Milanović o nabavi oružja: isporuka tek za pet godina, do tada moguća su dva rata

Foto: Pixsell/Neva Zganec

Predsjednik Zoran Milanović danas je, tijekom svečane sjednice Gradskog vijeća u Novoj Gradiški povodom Dana Grada, komentirao najavljenu nabavu novog naoružanja iz Francuske i Njemačke. Njegov komentar naišao je na različite reakcije stručnjaka, analitičara i političkih dionika, a tema nabave oružja postala je centralna rasprava o sigurnosti, proračunu i strateškim prioritetima Hrvatske. U nastavku donosimo dublju analizu što bi ovakva najava značila za Hrvatsku vojsku, gospodarstvo i društvo, uz kontekst trenutne međunarodne politike i tehnoloških trendova.

Uvod: zašto se razgovor o nabavi oružja vraća na dnevni red?

Milanovićev komentar o mogućnosti nabave oružja iz zapadnih država odraz je šireg okvira u kojem se Hrvatska mijenja u sigurnosnoj arhitekturi. S jedne strane imamo političku potporu modernizaciji vojske i jačanju obrambenog kapaciteta, s druge strane – izazove poput dugoročnih rokova isporuke, troškova i učinkovitog korištenja novih sustava. U javnom diskursu često se podcrtava onaj poznati paradoks: državi treba nova oprema, ali rokovi isporuke i cijene sve su duže i skuplje nego što očekuju budžeti. U kontekstu ovog članka, tema „Milanović o nabavi oružja“ služi kao ulazna točka za analizu što time Hrvatska dobiva, a što gubi.

Rokovi isporuke i proizvodni kapaciteti: koliko brzo možemo očekivati novu opremu?

Kada bi nova oprema mogla stići?

Kako Milanović komentira, stvarna realizacija nabave ne završava potpisivanjem ugovora, već slijedi složen proces od osmišljavanja tehničkih specifikacija, pregovora, sigurnosnih provjera i konačne proizvodnje. U praksi zapadne zemlje koje nude svoje sustave strateški su partneri, ali njihovi proizvodni kapaciteti i logistika znatno utječu na to kada Hrvatska može dobiti prve isporuke. U mnogim slučajevima pregovori su višegodišnji, a prve isporuke mogu krenuti tek u srednjoj fazi nakon potpisa ključnih ugovora.

Zašto govori se o pet godina i dva rata?

U svom nagovoru Milanović je naglasio da je rok isporuke “dugoročan” te da bi značajan dio nabave mogao biti na adresi Hrvatske tek za pet godina. U njegovoj interpretaciji to znači: iako formalno potpisivanje može krenuti sada, stvarna oprema i tehnička interoperabilnost pojavit će se tek tijekom sljedeće faze modernizacije. Ujedno je upozorio na činjenicu da su konstrukcije velikih sustava poput borbenih vozila, haubica, protuzračne obrane ili naprednih borbenih sustava složene i ovisne o globalnim logističkim lancima.

Što utječe na rokove: proizvodni kapacitet Zapada i lanac opskrbe

• Globalni potrošački i industrijski trendovi dovode do velike potražnje za oružjem u mnogim članicama NATO-a, što produljuje postojeće rokove.
• Specifičnosti tehnologije – napredni sustavi zahtijevaju sofisticirane komponente i odobrenja, pa se proizvodnja može usporiti dolascima komponenti ili promjenama dizajna.
• Export kontrole i politički faktor – odluke država izvoznica često su vođene sigurnosnim i diplomatskim razlozima, što dodatno komplicira planiranje isporuka.

Stoga nije neobično čuti da „nabava oružja“ iz zapadnih država nosi realan rizik od kašnjenja, ali i realnost da modernizacija vojske zahtijeva dugoročne sporazume i jasnu fiscalnu viziju.

Trošak, proračun i sigurnost: kako ovo utječe na Hrvatsku?

Ekonomija i fiskalna disciplina

Kada se govori o nabavi oružja, uvijek se otvara pitanje troškova i proračunske održivosti. Hrvatska, kao manja ekonomija, mora balansirati između trajne modernizacije vojske i drugih društvenih prioriteta. U praksi to znači da će se prioritizirati kombinacija različitih oružnih sustava: od borbenih vozila, protuzračne obrane, do specijalizirane technike i logističke podrške. U mnogim slučajevima, države koriste modularni pristup: kupovina se realizira u fazama, uz mogućnost prilagodbe tijekom implementacije.

