Predsjednik Republike Hrvatske, Zoran Milanović, ponovno je dospio u središte pozornosti javnosti svojim oštrim komentarima na račun velikih vojnih nabavki koje su ovih dana aktualne u Hrvatskoj. Naime, Vlada RH je odobrila značajna sredstva za kupnju moderne vojne opreme, uključujući tenkove i samohodne haubice, čime se nastoji modernizirati Oružane snage RH i odgovoriti na sve kompleksnije sigurnosne izazove. Međutim, predsjednik Milanović izrazio je skepsu, pa čak i zabrinutost, vezano uz tempo i logistiku provedbe tih nabavki, sugerirajući da bi isporuka opreme mogla potrajati toliko dugo da bi do samog dolaska, situacija u svijetu mogla proći kroz dva veća oružana sukoba. Njegove izjave potaknule su raspravu o strategiji obrane, prioritetima ulaganja u vojsku te o samoj ulozi predsjednika i Vlade u procesu donošenja ključnih odluka vezanih uz nacionalnu sigurnost.
Velike Vojne Nabavke na Dnevnom Redu
Posljednjih mjeseci svjedočimo intenzivnoj debati o potrebi modernizacije Oružanih snaga Republike Hrvatske. Nakon desetljeća u kojima je ulaganje u obranu bilo na niskoj razini, globalna geopolitička situacija, posebice rat u Ukrajini, jasno je ukazala na ranjivost i potrebu za značajnijim investicijama. Vlada je tako u proteklom razdoblju najavila, a u nekim slučajevima i započela proces nabave nove generacije borbenih sustava. Među njima se posebno ističu tenkovi i samohodne haubice, ključni elementi suvremenih kopnenih snaga, sposobni za djelovanje u širokom spektru sukoba.
Zašto Tenkovi i Haubice?
Tenkovi su simbol kopnene moći, esencijalni za proboje neprijateljskih linija, protuoklopnu borbu i taktičku potporu pješaštvu. Moderni tenkovi nude naprednu balističku zaštitu, snažnu vatrenu moć i sofisticirane sustave upravljanja paljbom. S druge strane, samohodne haubice omogućuju dalekometnu artiljerijsku potporu, precizno gađanje ciljeva na velikim udaljenostima te brzo premještanje nakon paljbe radi izbjegavanja protubaterijskog djelovanja. Kombinacija ovih sustava ključna je za ostvarivanje nadmoći na bojištu i efikasnu obranu teritorija.
Primjeri Nabavki i Strategije
Hrvatska je u prošlosti imala tenkove (T-72), ali je veći dio prodala ili uništila. Modernizacija je nužna. Govori se o nabavi novih tenkova, poput njemačkog Leoparda 2 ili američkog M1 Abrams, te o nabavi samohodnih haubica, gdje se često spominju francuski CAESAR ili američki M109 Paladin. Ove nabavke nisu samo pitanje tehnologije, već i strateškog pozicioniranja Hrvatske unutar NATO saveza. Ulaganje u ovakvu opremu signalizira sposobnost i spremnost za sudjelovanje u kolektivnoj obrani, ali i za samostalnu obranu u slučaju ugroze. Statistički gledano, članice NATO-a u prosjeku izdvajaju nešto više od 2% svog BDP-a za obranu, no Hrvatska je tek nedavno počela sustizati taj cilj. Prosjek udjela vojnog proračuna u BDP-u za članice NATO-a je oko 2.3%, dok je Hrvatska dugi niz godina bila ispod 1.5%. Cilj je dosegnuti 2% do 2024. godine, što je ambiciozan, ali nužan korak.
Predsjednikove Kritike: Tempo i Rokovi
U svom prepoznatljivom stilu, predsjednik Milanović nije oklijevao izraziti svoje nezadovoljstvo brzinom kojom se odvijaju procesi nabave. Njegova izjava “Dok dođu mogu završiti dva svjetska rata” nije toliko doslovna prognoza, koliko metafora za sporost birokratskih procesa i potencijalne dugotrajnosti isporuke suvremenih vojnih sustava.
Zašto je Brzina Nabavke Ključna?
U svijetu koji je sve nesigurniji, vrijeme je ključni faktor. Moderne vojne tehnologije, osobito one najnaprednije, često imaju dugi proizvodni ciklus. Proizvođači imaju pune ruke posla, narudžbe se broje u godinama, a isporuke se planiraju unaprijed. Ako se Hrvatska odluči za nabavu sustava čija isporuka traje pet, sedam ili čak deset godina, to znači da će modernizacija početi tek u budućnosti, dok se potencijalne ugroze mogu javiti znatno ranije.
