Predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, poznatiji kao Njonjo, nedavno je gostovao u Dnevniku Nove TV gdje je progovorio o brojnim aktualnim temama koje su obilježile proteklu sjednicu Sabora, ali i o širim društvenim previranjima. Od odnosa prema takozvanim “klečavcima” i radikalnim prosvjedima, preko slučaja bivšeg glavnog državnog inspektora Andrije Mikulića, do glazbenih nastupa Marka Perkovića Thompsona – Jandroković je pokušao dati svoje viđenje situacije, naglašavajući potrebu za tolerancijom i izbjegavanjem zabrana. U ovom članku dubinski ćemo analizirati njegove izjave, ponuditi kontekst i sagledati implikacije njegovih stavova na hrvatsku političku i društvenu scenu.
Ravnoteža usred bure: Jandrokovićeva ocjena saborske sjednice
Proteklu saborsku sjednicu, koja je završila u napetoj atmosferi, Jandroković je jednom riječju opisao kao – ravnotežu. Unatoč tome što javnost možda stječe dojam kaosa, on smatra da je sjednica bila kvalitetna. “Bilo je vrlo zanimljivih trenutaka, iskristaliziralo se tko pripada jako lijevo, tko je lijevi centar, tko je sredina, desni centar… Teških riječi ima svugdje, od braka, prijateljstava, pa i parlamenta, što je najnormalnije,” izjavio je Jandroković. Ovo viđenje parlamenta kao mjesta gdje se “teške riječi” izgovaraju, iako zvuči pomirljivo, zanemaruje činjenicu da izostanak konstruktivne rasprave i stalna polarizacija štete samoj ideji parlamentarizma. Smatra da će se društvene tenzije smanjiti nakon povratka zastupnika s odmora, što je optimistična, ali možda i previše pojednostavljena projekcija.
Fenomen polarizacije: Hrvatska i globalni kontekst
Jandroković je komentirao i zaoštrenu retoriku, ističući da to nije samo hrvatska specifičnost, već globalni fenomen. “Kod nas postoji fenomen kad god otvorimo svjetonazorske rasprave, najviše se govori o ilegalnim migracijama, rodnoj ideologiji… Kod nas se sve te teme vrate u Drugi svjetski rat,” primijetio je. Ovo je ključna opservacija koja ukazuje na povijesnu “težinu” koja opterećuje hrvatsko društvo, a koja se redovito koristi u političke svrhe kako bi se mobiliziralo biračko tijelo, često nauštrb rješavanja aktualnih problema. Jandroković se distancira od uloge provokatora sukoba, naglašavajući važnost stabilnosti u turbulentnim vremenima kada “bjesne ratovi” i postoje brojne prijetnje.
“Protiv sam zabrana”: Jandrokovićev stav o prosvjedima i okupljanjima
Jedan od najznačajnijih dijelova Jandrokovićevog intervjua odnosi se na njegov stav prema javnim okupljanjima i prosvjedima, posebice onima “mladih u crnom” i antifašističkih skupina, kao i peticijama o izmještanju molitelja s Trga bana Jelačića ili onoj o gay prideu. Njegov stav je jasan: “Ne bih ništa potpisivao jer sam protiv zabrana. Ne dolaze u obzir zabrane javnih okupljanja, osim onih koji potiču na nasilje.” Smatra da je potrebno više mjere, tolerancije i uvažavanja prema “drugoj strani”, jer “zabrane ne vode ničem dobrom”.
“Klečavci”, molitve i ideološki sukobi
Pojam “klečavaca” ušao je u javni diskurs kao oznaka za konzervativnu, uglavnom vjerničku skupinu koja organizira javne molitve na trgovima, često kao reakciju na ono što smatraju moralnim posrnućem društva. S druge strane, postoje inicijative koje te molitve žele izmjestiti, smatrajući ih neprimjerenima za javni prostor ili kao provokaciju. Jandrokovićev stav da se ne bi pridružio nijednoj takvoj peticiji, bilo za zabranu ili za izmještanje, temelji se na principu slobode okupljanja. Međutim, ta sloboda nije apsolutna i često se lomi na pitanju granica tolerancije i načina na koji se različite skupine doživljavaju u javnom prostoru.
Što su “klečavci”? Skupina građana, pretežno vjernika, koja organizira javne molitve na trgovima kao vid javnog izražavanja svojih uvjerenja i kao svojevrsni “molitveni štit” protiv negativnih društvenih trendova.
