Nik Kolveški Radlović: Kolekcionari nisu samo kupci s 10.000 eura, galerije nisu mjesta elitizma kojima se treba bojati

Naslov ove priče nije samo najava o osnivačima nove galerije; u fokusu je široka tema kako umjetnost postaje dostupnija i kako svatko može postati kolekcionar bez da ostavi karijere na pola puta. Ovo je priča o risku, viziji i konkretnim rezultatima koji su promijenili lice hrvatskog tržišta umjetnina, barem onog digitalno-analogog dijela koji živi između ateljea i sajmova. U nastavku istražujemo kako su Nik Kolveshi Radlović i njegovi partneri krenuli stvoriti Kolekcionart – mjesto koje povezuje fizički prostor galerije i digitalnu platformu – i što to znači za širu publiku.

Uvod: zašto je danas važno otvaranje pristupa umjetnosti

U mnogim se sredinama i dalje vjerojatno misli da umjetnost pripada elitama, da su cijene nepristupačne i da mogućnost kupnje ostaje samo za one koji imaju “pravi naslov” ili dugogodišnje kontakte. No postoji sve veća potreba za drugačijom dinamikom: pristupačnost, transparentnost procesa nastajanja djela i konkretni načini da šira publika osjeti da može sudjelovati u umjetničkom svijetu. Naslovi, ako ih posmatramo doslovno i figurativno, nisu samo naslovnice galerija ili časopisa – oni su i poruke koje otvaraju vrata ka novim iskušenjima, novim autorima i novim iskustvima kupnje. U tom kontekstu, priča o Kolekcionartu postaje i priča o tome kako se jedan tržišni prostor može regenerirati, prilagoditi digitalnoj eri i ponuditi jasne okvirе za one koji žele investirati u umjetnost, bilo kao kolekcionari ili samostalni pratitelji scene.

Tko su Kolekcionart i zašto su važni za Hrvatsku

Tko su osnivači i kako su se spojili njihovi putovi

U središtu ove priče stoji četveročlani tim koji je iz različitih domena donio zajedničku viziju. Nik Kolveshi Radlović, ekonomist s iskustvom rada u Londonu, bio je motivirani motor koji je prepoznao priliku za spoj ekonomske pragmatičnosti i kreativnog eksperimentiranja. U njegovom društvu nalaze se Bartol Fabijanić, povjesničar umjetnosti i sociolog, Filip Mojzeš, filmski redatelj, i Toma Trbuljak, odvjetnik s iskustvom u kulturnom sektoru. Petanovi prijateljski temelji pretvorili su se u investiciju vlastitog kapitala, jer su prepoznali da hrvatska scena umjetnina ima potencijal, ali joj nedostaje koordiniranog pristupa i vidljivijeg mjesta na kojemu bi umjetnost bila dostupna širem auditoriju.

Njihova zajednička pozadina nije slučajnost: obiteljske veze s umjetnošću i vizijom suvremenog stvaranja su bili okosnica njihove odluke. Niku i Filipu majke su završile povijest umjetnosti, Bartolov otac Damir Fabijanić bio je fotograf, a Tomin otac Goran Trbuljak – poznati snimatelj, fotograf i konceptualni umjetnik – ostavio je snažan trag u njihovom razumijevanju umjetničkog rada. Ta porijekla nisu bili faktor tek kao priča; oni su utjecali na njihovu sposobnost da s povjerenjem pristupe autorstvu i marketinškoj strani umjetnosti, a da pritom ostanu vjerni autentičnosti procesa stvaranja.

Kako su stvorili kombinaciju fizičkog prostora i digitalne platforme

Kolekcionart nije samo galerijski prostor; to je hibrid koji nastoji ukloniti tradicionalne barijere i omogućiti ljudima da dožive umjetnost na više razina. Fizički prostor djeluje kao mjesto susreta, razgovora, posjeta i direktne interakcije sa djelima. Digitalna platforma nadopunjuje taj doživljaj: nudi snimke umjetnika u ateljeu, razgovore o procesu stvaranja, galerijski katalog i mogućnost izravne kupnje ili narudžbe rada. U praksi to znači da posjetitelji mogu saznati više o kontekstu djela, vidjeti priču koja stoji iza elemenata slike ili skulpture te lakše donijeti odluku o kupnji, čak i kada nisu imali prilike posjetiti galeriju uživo. Takva sinergija digitalne i fizičke prisutnosti osmišljen je da služi širokom spektru publike – od kolekcionara do slučajnih prolaznika koji tek otkrivaju što se događa u domaćoj umjetničkoj sceni.