U kontekstu 2–2,5 posto BDP-a koji NATO zemlje sugeriraju kao okvir za obrambene izdvajanja, Hrvatska se može pozicionirati u kontinuitetu s regionom, ali je važno da javni konsenzus podrži ovu politiku kroz više godina. Takav pristup smanjuje rizik od naglih promjena u proračunu i omogućuje bolje planiranje logistike i obučenih kadrovskih resursa.

De facto koristi i rizici nabave

• Prednosti: povećana interoperabilnost s NATO partnerima, modernizacija oružanih sustava, jačanje sigurnosnih kapaciteta, poticaj domaćoj industriji kroz transfer tehnologije i licenciranje.
• Nedostaci: visoki jednokratni troškovi, ovisnost o vanjskim dobavljačima, mogućnost zastoja u logistici, te rizik od nepotpune kompatibilnosti s postojećim vozilima i sustavima ako nije pažljivo integrirano.

Tim okvirima treba pristupiti otvoreno: nabava oružja ne smije biti jedini cilj, već dio šireg paketa sigurnosne i tehnološke samostalnosti. U konačnici, hrvatski građani očekuju transparentnost o tome što se kupuje, zašto i kako će se to koristiti u vojsci i javnom sektoru.

Strategijski kontekst: zašto Zapad i što to znači za Hrvatsku?

Geopolitički okvir i sigurnosne implikacije

U posljednjih nekoliko godina ključne promjene u europskoj sigurnosnoj arhitekturi utjecale su na način na koji zemlje razmišljaju o nabavi oružja. Pritisci iz susjednih regija, pojačane tenzije i jačanje sposobnosti odbrane postali su važniji za Hrvatsku, koja želi povećati kapacitete kako bi učinkovito reagirala na krize i sigurnosne prijetnje.

U tom kontekstu nabava iz Francuske i Njemačke proizlazi iz dvojakog interesa: tehnička superiornost i industrijska otpornost, uz mogućnost zajedničkog razvoja i transfera tehnologije koji mogu doprinijeti domaćoj industriji. Istovremeno, ove države imaju narativ koji favorizira sigurnost europskog kontinenta, a Hrvatskoj nudi mogućnost pristupa modernim sustavima koji su već integrirani u druge europske vojske.

Kako Hrvatska može iskoristiti ovaj proces?

• Usmjeriti dio investicija prema sustavima koji se mogu integrirati s postojećim platformama i sustavima mrežne centaralizacije (C2) u Hrvatskoj vojsci.
• Potaknuti transfer tehnologije i obuku kako bi se osigurala dugoročna održivost i domaća sposobnost održavanja moderniziranih sustava.
• Postaviti jasne kriterije transparentnosti i nadzora nad ugovornim procesom, jer ovakva nabava ima značajan utjecaj na javni novac i povjerenje građana.

Analiza prednosti i nedostataka nabave stranog oružja

Prednosti nabave iz Francuske i Njemačke

• Visoka razina tehnologije i interoperabilnost s kolegama iz NATO-a i EU, što olakšava zajedničke operacije i vježbe.
• Brži pristup modernim sustavima koji su već testirani u operativnim uvjetima i često imaju dobru servisnu mrežu u regiji.
• Poticanje partnerskih odnosa s ključnim europskim gospodarskim silama, što može imati dodatne beneficije na polju istraživanja i razvoja.

Nedostaci i rizici

• Veličina i složenost narudžbi mogu dovesti do značajnih kašnjenja i zastoja, osobito ako su globalni lanci opskrbe pod pritiskom.
• Ovisnost o vanjskim proizvođačima može ograničiti fleksibilnost Hrvatske u budućim prilagodbama ili brzom prilagođavanju promjenama na tržištu.
• Troškovi mogu rasti tijekom vremena, pa je ključno imati jasne scenarije financiranja i planove za amortizaciju.

Što možemo naučiti iz statistike i regionalnih iskustava?

Statistički okvir za obrambene izdvajanja

Prema dostupnim podacima, zemlje koje značajno povećavaju obrambene izdatke često i povećavaju broj projekata modernizacije, ali istovremeno nastoje uskladiti troškove s dugoročnim proračunskim okvirima. NATO preporučuje da zemlje nastoje doseći cilj od najmanje 2% BDP-a na obranu, uz transparentnost i fiskalnu održivost. U regiji i šire, različite su prakse: neke zemlje moderniziraju posebnim programima doniranih ili korisnih kupnji, dok druge provode veće investicije kroz dugoročne ugovore.

