Nuklearni otpad: Zašto je lokacija u Čerkezovcu toliko sporna i što kažu zastupnici?

Nuklearni otpad, nevidljiva i dugotrajna prijetnja, ponovno je u fokusu hrvatske javnosti, a rasprave u Saboru razotkrivaju duboke podjele i zabrinutosti. Dok se strateška važnost rješavanja problema zbrinjavanja radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško i domaće industrije prepoznaje, metode i transparentnost predloženog zakona izazivaju oštre kritike oporbe. Ključna točka sporenja? Vojni kompleks u Čerkezovcu na Trgovskoj gori, nekad poprište vojnih aktivnosti, sada se predlaže kao trajno rješenje za jednu od najosjetljivijih vrsta otpada. Dok HDZ uvjerava u najviše sigurnosne standarde, oporba strahuje od preskakanja procedura, potencijalne ugroze okoliša i, što je najvažnije, sigurnosti građana. U ovom ćemo članku detaljno analizirati zahtjeve, zabrinutosti i prijedloge iz saborske rasprave, osvrćući se na stručne i političke argumente koji stoje iza ove kompleksne teme.

Zakon po hitnom postupku: Kašnjenje i ishitrenost u rješavanju nuklearnog problema

Jedna od najvažnijih zamjerki oporbe, upućena iz redova SDP-a, jest činjenica da Vlada predlaže zakon koji se tiče izgradnje Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada po hitnom postupku. Ovo je posebno problematično jer je Republika Hrvatska od Europske komisije još od 2020. godine primila nekoliko opomena zbog kašnjenja u ispunjavanju svojih obveza vezanih uz zbrinjavanje otpada iz NE Krško.

Mihael Zmajlović, istupajući u ime Kluba SDP-a, naglasio je kako oni svjesni su strateške važnosti ovog pitanja i međunarodnih obveza koje Hrvatska mora ispuniti. “Nismo protiv rješavanja ovog problema,” poručio je Zmajlović, “međutim, oštro se protivimo načinu na koji Vlada pristupa ovom problemu.” On je dodao kako razumiju da Hrvatska kasni i da SDP neće biti stranka koja će opstruirati rješavanje ovog ključnog pitanja. No, naglasio je, “ne možemo prešutjeti da je ovaj zakon spomenik nesposobnosti ove Vlade.”

Predloženi zakon trebao bi osigurati regulatornu osnovu za izgradnju odlagališta ne samo za otpad iz NE Krško, već i za otpad koji nastaje u domaćim bolnicama i industriji. Lokacija odabrana za taj Centar jest bivša vojna garnizona u Čerkezovcu na Trgovskoj gori. Zmajlović je posebno problematizirao činjenicu da se lokacija već odabrala, a da pritom još uvijek nije donesen Državni plan prostornog razvoja. Ovo smatra opasnim presedanbinom, jer se postavlja presedan za buduće prostorno planiranje u Hrvatskoj, gdje se važne odluke donose bez usklađenog strateškog planiranja.

Ovakav pristup, po hitnom postupku i bez prethodnog usvajanja ključnih strateških dokumenata, budi sumnju u transparentnost i dugoročnu promišljenost cijelog procesa. Umjesto da se čeka usvajanje zakona o prostornom planiranju koji bi omogućio sveobuhvatnu analizu potencijalnih lokacija, Vlada žuri s rješavanjem problema, što bi moglo dovesti do dugoročnih posljedica i novih pravnih problema.

Vojni objekti i sigurnost: Je li bivša vojarna prikladna za skladištenje nuklearnog otpada?

Ključna zamjerka oporbe, osim hitnosti postupka, jest i sama prikladnost lokacije te sigurnost objekata koji bi se koristili za skladištenje radioaktivnog otpada. Vojni kompleks u Čerkezovcu sastoji se od objekata izgrađenih u bivšoj Jugoslaviji, čija starost i prvobitna namjena nikako nisu bile povezane s tako osjetljivim materijalom.

Iz SDP-a izražavaju ozbiljnu sumnju u to da su ti objekti, bez temeljite rekonstrukcije i prilagodbe, prikladni za skladištenje radioaktivnog otpada. Upozoravaju kako Vlada administrativno proglašava te vojne građevine sigurnima i legalnima, što je, prema njihovom mišljenju, preuzimanje ogromne odgovornosti bez adekvatne provjere.

