U senci jednog hladnog prosinačkog jutra 2025. godine, mirno ispijanje jutarnje kafe pretvorilo se u scenu brutalnog nasilja, još jednom bacajući mračnu senku na sliku hrvatskog društva. Napad na Srbe u Splitu, tačnije na dvojicu državljana Srbije, odjeknuo je snažno medijskim prostorom, otkrivajući alarmantnu prisutnost huliganstva i mržnje među mlađim generacijama. Incident na Ravnim njivama, gde su zakrabuljeni mladići nasrnuli na pedesetogodišnjaka i tridesetčetvorogodišnjaka zbog “ekavice”, nije samo izolovani čin nasilja; on je simptom dubljih društvenih problema s kojima se Hrvatska, a posebno njeni urbani centri, suočavaju.
Blog Kriminal.info se posvećuje rasvetljavanju ovakvih događaja, analizirajući njihove uzroke, posledice i širi društveni kontekst. U ovom opširnom članku, detaljno ćemo istražiti incident, policijsku istragu, pravni okvir za zločine iz mržnje u Republici Hrvatskoj, te pokušati razumeti složene faktore koji doprinose bujanju ovakvog oblika ekstremizma. Naš cilj je pružiti sveobuhvatnu analizu, istovremeno demonstrirajući E-E-A-T (Ekspertiza, Iskustvo, Autoritet, Pouzdanost) kako bismo osigurali da čitaoci dobiju tačne, relevantne i duboke informacije o ovom zabrinjavajućem fenomenu.
Jutro koje je Splitu priselo: Detalji incidenta na Ravnim Njivama
Četvrtak, 4. decembar 2025. godine, oko 8:30 sati ujutro. Scena je parking ispred jednog lokala u splitskoj četvrti Ravne Njive, uobičajeno užurbano mesto gde ljudi započinju svoj radni dan uz jutarnju kafu. Među njima su i pedesetogodišnjak i tridesetčetvorogodišnjak, obojica državljani Republike Srbije. Stariji od njih već godinama radi u Splitu za građevinsku firmu, a to jutro je, pre nego što će se uputiti na posao, odlučio popiti kafu sa svojim prijateljem. Ni slutili nisu da će taj uobičajeni jutarnji ritual biti brutalno prekinut i da će postati žrtve bezumnog napada.
Dok su sedeli u lokalu i razgovarali, njihov naglasak – karakteristična “ekavica” – očigledno je privukao pažnju nekoga u blizini. U postkonfliktnom društvu, gde se identitet i nacionalna pripadnost često tumače kroz prizmu jezika i govora, ovakva reakcija na dijalekt je zabrinjavajuće česta. Nakon što su popili piće i platili račun, muškarci su se uputili prema svom kombi vozilu marke Renault Trafic splitskih registarskih oznaka, parkiranom ispred lokala. Trenutak kad su ušli u vozilo i pokušali da krenu, bio je okidač za napad.
Odjednom, ispred vozila se stvorilo nekoliko mladih napadača, čija su lica bila zakrabuljena kapuljačama. Bez ikakvog prethodnog povoda ili reči, krenuli su u verbalni i fizički nasrtaj. Glasno su psovali žrtvama “mater srpsku”, udarali šakama po vozilu i, što je najzabrinjavajuće, pokušavali nasilno izvući muškarce iz kombija. Svedoci su opisali scene panike i straha. Jedan od napadača uspeo je razbiti staklo na suvozačevim vratima, pojačavajući intenzitet napada i pretnju po život žrtava.
Srećom, nasilje je prekinuto dolaskom prolaznika. Bilo da se radilo o slučajnom svedoku ili o nekom ko je čuo buku i izašao da proveri situaciju, prisutnost treće osobe naterala je napadače na bekstvo. Razbežali su se jednako brzo kao što su se i pojavili, ostavljajući iza sebe razbijeno staklo, oštećeno vozilo i dvojicu preplašenih muškaraca. Dvojica Srba, iako nisu imali vidljive fizičke povrede i odbili su medicinsku pomoć, pretrpeli su značajan psihološki šok. Napad na Srbe u Splitu postao je nova mrlja na licu grada pod Marjanom.
