U svojoj božićnoj poruci, riječki nadbiskup Mate Uzinić upozorio je na alarmantnu pojavu u suvremenom društvu: sve češće pokušaje da se kršćanstvo i Kristovo ime koriste za opravdavanje netrpeljivosti, straha i mržnje prema strancima, izbjeglicama i svima koji se smatraju “drukčijima”. Ovo nije samo teološka zabrinutost, već i duboko društveni i moralni izazov s kojim se suočavaju vjernici i cijela zajednica. Uzinić je jasno istaknuo da takvo ponašanje nije u skladu s evanđeoskim načelima i da vjera koja se koristi protiv čovjeka prestaje biti istinski kršćanska. Ovaj članak istražuje kontekst njegove poruke, analizira šire implikacije i nudi uvide u to kako se kršćanski identitet može očuvati bez iskrivljavanja njegove suštine.
Kontekst i pozadina Uzinićeve božićne poruke
Božićne poruke crkvenih dostojanstvenika često služe kao važan trenutak za refleksiju i poziv na djelovanje, a nadbiskup Uzinić je iskoristio ovu priliku kako bi istaknuo aktualne društvene probleme. U prosincu 2023., kada je poruka objavljena, Europa i svijet suočavali su se s povećanim brojem izbjeglica zbog ratova u Ukrajini, Bliskom istoku i drugim regijama, što je dovelo do porasta anti-imigrantskih raspoloženja u nekim društvima. U Hrvatskoj i regiji, rasprave o “kršćanskim vrijednostima” često su bile iskorištavane u političkom diskursu, ponekad na način koji potiče podjele. Uzinićev govor može se promatrati kao odgovor na te trendove, naglašavajući da prava kršćanska vjera nije alat za isključivanje, već za uključivanje i suosjećanje.
Statistički uvid i temporalni aspekti
Prema podacima UNHCR-a, broj izbjeglica u svijetu dosegao je preko 100 milijuna ljudi u 2023., što je povijesni rekord. U Hrvatskoj, iako broj azilanata nije dramatično porastao, javno mnijenje pokazuje podijeljenost: istraživanje Eurobarometra iz 2022. pokazuje da 45% Hrvata smatra imigraciju prijetnjom, dok 40% vidi priliku. Ovi podaci pružaju kontekst za Uzinićevu poruku, koja se pojavila u vrijeme kada su društveni napeti odnosi zahtijevali moralno vodstvo. Nadbiskup je, koristeći božićno vrijeme kao platformu, želio potaknuti promjenu percepcije i djelovanja.
Kršćanska vjera i njezina iskorištavanja: Što to znači?
Uzinić je u svojoj poruci naglasio da vjera koja se koristi protiv čovjeka prestaje biti kršćanska. Ovo nije nova ideja u kršćanskoj teologiji – temelji se na Isusovim učenjima o ljubavi prema bližnjemu i posebnoj skrbi za najranjivije. Međutim, u praksi, povijest kršćanstva puna je primjera gdje se vjera koristila za opravdavanje nasilja, diskriminacije ili isključivanja, od križarskih ratova do suvremenih ekstremističkih pokreta. Uzinić upozorava da se danas to događa kroz retoriku koja pod kršćanskim imenom širi strah prema strancima, izbjeglicama ili manjinama. Na primjer, u nekim europskim zemljama, političke stranke koriste “obranu kršćanskih vrijednosti” kako bi promicale anti-imigrantske politike, iako su ti stavovi u suprotnosti s evanđeoskim načelima gostoprimstva.
Primjeri iz svakodnevice i povijesti
Jedan od najboljih primjera iskorištavanja vjere je korištenje religioznih simbola u nacionalističkim pokretima, gdje se križ ili druge ikone koriste kao znakovi isključivanja umjesto uključivanja. U Hrvatskoj, devedesetih godina, ratna retorika ponekad je miješala vjerske i nacionalne motive na način koji je poticao netrpeljivost. Danas, slični obrasci vide se u online diskusijama gdje se koriste izvrnuti citati iz Biblije kako bi se opravdala mržnja prema migrantima. Uzinićev poziv podsjeća da je Kristov primjer – posebno njegovo poistovjećivanje s “strancem” i “najmanjima” – suprotan takvom ponašanju.
Evanđeoski temelji: Zašto kršćanstvo naglašava gostoprimstvo i suosjećanje?
U srcu kršćanske vjere leží načelo ljubavi prema bližnjemu, koje se proteže na sve ljude, bez obzira na podrijetlo ili status. Biblijski tekstovi, poput Isusovih riječi “Stranac bijah i primiste me” (Matej 25:35), jasno upućuju na to da je gostoprimstvo dužnost, a ne opcija. Nadbiskup Uzinić posebno ističe priču o bijegu Svete obitelji u Egipat, gdje su Marija, Josip i Isus tražili utočište kao izbjeglice. Ova priča, kako kaže, ne smije se čitati samo kao povijesni događaj, već kao poziv na djelovanje u suvremenom kontekstu: “Gdje je njihov Egipat danas?” Pitanje koje postavlja nije retoričko – traži od vjernika da prepoznaju svoju ulogu u pružanju zaštite onima u nevolji.
Teološka perspektiva i moderni izazovi
Kršćanska teologija smatra da se Krist poistovjećuje s patnjom ljudi, što uključuje i one koji su prognani ili marginalizirani. Stoga, odbijanje stranca nije samo društveni propust, već i vjerski prijestup – izdaja samog temelja vjere. U suvremenom svijetu, gdje migracije postaju sve češće zbog klimatskih promjena, ekonomskih nejednakosti i sukoba, ovaj poziv postaje hitniji. Crkva, kroz svoje učenje, mora biti glas koji podsjeća na ove vrijednosti, a ne one koje ih kompromitira.