Marijana Puljak, iz Kluba Centra i Nezavisne platforme sjevera, postavila je konkretna pitanja koja ilustriraju ovu zabrinutost: “Je li za te objekte izrađena detaljna statička analiza za potrese i napravljena usporedba s najboljom međunarodnom praksom i standardima Međunarodne agencije za atomsku energiju?” Pitanje potresa posebno je relevantno s obzirom na geološko područje na kojem se nalazi Trgovska gora, a koje je sklono seizmičkim aktivnostima.

Ovakav pristup Vlade, koji se oslanja na postojeće, nekadašnje vojne objekte, bez prezentiranja detaljnih stručnih analiza o njihovoj otpornosti na vanjske utjecaje i dugoročnoj stabilnosti, kod oporbe izaziva strah od potencijalnih katastrofa. Postavlja se pitanje je li sigurnost građana i okoliša ugrožena zarad bržeg rješavanja problema i ispunjavanja rokova.

Nuklearna energija i proaktivni pristup: Što je prihvatljivo, a što nije?

Marijana Puljak, unatoč zabrinutosti oko načina rješavanja problema, izrazila je stav kako su oni “za nuklearnu energiju, možda čak i za našu nuklearku”. Naglasila je da se vidi kako su se zemlje koje su ugasile nuklearke suočile s posljedicama energetske krize, sugerirajući da su nuklearna postrojenja ključna za energetsku neovisnost i stabilnost. “Međutim,” dodala je, “ovakvo ponašanje je nevjerojatno.”

Ona je pojasnila stav svog kluba: “Spremni smo podržati ozbiljno, transparentno i plansko rješenje za zbrinjavanje otpada iz Krškog, ali ne možemo podržati preskakanje prostornog planiranja, retroaktivno ‘pranje’ starih vojnih objekata i hitni postupak.” Njihov stav je jasan: podržavaju rješavanje problema nuklearnog otpada, ali samo ako se to čini na odgovoran, planski i transparentan način, uz poštivanje svih zakonskih i stručnih procedura.

Ovaj stav naglašava da se rješavanje kompleksnih problema ne smije odvijati nauštrb temeljitih analiza i javne rasprave. Bilo da se radi o prostornom planiranju, sigurnosti objekata ili transparentnosti procesa, svaki korak mora biti pažljivo razmotren kako bi se izbjegle potencijalne katastrofe.

SDSS: Lokalna zajednica i prekogranična sigurnost na prvom mjestu

Klub zastupnika Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) također je izrazio nespremnost podržati predloženi zakon, naglašavajući dva ključna aspekta: nedostatak uključenosti lokalne zajednice i potencijalne prekogranične rizike.

Anja Šimpraga, predsjednica Kluba SDSS-a, istaknula je da o “ovim političkim odlukama Općinu Dvor i ljude nitko ništa nije pitao, a oni su svoje mišljenje rekli – ne.” Ova izjava naglašava ključni princip demokracije i lokalne samouprave – pravo lokalne zajednice da bude uključena u donošenje odluka koje izravno utječu na njihov život i okoliš. Ignoriranje volje lokalnog stanovništva može dovesti do dugoročnih sukoba i nepovjerenja.

Šimpraga je dalje postavila niz zabrinjavajućih pitanja vezanih za sigurnost lokacije: “Šumski požari, potresi, erozija tla, infiltracija podzemnih i površinskih voda mogu dovesti do kontaminacije te se radioaktivnost može prenijeti u okolinu. Je li ova lokacija stvarno pogodna za takav zahvat?” Ova pitanja ukazuju na složenost problema i potrebu za temeljitim procjenama svih potencijalnih rizika, uključujući i one prirodne i klimatske faktore.

Milorad Pupovac, predsjednik SDSS-a, nadovezao se na ove brige, ističući da nisu čuli “koje se mjere planiraju poduzeti kako bi se povećala sigurnost i adekvatnost vojnih objekata.” On je naglasio da oni nisu tu da bi plašili nuklearnim otpadom, ali da “ovako značajan projekt, u velikoj mjeri opravdan jer se negdje treba smjestiti taj otpad, zaslužuje drugačiji pristup.”