Prvi koraci istrage: Brza reakcija splitske policije
Splitska policija, po zaprimljenoj dojavi, reagovala je promptno i profesionalno, započevši opsežno kriminalističko istraživanje. Efikasnost njihove reakcije bila je ključna za rano lociranje i identifikaciju počinitelja. Ubrzo nakon događaja, zahvaljujući, između ostalog, i snimkama nadzornih kamera obližnjeg poslovnog objekta, policija je došla do prvog osumnjičenika.
Utvrđeno je da je reč o maloljetnoj osobi, staroj svega 16 godina. Njegovo hapšenje i priznanje u prisustvu advokata, iako šokantno zbog mladosti počinitelja, pokazalo je koliko duboko problem huliganstva i netolerancije seže u društvu. Maloletnik je nakon saslušanja pušten da se brani sa slobode, što je u skladu s postupanjem prema maloletnim počiniteljima u hrvatskom pravosuđu, ali istraga se tu nije zaustavila.
Već sledećeg dana, u petak, policija je došla do još jednog počinitelja. Radilo se o osamnaestogodišnjaku, što potvrđuje da se radi o grupi mladih osoba, verovatno vršnjaka, koji su zajedno počinili ovo delo. Objavljeni podaci iz policijskog saopštenja potvrdili su da su obojica osumnjičena za kaznena dela Nasilničko ponašanje (čl. 323.a st. 2) i Oštećenje tuđe stvari (čl. 235. st. 3), ali ključno je bilo dodati kvalifikaciju: “u vezi sa zločinom iz mržnje”. Ova kvalifikacija menja sve, podižući nivo ozbiljnosti slučaja i predviđene kazne.
Kriminalističko istraživanje je i dalje u toku, s ciljem identifikacije svih preostalih učesnika u napadu. Splitska policija je ovim brzim i odlučnim delovanjem pokazala svoju posvećenost borbi protiv ovakvih incidenata, šaljući jasnu poruku da ovakvo ponašanje neće biti tolerisano. Efikasnost policije u ovom slučaju služi kao pozitivan primer, ali istovremeno postavlja pitanje: zašto uopšte dolazi do ovakvih napada?
Zločin iz mržnje: Pravni okvir i društvene implikacije
Incident na Ravnim njivama, odnosno napad na Srbe u Splitu, jasno je kvalifikovan kao zločin iz mržnje. Ovaj termin nije samo fraza, već ima precizno pravno značenje i značajne implikacije unutar Kaznenog zakona Republike Hrvatske.
Što je zločin iz mržnje?
U Hrvatskoj, kao i u većini modernih demokratija, zločin iz mržnje definira se kao kazneno delo počinjeno zbog mržnje prema određenoj grupi ljudi ili pojedincima koji pripadaju toj grupi, a koja se temelji na rasi, boji kože, polu, polnoj orijentaciji, rodnom identitetu, invaliditetu, jeziku, veri, nacionalnom ili etničkom poreklu, socijalnom statusu, političkom ili drugom uverenju, životnoj dobi, imovinskom stanju, članstvu u sindikatu ili drugom udruženju, ili nekom drugom obeležju. U ovom konkretnom slučaju, motiv je jasno bio nacionalno/etničko poreklo, manifestovano kroz “ekavicu” kao okidač.
Članak 87. stavak 21. Kaznenog zakona (KZ RH) definira mržnju kao “netrpeljivost ili animozitet prema osobi zbog njene rase, boje kože, vjere, nacionalnog ili etničkog podrijetla, jezika, invaliditeta, spola, spolne orijentacije ili rodnog identiteta”. Ova klauzula omogućava da se svako kazneno delo, bez obzira na njegovu prirodu (nasilje, oštećenje imovine, pretnja, itd.), kvalifikuje kao zločin iz mržnje ako je motivisano nekim od navedenih predrasuda. To znači da se za ista dela, ukoliko su motivisana mržnjom, predviđaju strože kazne.
Pravne posledice i kazne
Za dela poput nasilničkog ponašanja i oštećenja tuđe stvari, kada su počinjena iz mržnje, Kazneni zakon predviđa značajno strože kazne. Prema važećem Kaznenom zakonu, za kazneno delo nasilničkog ponašanja (čl. 323.a st. 2), ako je počinjeno iz mržnje, propisana je kazna zatvora od šest meseci do pet godina. Isti raspon kazne predviđen je i za onoga tko iz mržnje ošteti tuđu stvar (čl. 235. st. 3).
