Uredba oprostoru, točnije novi Zakon o prostornom uređenju i gradnji, izazvao je pravu buru u hrvatskoj javnosti. Riječ je o zakonskom prijedlogu koji je Vlada premijera Plenkovića, predvođena ministrom Bačićem, pokušala progurati, a koji je izazvao oštre kritike od strane struke, ali i građana. Argumenti stručnjaka, poput arhitekata, urbanista i akademika HAZU-a, ukazuju na niz problema koji bi ovaj zakon mogao donijeti, a sve to u kontekstu potencijalnog pogodovanja velikim investitorima nauštrb malih ljudi i javnog interesa. U ovom članku Kriminal.info dublje zaranja u problematiku, analizira ključne odredbe, saslušava zabrinutosti i nudi pregled situacije koja je kulminirala u borbi za očuvanje našeg prostora i prava građana.
Što je sporno u novom Zakonu o prostornom uređenju?
Na prvi pogled, svaki novi zakon bi trebao donijeti poboljšanja i olakšice. Međutim, u slučaju Zakona o prostornom uređenju i gradnji, mnogi stručnjaci tvrde upravo suprotno. Glavne kritike usmjerene su na nekoliko ključnih područja koja bi mogla imati dalekosežne posljedice za budućnost Hrvatske.
Urbana i ruralna devastacija: Veliki investitori na prvom mjestu
Jedna od najglasnijih kritika odnosi se na percepciju da zakon pogoduje velikim investitorima. Prema mišljenju kritičara, pojedine odredbe otvaraju vrata za masovnu gradnju i razvoj velikih projekata bez adekvatnog sagledavanja utjecaja na okoliš, kulturu i lokalne zajednice. Argumenti sežu od toga da se smanjuju zaštitni mehanizmi koji bi trebali čuvati javni interes i sprječavati nekontroliranu urbanizaciju i betonizaciju. Neki stručnjaci navode da bi se mogla narušiti prostorna kvaliteta naših gradova i obale, pretvarajući ih u isključivo komercijalne zone, dok bi se istovremeno mogla zanemariti dugoročna održivost i identitet pojedinih lokacija. Primjerice, mogućnost jednostavnijeg dobivanja dozvola za veće projekte, bez detaljnih procedura koje sada postoje, mogla bi dovesti do situacija gdje se planovi velikih trgovačkih centara ili stambenih kompleksa nameću bez značajnijeg javnog uvida i suglasnosti lokalnog stanovništva.
Izvlaštenje i ugroza privatnog vlasništva
Druga velika stavka koja izaziva zabrinutost jest potencijalno lakše izvlaštenje privatnog vlasništva. Iako se izvlaštenje u pravnom smislu provodi u svrhu ostvarivanja javnog interesa, novi zakon bi mogao olakšati taj proces na način da se time ugroze prava vlasnika nekretnina. Kritičari strahuju da bi se to moglo dogoditi pod izlikom “razvoja” ili “javnog dobra”, a da vlasnici ne dobiju adekvatnu kompenzaciju ili da proces bude netransparentan. Kada govorimo o izvlaštenju, važno je naglasiti da ono nikada nije jednostavan proces i da prava vlasnika moraju biti maksimalno zaštićena. U situacijama kada se radi o velikim infrastrukturnim projektima, kao što su autoceste ili energetske mreže, izvlaštenje je ponekad neizbježno, ali mora biti provedeno u skladu s najvišim standardima zakonitosti i pravednosti. Problem nastaje kada se taj mehanizam potencijalno zloupotrijebi za privatne interese ili kada procedura ne osigurava pravičnu naknadu.
Smanjenje stručne kontrole i uloge javnosti
Brojne su primjedbe na činjenicu da bi novi zakon mogao smanjiti ulogu struke u donošenju prostornih planova i dozvola. Kritičari tvrde da se smanjuju obvezne stručne revizije, da se smanjuje javni uvid u prostorne planove i da se na taj način udaljava od principa participativnog upravljanja prostorom. To bi moglo dovesti do toga da prostorni planovi postanu manje promišljeni i manje prilagođeni realnim potrebama lokalnih zajednica. Naime, stručnjaci, poput urbanista i arhitekata, svojim znanjem i iskustvom pružaju ključnu perspektivu u planiranju prostora. Njihovo isključivanje ili marginaliziranje iz procesa može rezultirati dugoročnim problemima kao što su loše planirani prometni sustavi, nedostatak zelenih površina, ili neadekvatno riješena stambena pitanja. Dodatno, smanjenje javnog uvida znači da građani imaju manje prilika sudjelovati u procesima koji direktno utječu na njihovu životnu sredinu.