Posebno je naglašena blizina granice s Bosnom i Hercegovinom: “Lokacija je uz neposrednu granicu i naša zadaća je da u cijelosti zaštitimo i rijeku Unu i ukupan prirodan pojas na tom području te da razgovaramo sa susjednom zemljom da se otklone svi strahovi.” Ovo ukazuje na potrebu za međudržavnom suradnjom i transparentnom komunikacijom sa susjedima, kako bi se izbjegle tenzije i osigurala regionalna sigurnost.

Rijeka Una i prekogranični utjecaj: Zaštita zajedničkog nasljeđa

Pitanje rijeke Une, koja protječe u neposrednoj blizini Trgovske gore, od posebne je važnosti. Kao jedan od posljednjih netaknutih riječnih sustava u Europi, Una je ekološki dragulj i izvor života za mnoge zajednice s obje strane granice. Potencijalna kontaminacija rijeke radioaktivnim materijalom imala bi katastrofalne posljedice ne samo za okoliš, već i za zdravlje ljudi i gospodarstvo regije.

Stoga je inzistiranje SDSS-a na zaštiti Une i razgovoru sa susjednom Bosnom i Hercegovinom apsolutno opravdano. Ovaj aspekt problema naglašava da zbrinjavanje nuklearnog otpada nije samo domaće pitanje, već ima i značajne međunarodne i prekogranične implikacije. Bez dijaloga i suradnje sa susjedima, Hrvatska riskira stvaranje novih napetosti i narušavanje dobrosusjedskih odnosa.

Most i Možemo: Različiti pristupi istom problemu

Iako se oporbene stranke slažu u kritici vladinog pristupa, njihovi stavovi o samoj potrebi izgradnje Centra i metodologiji variraju.

Marin Miletić, predstavnik Kluba Mosta i nezavisnog Josipa Jurčevića, iznio je stav da bi se građani bilo kojeg mjesta bunili da se u njihovoj sredini gradi takav Centar, ali da se on “jednostavno mora izgraditi”. Njegov argument se temelji na nacionalnom interesu i energetskoj neovisnosti. “Mi 15 posto energije dobivamo iz nuklearke gdje smo suvlasnici 50 posto i bez koje bismo se ugasili,” kazao je, uspoređujući situaciju s Njemačkom koja je, prema njegovom mišljenju, “uništena” jer su ugasili nuklearke.

Miletić je nabrojao niz zemalja koje koriste nuklearnu energiju (“Belgija, Bugarska, Češka, Finska, Francuska, Mađarska, Nizozemska, Rumunjska, Slovačka, Slovenija, Španjolska, Švedska”), naglašavajući da “solari, vjetroelektrane i hidroelektrane nisu dovoljni za jaku, modernu i snažnu RH”. On smatra da si Hrvatska kao odgovorna država ne može dopustiti da joj EU šalje opomene i da ne ispunjava svoje obveze. Most podržava izgradnju Centra, ali naglašava da se mora pronaći način da se to učini na siguran i odgovoran način.

S druge strane, Klub Možemo! izrazio je ozbiljnu zabrinutost oko toga da se Zakon donosi prije provedenog postupka procjene utjecaja na okoliš. Dušica Radojčić iz Možemo! istaknula je: “Lokacija skladišta je već precizno utvrđena, a ne znamo je li prihvatljiva za ljude ili okoliš, a alternativne lokacije nema.” Njeno pitanje glasi: “Što će biti ako vam ne bude išao u prilog rezultat procjene utjecaja na okoliš?”

Dodatno zabrinjava što Radojčić ističe lokaciju na “trusnom području, gdje je veći seizmički intenzitet”. Također upozorava na “potencijal za prekogranični prijenos rizika zbog Une i drugih tekućica”, te naglašava da se radi ne samo o potencijalnom ekološkom problemu, već i o “reputacijskom riziku”. Možemo! inzistira na tome da se sve procedure, uključujući procjenu utjecaja na okoliš i analizu rizika, provedu prije donošenja konačnih odluka o lokaciji i izgradnji.