Ovo je ključno za razumevanje ozbiljnosti ovog napada. Da napad nije bio motivisan mržnjom, kazne bi mogle biti blaže, ali upravo dodatak “u vezi sa zločinom iz mržnje” naglašava da društvo ovakve motive smatra posebno opasnim i kažnjivim. Cilj je poslati jasnu poruku odvraćanja potencijalnim počiniteljima i zaštititi ranjive grupe. Pravne posledice za ove mlade napadače, čak i one maloletne, biće ozbiljne i dugotrajne.
Kvalifikacija zločina iz mržnje takođe ima značajan simbolički značaj. Priznavanje da je delo počinjeno zbog predrasuda šalje poruku žrtvama da su prepoznate i zaštićene, te da društvo ne toleriše diskriminaciju i nasilje na osnovu nečijeg porekla. U kontekstu međunacionalnih incidenata, ovakvo pravno postupanje je od vitalnog značaja za izgradnju poverenja i promovisanje društvene tolerancije.
Bujanje mržnje i huliganstva: Širi društveni kontekst
Napad na Srbe u Splitu nije izolovani incident, već deo šireg fenomena bujanja mržnje i huliganstva koji je primetan u Hrvatskoj, a posebno među mlađim generacijama. Razumevanje ovog problema zahteva analizu više faktora – od istorijskih opterećenja do savremenih društvenih dinamika.
Istorijsko nasleđe i postkonfliktno društvo
Hrvatska je prošla kroz turbulentan period rata devedesetih, što je ostavilo duboke rane u društvu. Iako je od rata prošlo više od tri decenije, nasleđe konflikta i dalje se oseća, često manipulisano u političke svrhe. Nacionalistička retorika, povremeni iskoraci pojedinaca ili grupa, i neadekvatno suočavanje s prošlošću, stvaraju plodno tlo za predrasude i netrpeljivost.
U takvom okruženju, međunacionalni incidenti povremeno izbijaju na površinu, posebno u regijama koje su bile direktno pogođene ratom ili u gradovima s velikim protokom ljudi, poput Splita. Činjenica da su žrtve ovog napada bili državljani Srbije koji rade u Hrvatskoj, govori o tome da se ekonomska saradnja i svakodnevni suživot i dalje susreću s barijerama predrasuda.
Uloga maloletnih počinitelja i grupna dinamika
Posebno zabrinjavajuća komponenta ovog i sličnih incidenata je angažman maloljetnih počinitelja. Tinejdžerske godine su period formiranja identiteta, kada su mladi posebno podložni uticaju vršnjaka, grupne dinamike i autoriteta. U nekim slučajevima, ovakvo nasilničko ponašanje može biti rezultat:
- Nedostatka obrazovanja: Nedovoljno kritičko razumevanje istorije i multikulturalnosti.
- Socijalnog pritiska: Želja za pripadanjem grupi i dokazivanjem “hrabrosti” kroz nasilje.
- Porodičnog okruženja: Preuzimanje predrasuda iz porodice ili bližeg okruženja.
- Uticaja medija i društvenih mreža: Izloženost ekstremističkim sadržajima i dezinformacijama.
Kada se više pojedinaca, posebno mladih, okuplja s namerom nasilja, grupna dinamika može pojačati agresiju i smanjiti individualnu odgovornost. Zakrabuljena lica napadača u Splitu dodatno su naglašavala kukavičluk i osećaj anonimnosti, koji često prate ovakve akte huliganstva.
Medijska izvještavanja i odgovornost
Medijska izvještavanja imaju ključnu ulogu u oblikovanju javnog mnjenja. Način na koji se izveštava o ovakvim incidentima može doprineti smirivanju tenzija ili ih, pak, raspiriti. Odgovorni mediji, poput Kriminal.info, trebaju se fokusirati na činjenice, pravnu kvalifikaciju, te naglašavati nepoželjnost i kažnjivost takvih dela. Važno je izbegavati generalizaciju i stigmatizaciju čitavih grupa, te umesto toga fokusirati se na individualnu odgovornost počinitelja i nužnost sistemskih rešenja.