Implications za Nacionalnu Sigurnost
Ovakva sporost otvara nekoliko problema. Prvo, Hrvatska ostaje s zastarjelom opremom u razdoblju kada je potreba za modernizacijom najizraženija. Drugo, proces modernizacije postaje dugotrajan i potencijalno skup, s obzirom na inflatorna kretanja i moguće promjene tehnoloških standarda. Treće, postavlja se pitanje efikasnosti cjelokupnog sustava donošenja odluka i implementacije strateških projekata. Milanovićeva kritika, iako možda oštra, usmjerena je na podizanje svijesti o ovim problemima i poziv na ubrzanje procesa. Pros: Brže nabavke znače brže jačanje obrambenih sposobnosti. Cons: Žurbeni procesi mogu dovesti do lošijih uvjeta nabave ili kupnje neadekvatne opreme.
Milanovićeva Uloga i Ovlasti
Predsjednik Republike u Hrvatskoj ima ustavnu ulogu vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga. Iako Vlada predlaže i provodi odluke o nabavci, predsjednik ima pravo sudjelovati u raspravama, iznositi svoje mišljenje i upozoravati na potencijalne probleme. Njegovi istupi često imaju za cilj skrenuti pozornost javnosti na ključna pitanja nacionalne sigurnosti i potaknuti dijalog između različitih institucija. Njegova komunikacija često je direktna i bez dlake na jeziku, što ga, s jedne strane, čini bliskim narodu, a s druge strane, povremeno stvara napetosti s Vladinim predstavnicima.
Vojna Potrošnja i Prioriteti
Nacionalna sigurnost zahtijeva značajna financijska ulaganja. Ulaganje u modernizaciju vojske, posebno u skupe sustave poput tenkova i haubica, podrazumijeva preraspodjelu sredstava iz drugih sektora ili povećanje ukupnog proračuna. Ovo otvara pitanje prioriteta i ravnoteže između obrane, zdravstva, obrazovanja i drugih ključnih područja javnog života.
Odnos prema NATO Savezu
Kao članica NATO-a, Hrvatska ima obvezu doprinositi kolektivnoj sigurnosti saveza. To podrazumijeva posjedovanje sposobnosti koje su kompatibilne sa standardima NATO-a i koje mogu biti stavljene na raspolaganje savezu u slučaju potrebe. Modernizacija tenkovskih i topničkih sposobnosti svakako doprinosi tom cilju. Međutim, bitno je da ulaganja budu strateški usmjerena i da se ne svode na pukotinu kupnju pojedinačnih sustava, već na izgradnju cjelovitog obrambenog koncepta. Procjenjuje se da je samo 10% europskih vojnih snaga sposobno za operacije na duge staze, što naglašava potrebu za strateškim ulaganjem.
Financijski Aspekti Nabavki
Velike vojne nabavke nose značajan financijski teret. Ovi sustavi ne zahtijevaju samo trošak kupnje, već i troškove održavanja, logistike, obuke osoblja, streljiva i rezervnih dijelova. Dugoročno, ukupni troškovi mogu višestruko nadmašiti početnu cijenu. Stoga je ključno da se odluke o nabavci donose temeljito, uz analizu troškova i koristi te uzimajući u obzir cjelokupni životni vijek opreme.
Prednosti i Nedostaci Modernizacije
Modernizacija oružanih snaga ima niz prednosti:
Povećana Obranbena Sposobnost: Sposobnost efikasnog suočavanja s modernim prijetnjama.
Odvraćanje Potencijalnih Agresora: Posjedovanje napredne vojne tehnologije može odvratiti potencijalne neprijatelje od agresije.
Ispunjenje NATO Obveza: Doprinos kolektivnoj sigurnosti saveza.
Potpora Domacoj Industriji: Dio sredstava se može usmjeriti na domaće proizvođače i remontne zavode, potičući zapošljavanje i razvoj.
Međutim, postoje i značajni nedostaci:
Visoki Troškovi: Značajno opterećenje državnog proračuna.
Dugi Rokovi Isporuke: Kao što je predsjednik Milanović naglasio, isporuka može potrajati godinama.
Potreba za Obukom i Infrastrukturom: Nužnost ulaganja u obuku osoblja i prilagodbu infrastrukture.
Rizik Zastarijevanja: Tehnologija brzo napreduje, pa postoji rizik da kupljena oprema postane zastarjela prije nego što u potpunosti bude operativna.
Prosječna cijena modernog tenka može se kretati od 5 do 10 milijuna eura, dok cijena samohodne haubice može biti od 3 do 6 milijuna eura po komadu. Kada se govori o nabavci desetaka ili stotina jedinica, jasno je da govorimo o milijardama eura.
Rasprava o Strategiji: Što je Zapravo Potrebno?
Komentari predsjednika Milanovića otvaraju širu raspravu o strategiji obrane Republike Hrvatske. Je li fokus na nabavci velikih i skupih sustava poput tenkova i haubica najpametniji potez u trenutnoj situaciji, ili bi se sredstva trebala usmjeriti na druge, možda prilagodljivije i jeftinije načine obrane, poput bespilotnih letjelica, kibernetičke sigurnosti ili naprednih protutenkovskih i protuzračnih sustava?