Ključne brige oporbe ujedinjene oko transparentnosti i sigurnosti

Iako Most naglašava potrebu za izgradnjom, a Možemo! zabrinutost oko ekoloških i seizmičkih rizika, obje stranke dijele ključnu zamjerku: nedostatak transparentnosti i preskakanje bitnih procedura. Zaključak je da, bez obzira na različite naglaske, rješavanje problema nuklearnog otpada zahtijeva mnogo više od pukog ispunjavanja rokova. Potrebni su sveobuhvatne analize, javna rasprava, uključivanje lokalne zajednice i, naravno, najviši standardi sigurnosti.

Zbrinjavanje nuklearnog otpada: Što radi Vlada i što kažu stručnjaci?

Vlada, predvođena HDZ-om, uvjerava javnost da će se otpad zbrinjavati uz najviše sigurnosne standarde. Ministar gospodarstva i održivog razvoja, Davor Filipović, često naglašava potrebu za rješavanjem ovog pitanja i ispunjavanjem međunarodnih obveza. No, detalji o tome kako će se postići ti “najviši sigurnosni standardi” u postojećim vojnim objektima često ostaju nedorečeni u javnim raspravama.

Problem zbrinjavanja radioaktivnog otpada globalni je izazov. Prema podacima Svjetske nuklearne asocijacije (WNA), nuklearna energija proizvodi vrlo malu količinu otpada u usporedbi s drugim energetskim izvorima, ali taj otpad zahtijeva dugoročno sigurno skladištenje. Postoje dvije glavne kategorije otpada: nisko i srednje aktivni otpad, te visoko aktivni otpad (iskorišteno gorivo). Otpad iz NE Krško uglavnom spada u kategoriju nisko i srednje aktivnog otpada, ali zahtijeva posebne mjere sigurnosti zbog svoje dugotrajne radioaktivnosti.

Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) postavlja stroge smjernice za lokaciju, projektiranje, izgradnju i rad skladišta radioaktivnog otpada. Te smjernice uključuju geološku stabilnost lokacije, udaljenost od naseljenih mjesta, zaštitu od prirodnih katastrofa (poput potresa i poplava), te sigurnosne sustave za sprječavanje curenja i širenja radioaktivnosti.

Kada je riječ o vojnim objektima u Čerkezovcu, postavlja se pitanje jesu li oni uopće projektirani s obzirom na ove rigorozne zahtjeve. Povijest njihove izgradnje i prvobitna namjena ne daju nikakve naznake da bi mogli biti pogodni za skladištenje radioaktivnog otpada bez opsežne i skupe rekonstrukcije, koja bi vjerojatno uključivala i značajne građevinske zahvate za pojačanje stabilnosti i sigurnosti.

Prostorno planiranje i lokacijske studije: Temelj svakog velikog projekta

Jedan od temeljnih principa pri odabiru lokacije za ovakve infrastrukturne projekte jest provedba detaljnih lokacijskih studija i postupka procjene utjecaja na okoliš. Ove studije trebaju analizirati geološke, hidrološke, seizmološke, ekološke i društveno-ekonomske aspekte lokacije. Također, nužno je provesti analizu alternativnih lokacija kako bi se odabrala ona koja nudi najmanji rizik i najveću sigurnost.

Činjenica da je Vlada po hitnom postupku predložila zakon koji definira lokaciju u Čerkezovcu, a da pritom još nije dovršen Državni plan prostornog razvoja, ukazuje na odstupanje od uobičajene prakse. To podiže sumnje u potpunost i stručnu utemeljenost odluke. Prostorno planiranje služi kao okvir za sve buduće razvojne projekte, a preskakanje tog koraka može dovesti do brojnih problema u budućnosti, uključujući i pravne sporove te nepredviđene troškove.

Strateški značaj nuklearne energije u Hrvatskoj

Bez obzira na kontroverze oko zbrinjavanja otpada, ne može se zanemariti značaj nuklearne energije za energetski miks Hrvatske. Nuklearna elektrana Krško, u vlasništvu Hrvatske i Slovenije, osigurava značajan dio električne energije za obje zemlje, pridonoseći energetskoj sigurnosti i smanjujući ovisnost o fosilnim gorivima. U vrijeme globalne energetske krize i zelenog zaokreta, uloga nuklearne energije postaje sve važnija.

