Mađarska neće primijeniti dogovoreni mehanizam solidarnosti u Europskoj uniji i neće prihvatiti “nijednog migranta”, rekao je u srijedu visoki vladin dužnosnik, naglašavajući tradicionalnu reputaciju zemlje koja ne ostavlja po strani svoju suverenost kad se radi o migracijskoj politici. Gergely Gulyas, šef kabineta mađarskog premijera, istaknuo je da se Bruxellesu ne dopušta da diktira s kim Mađari žive, ni kakav će biti raspored izbjeglica ako se dogovori novo pravilo. Ovaj komentar stvara novi sloj prijepora unutar EU, gdje je mehanizam solidarnosti u srži promjena koje se pokušavaju provesti kroz Pakt o migracijama, a istovremeno izaziva nove napetosti između Budimpešte i Bruxellesa.
’Nećemo provesti Pakt o migracijama’: što stoji iza najave
Na sastanku ministara unutarnjih poslova i pravosuđa članica EU-a prošlog tjedna postignut je okvir kojim bi se odredio mehanizam solidarnosti. U praksi to znači uspostavu sustava raspodjele migranata među državama članicama, uz mogućnost da zemlje koje nisu spremne prihvatiti izbjeglice imaju alternativu – financijske doprinose ili materijalnu potporu. Čitav okvir očekivano bi stupio na snagu 2026. godine, što daje vremenski okvir za implementaciju i prilagodbu različitih sustava azila unutar EU.
„Nećemo provesti Pakt o migracijama”, poručio je Gulyas te dodao da EU „nema ovlasti odlučivati s kim bi Mađari trebali živjeti“. Pritom je naglasio da Mađarska smatra kako su pitanja azila i migracije unutarnje odluke svake države članice i da Bruxelles nema mandat nametati ograničenja koja nisu u skladu s nacionalnim interesima. Ova retorika nije nova, ali njezina ponovna pojavljivanja usklađena su s dugotrajnim napetostima između državnih suverenista i institucija Unije oko imigracijske politike.
Poziva se na nevažeći referendum iz 2016. godine
Gulyas je podsjetio na referendum iz 2016. godine, na kojem su birači odbacili ono što je vlada opisivala kao EU-ovu prisilnu raspodjelu migranata. No, izlaznost je bila daleko ispod potrebnih 50 posto da bi rezultati bili valjani prema tadašnjim pravilima, što je slutilo na političku poruku, ali ne i na obvezujući mandat. Ta činjenica i danas igra važnu ulogu u legitimaciji ovakvih izjava, jer se temelji na percepciji javnog mnijenja i političke volje koja se često razlikuje od tehničke opravdanosti odluka Bruxellesa.
Referendum je održan godinu dana nakon najteže faze izbjegličke krize 2015. godine, kada su masovni valovi ljudi krenuli kroz balkansku rutu prema srednjoj i sjevernoj Europi. Mađarska je tada podigla bodljikavu žicu uz granice sa Srbijom i Hrvatskom, ostvarujući vizualni i simbolički signal odlučnosti. Takav kontekst bitno pomaže razumjeti zašto je budimpeštanska vlada uspostavila citiranje suvereniteta kao ključnu polugu politike.
’Svaka članica EU-a mora se pridržavati njezinih odluka’
Mađarski premijer Viktor Orban već godinama vodi ostvaren sukob s Europskom komisijom oko svoje restriktivne politike azila. Taj odnos kulminirao je i sudskim presudama te potrebom za financijskim kaznama kada dijelovi politike nisu u skladu sa sudskim odlukama i pravilima Unije. U 2024. godini Sud Europske unije osudio je Mađarsku zbog kršenja zakona EU-a o azilu, izrekao je značajnu novčanu kaznu od 200 milijuna eura uz dodatnu dnevnu sankciju od milijun eura za nepoštivanje presude. Glavni razlog sudskog prigovora bio je de facto obustava zahtjeva za azil i nezakonito pritvaranje tražitelja azila.
Magnus Brunner, povjerenik EU-a za migracije, izrazio je žaljenje zbog mađarskog stava te, u istom duhu, poručio kako bi sudjelovanje Mađarske bilo korisno za cijeli sustav migracije i azila ako bi njegovi odredi zavisili od zajedničkih pravila. Brunner je naglasio da bi poštivanje zajedničkih odluka značilo ‘prirodno dobro za sve zemlje članice’, jer kombinira sigurnost granica s humanitarnim obvezama prema tražiteljima azila. Ta je poruka, iako formalna, odjeknula u kontekstu rasprava o budućnosti Paktu o migracijama i načinu na koji EU može učinkovitije koordinirati svoje politike.