Argumenti protiv javnih molitvi: Protivnici ovakvih okupljanja često ističu da je javni prostor namijenjen svima i da ovakve molitve, osobito u svojim intenzivnijim oblicima, mogu biti nametljive, isključive ili čak predstavljati provokaciju određenim društvenim skupinama (npr. LGBTQ+ zajednici, ateistima).
Jandrokovićev stav: Protivi se zabranama, zagovara toleranciju i dijalog. Smatra da je javni prostor mjesto gdje se trebaju poštivati različitosti, sve dok se ne prelazi granica nasilja.
Rodna ideologija i Drugi svjetski rat: Zaleđeni sukobi
Jandrokovićeva tvrdnja da se “kod nas sve te teme vrate u Drugi svjetski rat” nije slučajna. Hrvatsko društvo, kao i mnoga druga postkomunistička društva, ima snažno opterećeno nasljeđe prošlosti. Rasprave o rodnoj ideologiji, pravima manjina, slobodi vjeroispovijesti, nerijetko se vraćaju na podjele iz Drugog svjetskog rata i poraća, što onemogućuje suočavanje s aktualnim izazovima. “Nisam od onih koji provociraju sukobe,” poručuje Jandroković, no postavlja se pitanje do koje mjere sudjelovanje u raspravama o tim temama, bez jasnog odmaka od povijesnog nasljeđa, doprinosi smirivanju tenzija. On naglašava da “velika većina građana živi svoj život” i da ne treba upadati u zamku “fašizacije”, što je apel na smirivanje strasti i fokusiranje na svakodnevni život.
Slučaj Mikulić: Pravo “6+6” i presumpcija nevinosti
Jedna od tema koja je iritirala javnost jest slučaj bivšeg glavnog državnog inspektora Andrije Mikulića, koji je iskoristio zakonsko pravo na tzv. “6+6”, odnosno naknadu plaće u trajanju od šest mjeseci nakon prestanka obnašanja dužnosti, uz mogućnost daljnjeg primanja naknade sa Zavoda za zapošljavanje. Jandroković je pokušao pojasniti da je to zakonsko pravo doneseno za dužnosnike u “normalnim situacijama”, poput onih koji ne mogu raditi zbog sukoba interesa ili nakon gubitka izbora.
Zakonito, ali moralno dvojbeno?
“Ova situacija Andrije Mikulića razumijem da iritira građane. Treba pronaći rješenja koja će ipak prevenirati da se takve stvari događaju,” priznao je Jandroković. Dodao je da nema ništa protiv rješenja da netko u takvoj situaciji ode na burzu, ali je naglasio potrebu za zakonskim rješenjem koje će uvažavati presumpciju nevinosti. “Nemojmo brkati 6+6 u normalnim situacijama, ovo su ekstremne situacije… Svatko tko ima dobar prijedlog, neka ga predloži.” Ovo je poziv na promjenu zakona, ali i priznanje da postoje zakonska rješenja koja, iako legalna, mogu izazvati opravdano nezadovoljstvo kod građana, pogotovo u kontekstu borbe protiv korupcije.
Pravo “6+6”: Zakonsko pravo dužnosnika na primanje naknade plaće određeno vrijeme nakon prestanka obnašanja dužnosti, kako bi se osigurala socijalna sigurnost i omogućilo snalaženje u novonastaloj situaciji.
Kontroverza: Javno se kritizira kada se ovo pravo iskoristi u slučajevima gdje je dužnosnik smijenjen zbog sumnji na korupciju ili nepravilnosti, što stvara dojam da se korupcijom stječe određena financijska “dobit” ili imunitet.
Jandrokovićevo objašnjenje: Naglašava razliku između “normalnih” i “ekstremnih” situacija, poziva na izmjenu zakona, ali istovremeno brani načelo presumpcije nevinosti.
OECD i restrukturiranje
Jandroković je smjenu drugih službenika zajedno s Mikulićem objasnio potrebom prilagodbe novim zakonskim rješenjima i načinu vođenja kampanje zbog pristupanja OECD-u, što sugerira da su promjene bile dio šireg procesa restrukturiranja institucija.
HDZ i desnica: Stabilnost ili stagnacija?