Međutim, odgovorno upravljanje nuklearnom energijom podrazumijeva i odgovorno zbrinjavanje radioaktivnog otpada. Ignoriranje ili ishitreno rješavanje tog problema može ugroziti dugoročne benefite korištenja nuklearne energije. Stoga je nužno pronaći balans između potrebe za energetskom neovisnošću i imperativa sigurnosti i zaštite okoliša.

Zaključak: Traženje konsenzusa za odgovorno rješenje

Rasprava u Hrvatskom saboru o izgradnji Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada iz NE Krško na lokaciji bivše vojarne u Čerkezovcu razotkrila je brojne izazove i podjele. Dok se strateška važnost rješavanja ovog pitanja prepoznaje, metode i transparentnost vladinog pristupa izazivaju oštre kritike oporbe. Ključne zabrinutosti uključuju hitni zakonski postupak, potencijalnu upitnu sigurnost vojnih objekata, nedostatak detaljnih stručnih analiza, te zanemarivanje uključivanja lokalne zajednice i prekograničnih aspekata.

Većina oporbenih stranaka, od SDP-a, preko SDSS-a, do Mosta i Možemo!, podržava potrebu za zbrinjavanjem otpada, ali snažno kritizira način na koji se to predlaže. Izražava se zabrinutost zbog preskakanja prostornog planiranja, retroaktivnog proglašavanja vojnih objekata sigurnima i propuštanja ključnih procedura poput procjene utjecaja na okoliš. SDSS dodatno naglašava važnost dijaloga s lokalnom zajednicom i susjednom Bosnom i Hercegovinom, s posebnim naglaskom na zaštitu rijeke Une.

Iako vladajuća stranka, HDZ, uvjerava javnost u najviše sigurnosne standarde, oporba traži detaljnije dokaze i garancije. Pitanja o statičkoj analizi objekata, otpornosti na potrese, te planiranim mjerama zaštite okoliša ostaju nedovoljno odgovorena.

Hrvatska se suočava s kompleksnim izazovom koji zahtijeva odgovoran, transparentan i strateški pristup. Umjesto hitnih zakona i administrativnih rješenja, potrebni su sveobuhvatne studije, javna rasprava, te uključivanje svih relevantnih dionika – od stručnjaka i znanstvenika do lokalne zajednice i susjednih zemalja. Samo takav pristup može osigurati da se radioaktivni otpad zbrine na siguran i dugoročno održiv način, čuvajući zdravlje ljudi i okoliš za buduće generacije. Pronalaženje konsenzusa oko transparentnog i stručno utemeljenog rješenja ključno je za uspjeh ovog, bez sumnje, jednog od najvažnijih infrastrukturnih i sigurnosnih projekata u Hrvatskoj.

—

Često postavljana pitanja (FAQ) o Centru za zbrinjavanje radioaktivnog otpada:

1. Što je radioaktivni otpad i zašto ga je potrebno zbrinjavati?
Radioaktivni otpad nastaje kao nusprodukt nuklearnih procesa, uključujući rad nuklearnih elektrana, medicinske postupke i industrijske primjene. On emitira ionizirajuće zračenje koje može biti štetno za žive organizme i okoliš. Zbog toga je nužno sigurno ga izolirati i skladištiti na način da se spriječi njegovo širenje i negativan utjecaj na zdravlje ljudi i prirodu, često na razdoblje od stotina tisuća godina.

2. Gdje se planira izgraditi Centar za zbrinjavanje radioaktivnog otpada u Hrvatskoj?
Prema predloženom zakonu, lokacija za Centar za zbrinjavanje radioaktivnog otpada iz NE Krško, kao i domaćeg nisko i srednje aktivnog otpada, jest bivša vojna garnizona u Čerkezovcu na Trgovskoj gori, u općini Dvor.

