U doba kada se svijet suočava s problemima prekomjerne proizvodnje i niskih otkupnih cijena, jedan hrvatski ratar odlučio je poslati snažnu poruku javnosti – i to na najneobičniji mogući način. Božidar Mušić, uzgajivač zelja iz Velikog Pašijana kod Garešnice, odlučio je da će deset tona svoje proizvodnje podijeliti besplatno širom svoje lokalne zajednice. Da, dobro ste pročitali – deset tona svježe, zdrave zelene povrće, nije otišlo u otpad, već na ruke onih kojima je najpotrebnije. No, što je to potvrda ovog nesvakidašnjeg čina, a što nam govori o stanju poljoprivrednog sektora u Hrvatskoj danas? Ostavite se sa mnom, krenimo dublje u priču.
Što je dovelo do ove drastične odluke?
Situacija na tržištu i uvoz hrane
Za početak, važno je napomenuti da je godine 2023. za hrvatske poljoprivrednike postala izazovna kao nikada prije. Cijene otkupa, posebno za povrće poput zelja, već godinama stagniraju ili padaju, dok troškovi proizvodnje neprestano rastu. Uvoz svježe hrane, osobito iz zemalja s nižim cijenama radne snage i nižim troškovima, dodatno je zakomplicirao situaciju na domaćem tržištu. U nekim slučajevima, uvezena povrća jeftinija je od domaćih, čime domaći proizvođači doslovno gube bitku za opstanak.
> Statistika iz Agencije za poljoprivredu i hranu pokazuje da je gotovo 70% proizvođača prošle godine prijavilo pad prihoda, a neki su morali zatvoriti proizvodne pogone ili značajno reducirati sadnju. Domaće zelje, koje je nekada bilo glavno jelo na blagdanskim stolovima, postalo je višak na policama prodavaonica, a mlinovi i otkupljivači često ne žele preuzeti ni trećinu uobičajene količine.
Upravo zato, ratari poput Mušića odlučili su da će trenutna situacija biti njihova „domaća“ poruka“.
Odluka o podjeli zelja od desetak tona odraz je dugogodišnjeg nezadovoljstva, ali i pokušaja da se skrene pozornost na novi val problema. Naime, Mušić tvrdi da je u posljednjih nekoliko godina postao svjedokom kako i više od 50% roda ostaje neotkupljeno i jednostavno propada, a ta situacija uništava živote mnogih obitelji koje se oslanjaju na poljoprivredu kao svoju glavnu djelatnost.
Zašto je podjela hrane važna i što se krije iza ovog čina?
Poruka o kriznim vremenima u poljoprivredi
Ova neobična akcija može biti shvaćena kao vrsta poziva na buđenje, upozorenje vlasti, a i samih potrošača. Umjesto da se situacija pusti da se razvije u još veću krizu, Mušić i njegovi kolege žele poslati jasnu poruku – ako vlada ne poduzme korake, lokalni proizvođači će se ugasiti, a hrana će postati luksuz. Odluka da se trgovina za lokalno povrće svede na minimum, ili u ovom slučaju, potpuno ga izbjegne, odraz je i manjkavosti trenutnog sustava otkupa i potpore domaćim poljoprivrednicima.
Krš i drač – problem prekomjernog uvoza i malih otkupnih cijena
Poruke poput Mušićeve često odjekuju u medijima, jer ilustriraju kako se država u velikom mjeri oslanja na uvoznu hranu i na strani tržišni utjecaji guše domaće proizvođače. U nekim slučajevima, uvoz povrća iz susjednih zemalja, poput Bosne i Srbije, ima niže cijene, što dovodi do toga da su domaći poljoprivrednici prisiljeni prodavati plodove ispod troškova proizvodnje. Ova praksa izazvala je razne kontroverze, a vlasti najčešće ne poduzimaju konkretne korake za zaštitu domaće proizvodnje.
Što se događa s lokalnom zajednicom i što znači ovakva podjela?
Podjela zelja kao simbol otpora
Mušićeva odluka bila je više od jednostavnog čina dobrote. To je i oblik otpora, protesta protiv sustava i štete koju uzrokuju uski profitni interesi. Bjegstvo od tržišta i teškoće s otkupom potaknuli su i druge proizvođače da pronađu alternativne načine za očuvanje svoje proizvodnje. Ovaj čin, iako na prvi pogled marginalan, je zapravo snažan simbol borbe za opstanak i ilustracija da je poljoprivredni sektor itekako u problemima.
Kako će to utjecati na lokalni kraj?