U 2023. godini Kolekcionart je postala prepoznatljiva ne samo po prostoru, nego i po kombinaciji koncepcije galerije i online platforme. To je bio prepoznatljiv faktor jer su one iz nužnosti morale pronaći način da budu relevantne i na domaćem i na međunarodnom planu, bez velikih ulagačkih rizika. Pritom su uspostavili partnerstva s Oris kućom arhitekture i udrugom Uranija, čime su zainteresiranoj publici otvorili vrata za izložbene prostore izvan vlastitog prostora. Ova suradnja nije bila samo logistička: omogućila je razmjenu iskustava, asistenciju u produkciji događaja i jačanje mreže kontakata unutar hrvatske i regionalne kulture umjetnosti.

Financijski rizici i prvi uspjesi

Pokretanje galerije i platforme nije bilo samo romantično putovanje; bilo je i financijski izazovno. Prvi značajan rizik bio je odluka da se putuje na jačanje prisutnosti na regionalnim i europskim sajmovima uz minimalne troškove po pitanju logistike. Primjerice, na najvećem sajmu suvremene umjetnosti u srednjoj Europi, Viennacontemporary, 2023. godine samo kotizacija za nove galerije iznosila je 4000 eura. Unatoč tome, kolektiv je odlučio krenuti: “utišli su iznajmljenim kombijem s umjetninama, bez plaćenog smještaja i bez međunarodne prepoznatljivosti”, što je u tom trenutku djelovalo kao pothvat against the odds. Rezultat nije izostao: pet ostvarenih prodaja, ostvarena vidljivost i sklopljene prilike za budući rad. Ovo nije samo broj; to je dokaz da se uz jasnu namjeru, spremnost na terenski rad i istinsku spremnost na prilagodbu može postići i van granica onoga što se čini ‘normalnim’ u prvoj fazi razvoja galerije.

Nakon tih prvih izazova, Kolekcionart je zadržao fokus na kvaliteti i autentičnosti programa. S uspjehom su izložbe provodili kroz vlastiti prostor, ali i kroz prostore partnera poput Oris kuće arhitekture i udruge Uranija, čime su proširili publiku i stvorili uvjete za razmjenu ideja između umjetnika, kustosa i educiranih posjetitelja. U praksi to znači da su ne samo prezentirali umjetni rad, nego i stvarali okvir za njegovo razumijevanje, kontekst i eventualnu kupnju, što je u isto vrijeme i edukativno i financijski poticajno za njihove djelatnike i suradnike.

Kako su odluke o programskom planu oblikovale razvoj

Od samog početka cilj je bio privući mlađu i srednju generaciju autora – one čija publika može pronaći sličnu estetiku, teme i vizualnu formu, a istovremeno biti zainteresirana za dublje razumijevanje konteksta. Povezanost s mladim umjetnicima nije se dogodila slučajno: cilj je bio stvoriti dinamičnu zajednicu koja kontinuirano pruža prilike za izlaganje, suradnju i prodaju. U praksi to znači da su umjetnici imali priliku kroz digitalne kanale predstaviti svoje atelje, osigurati razgovore s kustosima i publicom te promovirati svoje projekte s naglaskom na transparentnost procesa. Tako su posvećeni u aktivno poticanje odnosa između umjetnosti i publike, a istovremeno su razvili poslovni model koji ne ovisi isključivo o fizičnom prostoru, nego i o online prisutnosti i marketingu sadržaja.

Postavljajući naglasak na suradnje, Kolekcionart i dalje nastoji biti mjesto gdje se susreću različite perspektive: umjetnici, kustosi, kolekcionari i šira javnost. To znači i program za javnost – otvorene radionice, predavanja i interakcije koje omogućuju razumijevanje umjetničkih procesa i smisla djela. Ovi programi nisu samo kulturni događaji; oni su i edukativne prilike za ljude koji žele započeti ili proširiti svoje znanje o umjetnosti i njenoj vrijednosti kao investiciji i kulturnom kapitalu.

