Na svečanom obilježavanju Dana Hrvatskog ratnog zrakoplovstva u Velikoj Gorici predsjednik Republike Zoran Milanović otvorio je raspravu o tome kako se država treba ponašati unutar savezništava, ponajprije NATO-a. U svom je govoru istaknuo važnost ulaganja u vlastite nacionalne interese i upozorio na asimetrične odnose velikih i malih članica. Posebno se osvrnuo na nabavu 12 borbenih aviona od Francuske te činjenicu da je isti strateški partner iste avione prodao i susjednoj zemlji koja nije članica NATO-a. Milanović je postavio pitanje: može li se takav potez smatrati uobičajenim ponašanjem saveznika?
Savezništvo i nacionalni interesi
Obveze unutar NATO-a
Članstvo u NATO-u podrazumijeva zajedničku obranu, unapređenje interoperabilnosti i obvezu izdvajanja najmanje 2 % BDP-a za obranu. Prema najnovijim podacima, Hrvatska je u 2023. godini izdvojila oko 2,3 % svog bruto domaćeg proizvoda, što je izravna posljedica strateškog stanovišta da je »naša primarna zadaća zaštita teritorija i naših građana«. No, upravo tu počinju razlike između toga što savezništvo obećava i kako ono stvarno funkcionira u praksi.
Asimetrija velikih i malih država
Milanović je naglasio da ne mogu sve članice imati istu ulogu. »Zemlja od četiri milijuna ljudi nema jednaku težinu kao zemlja od 65 milijuna«, istaknuo je. U obrambenom kontekstu, to se ogleda kroz mogućnost proizvodnje vojne opreme, pristup informacijama i sposobnost pregovaranja. Dok Francuska, s godišnjim obranbenim proračunom od oko 50 milijardi eura, sama odlučuje o izvozu oružanih sustava, Hrvatska pri svakoj novoj nabavi mora pažljivo vagati troškove, interoperabilnost i geopolitičke implikacije.
Kupnja borbenih aviona: od nabave do nadogradnje
Francuska ponuda s 12 Rafale
U prosincu 2018. Hrvatska je potpisala ugovor s Francuskom za nabavu 12 višenamjenskih borbenih aviona Rafale, ukupne vrijednosti oko 999 milijuna eura. Uz standardni paket oružja, došlo je i do dogovora o logistici, obuci pilota te trogodišnjem jamstvu za održavanje aviona. Prema planu, isporuka je trajala od 2020. do početka 2022. godine, a svaki avion opravdano nosi oznaku »značajan pomak u kapacitetima HRZ-a«.
Neplanirane nadogradnje i troškovi
Ipak, Milanović je podsjetio publiku da je »nakon isporuke moramo ići u dogradnju tih istih sustava«. Naime, izvorni ugovor nije obuhvatio sva senzorska poboljšanja, dodatne kopnene radarske sustave te novu generaciju komunikacijskih modula. Procjenjuje se da će nadogradnje u idućih pet godina koštati dodatnih 150–200 milijuna eura, što otvara pitanje hoće li partnerska država izvorno ostati referentni dobavljač ili će se morati tražiti novi izvođači radova.
Primjeri iz regije i svijeta
Slučaj Egipat i Katar
Da bi prikazao širu sliku, Milanović je spomenuo da je ista francuska tvrtka Dassault Aviation 2015. prodala 54 Rafalea Egiptu, a 2018. dodatnih 36 aviona Kataru. Te se operacije redovito provode mimo konzultacija s ostalim saveznicima: ugovori između Pariza i Kaira ili Dohe potpisani su unilateralno, bez suglasnosti Bruxellesa ili Washingtona. Na taj način veliki proizvođači paze prvenstveno na vlastiti izvoz i ekonomske interese.
Situacija u susjednim državama
Iako susjedi Hrvatske nisu nužno kupovali Rafale, vrijedno je pogledati kako se oblikuje zrakoplovna strategija u regiji. Srbija je 2020. sklopila sporazum s Rusijom za nabavu određenog broja MiG-29, dok je Slovenija većinski opremljena s F-16 avionicama američke proizvodnje dobivenim od Portugala. Bosna i Hercegovina se, pak, oslanja na multilateralne mirovne misije i helikoptere lakše kategorije. Svaka od tih država bira modele koji odgovaraju njihovim financijskim mogućnostima, geopolitičkom usmjerenju i vojnim doktrinama.
Prednosti i nedostaci trenutne strategije
- Prednosti:
- Modernizacija flote donosi veću operativnost i bolju zaštitu zračnog prostora.