Ovakvi problemi izazivaju lančane reakcije. Kada je domaće povrće odloženo ili propadne, to utječe i na lokalne trgovine, hladnjače, ratarstvo, pa i na širu ekonomiju regije. S druge strane, ovo je i poruka potrošačima – ako želimo domaći proizvod, trebamo ga i cijeniti i kupovati, jer će inače nestati s tržišta. Zdravstvene prednosti sveže zelene hrane, isto tako, ostaju neiskorištene ako se plodovi propuste ili propadnu na tavi.
Temeljne lekcije i mogući putovi za hrvatsku poljoprivredu
Potrebne promjene u sustavu otkupa i potpore
Poljoprivrednici poput Mušića često ističu da je najvažnije investirati u infrastrukturu, na primjer, izgradnju hladnjača i senzora za praćenje stanja usjeva. Ulaganje u brzu i efikasnu logistiku, osigurati transparentno i pravično otkupno tržište, kao i zaštitu od prevelikog uvoza, vrlo su važni koraci za bolju budućnost. Uz to, potrebna je veća podrška lokalnim poljoprivrednicima od strane države – kroz financijske potpore, edukaciju i uključivanje u razvojni plan ruralnog razvoja.
Zašto je lokalno i organsko važno?
Potrošači sve više shvaćaju da je domaće povrće ne samo zdravije, već i ekološki održivije. Kampanje za promicanje kupovine lokalnih proizvoda već su uvelike prisutne, ali je potrebno dodatno educirati kupce i produžiti trajanje sezonskih proizvoda putem hladnjača i modernih sustava čuvanja. Također, razvoj ekološke proizvodnje može donijeti dodanu vrijednost, te smanjiti prekomjerni uvoz i snižavanje cijena.
Zaključak: ima li izlaza iz krize?
Akcija Božidara Mušića zasigurno je šaljiva, ali i vrlo ozbiljna poruka. S jedne strane, namjera je da potakne razmišljanje, a s druge, da pokaže koliko je situacija alarmantna. Hrvatska poljoprivreda, kao i mnoge druge europske zemlje, stavljena je pred izazov opstanka, konkurentnosti i održivosti. Moguće rješenje uključuje veća ulaganja u infrastrukturu, poticaje za domaće proizvođače, poticanje proizvodnje na lokalnoj razini, te edukaciju potrošača kako da prepoznaju i cijene domaće proizvode.
Često postavljena pitanja (FAQ)
- Zašto je poljoprivrednik odlučio besplatno podijeliti zelja? Ova odluka je bila izraz nezadovoljstva trenutnom situacijom u sektoru i oblik protesta protiv niskih otkupnih cijena, prekomjernog uvoza i propadanja proizvoda.
- Koliko je sveukupno Zelja bilo podijeljeno? Odnosno, deset tona svježeg zelja, što je velika količina za lokalnu zajednicu i predstavlja snažan simbol otpora.
- Kako se situacija s uvozom odražava na domaće proizvođače? Uvoz snižava otkupne cijene, smanjuje dobit poljoprivrednika i dovodi do masovnog propadanja usjeva, što ugrožava opstanak mnogih obiteljskih gospodarstava.
- Koje su mjere potrebne za pomoć poljoprivredi u Hrvatskoj? Podrška u obliku financijskih poticaja, izgradnja infrastrukture poput hladnjača, edukacija i zaštita od prevelikog uvoza.
- Zašto je važno promicati lokalne proizvode? Zbog zdravlja, održivosti, podrške lokalnom gospodarstvu i očuvanja biološke raznolikosti.
- Jesu li takve akcije dovoljne za rješavanje problema? Ne same, ali su važno upozorenje i poticaj za nužne sistemske promjene.
- Kako potaknuti potrošače da kupuju više domaće hrane? Kampanjama osvješćivanja, edukacijom i poticanjem sertifikata kvalitete.
- Hoće li se situacija s padom cijena i viškom zelja poboljšati? Važno je da se u regionu pokrenu sustavni projekti i da država uloži više u domaću poljoprivredu, inače će kriza samo eskalirati.
U svakom slučaju, priča o Božidaru Mušiću i njegovoj 10 tona zelja nije samo lokalni incident – ona je ogledalo stanja u hrvatskoj i europskoj poljoprivredi, ali i poziv na odgovornost svih sudionika. Ako želimo hranu koja je sigurna, zdrava i dostupna, moramo zajedno raditi na sistemskim rješenjima – i to odmah.
Leave a Comment