Predsjednik Republike Zoran Milanović nedavno je izjavio: “Kupujemo skupo oružje koje stiže za 5 godina. Dotad mogu završiti dva svjetska rata.” Ova izjava povukla je val reakcija u javnosti, vojnim krugovima i među stručnjacima za obranu. Dok jedni hvale namjeru jačanja Hrvatske vojske, drugi upozoravaju na dugotrajne rokove isporuke te visoke troškove modernizacije. U ovom članku detaljno ćemo razmotriti pozadinu ugovora o nabavci naoružanja, financijske aspekte, mogući utjecaj na nacionalnu sigurnost i europsku obrambenu industriju.
Uvod u problematiku nabavke oružja u Hrvatskoj
Hrvatska, kao članica NATO-a i Europske unije, aktivno radi na jačanju svog vojnog potencijala. Unatoč relativno malom proračunu za obranu, posljednjih godina bilježi rast izdvajanja za modernizaciju opreme, obuku i digitalizaciju postrojbi. Ipak, ključni su izazovi visoke cijene sustava, dugo vrijeme isporuke i ovisnost o inozemnim proizvođačima.
Izjava “Kupujemo skupo oružje koje stiže za 5 godina. Dotad mogu završiti dva svjetska rata” ilustrira ozbiljnost i kompleksnost procesa “nabavke” u modernim uvjetima, gdje je brzina dostave često sporija od političkih i sigurnosnih prijetnji s kojima se država suočava.
Zašto se odlučiti na nabavku skupe vojne opreme?
Nabavka suvremenih oružanih sustava nužna je zbog:
- Standardizacije unutar NATO-a: Adriatic Shield i PESCO inicijative promiču interoperabilnost i zajedničku obranu.
- Deterrenca i odvraćanje: Posjedovanje naprednog pješačkog oružja, oklopnih vozila i protuzračnih sustava smanjuje vjerojatnost agresije.
- Razvoj domaće industrije: Ugovori često uključuju offset programe i transfer tehnologije.
Interoperabilnost i NATO standardi
Kao članica NATO-a, Hrvatska mora uskladiti oružane snage s kolegama iz Saveza. To uključuje standardizaciju streljiva, komunikacijskih sustava i logističkih procedura. “Kupujemo skupo oružje koje stiže za 5 godina” nije samo konstatacija kašnjenja, već i odraz složenosti prilagodbe različitih tehničkih standarda.
Deterrentna funkcija snažnije vojske
Posjedovanje modernih protubrodskih raketa, zrakoplova ili protuzračnih sustava odvraća potencijalne prijetnje od ozbiljnijeg napada. U regiji koja je prije tridesetak godina bila poprište ratnih sukoba, snažna vojska šalje jasnu poruku da se ne može lako destabilizirati mir.
Offset programi i domaći razvoj
Mnogi ugovori s velikim obrambenim korporacijama uključuju obvezu reinvestiranja dijela sredstava u domaću industriju. U Europi se u prosjeku 15–20% vrijednosti nabave vraća u obliku transfera tehnologije, zajedničke proizvodnje ili obrazovnih programa.
Financijski i vremenski aspekti nabave
Cijena novog naoružanja za Hrvatsku može dosegnuti i više od 20 milijardi kuna, ovisno o opsegu i vrsti sustava. Rokovi isporuke od pet godina učestali su kod složenih sustava poput borbenih zrakoplova F-16 ili protuzračnih sustava SAMP/T.
Struktura financiranja
- Državni proračun za obranu: Iznosi 2% BDP-a kao minimum za članice NATO-a, što u Hrvatskoj znači oko 8–10 milijardi kuna godišnje.
- Zajmovi i krediti: Pri velikim nabavkama država se oslanja na povoljne kredite izvođača ili međunarodnih financijskih institucija.
- Offset klauzule: Povrat sredstava kroz industrijsku suradnju i kompenzacijske programe.
Razlozi za petogodišnje rokove isporuke
“Kupujemo skupo oružje koje stiže za 5 godina” često je posljedica kombinacije:
- Proizvodni kapaciteti: Glavni proizvođači dijelove prave po narudžbi i imaju višegodišnje liste čekanja.
