ovakvim zakonima otvori što šire, da se uključe sve relevantne interesne skupine i da se donesu odluke koje će biti u najboljem interesu svih građana Hrvatske, a ne samo pojedinih interesnih skupina.
Ovaj zakon, ako bude usvojen u predloženom obliku, mogao bi postaviti nove, zabrinjavajuće presedane u odnosu države prema privatnom vlasništvu i upravljanju prostornim razvojem. Hoće li se Hrvatska odmaknuti od principa pravne države u korist brzih investicija, ostaje vidjeti.
Često postavljana pitanja (FAQ):
Što je točno novi Zakon o prostornom uređenju?
Novi Zakon o prostornom uređenju, koji je predložio ministar Bačić, nastoji modernizirati i ubrzati procese prostornog planiranja i gradnje. Ključne odredbe koje izazivaju najviše polemika tiču se lakšeg izvlaštenja zemljišta u korist privatnih investitora i centralizacije odlučivanja na razini ministarstva.
Kako SDP-ova peticija želi spriječiti ovaj zakon?
SDP-ova peticija poziva na hitno povlačenje zakona iz procedure i traži novo pisanje zakona koje će uključiti struku, zaštititi privatno vlasništvo, vratiti ovlasti lokalnoj samoupravi i prioritizirati interese građana nad interesima privatnih investitora. Peticija služi kao alat za mobilizaciju javnosti i vršenje pritiska na donositelje odluka.
Što znači “izvlaštenje u korist privatnih investitora”?
Prema kritici SDP-a, zakon bi omogućio da privatni investitor, ako otkupi 51% zemljišta na određenom području, može prisilno, putem komasacije i izvlaštenja, preuzeti preostali dio zemljišta, čak i bez pristanka vlasnika. To se smatra izravnim kršenjem prava privatnog vlasništva.
Koje su ovlasti oduzete gradovima i općinama?
Kritičari tvrde da zakon centralizira odlučivanje o ključnim prostornim projektima na razini ministarstva, čime se lokalne samouprave lišavaju značajnog dijela moći i kontrole nad prostornim razvojem njihovih područja.
Može li se mojoj obitelji uzeti zemlja ako netko otkupi većinu?
Prema tumačenju SDP-a, ako se zakon usvoji u predloženom obliku, postoji rizik da investitor koji je otkupio 51% zemljišta na nekom području može prisilno izvlastiti preostale vlasnike. Detalji provedbe i zakonske zaštite bit će ključni.
Što građani mogu učiniti ako se protive zakonu?
Građani se mogu potpisati na online peticiju, kontaktirati svoje saborske zastupnike, informirati se o javnim raspravama o zakonu i izraziti svoje mišljenje putem medija i drugih javnih platformi.
Zašto je privatno vlasništvo važno u ovom kontekstu?
Pravo na privatno vlasništvo jedno je od temeljnih ljudskih i ustavnih prava. Njegova zaštita osigurava sigurnost građana, stabilnost društva i potiče ekonomski razvoj temeljen na povjerenju i predvidivosti pravnog okvira. Lako izvlaštenje može narušiti tu sigurnost.
Postoje li primjeri iz drugih zemalja o sličnim zakonima?
Prostorno planiranje i zemljišna politika složene su tematike koje se razlikuju od zemlje do zemlje. Postoje modeli koji pokušavaju uravnotežiti razvojne interese s pravom vlasništva, kao i oni koji su izazvali kontroverze slične ovima. Detaljna komparativna analiza bi pokazala različite pristupe.
Leave a Comment