Tko stoji iza kritika?
Zabrinutost oko novog Zakona o prostornom uređenju nije ostala samo na razini građanskih inicijativa. Oglasila se i relevantna struka, ali i najvažnije znanstvene i kulturne institucije u Hrvatskoj.
Arhitekti i urbanisti: “Nije nam jasno zašto se žuri”
Brojne udruge arhitekata i urbanista diljem Hrvatske izrazile su svoje nezadovoljstvo. Njihovi predstavnici ističu da zakon u postojećem obliku nije dovoljno promišljen i da se proces donošenja ubrzava bez adekvatnog prostora za raspravu i stručnu analizu. Često se spominje da im nije jasno zašto se tako žuri s usvajanjem zakona koji ima tako značajan utjecaj, pogotovo kada se uzme u obzir da postoje brojne nedoumice i potencijalni negativni efekti. Ti stručnjaci, čiji je posao planiranje i oblikovanje prostora u kojem živimo, upozoravaju na sistemske probleme koje zakon može proizvesti, a koji bi se mogli odraziti na kvalitetu života u gradovima i selima. Navode primjere iz prakse gdje su stručni savjeti bili zanemareni, a posljedice su se pokazale negativnima.
HAZU: Zabrinutost za prostorni razvoj i baštinu
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) također je izrazila duboku zabrinutost. U svom priopćenju, HAZU je istaknuo da predloženi zakon ne rješava ključne probleme prostornog planiranja, a da istovremeno uvodi nove rizike za očuvanje prostora, njegovog identiteta i prirodnih resursa. Posebno naglašavaju zabrinutost za očuvanje kulturne i prirodne baštine, kao i za dugoročni, održivi prostorni razvoj. HAZU, kao najviša znanstvena i kulturna institucija u Hrvatskoj, posjeduje značajan kapacitet za analizu ovakvih procesa, a njihovo upozorenje definitivno zaslužuje posebnu pažnju. Njihovi znanstvenici i umjetnici ističu da prostorno planiranje nije samo tehničko pitanje, već i pitanje identiteta, ekologije i dugoročnog blagostanja države.
Građanske inicijative i udruge: Glas malog čovjeka
Iako su stručne kritike važne, ne smije se zaboraviti ni glas građana. Brojne lokalne inicijative i udruge koje se bore za očuvanje svojih lokalnih zajednica, prirode i javnog prostora također su se aktivno uključile u kritiku zakona. Njihovi argumenti često dolaze izravno iz prakse i svakodnevnog života – primjeri ugroženih obala, pretjerane gradnje u zaštićenim zonama, ili gubitka pristupa javnim površinama. Te udruge predstavljaju glas “malog čovjeka” čija prava i interesi, prema njihovim riječima, često bivaju zanemareni u korist velikih investitora i državnih strategija koje ne uzimaju u obzir lokalni kontekst. Primjerice, udruge koje se bore protiv izgradnje marina na netaknutim dijelovima obale ili protiv urbanizacije poljoprivrednih zemljišta, sada vide u novom zakonu potencijalnu prijetnju njihovim naporima.
Što dalje? Poziv na akciju
Kada se zakoni donose, najvažnije je da oni služe javnom dobru i da ne narušavaju temeljna prava građana. U situaciji kada se čini da novi Zakon o prostornom uređenju ide u suprotnom smjeru, građani imaju pravo reagirati i tražiti promjene.
Demokratsko sudjelovanje: Sljedeći koraci
Vlada je, unatoč oštrim kritikama, najavila nastavak procedure usvajanja zakona. U takvim situacijama, demokratski procesi postaju ključni. To podrazumijeva uključivanje građana u javne rasprave, prosvjede, te izražavanje stava prema svojim izabranim predstavnicima. U prošlosti smo vidjeli kako građanski aktivizam može utjecati na odluke Vlade i Sabora, stoga je važno da se ovaj put ne odustane od borbe za bolji prostorni zakon. Naime, zakoni se donose u Saboru, a zastupnici su ti koji imaju konačnu riječ. Njihova je obaveza slušati glas naroda i struke, te donositi odluke u najboljem interesu države i njenih građana.
Važnost informiranosti i organizacije
Da bi se postigao uspjeh, ključna je informiranost i dobra organizacija. Građani trebaju biti upoznati sa svim detaljima zakona, sa argumentima struke i sa mogućim posljedicama. Udruživanje u građanske inicijative, potpisivanje peticija, slanje mailova zastupnicima – sve su to koraci koji mogu doprinijeti javnom pritisku. Jedan od primjera uspješne organizacije u ovom kontekstu bila je kampanja “STOP Zakonu o prostornom (ne)uređenju!” koja je pozivala građane da direktno kontaktiraju zastupnike. Takve inicijative pokazuju da je moguće mobilizirati javnost i usmjeriti je prema konkretnoj akciji.