Predsjednik Sabora osvrnuo se i na okrupnjavanje desnice, ističući da ga to ne plaši. “Desnica je u puno situacija kroz ovih 35 izlazila zajedno na izbore, ali to nikad nije ugrozilo rezultat HDZ-a. Ne može nas u ovom trenutku nitko destabilizirati. Ovo je naš treći mandat,” poručio je. HDZ sebe pozicionira kao stranku desnog centra, koja pokriva prostor od centra do desno, ali bez radikalizma. Jandroković, koji se sam opisuje kao “desni centar”, tvrdi da se nije promijenio više od 20 godina, te da odlazak na Thompsonov koncert ne mijenja njegov svjetonazor.
Ambitiouski vakuum ili strateško pozicioniranje?
Na pitanje o ambicijama za preuzimanje stranke, Jandroković je kategorički izjavio: “Nemam ambiciju preuzeti HDZ.” Ovo može biti iskreno odreknuće, ali i dio strateškog pozicioniranja u kompleksnoj stranačkoj hijerarhiji. HDZ, kao stožerna stranka desnog centra, prolazi kroz procese unutarnje dinamike, a izjave poput ove služe smirivanju potencijalnih unutarnjih sukoba ili najavi novih generacija lidera. Jandrokovićeva dugogodišnja pozicija predsjednika Sabora sugerira stabilnost, ali i potencijalnu stagnaciju ako se ne otvaraju prostori za nove ideje i ljude.
Thompson i politička sinhronizacija: Zagreb kao iznimka?
Jandroković je iznio i “zanimljivu činjenicu” o koncertima Marka Perkovića Thompsona. Naveo je da Thompson pjeva po cijeloj Hrvatskoj, uključujući i gradove poput Varaždina i Poreča gdje su na vlasti SDP-ovi gradonačelnici, te se zapitao: “Jedini problem koji postoji je Grad Zagreb. Je li problem u Thompsonu ili u lijevoj radikalnoj vlasti u Zagrebu?” Ovo pitanje sugerira da je zabrana ili otežavanje Thompsonovih koncerata u Zagrebu, gdje je na vlasti Možemo!, rezultat isključivo ideološke politike gradske uprave, a ne univerzalnih razloga.
Simbolički sukobi i pragmatizam
Thompsonovi koncerti često su poprište ideoloških sukoba jer njegova glazba i simbolika izazivaju snažne reakcije u različitim dijelovima društva. Dok ga jedni vide kao domoljubnog junaka, drugi ga percipiraju kao simbol konzervativnih i nacionalističkih ideja koje su u sukobu s modernim, liberalnim vrijednostima. Jandrokovićeva izjava može se tumačiti kao pokušaj da se skrene pozornost s eventualnih drugih problema u Zagrebu i da se kritika usmjeri na “lijevu vlast”, ali također otvara pitanje gdje je granica između slobode izražavanja i potencijalnog poticanja podjela.
Ekonomska stabilnost i socijalni jaz
Predsjednik Sabora pohvalio je ekonomske rezultate, rast plaća i mirovina te stabilan kreditni rejting. Međutim, priznao je da dio ljudi i dalje ima niska primanja. “Koncentrirani smo na te stvari i to je naš prioritet, a ovo sve mi se čini kao politička predstava koji kreiraju ljudi koji nemaju drugog sadržaja nego inzistiraju na političkim podjelama,” zaključio je. Ova izjava naglašava dichotomiju između makroekonomskih pokazatelja i realnog životnog standarda pojedinaca, te opet ukazuje na Jandrokovićevo viđenje mnogih rasprava kao “političkih predstava” usmjerenih na podjele, umjesto na rješavanje temeljnih ekonomskih i socijalnih pitanja.
Zaključak: Potreba za dijalogom i empatijom
Gordan Jandroković, kao predsjednik Hrvatskog sabora, nosi značajnu odgovornost za ton i smjer hrvatske političke diskusije. Njegovo zalaganje za toleranciju i protivljenje zabranama, pogotovo u kontekstu javnih okupljanja, predstavlja pozitivan signal. Međutim, ključno je kako se ta tolerancija manifestira u praksi. Nedovoljno je samo zagovarati toleranciju; potrebno je aktivno graditi mostove dijaloga i razumijevanja između različitih društvenih skupina, čak i kada se ne slažu oko svjetonazorskih pitanja.
Slučaj Mikulić i pravo “6+6” pokazuje da postoji jaz između zakonskih rješenja i javnog mnijenja, te da je potrebno pronaći načine kako uskladiti pravnu stečevinu s očekivanjima građana o poštenju i odgovornosti javnih dužnosnika. Također, vraćanje na povijesne teme, kao što su one vezane za Drugi svjetski rat ili ideološke podjele, dugoročno sprječava društveni napredak.