3. Zašto oporba kritizira predloženi zakon?
Oporba kritizira zakon iz više razloga:
Hitni postupak: Smatraju da se zakonske procedure preskaču, unatoč tome što je Hrvatska već primila opomene od Europske komisije.
Lokacija i sigurnost objekata: Izražavaju sumnju u sigurnost i prikladnost postojećih vojnih objekata za skladištenje radioaktivnog otpada, te traže detaljne statičke i sigurnosne analize.
Nedostatak prostornog planiranja: Problematično je što je lokacija određena prije donošenja Državnog plana prostornog razvoja.
Nedostatak transparentnosti i uključenosti: Kritizira se nedovoljna uključenost lokalne zajednice i susjednih zemalja u proces odlučivanja.
Procjena utjecaja na okoliš: Smatraju da se odluka donosi prije adekvatne procjene utjecaja na okoliš i potencijalnih rizika.

4. Koji su argumenti Vlade u prilog izgradnji Centra na Trgovskoj gori?
Vlada tvrdi da će se otpad zbrinjavati uz najviše sigurnosne standarde i da je ispunjavanje obveza prema NE Krško i EU od strateške važnosti za Hrvatsku. Naglašavaju da se proces zbrinjavanja mora pokrenuti i da je odabrana lokacija analizirana, iako oporba smatra te analize nedovoljnim.

5. Kakve su potencijalne opasnosti povezane s lokacijom na Trgovskoj gori?
Glavne zabrinutosti uključuju:
Seizmička aktivnost: Područje Trgovske gore je seizmički aktivno, što zahtijeva posebne mjere za otpornost objekata.
Hidrološki uvjeti: Blizina rijeke Une i drugih tekućica povećava rizik od potencijalne kontaminacije podzemnih i površinskih voda, te prekograničnog prijenosa rizika.
Prirodni utjecaji: Šumski požari, erozija tla i infiltracija voda mogu ugroziti integritet skladišta.
Starost i konstrukcija objekata: Vojni objekti nisu izvorno projektirani za skladištenje radioaktivnog otpada.

6. Koliko je nuklearni otpad opasan i koliko dugo ostaje radioaktivan?
Opasnost od nuklearnog otpada ovisi o vrsti i aktivnosti radioaktivnih elemenata koje sadrži. Neki izotopi mogu ostati radioaktivni stotinama tisuća godina, zahtijevajući dugoročno sigurno skladištenje i nadzor. Radioaktivnost je štetna jer može oštetiti žive stanice i uzrokovati bolesti poput raka.

7. Što je Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) i koje su njezine uloge?
IAEA je međunarodna organizacija pod okriljem Ujedinjenih naroda koja promiče sigurno, mirno i neškodljivo korištenje nuklearne energije. Postavlja međunarodne standarde sigurnosti za nuklearne objekte i aktivnosti, te nadzire provedbu nuklearnih sporazuma. Njihove smjernice su ključne za projektiranje i izgradnju skladišta radioaktivnog otpada.

8. Zašto je važno prostorno planiranje kod ovakvih projekata?
Prostorno planiranje osigurava strateški pristup razvoju teritorija, uzimajući u obzir sve relevantne faktore poput ekologije, gospodarstva, društvenih potreba i sigurnosti. Kod lokacija za nuklearni otpad, prostorno planiranje omogućuje temeljitu analizu potencijalnih lokacija, identifikaciju rizika i planiranje kompatibilnih razvojnih aktivnosti u okruženju, te sprječava ad-hoc donošenje odluka koje bi mogle imati dugoročne negativne posljedice.

9. Kakve su posljedice ako se otpad ne zbrine pravilno?
Nepravilno zbrinjavanje radioaktivnog otpada može dovesti do dugotrajne kontaminacije tla, vode i zraka, ugrožavajući zdravlje ljudi i uništavajući ekosustave. Također, može dovesti do međunarodnih sporova i ugroziti reputaciju države.

10. Kakav je stav zastupnika iz SDSS-a o ovom pitanju?
Zastupnici SDSS-a neće podržati zakon jer smatraju da lokalna zajednica nije konzultirana, te izražavaju zabrinutost zbog potencijalnih rizika za okoliš i rijeku Unu, kao i potrebu za dijalogom sa susjednom Bosnom i Hercegovinom kako bi se otklonili strahovi i zaštitilo prekogranično područje.