Kako hrvatsko tržište umjetnina funkcionira danas

Trenutni kontekst, statistike i učinci novih modela

Hrvatsko tržište umjetnina tradicionalno je bilo fragmentirano, s ograničenim pristupom međunarodnim sajmovima i relativno malim brojem galerija koje aktivno sudjeluju na globalnom tržištu. No postoji konstantna potražnja za obrazovanjem publike i transparentnošću procesa. Uvođenje modela koji kombinira fizički prostor i digitalnu platformu, poput Kolekcionarta, predstavlja prijelomni trenutak: publici se pruža mogućnost kontinuiranog praćenja umjetničke scene, vidljivost svih sudionika u procesu i lak pristup kupnji. Primjeri poput 8000 pratitelja na društvenim mrežama, 18 aktivnih umjetnika i dvadesetak izložbi u vlastitom prostoru i partnerskim prostorima pokazuju da postoji inertna potražnja koja tek treba biti pravilno strukturirana i kanalizirana prema konkretnoj potrošnji.

Usporedno, sudjelovanja na sajmovima poput Art Zagreba i Nesvrstanih te prvog nastupa na Viennacontemporaryu pružaju vrijedne povratne informacije: publika reagira na različite formate predstavljanja, od intimnih portreta umjetnika do ujedinjene prezentacije cjelokupnog programa. Finacijski rizici ostaju dio priče, ali su smanjeni kroz pragmatičan pristup: vođenje mindre potrošnje, selektivan izlazak na događaje uz jasno definirane ciljeve i mjerljive ishode (prodaja, kontakt s kustosima, novi partnerstva).

Pros i cons pokretanja galerije u Hrvatskoj

• Pros: veći fokus na zajednicu, mogućnosti za online distribuciju i edukaciju, izravna interakcija s publikom, veći nivo transparentnosti u odnosu na tradicionalne modele, i potencijal za stvaranje dugoročnih partnerstava s institucijama i kulturnim organizacijama.
• Cons: ograničenost lokalnog tržišta, cijene logistike i međunarodnih sajmova koje mogu biti značajne, te potrebа za kontinuiranim izdvajanjem sredstava za marketing i edukacijske programe bez jamstva kratkoročnog povrata.

Unatoč izazovima, ova kombinacija često donosi detaljno razumijevanje publike i veće povjerenje investitora. Uloga digitalne platforme omogućuje da umjetnički rad bude dostupan onima koji inače ne bi imali priliku posjetiti galeriju, a istovremeno ostavlja prostor za dublju interakciju i kontekst koji nije moguć samo kroz fizički kontakt. Takav model nije samo tehnički – on mijenja i način razmišljanja o vrijednosti umjetničkih djela i o tome kako se ta vrijednost prenosi na kupce i buduće generacije kolekcionara.

Put do kupnje i iskustvo publike

Kako su posjete i online sadržaji utjecali na poprečnu publiku

Ključne promjene dogodile su se u načinu na koji ljudi otkrivaju umjetnost. Sadržaji u obliku intervjua, studija procesa, video vodiča i kratkih filmova koji prikazuju djela u nastanku omogućuju dublje razumijevanje, što vodi do sigurnije kupnje. Umjetnici su također imali priliku bolje objasniti svoj rad, što pomaže posjetiteljima da povežu emocionalni doživljaj s kontekstom i tehnikom. U mnogim slučajevima to rezultira većim osjećajem odgovornosti prema onome što kupuju, ali i prepoznavanjem vrijednosti djela koja su nastrojena na istraživanje i innovaciju.

Gdje publika najčešće susreće Kolekcionart? U vlastitom prostoru na Zvonimirovoj 7, u Zagrebu, gdje posjetitelji često nailaze na spontane kupce dok su u hodniku ili u galerijskom prostoru. Ovo spontano prisustvo, koje često završava kupnjom djela, pokazuje da su ljudi spremni sudjelovati u priči o umjetnosti kada osvještavaju da kupovina nije samo ekonomska transakcija, već i sudjelovanje u zajedničkom narativu. Rad s Albom Miočev i ostalim umjetnicima potvrđuje da je direktna komunikacija između umjetnika i kupca ključna komponenta za uspostavu povjerenja i dugoročnog interesa.