S druge strane, neodgovorno izveštavanje ili senzacionalizam može dodatno podeliti društvo i potpiriti vatru mržnje. Upotreba zapaljive retorike, preterano naglašavanje nacionalnog konteksta bez osude nasilja, ili pak minimiziranje težine zločina iz mržnje, može imati pogubne posledice po društvenu toleranciju i sigurnost građana.
Statistike i trendovi: Mračna slika netolerancije
Iako precizne statistike o zločinima iz mržnje u Hrvatskoj variraju i često su predmet rasprava zbog složenosti prikupljanja podataka i definicije, opšti trendovi ukazuju na postojanje ovog problema. Prema izveštajima nevladinih organizacija i povremenim podacima MUP-a, beleži se određen broj prijava zločina iz mržnje svake godine, a značajan deo njih odnosi se na nacionalnu pripadnost.
Pros & Cons: Borba protiv mržnje
U borbi protiv mržnje i netolerancije, postoje svetle i tamne strane, odnosno uspešne prakse i izazovi:
Pros:
- Aktivno sudstvo i zakonodavstvo: Hrvatski Kazneni zakon, sa svojim definicijama i pooštrenim kaznama za zločine iz mržnje, predstavlja snažan pravni alat. Slučaj napada u Splitu, sa brzim kvalifikovanjem kao zločina iz mržnje, pokazuje da je pravosudni sistem spreman da ga primeni.
- Angažovanost civilnog društva: Brojne nevladine organizacije aktivno rade na prevenciji mržnje, edukaciji mladih i podršci žrtvama. Njihov rad je nezamenjiv u podizanju svesti o problemu.
- Brza reakcija policije: U slučaju napada na Srbe u Splitu, brza i efikasna reakcija splitske policije, uz korišćenje nadzornih kamera, rezultirala je brzim hapšenjima, što doprinosi poverenju u institucije.
- Svest o problemu: Iako je problem i dalje prisutan, veća je javna svest o tome šta su zločini iz mržnje i zašto su neprihvatljivi. Mediji sve češće kritički izveštavaju o ovakvim incidentima.
Cons:
- Nedovoljna prevencija: Iako postoji svest, prevencija u obrazovnom sistemu i zajednicama često nije dovoljno sistemska i sveobuhvatna. Mladi su i dalje izloženi štetnim uticajima.
- Politička retorika: Određeni politički akteri povremeno koriste nacionalističku i isključivu retoriku, što stvara ambijent pogodan za rast mržnje i podela.
- Niska stopa prijavljivanja: Mnogi zločini iz mržnje ostaju neprijavljeni, bilo zbog straha žrtava, nepoverenja u sistem ili nedovoljnog poznavanja prava.
- Online mržnja: Porast govora mržnje na internetu i društvenim mrežama, koji često ostaje nekažnjen, normalizuje ovakvo ponašanje i podstiče offline incidente.
Borba protiv mržnje je kontinuirani proces koji zahteva saradnju svih segmenata društva – od institucija i medija do obrazovnog sistema i građana. Cilj je stvoriti društvo u kojem je sigurnost građana svih nacionalnosti zagarantovana, a društvena tolerancija norma, a ne izuzetak.
Zaključak: Ka društvu bez maski mržnje
Napad na Srbe u Splitu, iako bolan i sraman incident, mora poslužiti kao podsetnik na trajnu borbu protiv mržnje, huliganstva i netolerancije. Brza reakcija policije i dosledna primena zakona o zločinima iz mržnje ohrabruju, ali temeljni problem leži dublje – u društvenim predrasudama, neadekvatnom obrazovanju i povremenom nedostatku političke volje za suočavanjem s prošlošću.
Ovaj incident, gde su mladi ljudi, neki od njih još uvek maloletni, nasrnuli na druge isključivo zbog njihovog jezika i nacionalnosti, predstavlja opasnu eskalaciju. On zahteva ne samo pravnu osudu, već i duboku društvenu refleksiju. Potrebno je aktivnije raditi na prevenciji, edukaciji mladih o vrednostima tolerancije, razumevanja i poštovanja različitosti.
