U središtu Bratislave, hrvatski predsjednik Zoran Milanović iznio je oštre komentare o ruskoj invaziji na Ukrajinu, ističući kako bi bilo “dijabolično” davati savjete Ukrajincima o nastavku borbe. Ovo gostovanje dogodilo se upravo kada su američki, europski i ukrajinski pregovarači intenzivirali razgovore o okončanju najkrvavijeg sukoba u Europi od Drugog svjetskog rata. Milanovićev ton bio je izrazito kritičan prema nekim europskim zemljama, naglašavajući da one “mahaju sabljom” dok se posljedice ne osjećaju na njihovim vlastitim domovima. Ovaj članak duboko analizira njegove izjave, kontekst europske podrške Ukrajini, te šire implikacije za regionalnu sigurnost i diplomatiju.
Kontekst razgovora u Bratislavi: Što se događa iza zatvorenih vrata?
Milanovićev susret sa slovačkim predsjednikom Peterom Pellegrinijem u utorak bio je ključan trenutak za raspravu o europskoj jedinstvenosti – ili njenom nedostatku – u vezi s ukrajinskom krizom. Kao što je istaknuo Milanović, “politički trenutak u Europi je kritičan”, s time da zemlje poput Slovačke i Hrvatske često ostaju na margini odlučivanja. Ovo nije samo pitanje geopolitike; radi se o pristupu informacijama koje, kako je rekao, “neki čuvaju za sebe”. Na primjer, dok se vode glasne debate o financiranju Ukrajine, manje zemlje često nemaju uvid u cjelovitu sliku, što stvara nejednakost unutar Europske unije.
Statistički, rat u Ukrajini već je uzrokovao preko 500.000 žrtava s obje strane prema procjenama Ujedinjenih naroda, a ekonomski troškovi za Europu dosežu milijarde eura. Milanović je to opisao kao “ekonomsko nazadovanje i stagnaciju”, naglašavajući da Europa nije “uložila ništa drugo” osim resursa koji samo produbljuju krizu.
Dijabolični savjeti: Zašto Milanović upozorava na etičku crtu
“Svaki savjet u smjeru prihvatite ili ne prihvatite, ima jednu dijaboličnu crtu,” izjavio je Milanović, referirajući se na prijedloge da Ukrajina pristane na teritorijalne ustupke. Ovo nije puka retorika – radi se o dubokom etičkom problemu. Na primjer, kada europski lideri zagovaraju nastavak borbe, a da pritom ne snose posljedice, to može dovesti do nepotrebnih gubitaka života. Milanović je to pojasnio kroz sliku “leševa” koji stoje iza takvih stavova, naglašavajući da se cijena plaća ukrajinskom i ruskom krvlju, a ne njemačkom ili francuskom.
Usporedbe s povijesnim primjerima, poput mirovnih pregovora u drugim sukobima, pokazuju kako prisilni teritorijalni kompromisi često vode dugotrajnim tenzijama. Na primjer, Versajski ugovor nakon Prvog svjetskog rata doveo je do ekonomskih kazni za Njemačku, što je doprinijelo usponu nacizma – paralela koju Milanović implicira kroz svoju opreznost.
Zamrznuta ruska imovina: Pravna i moralna zamka
Jedan od najspornijih aspekata europske politike prema Rusiji je korištenje zamrznute imovine Ruske središnje banke, koju Milanović naziva “ogromnim problemom”. Ova sredstva, procjenjena na preko 300 milijardi eura, predmet su žestokih debate unutar EU-a. S jedne strane, zemlje poput Belgije, Italije i Češke opiru se korištenju ovih sredstava za reparacijski zajam Ukrajini, navodeći pravne rizike i moguće retorzije od strane Rusije.
S druge strane, zajedničko zaduživanje EU-a također nailazi na otpor, jer bi to značilo da sve članice snose teret. Milanović je oštro kritizirao činjenicu da se o ovome raspravlja tek nakon četiri godine sukoba, što “govori o logičkoj i argumentacijskoj neodrživosti”. Dodao je kako manje zemlje poput Hrvatske i Slovačke nisu uključene u te odluke, iako će njihove ekonomije također biti pogođene.