Diskusije o tim temama često prelaze granice tehničke politike i ulaze u područje raznih koalicijskih dogovora, javnih simpatija i percepcije sigurnosti. U tim okvirima, Mađarska nastoji prezentirati stav koji izgleda kao suverenistička reakcija na dinamiku migracijskih tokova koji, s jedne strane, mogu predstavljati sigurnosno izazovno pitanje, a s druge strane mogu biti i uvjet za socijalno i ekonomsko očuvanje. U Europi to može biti duga i složena rasprava, koja zahtijeva jasno razgraničenje između nacionalnih interesa i zajedničkih vrijednosti.
Koliko su ti stavovi utemeljeni u realnosti EU-a i međunarodnog prava?
Činjenice pokazuju da EU polazi od koncepta solidarnosti, ali i pravične raspodjele tereta. Pakt o migracijama pokušava urediti ovu dinamiku i predviđa mehanizme koji bi mogli smanjiti bire u kojoj neke zemlje imaju veći teret nego druge. Međutim, provedba tog pakta ovisi o političkoj volji i signalima iz najviših razina država članica. Mađarska, koja je prije nekoliko godina koristila sigurnosne mjere kao što su žice i nadzor, sada dodatno potiče diskusiju o tome tko zapravo treba biti uključen u kolektivne odluke. S tim povezane su i propisane kazne EU zbog povrede azilnih odredbi, što dodatno komplicira odnose unutar Unije.
U praksi to znači da se EU suočava s izazovom kako očuvati zajedničke principe – dostojanstvo svakog tražitelja azila, transparentnost procedura i pravičan raspored tereta – uz poštivanje suvereniteta država članica. Tijekom vremena neke zemlje čine kompromise i traže prilagođene pristupe, dok druge drže čvrsto na svoje pozicije. Takva dinamika često rezultira sporovima pred Sudom EU, ali i transparentnijim javnim debatama koja potiče građane da misle o sigurnosti, humanosti i pravdi u kontekstu migracija.
Analiza povijesnih korijena i suvremenog konteksta
Izbjeglička kriza iz 2015. imala je dubok politički i socijalni efekat na zemlje koje su bile primarna odskočna daska za mnoge izbjeglice. Mađarska je tada reagirala oštro, uz pomoć gradnje fizičkih barijera i uspostave pravila koja su bila namijenjena da smanje broj tražitelja azila koji bi ušli kroz njihove granice. Ovi potezi ostavili su traga i u percepciji sigurnosti i u bilateralnim odnosima unutar EU. Sa sadašnjim pokušajem uspostavljanja mehanizma solidarnosti, zemlje članice pokušavaju osigurati da se teret raspodijeli efikasnije, no suverenističke snage i dalje pokušavaju sačuvati prostor za vlastite odluke.
U političkim analima, pitanje je li Pakt o migracijama uopće realan instrument ako velike zemlje poput Mađarske ne žele sudjelovati u njegovom načelu raspodjele, a istodobno traže fleksibilnost u financijskoj potpori. S druge strane, mnoga društva koje podržavaju humanitarne ciljeve traže čvršću koordinaciju kako bi se izbjegle ponovljene krize na granicama koje imaju duboke posljedice po sigurnost i ekonomiju članica EU. U ovom kontekstu, mađarski stav nije izoliran, ali je svakako jedan od najžešćih primjera otpora prema mehanizmima koje Bruxelles s drugom polovicom EU pokušava uvesti.
Prednosti i rizici ovakvog pristupa
- Prednosti po Mađarsku: očuvanje suverenitetskog kapaciteta, kontrola nad granicama, mogućnost odabira partnerskih modela prihvata i financijskih alternativa, te očuvanje političke reputacije unutar nacionalnog biračkog tijela.
- Prednosti za EU: pokušaj stvaranja sigurnije i pravednije raspodjele tereta te bolja koordinacija azilnih procedura na razini cijele unije, što bi moglo smanjiti nepotrebne rizike i humanitarne probleme na vanjskim granicama.
