Miro Bulj: Naslov telekomunikacije treba vratiti u ruke hrvatskog naroda

Foto: Ivana Ivanović/ Pixsell

U današnjoj raspravi o prijedlogu izmjena Zakona o elektroničkim komunikacijama zastupnici su se dotakli važnog pitanja – koliko naša država može i treba li uopće imati potpunu kontrolu nad telekomunikacijskom infrastrukturom. Mostov zastupnik Miro Bulj novu je temu postavio kao snažan poziv na nacionalnu suverenost nad ključnim mrežama, ističući da su komunikije temelj sigurnosti i da bi one trebale biti u rukama naroda koji ih je i platio. Ovaj članak analizira argumente, kontekst i posljedice ovakvog stava, uz pregled kritičnih točki koje građani trebaju znati kako bi razumjeli širu sliku.

Što znači vratiti telekomunikacijsku infrastrukturu u ruke naroda?

Povijest privatizacije i trenutni kontekst

U posljednjim desetljećima Hrvatska je prošla kroz turbulentne procese privatizacije telekomunikacijskih kompanija i prodaje dijelova infrastrukture. Pojedine mrežne aktivnosti prešle su u ruke stranih ili privatnih investitora, a država je ostala s regulatornom ulogom, ne nužno i s praksom direktne kontrole nad svakom jezgradnom točkom sustava. S jedne strane, privatizacija je donijela investicije i modernizaciju; s druge, postojala je zabrinutost da strateški odjeki sigurnosti i kritične infrastrukture padaju pod različite interese. U tom kontekstu, politički retorik o „vraćanju u ruke naroda“ često naglašava ideju da bi ključne mreže trebale služiti građanima, a ne samo profitnim subjektima.

Što podrazumijeva jednostavno vraćanje infrastrukturne kontrole?

Radi se o trokutu odluka koji uključuje vlasništvo, upravljanje i pristup mreži. Prvo, vlasništvo bi se definirao jasnije – tko posjeduje fizičku i pravnu kontrolu nad telekomunikijskim resursima. Drugo, upravljanje podrazumijeva odluke o razmještaju jezgrenih mreža, regionalnim pristupima i prioritetnim uslugama. Treće, pristup znači mogućnost koordinacije između državnih tijela i operatera kako bi se osigurala otpornost u kriznim situacijama. U praksi to znači da bi država, kroz jasno definirane institucije, mogla voditi ključne odluke o mrežama koje njene službe i građani koriste svakodnevno i u izvanrednim okolnostima.

Koje bi točno komponente mogle biti pod državnom kontrolom?

U okvirima ove teme spominju se bežične mreže velikih brzina, jezgrene mreže i posebne infrastrukture za krizne situacije. Jezgrene mreže čine srce komunikacijskog sustava i osiguravaju kompatibilnost, sigurnost i brzinu prijenosa. Bežične mreže, uključujući ranu implementaciju 5G tehnologija, omogućuju širok pristup stanovništvu i poslovnim subjektima. Cilj reforme bio bi stvoriti jedinstvenu pravnu osnovu za donošenje odluke Vlade o tome tko točno ima prioritetni pristup i nadzor nad tim komponentama, uz jasnu odgovornost prema građanima.

Kritične komunikacije i sigurnost

Tko koristi mreže za kritične slučajeve?

Kritične komunikacije pokrivaju službe od izuzetne važnosti za društvo: policiju, vatrogasce i službe zaštite državne sigurnosti. Te mreže moraju pružati neprekidan, brz i sigurnosno zaštićen komunikacijski kanal čak i u kriznim uvjetima. Unutar reforme naglasak je na transparentnosti kada se raspodjeljuju ovlasti i kako se provodi nadzor nad tim mrežama, kako bi se izbjegla beskonačna borba za prioritetne kapacitete u slučaju kriznih situacija.

Kako nove mjere utječu na građane?

Jedan od ciljeva izmjena je olakšati razmjenu podataka o potraživanjima i dugovanjima između operatera i državnih tijela kroz razdjeljenu, ali nadzorom praćenu proceduru koja bi servis za takvu razmjenu uskladila s očekivanjima vladinih regulatora. U tom kontekstu, građani bi mogli imati mogućnost bržeg rješavanja administrativnih zastoja zahvaljujući većoj dosljednosti procesa. No, s druge strane, raspravlja se i o rizicima vezanim uz privatnost, jer bi se osjetljivi financijski podaci mogli obrađivati i dijeliti šire nego dosad.