Na kraju, Jandrokovićev osvrt na Thompsonove koncerte otvara raspravu o tome jesu li odluke lokalnih vlasti vođene isključivo ideološkim principima ili su u pitanju i pragmatični razlozi vezani za javni red i mir. Bez obzira na motive, važno je da se ovakve situacije ne koriste za daljnje produbljivanje podjela, već da se traže rješenja koja omogućuju suživot različitih mišljenja i svjetonazora.
Hrvatska se suočava s brojnim izazovima, od ekonomske nejednakosti do dubokih društvenih podjela. U takvim okolnostima, lideri poput Jandrokovića imaju priliku, ali i obavezu, ne samo komentirati situaciju, već i aktivno raditi na prevladavanju sukoba i promicanju istinskog dijaloga utemeljenog na empatiji i međusobnom uvažavanju. Samo tako se može graditi stabilnije i pravednije društvo.
Često postavljana pitanja (FAQ)
Što točno znači “pravo 6+6” za dužnosnike?
Pravo “6+6” odnosi se na zakonsku mogućnost da dužnosnici, nakon prestanka obnašanja svoje dužnosti, primaju naknadu plaće u punom iznosu tijekom prvih šest mjeseci. Nakon toga, mogu se prijaviti na Zavod za zapošljavanje i primati naknadu s burze, što u nekim slučajevima može trajati dodatnih šest mjeseci ili duže, ovisno o duljini staža. Cilj je bio osigurati im financijsku sigurnost i vrijeme za pronalazak novog zaposlenja ili prilagodbu novonastaloj situaciji.
Zašto Jandroković smatra da su rasprave o “rodnoj ideologiji” i drugim temama poniranje u prošlost?
Jandroković smatra da se u Hrvatskoj rasprave o suvremenim društvenim temama, poput rodne ideologije ili prava manjina, često vraćaju na podjele i ideološke sukobe iz prošlosti, posebice iz razdoblja Drugog svjetskog rata i socijalizma. Ovo povijesno opterećenje, prema njegovom mišljenju, sprječava konstruktivno suočavanje s aktualnim problemima i doprinosi daljnjoj polarizaciji društva, umjesto da se fokusira na rješavanje konkretnih potreba građana.
Zašto su Thompsonovi koncerti često predmet rasprave?
Marko Perković Thompson je glazbenik čiji tekstovi i simbolika često izazivaju snažne reakcije. Njegova glazba kod dijela javnosti percipira kao izraz domoljublja i vjerskih vrijednosti, dok je kod drugih kontroverzna zbog povezivanja s ekstremnim nacionalizmom, ustaškom simbolikom ili konzervativnim vrijednostima koje se smatraju neprimjerenima za moderno društvo. Zbog toga su njegovi koncerti, posebno oni na javnim prostorima, često predmet ideoloških rasprava i prosvjeda.
Što Jandroković misli pod “lijevom radikalnom vlašću u Zagrebu”?
Izraz “lijeva radikalna vlast u Zagrebu” odnosi se na aktualnu gradsku upravu u Zagrebu, predvođenu strankom Možemo!. Jandroković ovim terminom vjerojatno sugerira da ta vlast slijedi ideološki radikalniju lijevu politiku koja se, prema njegovom mišljenju, manifestira kroz odluke poput onih o zabrani ili otežavanju održavanja koncerata Marka Perkovića Thompsona, te kroz općeniti svjetonazorski pristup koji se razlikuje od onog koji zastupa HDZ i njegove pristaše.
Koji su argumenti za i protiv javnih molitvenih skupova na trgovima (poput onih koje podržavaju “klečavci”)?
Argumenti za: Vjernici imaju pravo na slobodu vjeroispovijesti i javnog izražavanja svojih uvjerenja. Molitve su način da se javno svjedoči o vjeri i traži zaštita za društvo.
Argumenti protiv: Javni prostor pripada svima i ne bi trebao biti ekskluzivno obilježen vjerskim simbolima ili aktivnostima koje bi mogle biti nametljive ili diskriminirajuće prema nevjernicima ili pripadnicima drugih vjeroispovijesti. Neke molitve mogu biti doživljene kao provokacija ili kao izraz netolerancije prema određenim skupinama.
Leave a Comment