Posljedice iskorištavanja vjere: Što se gubi kada se kršćanstvo iskrivi?
Kada se vjera koristi za opravdavanje netrpeljivosti, to ima duboke negativne posljedice kako po pojedince, tako i po cijelo društvo. Za kršćane, to dovodi do gubitka autentičnog identiteta – vjera postaje puka ideologija ili oruđe moći, umjesto puta prema duhovnom rastu i zajedništvu. Za društvo, takvo ponašanje jača podjele, potiče nasilje i otežava integraciju. Na primjer, u zemljama gdje se religija koristi za političke svrhe, često dolazi do porasta društvene napetosti, što može rezultirati diskriminacijom ili čak ekstremizmom.
Usporedbe s drugim vjerama i povijesnim lekcijama
Iskorištavanje vjere nije isključivo kršćanski fenomen – događa se i u drugim religijama, poput islama ili judaizma, gdje se svete tekstove ponekad tumače na način koji opravdava netrpeljivost. Povijest pokazuje da takva iskrivljenja često vode u tragične ishode, poput genocida ili rata. Uzinićev upozoravajući ton podsjeća na te lekcije i naglašava da kršćani imaju odgovornost izbjeći ponavljanje takvih pogrešaka.
Kako živjeti autentično kršćanski identitet: Praktični savjeti i primjeri
Nadbiskup Uzinić ne samo da kritizira negativne trendove, već i nudi konstruktivne smjernice za djelovanje. On poziva vjernike da se ne daju “zaraziti glasovima koji šire strah”, već da aktivno pokazuju suosjećanje i gostoprimstvo. To može uključivati volontiranje u organizacijama koje pomažu izbjeglicama, zagovaranje za pravednije politike ili jednostavno svakodnevno susretanje s “drugima” s otvorenim srcem. Primjeri iz prakse ukliučuju brojne kršćanske zajednice u Hrvatskoj koje su otvorile centre za izbjeglice, pružajući im smještaj, hranu i emocionalnu podršku – što je izravna primjena evanđeoskih načela.
Uloga crkve i pojedinaca u promjeni
Crkva, kao institucija, ima ključnu ulogu u educiranju vjernika o pravom značenju kršćanske vjere kroz propovijedi, programe i društvene aktivnosti. No, pojedinci također mogu napraviti razliku – svakodnevni izbori, poput načina na koji govore o migrantima ili kako glasaju na izborima, mogu doprinijeti širenju tolerancije umjesto straha. Uzinić naglašava da Božić ne smije biti bijeg od stvarnosti, već poticaj za konkretno djelovanje: “Neka nam Božić postane poticaj da živimo pošteno, zauzimajući se za pravdu.”
Zaključak: Zašto Uzinićeva poruka vrijedi pažnje svih, ne samo vjernika
Poruka nadbiskupa Uzinića nije samo religiozni apel, već i univerzalni poziv na humanost i moralnu odgovornost. U vrijeme kada društveni odnosi postaju sve napetiji zbog globalnih izazova, njegove riječi podsjećaju da se kroz suosjećanje i uključivanje možemo suprotstaviti podjelama. Za kršćane, ovo je prilika da očuvaju autentičnost svoje vjere; za druge, da prepoznaju vrijednost zajedništva. Kao što Uzinić kaže, možda ne možemo zaustaviti sve “Herode našeg vremena”, ali svatko od nas može biti “palmino stablo” koje nudi zaštitu onima u potrebi. Neka ova božićna poruka posluži kao podstrek za dublju refleksiju i djelovanje u godinama koje dolaze.
Često postavljana pitanja o temi
Što je točno rekao nadbiskup Uzinić u svojoj božićnoj poruci?
U svojoj poruci, nadbiskup je upozorio na iskorištavanje kršćanske vjere za opravdavanje netrpeljivosti prema strancima i drukčijima, ističući da to izdaje pravi duh evanđelja. Poziva na gostoprimstvo i suosjećanje kao temelj kršćanskog identiteta.
Zašto je ova tema važna u suvremenom kontekstu?
Zbog porasta migracija i društvenih napetosti, rasprave o “kršćanskim vrijednostima” često se koriste u političke svrhe, što može dovesti do diskriminacije. Uzinićeva poruka podsjeća na važnost autentičnog vjerskog djelovanja.
Kako se kršćani mogu suprotstaviti iskorištavanju vjere?
Kroz praktično djelovanje: volontiranje, zagovaranje pravednih politika, te svakodnevno pokazivanje suosjećanja prema svima, bez obzira na podrijetlo.
Postoje li povijesni primjeri sličnih iskorištavanja vjere?
Da, kroz povijest, religija se često koristila za opravdavanje rata, diskriminacije i nasilja, što je dovelo do teških posljedica poput križarskih ratova ili genocida.
Što znači da “vjera koja se koristi protiv čovjeka prestaje biti kršćanska”?
To znači da ako se vjerska uvjerenja koriste za nanošenje štete, isključivanje ili mržnju prema drugima, gubi se suština kršćanstva, koja se temelji na ljubavi i poštovanju prema svim ljudima.
Ova tema otvara važna pitanja o ulozi vjere u društvu i načinima na koje možemo graditi inkluzivniju zajednicu. Ako imate dodatna pitanja ili želite podijeliti svoje mišljenje, slobodno se javite putem komentara ili na našu kontakt adresu.
Leave a Comment