EU uredbe, troškovi i implementacija

Što donosi europska uredba o mjerama za smanjenje troškova postavljanja gigabitnih mreža?

Europska unija usmjerava države članice na bržu i jeftiniju izgradnju gigabitnih mreža, što uključuje bolje okruženje za investicije, pojednostavljenje procedura i jasniju pravnu osnovu za pristup publici. U Hrvatskoj se to interpretira kao prilika za ubrzanje uvođenja mreža visoke kapacitete uz smanjene troškove za operatere i investitore. Ključna pitanja ostaju: kako balansirati državnu potporu, privatne investicije i očuvanje tržišne konkurencije, a istovremeno osigurati sigurnost i zaštitu podataka građana.

Koja je to pravna osnova za jedinstvenog pružatelja usluga kritičnih komunikacija?

Predviđeno je uspostaviti jasnu pravnu osnovu koja bi Vladi RH omogućila određivanje jedinstvenog pružatelja ili ključnih aktera koji će biti odgovorni za krucijalne mrežne usluge. Takva odluka trebala bi biti rezultat pažljive procjene rizika,透明ности i mehanizama nadzora kako bi se spriječile zlouporabe te osigurala nesmetana komunikacija državnih službi i institucija u kriznim vremenima.

Prednosti i izazovi reforme

Prednosti koje se naglašavaju

brža i jednostavnija implementacija gigabitnih mreža uz niže troškove za investitore i korisnike;
jača sigurnost infrastrukturnog lanca i veća otpornost sustava u kriznim situacijama;
veća transparentnost i mogućnost koordinacije između državnih tijela i operatera za kritične usluge;
potpora digitalnoj transformaciji kroz bolji pristup visokopojasnim mrežnim uslugama za građane i poduzeća.

Izazovi i rizici koje valja pratiti

potencijalni rizik od pretjeranog nadzora i ograničenja privatnosti građana;
mogući sukob interesa između državnog nadzora i tržišne slobode, što može utjecati na konkurentnost;
potreba za jasnim pravilima o čuvanju i dijeljenju podataka kako bi se izbjeglo pogrešno tumačenje ili pogrešna procjena korisničkih rješenja;
financijski teret za državu i građane u slučaju povećanih troškova implementacije ili propisa.

Praktični primjeri i scenariji

Scenarij 1: krizna situacija i hitna komunikacija

Zamislimo situaciju prirodne katastrofe ili sigurnosnog incidenta gdje sustav kritičnih mreža mora ostati potpuno funkcionalan. U takvim slučajevima državna koordinacija i brz pristup zlatnom kanalu za komunikaciju mogu značiti razliku između pravovremenog spašavanja života i kašnjenja operacija. Upravljački mehanizmi moraju biti dovoljno fleksibilni da prilagode prioritete bez otkrivanja prekomjernog nadzora nad građanima.

Scenarij 2: financijski podaci i privatnost

Razmjena podataka o potraživanjima putem Financijske agencije (Fina) može olakšati provjeru kredibilnosti korisnika pri aktiviranju pretplata ili novih usluga. No, to također otvara pitanje koji se točno podaci razmjenjuju, tko ih vidi, koliko dugo se čuvaju i kako se nadzire svrhovitost prikupljanja. Transparentnost i minimalizacija podataka ključ su balansa između sigurnosti i privatnosti.

Scenarij 3: upravljanje mrežama i konkurencija

Uvođenje jedinstvenog pružatelja ili suženje brojnih aktera na tržištu može doprinijeti učinkovitijem upravljanju mrežama i lakšem planiranju kapaciteta. S druge strane, postoje rizici da bi monopolizacija ili pretjerana centralizacija mogle oslabiti tržišnu konkurenciju i inovacije. Zdrav balans zahtijeva jasne etičke standarde, transparentne nadzorne mehanizme i mehanizme za rješavanje pritužbi koji štite potrošače.