- Kooperacija s jakim proizvođačima omogućuje transfer tehnologije i obuke pilota.
- Povećanje ugleda Hrvatske kao zemlje koja sudjeluje u zajedničkoj obrani.
- Nedostaci:
- Visoki kapitalni i operativni troškovi nadogradnje i održavanja.
- Ovisnost o jednom dobavljaču smanjuje fleksibilnost i pregovaračku moć.
- Potencijalni nesklad interesa između strateških saveznika i lokalnih potreba.
Kako dalje: doktrina i budući koraci
Izrada samostalne zrakoplovne doktrine
Milanović je poručio da sve bitne odluke »trebaju proizlaziti iz brige za vlastite interese«. Hrvatska doktrina zrakoplovne obrane trebala bi biti prilagođena nacionalnim geostrateškim ciljevima, resursima i topografiji. Primjerice, obalni radarski sustav i protuzračna obrana iznad Jadrana morali bi biti ključni segmenti jer se time štiti primorski koridor i pomorski putevi.
Diversifikacija dobavljača i suradnja s industrijom
Kako bi se smanjila ovisnost o jednom partneru, preporučuje se diversifikacija dobavljača: istovremena nabava dodatnih bespilotnih sustava iz Izraela, obalnih raketnih sustava talijanskih proizvođača, pa čak i ulaganje u zajedničke projekte unutar Europske unije. Takav pristup povećava konkurenciju među proizvođačima i otvara mogućnost povoljnijih uvjeta pri pregovorima.
Predsjednik Milanovićev govor otvara važnu temu: dok god se velike sile slijepo ne pita za mišljenje, i dok one vode računa isključivo o vlastitim interesima, Hrvatska mora odlučno braniti svoje. Interesi male države ne smiju biti marginalizirani, a strateški saveznici trebaju resonirati suradnju, a ne diktat. U konačnici, sigurnost hrvatskog zračnog prostora i učinkovitost vojske počivaju na mudro osmišljanoj doktrini, adekvatnom proračunu i diversificiranim partnerskim odnosima.
FAQ
1. Što znači asimetrija unutar NATO saveza?
Asimetrija se odnosi na različitu moć pregovaranja i resursne kapacitete članica. Veće države poput SAD-a ili Francuske u savezu imaju veću višu posvećenost vlastitim strateškim interesima, dok male zemlje ovise o najboljim uvjetima koje mogu osigurati.
2. Zašto Hrvatska treba diversificirati dobavljače naoružanja?
Diverzifikacija smanjuje rizik cjelokupne ovisnosti o jednom proizvođaču, otvara vrata konkurentnijim ponudama i fleksibilnijem pristupu tehnološkim inovacijama.
3. Koliko sredstava Hrvatska izdvaja za obranu?
U 2023. godini Hrvatska je izdvojila približno 2,3 % BDP-a, što je oko 3,4 milijarde kuna ili nešto više od 450 milijuna eura. Cilj je održati razinu izdvajanja oko standarda NATO-a od 2 %.
4. Koje su alternative Rafale borbenim avionima?
Alternativa mogu biti američki F-16 i F-35, švedski Gripen, izraelski F-21 (modifikacija Gripena), pa čak i ruski MiG-35, ovisno o međunarodnim sankcijama i političkoj orijentaciji.
5. Kako Hrvatska vojska planira financirati nadogradnje sustava?
Nadogradnje se planiraju kroz višegodišnje pakete, mješavinu državnog proračuna, kredita EU fondova i potencijalne posudbe od savezničkih država. U igri su i partnerstva s domaćom industrijom kako bi se smanjili uvozni troškovi.
6. Utječe li spor između Hrvatske i Francuske na NATO suradnju?
Govoru se radi o kritici poslovne politike, a ne o prekidu vojne suradnje. NATO je vojnopolitička organizacija unutar koje pojedinačne razmirice ne dovode u pitanje osnovnu misiju obrane teritorija i članica.
7. Može li Hrvatska sama proizvesti modernu zrakoplovnu opremu?
Trenutno ne postoji domaća proizvodnja borbenih aviona, no suradnja s europskim zrakoplovnim gigantima i ulaganje u razvoj bespilotnih sustava mogu stvoriti preduvjete za sudjelovanje u zajedničkim industrijskim projektima unutar EU.
Ključne riječi: Milanović: Saveznik nam prodao avione, NATO, savezništvo, nacionalni interesi, Rafale, zrakoplovstvo, obrana, modernizacija, doktrina, diverzifikacija, proračun, Hrvatska vojska, strategija.
Leave a Comment