- Certifikacija i testiranja: Novi sustavi prolaze rigorozne sigurnosne i kompatibilnosne procedure.
- Logistička kompleksnost: Uključuje transport, montažu, školovanje posada i infrastrukture.
Europska obrambena industrija i njezina ograničenja
Milanović je u svom govoru istaknuo da Europa ne ulaže dovoljno u proizvodnju oružja. Podaci Europskog obrambenog fonda pokazuju da je udio europodručja u globalnoj proizvodnji opreme tek oko 20%. Veći dio dolazi iz SAD-a, Rusije i Izraela.
Statistika ulaganja u obranu unutar EU
Prema najnovijim podacima:
- Primarni proračuni za obranu EU država zajedno iznose oko 200 milijardi eura godišnje.
- Samo 30% tog iznosa odlazi na istraživanje i razvoj unutar EU.
- Veći dio R&D sredstava kanalizira se u civilne namjene ili dual-use tehnologije.
Izazovi unutar europskog okvira
Europska unija usmjerava znatan dio sredstava na urbane projekte, socijalnu politiku i zelene inicijative. Direktno ulaganje u proizvodnju naoružanja ograničeno je zbog:
- Različitih nacionalnih interesa članica.
- Straha od stvaranja “europske vojske” koja bi nadjačala NATO.
- Poremećaja tržišta uzrokovanih COVID-19 i energetskom krizom.
Prednosti i nedostaci dugih rokova isporuke
Petogodišnji rokovi isporuke često se kritiziraju, no imaju i svoje prednosti.
Prednosti
- Kvaliteta i pouzdanost: Sustavi se isporučuju temeljito testirani i certificirani.
- Planiranje budžeta: Dugoročni ugovori olakšavaju raspodjelu sredstava u državnom proračunu.
- Transfer znanja: Kroz razdoblje do isporuke moguće je dodatno obučiti kadrove.
Nedostaci
- Sigurnosni rizik: U slučaju iznenadnih prijetnji država ostaje podopremljena.
- Inflacija i promjenjive cijene: Vrijednost novčanih obveza raste s vremenom.
- Geopolitička neizvjesnost: U pet godina može doći do promjene savezništava ili tehnologija postanu zastarjele.
Zaključak
Izjava “Kupujemo skupo oružje koje stiže za 5 godina. Dotad mogu završiti dva svjetska rata” podcrtava napetost između potrebe za brzom modernizacijom i realnosti dugotrajnih procesa nabave. Hrvatska se nalazi pred izazovom usklađivanja obrambene strategije s mogućnostima proračuna i proizvodnih kapaciteta izvođača iz inozemstva. Dok europski okvir još uvijek nije dovoljno operativan u segmentu teške vojne opreme, naše će vlastite odluke i sposobnost pregovaranja s dobavljačima oblikovati sigurnosni pejzaž u godinama koje dolaze.
FAQ
1. Zašto je isporuka oružja tako dugotrajna?
Petogodišnji rokovi nastaju zbog složenih proizvodnih procesa, potreba za certifikacijom, logistike i obuke vojnih posada, a često i zbog zauzetosti pogona kod velikih proizvođača.
2. Koliki dio obranbenog budžeta ide na modernizaciju?
U prosjeku se oko 60–70% hrvatskog obrambenog proračuna troši na kapitalne izdatke, uključujući nabavku nove opreme i modernizaciju postojeće.
3. Što je offset program i kako Hrvatska profitira?
Offset programi osiguravaju povrat dijela vrijednosti ugovora kroz industrijsku suradnju, transfer tehnologije i obrazovne projekte koji potiču domaću industriju i stručnjake.
4. Može li Hrvatska ubrzati nabavku oružja?
Smanjenje rokova moguće je kroz unaprijed pripremljene zajedničke narudžbe unutar EU, jačanje domaće proizvodnje i fleksibilnije financijske aranžmane s dobavljačima.
5. Hoće li isporuka velikih sustava biti ugrožena promjenom geopolitičke situacije?
Uvijek postoji rizik da političke ili ekonomske sankcije utječu na isporuku. Zbog toga je diversifikacija dobavljača i razvoj alternacija unutar Hrvatske strateški važan.
Leave a Comment