Primjeri umjetnika i radova koji su prošli kroz Kolekcionart

Najavljeni primjer Bartola Galovića kao umjetnika čije djelo je bilo u fokusu jedne od posljednjih izložbi pokazuje da platforma uspjeva promovirati projekte koji su relevantni za lokalnu i regionalnu publiku. U isto vrijeme, umjetnici koji su dio Kolekcionartovog kolektiva dobivaju priliku za naglašavanje svojih istraživačkih tema i tehnika – od konceptualnog pristupa do pristupačne estetike koja rezonira s generacijama mladih onih koji tek grade svoje prenošenje do publike. U takvom okruženju autorima se pruža širi domet i jasniji okvir kako predstaviti svoj rad, a publici prilika za razumijevanje procesa kroz dokumentarne materijale i razgovore sa samim autorima.

Korijeni i obiteljska mreža – utjecaj na razvoj platforme

Kako su obiteljske veze utjecale na viziju i pristup umjetnosti

Porijeklo članova tima nije samo anegdota; one su osnažile njihovu sposobnost da razumiju umjetnost kao kulturni kapital. Obiteljska povezanost s profesijama unutar umjetničkog i vizualnog svijeta – povijest umjetnosti, fotografija, snimanje i konceptualna umjetnost – ponudila im dublje razumijevanje umjetnosti, njegovog utjecaja i načina na koji publika percipira djela. Ovaj temelj omogućava im da na način koji nije samo tržišno raščišćen, nego i kulturno relevantan, pristupe radu s umjetnicima i publikom. Takav pristup je posebno vrijedan u kontekstu Hrvatske, gdje je kulturna baština snažno naglašena, a suvremena umjetnost još traži svoje mjesto u javnoj svijesti.

Fokus na edukaciju i transparentnost procesa

Jedan od ključnih elemenata koji se izdvaja iz priče Kolekcionarta je naglasak na edukaciji. Umjesto inzistiranja na “elitističnosti”, platforma nastoji objasniti javnosti kako se djelo stvara, kako se određuje njegova vrijednost i zašto je priča iza svakog rada važna. Kao rezultat toga, kupci imaju jasniju sliku o tome što kupuju, a umjetnici dobivaju kredibilitet koji nije samo rezultat brojki na katalozima ili katalogima; dobivaju stvaran uvid u to kako njihovo djelo rezonira u realnom svijetu, ne samo u galerijskom hodniku ili online portalu.

Prednosti i izazovi za budućnost kolekcionarstva u Hrvatskoj

Prednosti koje obećava model Kolekcionarta

• Pristupnost i transparentnost: publika može razumjeti cijeli proces – od ideje do završnog rada.
• Učinkovitije otkrivanje talenta: mladi umjetnici dobijaju prilike koje prije nisu imale šansu da budu vidljive.
• Međunarodna vidljivost: kombinacija fizičkog prostora i online platforme olakšava izlaganje na sajmovima i kontakt s kustosima iz različitih regija.
• Edukativno sadržvo: intervjui, ateljer snimke i dokumentarni materijali pomažu u formiranju javne percepcije o umjetnosti.

Izazovi i rizici koje treba uzeti u obzir

• Ograničeno lokalno tržište: smislen razvoj zahtijeva širok pristup i ciljane marketinške napore koji dosežu i izvan granica Hrvatske.
• Financijski rizici: ulaganja u sajmove i produkcijske troškove zahtijevaju dobro planiranje i jasnu strategiju.
• Održavanje kvalitete: s rastom programa, potrebno je zadržati visoku razinu kuriranja i osigurati raznovrsnost umjetničkih praksi.
• Raspon publike: potrebno je prilagoditi poruke različitim demografskim skupinama bez gubitka identiteta brenda.

Najčešće postavljana pitanja (FAQ)

Što je Kolekcionart i za koga je namijenjen?