Temporalni kontekst i trendovi

U posljednjih godina naglasak se pomiče prema većoj digitalizaciji i otpornosti mreža. U Hrvatskoj, kao i širom EU, cilj je potaknuti šire prihvaćanje mreža visoke kapacitete, uz istodobno jačanje sigurnosnog okvira. Uvođenje naprednih tehnologija poput 5G u krugu javne sigurnosti i industrijske automatizacije traži jasne smjernice kako bi se osigurala pouzdanost servisa i zaštita privatnosti. Istovremeno, rast IoT uređaja i digitalnih usluga povećava potrebu za sigurnim i transparentnim upravljanjem kritičnim komunikacijama.

Zaključak

Rasprava o tome treba li telekomunikacijsku infrastrukturu imati jaču državnu kontrolu nije samo pitanje politike, već sigurnosti, ekonomije i privatnosti građana. Dok se povezuju troškovi, brzina i sigurnost mreža s budućnošću digitalnog društva, važno je ostati pri činjenici da su kritične komunikacije dio svakodnevnog života – od hitnih službi do privatnih pretplata. Uloga države kao registratora pravila, nadzora i osiguravanja minimalnih standarda može doprinijeti stabilnosti, ali mora biti uravnotežena s potrebom za transparentnošću, konkurentnošću i zaštitom podataka. Ukratko, pravi naslov ove teme treba biti: kako osigurati sigurnost bez kompromisa po privatnost i tržišnu učinkovitost, istovremeno osiguravajući da infrastrukturu u potpunosti vode predstavnici naroda i njihova demokratska kontrola.

FAQ – Često postavljana pitanja

Što točno znači „vraćanje telekomunikacijske infrastrukture u ruke naroda“?: Radi se o jačanju državne ili narodne kontrole nad ključnim mrežnim komponentama kako bi se osigurala sigurnost, otpornost i pristup kritičnim uslugama, uz jasno definirane nadzorne mehanizme i zaštitu privatnosti građana.
Koje su glavne prednosti ove reforme?: Potencijalno brža implementacija mreža, veća sigurnost i otpornost, jasnija odgovornost institucija, te mogućnost bolje koordinacije između javnog sektora i privatnih operatera za krize i hitne situacije.
Koji su rizici i nedostaci?: Potencijalni gubitak privatnosti, mogućnost zlouporabe podataka, rizik od smanjenja tržišne konkurencije te financijske i administrativne teškoće u provođenju reforme bez jasnih pravila i nadzora.
Kako se zaštita podataka usklađuje s ovakvim promjenama?: Treba uspostaviti jasne politike privatnosti, minimalizacije podataka, transparente nadzorne mehanizme i rokove čuvanja podataka, uz nezavisne nadzorne tijela koja osiguravaju da se podatci koriste isključivo u svrhu sigurnosti i upravljanja mrežama.
Koje se institucije najviše uključuju u nadzor?: Najčešće se spominju Vlada Republike Hrvatske, resorna ministarstva (mora, prometa, infrastrukture), regulatorne agencije i stručna služba za krizne situacije, uz ulogu Financijske agenicije (Fina) u provjeri podataka kada je to propisno.
Kakav je utjecaj na građane i njihove pretplate?: Građani bi mogli imati bolje usluge u kriznim situacijama i brži pristup informacijama, ali moraju biti zaštićeni od pretjeranog prikupljanja podataka, s jasnim pravilima o tome tko i kada pregleda njihove podatke.
Koliko su blizu ove reforme stvarnoj primjeni?: To ovisi o političkoj volji, javnoj raspravi i složenosti pravnih izmjena. Proces bi trebao uključivati javne konzultacije, tehničke procjene i postupke usklađivanja s EU okvirima kako bi se izbjegli zastoji.

Želite li ostati informirani o sigurnosnim i tehnološkim temama s naglaskom na kriminalističke aspekte? Pratite Kriminal.info za analize, stručne komentare i praktične primjere iz stvarnog svijeta. Ako imate dodatne informacije ili prijedloge za temu, slobodno se javite na desk@kriminal.info ili jednostavno ostavite komentar ispod. Naša misija je transparentnost, točnost i razumljivost bez kompliciranih pojmova koji bi mogli zbuniti čitatelje.