Nakon brojnih knjiga vaših fotografija posvećenih ulicama i trgovima Pariza, Zagreba, Beograda, Praga, Odese, Istanbula, Berlina i drugih gradova te brojnih fotografija vrhunskih aktova, vašu novu knjigu nazvali ste „100 Photographs“. Koje ste fotografije odabrali za tu knjigu i zašto?
Odabrao sam fotografije raznih gradova, Berlina, Zagreba, Istanbula, Odese, Lisabona, Pariza, Venecije, Beograda, Taškenta itd. U nekima sam boravio duže i po nekoliko mjeseci, u nekima kraće, ali više puta. Želio sam izdvojiti sto fotografija onog najboljeg što sam snimio zadnjih 20 godina i na taj način ostaviti pošten trag u hrvatskoj fotografiji. Knjiga je najbolji oblik za dugovječan život fotografa jer ostaje pohranjena u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici sto i više godina. Izbor nije bio nimalo lak jer sam do zadnjeg trena neke izbacivao, a neke ubacivao.
‘Izbor fotografija za knjigu ‘100 Photographs’ nije bio nimalo lak jer sam do zadnjeg trena neke izbacivao, a neke ubacivao’. FOTO: Stanko Abadžić
Specifična igra svjetla i sjene
Vaše fotografije karakterizira specifična igra svjetla i sjene u savršenom omjeru, ali gotovo u pravilu uvijek fokusirana na ulicu, usamljene ljude i pročišćene kadrove i isključivo je crno-bijela. Zašto niste radili fotografije u boji?
Prvo u esenciji fotografije je svjetlo, bez svjetla nema fotografije, zato se moj fotografski rukopis temelji na igri svjetla i sjene, gdjegod i kadgod je to moguće. Volim fotografirati ljude jer takve fotografije imaju svoju priču. Kadrove sam reducirao i pročistio kako bih dobio likovno čiste fotografije, u kojim često promatrač ne može definirati vrijeme kada su nastale, jer izbjegavam u kadru svaki znak suvremenosti. Zvonko Maković je tu vrstu fotografije nazvao „subjektivni dokumentarizam“, fotografija jest dokumentarna, ali ja odlučujem koji ću motiv snimiti. Boja je za mene zavodljiva i često možete lako skliznuti u kič, kod crno-bijele to nije tako pa sam odlučio da to bude moj medij u kojem se najbolje mogu izraziti.
Utjecaj praške škole
Mnogi koji se bave fotografijom ili filmom povezat će vaš stil s praškom školom. U Pragu ste proveli formativne godine i stasali kao fotograf. Koliko je praška škola fotografije utjecala na vaš umjetnički izraz?
Sedmogodišnji boravak u Pragu i praška škola definitivno su utjecali na moj fotografski izričaj i rukopis. Prag me je oblikovao kao umjetničkog fotografa jer grad ima inspirativnu atmosferu, puno galerija i pomalo nostalgičan štih, što odgovara mojem senzibilitetu. Prvi dan kada sam stigao u Prag osjetio sam magnetsku privlačnost grada, osjetio sam da sam na pravom mjestu, što u Njemačkoj, gdje sam prije toga bio četiri godine, nije bio slučaj. Osim toga, u Pragu sam dobio stalni boravak pa je upravo to bio jedan od ključnih razloga zašto sam se odlučio trajno nastaniti u Pragu.
Zaključak
Stanko Abadžić je s knjigom „100 Photographs“ ostavio trajni trag u hrvatskoj fotografiji. Njegove fotografije, koje karakterizira specifična igra svjetla i sjene, pročišćeni kadrovi i fokus na usamljene ljude, pružaju duboku i emocionalnu priču o gradovima i ljudima. Abadžićev umjetnički izraz, oblikovan pod utjecajem praške škole, donosi nam fotografije koje su istovremeno dokumentarne i subjektivne, čineći ih jedinstvenim i nezaboravnim.
FAQ
Zašto je Stanko Abadžić odabrao crno-bijelu fotografiju kao svoj medij?
Stanko Abadžić je odlučio koristiti crno-bijelu fotografiju jer smatra da svjetlo, a ne boja, čini esenciju fotografije. Crno-bijela fotografija mu omogućava da se fokusira na igru svjetla i sjene, što mu omogućava da stvori pročišćene i emocionalno duboke kadrove. Boja, prema njegovom mišljenju, često može voditi u kič, dok crno-bijela fotografija ostaje čista i autentična.
Koji su gradovi koji su inspirirali Stanka Abadžića za njegovu knjigu „100 Photographs“?
Stanko Abadžić je odabrao fotografije iz različitih gradova, uključujući Berlin, Zagreb, Istanbul, Odesu, Lisabon, Pariz, Veneciju, Beograd i Taškent. Svaki od tih gradova je imao svoj poseban utjecaj na njegov umjetnički izraz i pružio mu inspiraciju za stvaranje jedinstvenih i emocionih slika.
Kako je praška škola fotografije utjecala na Stankov umjetnički izraz?
Sedmogodišnji boravak u Pragu i praška škola fotografije imali su odlučujući utjecaj na Stankov umjetnički izraz. Prag je pružio inspirativnu atmosferu s puno galerija i nostalgičnim štihom, što je odgovaralo njegovom senzibilitetu. Grad je također pružio mogućnost za stalni boravak, što je bio jedan od ključnih razloga zašto se Stanko odlučio trajno nastaniti u Pragu.
Koja su priznanja i nagrade koje je Stanko Abadžić dobio za svoj fotografski rad?
Stanko Abadžić je dobio brojna priznanja i nagrade za svoj fotografski rad, uključujući izložbe u brojnim galerijama širom svijeta. Njegove fotografije nalaze se u zbirkama brojnim muzeji i privatnim kolekcijama, uključujući Moderne galerije u Zagrebu i Rijeci, muzej Umělecko-průmyslovom u Pragu, galeriju Catherine Couturier u Houstonu (SAD), Verve Gallery of Photography u Santa Feu (SAD), galeriju Stockeregg u Švicarskoj i kod Kazutamija Anda u Tokiju (Japan).
Koja je važnost knjige „100 Photographs“ za Stankov umjetnički opus?
Knjiga „100 Photographs“ je važan dio Stankovog umjetničkog opusa jer predstavlja njegovu najbolju selekciju fotografija iz zadnjih 20 godina. Knjiga je najbolji oblik za dugovječan život fotografa jer ostaje pohranjena u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici sto i više godina. Ova knjiga također predstavlja njegovu najambiciozniji projekt do danas i pokazuje njegovu umjetničku zrelost i majstorstvo.
Leave a Comment