Kolekcionart je kombinacija galerijskog prostora i digitalne platforme koja povezuje umjetnike, kustose i publiku s namjerom da omogući pristup umjetnosti široj zajednici. Namijenjena je prvenstveno ljudima koji žele investirati u umjetnost, ali i onima koji žele dublje razumijevanje procesa nastajanja djela te željni su podržati lokalne autore i kulturne projekte.

Kako se postaje dio Kolekcionarta – umjetnik ili suradnik?

Umjetnici i kustosi mogu uspostaviti kontakt putem platforme, prikazati svoj rad i sudjelovati u programima. Za umjetnike je ključno imati jasnu viziju, spremnost na suradnju i otvorenost prema novim sadržajima koji mogu doprinijeti većoj vidljivosti. Suradnici i zaposlenici, poput Albе Miočev, doprinose različitim segmentima poslovanja, od promocije do edukacijskih aktivnosti.

Kako kupiti umjetničko djelo putem Kolekcionarta?

Proces kupnje uključuje online prikaz radova, tehničke detalje djela, cijenu i kontakt za dodatne informacije. Kupac može zatražiti dodatne fotografije ili video materijale, dogovoriti preuzimanje ili dostavu te eventualno dogovoriti prilagodbe. Platforma nastoji pružiti jasne informacije kako bi kupac imao cjelovit uvid prije transakcije, a umjetnicima je cilj uspostaviti dugoročni odnos s kolekcionarima koji cijene rad i njegov kontekst.

Koji su rizici i koristi ulaganja u umjetnost kroz ovakav model?

Prednosti uključuju pristup visokokvalitetnim radovima, mogućnost podržavanja mladih umjetnika i stjecanje kulturnog kapitala. Rizici uključuju volatilnost tržišta, mogućnost promjene interesa publike i potrebu za održavanjem kontinuiteta programa. Uspjeh nije samo financijski – vrijednost leži i u društvenom aspektu: poticanju razgovora, obrazovanju i razvoju kulturne zajednice.

Koji su konkretni pokazatelji uspješnosti Kolekcionarta?

Iz baze dostupnih informacija vidi se da platforma trenutno okuplja oko 8000 pratitelja na društvenim mrežama, predstavlja 18 umjetnika i organizira oko 20 izložbi s vlastitim prostorom ili kroz suradnju s Oris kućom arhitekture i udruženjem Uranija. Sudjelovanja na važnim regionalnim sajmovima i prvaci na Viennacontemporaryu naglašavaju njihovu sposobnost da dosegnu širu publiku i ostvare kontakte s profesionalcima iz struke. Takvi pokazatelji nisu samo brojke; oni odražavaju dugoročni utjecaj na viziju hrvatskog tržišta umjetnina i na mogućnost da mali tim ostvari značajnu prisutnost u konkurentskom regionalnom okruženju.

Zaključak: budućnost pristupačne umjetnosti u Hrvatskoj

Model koji kombinira fizički prostor s digitalnom platformom predstavlja logičan i nužan korak naprijed za hrvatsko tržište umjetnina. On ne samo da mijenja način na koji publika stupaju u kontakt s umjetnošću, već i redefinira način na koji umjetnici, galerije i kustosi mogu pronaći svoje mjesto u širem kulturnom i ekonomskom sustavu. Uspjeh Kolekcionarta ne ovisi samo o okviru koji su stvorili, već i o njihovoj sposobnosti da educiraju, inspiriraju i povezuju ljude. Ako ova priča može biti i jedan naslov koji govori o promjeni – naslov koji govori o otvorenosti, komunikaciji i zajedničkom odnosu prema umjetnosti – onda njena vrijednost nadilazi same brojke i projekte. U vremenu kada se kulturni sektor suočava sa izazovima, pristup koji kombinira razumijevanje tržišta, edukaciju publike i autentičnost umjetnika može biti ključ koji otvara vrata ka održivom i inkluzivnom razvoju kolekcionarstva u Hrvatskoj.

“Želimo potaknuti ljude da prate scenu i shvate da i ako kupe manju sliku ili grafiku da već postaju kolekcionari, postaju dio priče umjetnika čiji su rad kupili,” kaže Nik Kolveshi Radlović.