Orešković upozorava: Povratak fašizma na mala vrata već do 2025….

Godina koja se bliži kraju donijela je Hrvatsku u nove krive pravce razmišljanja, uzburkala je javni prostor i probudila stare strahove iz razdoblja koje su mnogi mislili da su zauvijek ostavili iza sebe. Kao što je naglasila saborska zastupnica i predsjednica DOSIP-a Dalija Orešković, 2025. nije samo broj u kalendaru; to je prijelomnica koja govori o društvu koje se suočava s dubokim moralnim i civilizacijskim pitanjima. U ovom eseju analiziramo tvrdnju da fašizam nije izumro, već da se vraća na mala vrata, koristeći incidente i simboličke trenutke iz posljednjih mjeseci kao polazišta za širu raspravu o sigurnosti, pravnoj državi i slabostima javnog diskursa.

Povratak fašizma na mala vrata — što to znači

Izraz “fašizam na mala vrata” upućuje na proces u kojem radikalne ideje ulaze u javni prostor postupno, gotovo nenametljivo, kroz kulture događanja, retoriku u medijima ili kroz prihvaćanje ekstremnih poruka pod krinkom državne sigurnosti ili kulturne očuvanosti. Ovaj fenomen, prema Orešković, nije izoliran, već dijeli kontinuitet s prošlim desetljećima kada su identitetski konflikti, militarizacija simbolike i propitivanje legitimnosti demokratskih institucija bili učestali.

Da bi se uopće razlučilo što znači povratak na mala vrata, treba pogledati širi kontekst: društvene podjele koje se ne rješavaju kroz dijalog i institucije, nego kroz emocionalno nabijene poruke i performativne akcije koje privlače pažnju bez dubinske refleksije o posljedicama. Kada se takve poruke normaliziraju, javnost ih počinje doživljavati kao dio svakodnevnog diskursa, a to, tvrde kritičari, otvara prostor za opasne ideološke operacije koje mogu eskalirati u otvoreno nasilje ili diskriminaciju određenih skupina.

Ključni događaji 2025. koji su uzburkali društvo

U izvještajima javnih medija 2025. susreću se različiti slučajevi koji su izazvali naglašene reakcije i rasprave o granicama slobode izražavanja, sigurnosti građana i očuvanju povijesne istine. Neki događaji su postali simboli komplikacije odnosa između kulture, politike i krivičnih istraživanja, a drugi su otvorili raspravu o tome jesu li institucije dovoljno prisutne u suzbijanju djelovanja koje se može opisati kao glorifikacija prošlih diktatorskih ili militarističkih harmoni.

Primjeri iz javnog prostora koji su izazivali pažnju uključuju događaje u različitim gradovima gdje su prosvjedi ili kulturne manifestacije izazvale podjele u samom dnevnom redu lokalne vlasti. U našoj analizi, važno je razumjeti da se radi o suprotnostima između sigurnosnih mjera, umjetničkog izraza i historijskih interpretacija koje ponekad razotkrivaju duboke rezonancije s prošlošću, ali i s načinom na koji danas razumijemo demokratske vrijednosti i institucionalnu neutralnost.

Domovinski rat i uloga HOS-a — kontekst i interpretacije

Historijski kontekst

Domovinski rat ostaje neizbrisiv dio hrvatskog identiteta, ali njegovo političko i simboličko nasljeđe danas se čita kroz različite prizme. Postoje upozorenja da određene skupine koriste povijesne narative kako bi opravdale suvremene političke nekonzistentnosti ili čak revanšističke poruke. U tom smislu, rituali i simboli koji su povezani s osamdesetim i ranim devedesetima često postaju predmet intenzivne interpretacije i polarizirajućih diskursa.

Uloga HOS-a i pozdrav “Za dom spremni”

William Bez ograničenja, uloga postrojbi koje su nosile imena koja evociraju političku i vojnu borbu iz prošlih vremena, postaje afera koja nadilazi samo vojno-stručni kontekst. Kritičari ističu da je legitimnost državne samostalnosti i međunarodnog priznanja ovisi o jasnom distanciranju od simbola i pozdrava koji su poznati po autokratskim konotacijama. Pitanje koje se često postavlja glasi: gdje se nalazi crta između sređivanja povijesne istine i dopuštanja nostalgije koja teži stvaranju mitološke prošlosti?