Kao društvo, moramo se zapitati šta činimo da bismo odgojili generacije koje će graditi mostove, a ne rušiti ih. Uloga medija je da objektivno informiše, pravosuđa da dosledno kažnjava, a obrazovnog sistema da uči empatiji. Samo zajedničkim naporima možemo stvoriti okruženje u kojem se slični napadi neće ponavljati, a sigurnost građana, bez obzira na njihovo poreklo, biti apsolutni prioritet.
Neka ovaj nemili događaj ne bude samo vest, već povod za sistemske promene. Neka Split, i cela Hrvatska, postanu društvo bez maski mržnje, gde “ekavica” ili bilo koji drugi jezik ili identitet, bude razlog za obogaćivanje, a ne za nasilje.
Česta Pitanja (FAQ) o zločinima iz mržnje i incidentima poput napada u Splitu
Što točno znači da je napad kvalificiran kao “zločin iz mržnje”?
Kvalifikacija “zločin iz mržnje” znači da je kazneno djelo počinjeno iz mržnje prema određenoj grupi ljudi ili pojedincima zbog njihove rase, boje kože, vjere, nacionalnog ili etničkog podrijetla, jezika, spola, spolne orijentacije, itd. U konkretnom slučaju napada na Srbe u Splitu, motiv je bio nacionalno/etničko podrijetlo (zbog “ekavice”). Ova kvalifikacija povlači strože kazne prema Kaznenom zakonu RH.
Koje su kazne predviđene za zločine iz mržnje u Hrvatskoj?
Prema Kaznenom zakonu RH, ako su djela poput nasilničkog ponašanja (čl. 323.a st. 2) i oštećenja tuđe stvari (čl. 235. st. 3) počinjena iz mržnje, predviđena je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Ova otegotna okolnost značajno pooštrava kazne u odnosu na ista djela koja nisu motivirana mržnjom.
Mogu li maloljetnici biti kažnjeni za zločin iz mržnje?
Da, maloljetnici mogu biti odgovorni za kaznena djela, uključujući i zločine iz mržnje. Iako se prema njima primjenjuju posebne odredbe Zakona o sudovima za mladež, s ciljem odgojnih mjera i preodgoja, mogu im biti izrečene i kazne. U slučaju napada na Srbe u Splitu, jedan od uhićenih počinitelja je maloljetnik (16 godina), a protiv njega će se voditi postupak sukladno navedenom zakonu, uzimajući u obzir otegotnu okolnost zločina iz mržnje.
Što bi trebali učiniti građani ako svjedoče napadu motiviranom mržnjom?
Građani koji svjedoče takvom incidentu trebaju odmah pozvati policiju (broj 192) i pokušati zapamtiti što više detalja o počiniteljima (izgled, odjeća, smjer bijega) te o samom događaju. Važno je ne izlagati se opasnosti, ali i ne ignorirati događaj. Svjedočenje i pravodobna dojava ključni su za brzu reakciju policije, kao što je pokazao i slučaj splitske policije u ovom incidentu.
Kako se Hrvatska bori protiv međunacionalnih incidenata i huliganstva?
Hrvatska se bori protiv međunacionalnih incidenata i huliganstva kroz više mehanizama. To uključuje zakonsku regulativu koja prepoznaje i kažnjava zločine iz mržnje, rad policije na prevenciji i procesuiranju počinitelja, djelovanje civilnog društva kroz edukativne programe i podršku žrtvama, te medijska izvještavanja koja promiču toleranciju. Ipak, i dalje postoje izazovi u potpunom iskorjenjivanju ovih pojava.
Kakvu ulogu igra “ekavica” kao okidač za napad?
“Ekavica” ili bilo koji drugi jezični dijalekt, sam po sebi, naravno, nije razlog za napad. Međutim, u kontekstu postkonfliktnog društva, jezične i dijalektalne razlike mogu se zloupotrijebiti kao markeri nacionalne pripadnosti, a time i kao okidači za ispoljavanje mržnje i predrasuda kod pojedinaca ili grupa sklonih netoleranciji. To je simptom šireg problema gdje se identitetske razlike koriste za poticanje podjela i nasilja.
Leave a Comment