- Rizici za Mađarsku: mogući sukobi s institucijama EU, financijske sankcije i rizik od gubitka povlaštenog položaja unutar blokova ako se europske odluke ne poštuju; reputacijski rizik i mogućnost izolacije na duže vrijeme.
- Rizici za EU: rizik od promjene unutarnje dinamike unutar blokova, otežani postupci u donošenju zajedničkih odluka i mogućnost dugotrajnih pravnih sporova koji stvaraju nemir u međunarodnim odnosima.
Što to znači za građane i za tražitelje azila?
Za građane država članica, ovakav rasplet može značiti jasnije definiran okvir za sigurnost i granice, ali i zabrinutost oko eventualne dulje procedure ili neujednačenih standarda među članicama. Tražitelji azila ostat će predmet velikih administrativnih opterećenja i različitih pristupa po državama. U nekim slučajevima to može značiti duže očekivanje na granicama i promjenjive uvjete prihvata, što nije prihvatljivo ni humano ni pravno u dužem roku. U isto vrijeme, postojanje jasnih pravila i mehanizama raspodjele može smanjiti pritisak na pojedine zemlje i osigurati da se migracije tretiraju kroz sustav koji je transparentan i provjerljiv.
Iz perspektive kriminalističke sigurnosti, učinkovit mehanizam solidarnosti može pomoći u suzbijanju krijumčarenja ljudi, jer jasniji pravilnici i brzina presretanja mogu smanjiti rute i operativne mogućnosti kriminalnih mreža. S druge strane, otpor prema takvim mehanizmima može otvoriti prostor za nenavijeđene rizike na granicama, gdje improvizirane mreže mogu pokušati zaobići strože procedure. Krizne situacije zahtijevaju i adekvatne mehanizme za humane tretmane, ali i procijenjenu sigurnosnu vrijednost, što predstavlja izazov za buduće reforme.
Temporalni kontekst: gdje smo danas, gdje smo bili i kamo idemo
Ova faza rasprave dolazi nakon višegodišnjih procesa povećanog pritiska migracija i složenih odnosa unutar EU-a. 2015. godina ostala je zapisana u pamćenju mnogih država kao treninka kada su granice postale važniji simbol nego prije—u mnogim slučajevima, i politički signal koji govori da se Europa mijenja i da je nužno redefinirati sigurnosne i humanitarne standarde. Danas, uz pomoć mehanizama solidarnosti i pravnih akata, EU pokušava stabilizirati taj tok, istovremeno čuvajući volju država članica da upravljaju svojim granicama i migracijskim politikama na način koji smatraju primjerenim.
Procjene za budućnost iz 2024. i 2025. godine sugeriraju da bi EU mogao nastaviti jačati dijalog o reformama azila i migracija. Naglasak na učinkovitosti, transparentnosti i pravednosti trebao bi biti centralan, a time i očekivanja građana: da se ovakve politike provode bez pretjeranih privilegija za jednu zemlju, ali i bez opasnih praznina kroz koje bi ljudi mogli biti zloupotrijebljeni. U tom kontekstu, Mađarska stavlja naglasak na suverenitet i pragmatičan pristup koji često nije u skladu s kolektivnim očekivanjima unutar EU. Očekuje se da će ova rasprava biti jedan od ključnih elemenata budućih pregovora o migracijama i sigurnosti.
Komentari stručnjaka: EU institucionalna dinamika, pravni okvir i posljedice
Pravnik-savesnik i stručnjak za europsko pravo često ističu da EU pokušava balansirati između zajedničkog interesa i nacionalnog suvereniteta. Suda EU izolirane kazne prema Mađarskoj jasno naglašavaju da je pravni okvir EU iznad pojedinačnih nacionalnih odluka kada se radi o temeljima azila i migracije. No, politička realnost sugerira da će članice nastaviti tražiti kompromis koji može zadovoljiti i one koji zahtijevaju čuvanje granica i one koji zagovaraju humanitarne standarde. U praksi, to znači da će budući dogovori biti nužno kompromisni—što može izazvati nove konflikte i ponovno prebacivanje tereta s jedne strane na drugu, ali i stvaranje novih mehanizama nadzora i provjere koji bi mogli unaprijediti transparentnost.