U privata međunarodnom diskursu, ovakviovi simboli se razmatraju ne samo kroz prizmu nacionalnog identiteta, već i kroz reputaciju Hrvatske na međunarodnoj sceni. Kritičari tvrde da bi država morala biti jasna u pogledu granica slobode izražavanja kada ta sloboda prelazi u glorifikaciju ideja koje su bile povezane s represivnom ili nasilnom retorikom. S druge strane, podržavatelji tvrde da bi zabrane mogle biti zloupotrebljene kako bi se ugušio legitiman politički dijalog i različita mišljenja unutar demokratskih institucija.

Medijska panorama i društveni diskurs

Mediji su često fronta na kojoj se odvija bitka između neutralnog izvještavanja i aktivne uloge u oblikovanju javnog mnijenja. Godine 2025. zabilježene su razlike u pristupu temama koje se tiču identiteta i historije, a mnogi analitičari upozoravaju da jednostrani ili selektivni pristupi mogu doprinijeti polarizaciji. U tom okruženju, važnost novinarske etike, provjerenih činjenica i transparentnosti izvora postaje ključna za očuvanje povjerenja javnosti.

Propitivanje poruka koje dolaze iz određenih sredstava informiranja je legitimno, ali treba biti izbalansirano uz odgovornost prema žrtvama prošlih sukoba i prema onima koji se bore za demokratske vrijednosti i vladavinu prava. U prilog ovoj tvrdnji idu i brojni komentari stručnjaka koji naglašavaju da demokratska kultura nije imuna na krize identiteta, ali može i treba ostati otporna kroz jasne institucijske protokole i edukaciju o historiji i ljudskim pravima.

Kako mediji mogu pomoći, a kako škoditi

• Preciznost i provjera činjenica prije objave neophodni su za izbjegavanje dezinformacija koje potiču strah i mržnju.
• Contextualizacija povijesnih događaja kako bi se izbjeglo pojednostavljivanje i idealiziranje prošlosti.
• Promicanje različitih glasova, uključujući one iz marginaliziranih skupina, kako bi se potvrdila složenost društvenog diskursa.
• Jasna distinkcija između legitimne kritike političkih postupaka i pozivanja na nasilje ili diskriminaciju.

Kako se nositi s ovakvim pojavama — preporuke i strategije

Ova sekcija nudi smjernice za građane, političare, novinare i civilno društvo kako bi se izbjegla eskalacija i kako bi se očuvala demokratska infrastruktura. Važno je prepoznati da su izazovi složeni, a rješenja često zahtijevaju višedimenzionalan pristup koji uključuje pravni okvir, edukaciju i transparentnost.

1. Jačanje pravnog okvira: Preporučuje se jasno definiranje zakonskih granica kada se radi o pozivanju na nasilje ili promicanju totalitarnih poruka, uz stalnu reviziju kako bi kaznena djela ostala proporcionalna prijetnjama.
2. Unapređenje građanske edukacije: U školama i na javnim forumima potrebno je jačati razumijevanje demokratskih vrijednosti, ljudskih prava i povijesne pouke bez glorifikacije ili ad hoc interpretacija.
3. Transparentno vođenje javnog prostora: Gradovi bi trebali uvjetovati odobrenja za velike manifestacije jasnim pravilima, uključujući zabranu javnog isticanja poruka koje direktno potiču mržnju ili nasilje.
4. Medijska pismenost: Građani bi trebali biti opremljeni alatima za kritičko razmišljanje, provjeru činjenica i razlikovanje službenih informacija od misinformacija ili propaganda.
5. Podrška civilnom društvu: Organizacije koje se bave ljudskim pravima, manjinskim skupinama i obrazovanjem trebaju biti potpora države kroz financijsku i legislativnu pomoć kako bi njihovi radovi bili održivi i efikasni.

Pros/cons pristup očuvanju ustavnosti u krizi identiteta

U ovakvim situacijama često se postavlja balancing act između zaštite javne sigurnosti i očuvanja sloboda. Donosimo pregled prednosti i mana koje dolaze s tvrdnjama o važnosti očuvanja ustavnosti u kontekstu 2025. godine.

Pros

– Jača pravni okvir protiv nasilja i mržnje bez zatvaranja prostora za dijalog.