Europska podrška Ukrajini: Između solidarnosti i realnosti
Milanovićev pogled na europsku podršku Ukrajini temelji se na konceptu “zamke nepovratnog troška”. To je ekonomski termin koji opisuje situaciju gdje se nastavlja ulagati u projekt uprkos lošim rezultatima, samo zato što su već uložena velika sredstva. U ovom slučaju, Europa je uložila “tuđu krv i vlastitu reputaciju”, što čini teškim prihvatiti neuspieh. No, kako Milanović naglašava, to dovodi do toga da se “poduzima sve kao da se radi o perspektivnom projektu”, iako su realne šanse za uspjeh sve manje.
Primjeri iz nedavne povijesti, poput afganistanskog rata, pokazuju kako takve zamke mogu rezultirati dugotrajnim sukobima s ogromnim ljudskim troškovima. Europski lideri, prema Milanoviću, daju “lažna obećanja” Ukrajini, što produbljuje krizu umjesto da je rješava.
Slovačka kao primjer realpolitika
Milanović je pohvalio Slovačku kao zemlju koja “misli svojom glavom”, što ukazuje na njen pragmatičan pristup. Slovački predsjednik Pellegrini istaknuo je kako je robna razmjena između Hrvatske i Slovačke prešla milijardu eura u 2023., s porastom od 14%, što pokazuje kako ekonomske veze mogu opstati unatoč političkim podjelama. Ovo je ključno jer naglašava važnost bilateralnih odnosa izvan okvira EU-a.
Pellegrini je također istaknuo proširenje EU-a na zapadni Balkan kao prioritet, upozoravajući da se proces ne smije “blokirati iz političkih razloga”. Ovo odražava širu brigu da bi neodlučnost EU-a mogla destabilizirati regiju, što je direktno povezano s sigurnosnim implikacijama ukrajinskog rata.
Zaključak: Put prema naprijed – diplomatija iznad retorike
Milanovićevi komentari u Bratislavi služe kao oštar podsjetnik na kompleksnost ukrajinske krize i opasnost pojednostavljenih rješenja. Njegov naglasak na etičkim dimenzijama, pravnim izazovima vezanim uz rusku imovinu, i nedostatku uključenosti manjih zemalja ukazuje na potrebu za transparentnijom i inkluzivnijom europskom politikom. Kao što je rekao, “mi barem znamo gdje pripadamo” – što podrazumijeva da manje nacije moraju braniti svoje interese u ovom globalnom sukobu.
Za budućnost, ključno je da Europa pronade diplomatsko rješenje koje uravnotežuje sigurnosne potrebe s humanitarnim implikacijama. Rat se mora okončati što prije, kako bi se spriječili daljnji gubici, a to zahtijeva realan dijalog s Rusijom i Ukrajinom, a ne puko “mahanje sabljom” iz udobnosti zapadnih prijestolnica.
Često postavljana pitanja o Milanovićevim izjavama i ukrajinskoj krizi
Što je točno rekao Milanović o savjetima za Ukrajinu?
Milanović je izjavio da bi bilo “dijabolično” davati savjete Ukrajincima o tome trebaju li se nastaviti boriti ili pristati na teritorijalne ustupke, naglašavajući da takvi savjeti nose etičku odgovornost za gubitke života.
Kako se europske zemlje razlikuju u pristupu ruskoj imovini?
Neke zemlje, poput Belgije i Italije, protive se korištenju zamrznute ruske imovine zbog pravnih rizika, dok druge zagovaraju zajedničko zaduživanje EU-a. Ovo razdvajanje otežava donošenje jedinstvene politike.
Zašto je Milanović kritičan prema europskim liderima?
On smatra da mnogi daju “lažna obećanja” Ukrajini bez realne šanse za uspjeh, te da manje zemlje poput Hrvatske nisu dovoljno uključene u odluke, što vodi u “zamku nepovratnog troška”.
Kakav je odnos između Hrvatske i Slovačke u ovom kontekstu?
Obe zemlje imaju jake ekonomske veze i zajednički stav o potrebi za pragmatičnim rješenjima u Ukrajini, s time da Slovačka ističe važnost proširenja EU-a na Balkan.
Što znači “dijabolična crta” u savjetima za Ukrajinu?
To se odnosi na moralnu opasnost davania savjeta koji mogu dovesti do smrti i patnje, a da osoba koja daje savjet ne snosi posljedice – što Milanović smatra neetičnim.
Leave a Comment