Fragmentacija ili Integracija Oružanih Snaga?
Jedno od pitanja je i kako se uklapa nabavka novih sustava u postojeću strukturu Oružanih snaga. Je li planirana nabavka logičan nastavak postojećeg razvoja, ili se radi o ishitrenim odlukama koje bi mogle dovesti do fragmentacije obrambenih sposobnosti? Važno je da sve komponente vojske djeluju sinergijski i da se uspostavi jasna vizija budućnosti oružanih snaga.
Uloga Politike u Vojnim Nabavkama
Političke rasprave o vojnim nabavkama često su kompleksne i podložne raznim utjecajima. Predsjednik, Vlada, Ministarstvo obrane i Glavni stožer imaju različite uloge i interese. Jasno definirana komunikacija i suradnja između ovih institucija ključni su za donošenje kvalitetnih odluka koje su u interesu nacionalne sigurnosti, a ne u interesu pojedinih političkih opcija ili lobija. Nedavna istraživanja javnog mnijenja u Hrvatskoj pokazuju da većina građana (oko 65%) podržava povećanje ulaganja u obranu, ali istovremeno traži transparentnost u trošenju sredstava.
Zaključak: Balansiranje Ambicija i Realnosti
Izjava predsjednika Milanovića o tempu nabavke tenkova i haubica osvijetlila je probleme s kojima se suočavaju Oružane snage RH, ali i država u cjelini, pri pokušaju modernizacije vojne opreme. Dok je želja za jačanjem obrambenih sposobnosti nužna i opravdana u današnjem nesigurnom svijetu, ključno je pronaći balans između ambicioznih ciljeva i realnih mogućnosti, osobito kada je riječ o rokovima isporuke i financijskoj održivosti.
Njegova kritika služi kao podsjetnik da strateške odluke o obrani moraju biti donesene uzimajući u obzir sve aspekte – od geopolitičkih prijetnji, preko financijskih mogućnosti, do operativne implementacije i dugoročnog održavanja. Hrvatska, kao članica NATO-a, ima obvezu ulagati u svoju obranu, ali taj proces mora biti pažljivo planiran, transparentan i efikasan. Samo tako možemo osigurati da naša vojska bude spremna odgovoriti na sve izazove, bez obzira na to koliko dugo oni trajali ili koliko daleko budućnost bila. U konačnici, nabavka moderne vojne opreme nije samo pitanje kupnje novih igračaka, već strateški proces koji definira budućnost nacionalne sigurnosti.
Često Postavljana Pitanja (FAQ)
Što je predsjednik Milanović točno rekao o šopingu tenkova i haubica?
Predsjednik Milanović je izrazio zabrinutost zbog sporosti procesa nabavke nove vojne opreme, poput tenkova i haubica, sugerirajući da bi do trenutka isporuke situacija u svijetu mogla toliko eskalirati da bi se moglo reći kako su “do dolaska mogli završiti dva svjetska rata”.
Zašto je Hrvatska odlučila nabaviti tenkove i haubice?
Odluka o nabavci tenkova i samohodnih haubica donesena je kao dio strategije modernizacije Oružanih snaga RH, kako bi se povećala njena sposobnost obrane i odgovorilo na sve kompleksnije sigurnosne izazove u Europi i svijetu, posebice u kontekstu rata u Ukrajini.
Koliko koštaju moderni tenkovi i haubice?
Cijene modernih vojnih sustava variraju ovisno o proizvođaču i specifikacijama. Procjenjuje se da cijena jednog modernog tenka može biti od 5 do 10 milijuna eura, a samohodne haubice od 3 do 6 milijuna eura po komadu. Ti troškovi ne uključuju održavanje, streljivo i obuku.
Kakva je uloga predsjednika u vojnim nabavkama?
Predsjednik Republike je vrhovni zapovjednik Oružanih snaga RH i ima pravo sudjelovati u raspravama o obrani, iznositi svoje mišljenje i upozoravati na probleme. Iako Vlada predlaže i provodi nabavke, predsjednikove primjedbe imaju značajnu težinu u javnoj i političkoj sferi.
Je li ulaganje u obranu prioritet za Hrvatsku?
Da, ulaganje u obranu postalo je veći prioritet, što se vidi u povećanju proračuna za obranu. Cilj je dosegnuti 2% BDP-a za obranu do 2024. godine, kao što je i predviđeno obvezama prema NATO savezu. Međutim, to ulaganje mora biti uravnoteženo s potrebama drugih sektora poput zdravstva i obrazovanja.
Što znači kada se kaže da “dok dođu, mogu završiti dva svjetska rata”?
Ova izjava je metafora koja naglašava sporost procesa nabave i isporuke vojne opreme. Predsjednik sugerira da je vrijeme od narudžbe do isporuke toliko dugo da bi se u međuvremenu mogli dogoditi značajni geopolitički događaji, uključujući i velike oružane sukobe.
Leave a Comment