– Poticaj javne rasprave koja uključuje različite perspektive, pa se smanjuje rizik od potpunog izostavljanja kritičnih glasova.

– Povećana svjesnost javnosti o vrijednostima demokracije i prisutnosti povijesnih opomena.

Cons

– Mogućnost zlouporabe zakona protiv političkih protivnika ili neistomišljenika ako se interpretira preširoko.

– Poteškoće u razlikovanju legitimne povijesne kritike od povijesne revizionističke reprodukcije koja potiče nasilje.

– Stalna napetost u medijskom prostoru koja može uzrokovati apatiju i površinski interes za složene teme.

Faq (Često postavljana pitanja)

Što je točno fašizam u suvremenom kontekstu i kako ga prepoznati danas?

Fašizam danas nije samo simbolika iz prošlih desetljeća; on se često maskira danas kroz kulturne događaje, retoriku nacionalne čvrstoće, pa čak i kroz političku retoriku koja nametne jednoumlje. Prepoznaje se kroz promicanje ekskluzivne tehnike identiteta, glorifikaciju nasilnih simbola, te kroz pokušaje minimiziranja ili poricanja ranijih zločina. Ključ su propitivanja: tko je „mi” u diskursu, tko je isključen, i koje su posljedice takvog diskursa po ranjive skupine?

Koje su opasnosti od pojavljivanja takvih trendova u društvu?

Najveće opasnosti uključuju eskalaciju nasilja, kriminalizaciju manjinskih skupina, eroziju povjerenja u institucije i oslabljenje demokratske kulture. Kada se povijesne ratne retorike postave u kontekst svakodnevnog života, rizik je da društvo postane imunije na nasilje i diskriminaciju, čime se ugrožava pravna država i sigurnost svih građana.

Kako građani mogu doprinijeti zdravom dijalogu i spriječiti pojave destruktivne retorike?

Ključ je u građanskoj odgovornosti: aktivno slušanje, traženje provjerenih informacija, sudjelovanje u civilnim inicijativama, i prijavljivanje ekstremističkog sadržaja nadležnim tijelima. Također, važno je da mediji ostanu pravedni i transparentni te da u svojim izlaganjima jasno razdvoje kritičke stavove od poziva na nasilje.

Koja je uloga institucija u održavanju demokratske klime?

Institucije moraju biti čvrste, neovisne i transparentne. To uključuje pravosuđe koje poštuje zakone, sigurnosne službe koje brane građane bez kršenja pravila, i upravljanje granicama mediacije političkih sukoba uz poštivanje različitih mišljenja. Pravo i red moraju biti jednaki za sve, a javna politika treba poticati dijalog, a ne represiju.

Zaključak

Da bi Hrvatska ostala država u kojoj demokratske vrijednosti nisu samo deklarativne, potrebna je zajednička napor: od političara do građana, od novinara do učenika. Primjetan porast tema koje naglašavaju identitet i prošlost nije automatski znak parafraze fašizma, ali je signifikantan indikator da društvo treba jaču kritičku kulturu i jasniju granicu između slobode izražavanja i poticanja nasilja. U 2025. godini, poruka koju treba ponavljati je jasna: nitko nema pravo tolerirati ili glorificirati poruke koje ugrožavaju ljudska prava ili potiču mržnju. Snažna pravna država, educirano društvo i odgovorno novinarstvo put su kojim možemo ostati sigurni da proživljeni strah iz prošlosti neće postati dnevna rutina.

Napomene o metodologiji ovog analitičkog članka

Ovaj tekst služi kao temeljna analiza, a dijelovi se nadopunjuju s aktualnim događajima i širim društvenim kontekstom. Cjelovit pristup uključuje i provjeru izvornih podataka, akademske radove, mišljenja stručnjaka za društvenu psihologiju, povijesne analize i pristupe različitih političkih aktera. Cilj je pružiti čitateljima jasno shvaćanje složenih odnosa između prošlosti, identiteta i suvremenog javnog diskursa.

Za dodatne podatke i najnovije vijesti o temama vezanim uz društvene pojave, sigurnost i javni diskurs, pratite rubrike Kriminal.info – mjesto gdje se križaju kriminalistika, društvene studije i aktualne analize.