U cijeloj ovoj priči važno je razumjeti da se EU ne upušta samo u birokratsku igru: iza svakog pravnog akta leži i politički kalkul, a iza svakog prelaska granice i azilne odluke stoje ljudske sudbine. Stoga je zadatak neovisnih medija i stručnih instituta da transparentno i objektivno prenose složenost tih procesa, kako bi publika mogla razumjeti racionalne osnove politika koje određuju živote mnogih ljudi. Kriminal.info nastoji to činiti kroz detaljnu analizu, provjerene činjenice i jasnu prezentaciju konteksta, uz naglasak na sigurnosne implikacije i društvene posljedice.
Zaključak
Izjava Gergelyja Gulyasa i kompaktnost političke retorike oko mehanizma solidarnosti otvaraju važno pitanje o tome kako EU treba djelovati u području migracija. Dok neke zemlje pozivaju na čvrsto poštivanje zajedničkih pravila i jačanje kapaciteta za azil, druge – poput Mađarske – nastoje sačuvati prostor za nacionalnu odluku i suverenitet. Ovakav dijalog nije samo tekući politički trenutak; to je temeljna nijansa u razvoju budućih europskih tokova migracije, sigurnosti i ljudskih prava. Kriminal.info nastavlja pratiti razvoj događaja, s posebnim naglaskom na pravne posljedice, sigurnosne aspekte i realne učinke na živote običnih ljudi—tražitelja azila, radnika, poduzetnika i građana EU.
FAQ — Često postavljana pitanja
- Što točno znači mehanizam solidarnosti u kontekstu Paktu o migracijama?
To je okvir koji predviđa raspodjelu tereta migranata među državama članicama, uz mogućnost financijske potpore ili druge oblike pomoći za zemlje koje ne žele ili ne mogu prihvatiti tražitelje azila. U praksi to bi značilo da zemlje koje primaju manje migranata imaju određene obveze prema zajedničkom sustavu, dok one koje ne žele primiti tražitelje mogu dati novčanu ili logističku podršku. - Zašto Mađarska odbijaju sudjelovati u raspodijeli migranata?
Gledišta se temelje na vjerovanju da bi raspodjela mogla narušiti nacionalnu sigurnost, suverenitet i javni konsenzus. Vlada naglašava da brine o zaštiti granica, socioekonomskoj stabilnosti i političkoj autonomiji u donošenju odluka koje se tiču njezinih građana. - Kako se referendum iz 2016. odnosi na ove odluke?
Referendum iz 2016. se odnosio na prisilnu raspodjelu migranata koju je EU zagovarao, no izlaznost nije dosegnula potrebnu razinu da bi rezultat bio pravno obvezujući. U političkim raspravama taj referendum često se koristi kao politička referenca za legitimnost određenih odluka i stavova prema EU-u. - Koje su posljedice za Mađarsku ako nastavi s ovakvim stavom?
Postoje rizici od dodatnih pravnih postupaka pred Sudom EU i mogućih financijskih sankcija. Pojedine odluke EU-ova tijela i dalje bi mogle biti provedene uz impresioniranje svojih institucija, a kontinuitet takvog stava mogao bi izazvati stupnjevane pritiske na unutarnju političku stabilnost i međunarodne odnose. - Što ovo znači za građane Mađarske i drugih zemalja članica?
Znači jasnije razumijevanje da migracije ostaju osjetljivo političko pitanje s direktnim utjecajem na sigurnost i javne financije. Za građane, to također znači da se procesi azila mogu detaljnije prilagođavati, a mehanizmi zaštite i humanitarne skrbi ostaju važni dio javnog diskursa. - Kakav je budući put EU-a u migracijskoj politici?
Očekuje se da će EU nastaviti jačati okvir za zajedničku migracijsku i azilnu politiku, uz time da rješava različite interese država članica kroz pregovore, pravne mehanizme i mogućnost fleksibilnih pristupa gdje su oni potrebni. Ključna riječi su transparentnost, efikasnost i humanitarni standardi.
Ovaj članak je pripremljen kako bi readerima Kriminal.info pružio jasnu sliku o političkim dinamikama, pravnom okviru i praktičnim posljedicama trenutnih tvrdnji unutar EU-a. U vremenu kada se migracijske politike brzo mijenjaju, važno je imati kontekst, činjenice i analize koje pomažu publici da razumije složenost teme, a istovremeno prepoznaje značaj sigurnosti, ljudskih prava i pravne hijerarhije unutar Europske unije.
Leave a Comment