Kritički pogled na aktualnu vlast
Ova situacija otvara i širu raspravu o tome kako aktualna Vlada pristupa pitanjima prostornog uređenja i održivog razvoja. Kritičari navode da se često daje prednost kratkoročnim ekonomskim interesima nad dugoročnom zaštitom okoliša i javnog interesa. Važno je da građani na sljedećim izborima uzmu u obzir ovakve aspekte prilikom donošenja svojih odluka. Prostorno planiranje nije izolirano pitanje, već je usko povezano s gospodarskim razvojem, zaštitom okoliša, kulturnom baštinom i kvalitetom života. Sve to skupa čini jednu cjelinu koja bi trebala biti prioritet svake odgovorne vlasti.
Zaključak: Budućnost našeg prostora u našim rukama
Novi Zakon o prostornom uređenju i gradnji, iako naizgled samo tehnički dokument, ima potencijal značajno oblikovati budućnost Hrvatske. Zabrinutost struke i građana nije neopravdana. Ključno je da se proces donošenja zakona odvija transparentno, uz uvažavanje stručnih mišljenja i javnog interesa. Naša je obaveza, kao građana, biti informirani, kritični i aktivni sudionici u procesima koji utječu na naš prostor i našu budućnost. Samo zajedničkim snagama možemo osigurati da zakoni koji se donose doprinose boljitku, a ne propadanju naše zemlje. Očuvanje našeg prostora, naše obale, naših šuma i naših gradova, pitanje je koje nadilazi politiku i tiče se svih nas.
Često postavljana pitanja (FAQ)
Što je Zakon o prostornom uređenju i gradnji?
Zakon o prostornom uređenju i gradnji je zakonski akt koji uređuje pravila planiranja, građenja i korištenja prostora u Republici Hrvatskoj. Njime se definiraju procedure za donošenje prostornih planova, ishođenje građevinskih i uporabnih dozvola, te nadzor nad provedbom prostornog uređenja.
Zašto je novi Zakon o prostornom uređenju izazvao kritike?
Kritike su usmjerene na to da zakon navodno pogoduje velikim investitorima nauštrb javnog interesa, olakšava izvlaštenje privatnog vlasništva, te smanjuje ulogu struke i javnosti u procesima prostornog planiranja. Strukovne udruge i HAZU izrazili su zabrinutost zbog potencijalne nekontrolirane gradnje i ugroze prostornog razvoja.
Tko su glavni kritičari novog zakona?
Glavni kritičari su arhitekti, urbanisti, udruge građana koje se bore za očuvanje prostora, te Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU).
Koje su glavne posljedice koje kritičari predviđaju?
Predviđaju se posljedice poput urbane i ruralne devastacije, ugroze privatnog vlasništva, smanjenja kvalitete života u gradovima i naseljima, te potencijalne štete za okoliš i kulturnu baštinu. Također se strahuje od ubrzanog procesa donošenja odluka bez adekvatne stručne analize i javnog uvida.
Što građani mogu učiniti ako se protive zakonu?
Građani se mogu uključiti u javne rasprave, potpisivati peticije, pisati zastupnicima u Hrvatskom saboru, podržavati građanske inicijative i udruge koje se bore protiv zakona, te informirati javnost o problemima. Važno je koristiti demokratska sredstva izražavanja stava.
Je li izvlaštenje uvijek negativno?
Izvlaštenje je proces u kojem država može uzeti privatno vlasništvo radi ostvarivanja javnog interesa, uz naknadu. Kada se provodi u skladu sa zakonom i uz pravičnu nadoknadu, ono može biti nužno za realizaciju važnih infrastrukturnih projekata. Problem nastaje kada se taj mehanizam potencijalno zloupotrijebi za privatne interese ili kada procedura ne osigurava pravičnu naknadu.
Kakav je stav arhitekata i urbanista?
Arhitekti i urbanisti upozoravaju na nedostatak promišljenosti u zakonu, ubrzanu proceduru donošenja i potencijalno smanjenje stručne kontrole, što bi moglo dovesti do lošijih prostornih rješenja i štete za okoliš i gradove.
Kakav je stav HAZU-a?
HAZU izražava duboku zabrinutost jer smatra da zakon ne rješava postojeće probleme, a uvodi nove rizike za očuvanje prostora, identiteta i prirodnih resursa, te za dugoročni održivi prostorni razvoj.
Leave a Comment