Regionalne usporedbe i lekcije

Primjeri iz regije pokazuju raznovrsne pristupe modernizaciji vojske. U mnogim susjednim državama broj projekata i rokovi su složeni, a javni proračuni moraju balansirati između socijalnih potpora i sigurnosnih potreba. Ključna poruka koja se može izvući za Hrvatsku je: bez jasne strategije, uz dosljednu transparentnost i uključivanje javnosti, nabava oružja može postati tema podloga za političke napetosti, umjesto prilika za dugoročnu sigurnost i gospodarski razvoj.

Praktični okvir za Hrvatsku: što to znači za građane?

Kako se kreira plan i prioriteti?

Planiranje nabave oružja trebao bi biti dio šire sigurnosne strategije koja uključuje simulacije scenarija kriznih situacija, procjene rizika i evaluacije utjecaja na društvo. Važno je da plan bude jasan: koji sustavi se nabavljaju, u kojoj dinamici, s kojim ciljevima i kako će biti održavani. Transparentnost je ključna: građani trebaju imati uvid u troškove, rokove i očekivane koristi kako bi se izbjegla percepcija krijumčarenja ili pretjerane korupcije.

Koji su ekonomski efekti na lokalnu zajednicu?

Dolazak novih tehnologija često donosi zapošljavanje u hortu i industriju, transfer tehnologije i mogućnost za otvaranje radnih mjesta u popratnim gospodarskim granama. S druge strane, značajne investicije zahtijevaju racionalno planiranje javnog duga i reforme koje ovakve projekte čine održivima. Očekivati je da nabava oružja donese kratkoročne poticaje kroz narudžbe, dok se dugoročno traži održivost kroz transfer tehnologije, lokalnu proizvodnju i obuku stručnog kadra.

Zaključak: balansiranje sigurnosti i gospodarstva u realnom vremenu

Sumirajući, Milanovićev komentar o nabavi oružja u kontekstu hrvatske sigurnosti donosi dublje razmišljanje o tome kako uravnotežiti potrebe vojske, proračunska ograničenja i politički konsenzus. Nabava iz Francuske i Njemačke može povećati interoperabilnost i sigurnosne kapacitete, ali nosi i izazove: dugotrajne isporuke, visoki troškovi i potrebe za snažnim planiranjem održavanja. Hrvatska mora poticati transparentan dijalog,jasno definiran plan modernizacije i mehanizme nadzora nad troškovima. U konačnici, cilj nije samo kupovina više oružja, nego strateški razvoj sigurnosti koji podržava građane, potiče gospodarski rast i jača regionalnu stabilnost.

FAQ – Često postavljena pitanja

1. Što znači da će nova oprema stići tek za pet godina?

   To ukazuje na složenost procesa nabave i proizvodnje; prve isporuke najčešće slijede tek nakon završetka pregovora, sigurnosnih provjera i eventualne prilagodbe sustava postojećoj infrastrukturi. Pet godina su okvir koji mnoge zemlje očekuju od potpisivanja ugovora do pune operativnosti novih sustava.

2. Hoće li nabava povećati javni dug ili proračunnu opterećenost?

   To ovisi o financijskoj strukturi ugovora. Ako se projekti realiziraju kroz dugoročne zajmove ili posebne fondove, javni dug može rasti, ali uz planirano otplaćivanje i amortizaciju kroz dulji vremenski period. Ključna je transparentnost i jasni financijski scenariji.

3. Koji su neposredni i dugoročni benefiti za Hrvatsku vojsku?

   Neposredni benefiti uključuju poboljšanu interoperabilnost s partnerima, modernizaciju tehnike i bolju operativnu sposobnost. Dugoročni benefiti uključuju transfer tehnologije, razvoj domaće industrije vezane uz obranu i obuku kadra za rad na naprednim sustavima.

4. Koji su rizici ako dođe do značajnog kašnjenja u isporukama?

   Rizici uključuju odgađanje modernizacije, povećan trošak zadržavanja postojećih sustava i mogućnost prekida planova sigurnosnog kapaciteta. Stoga je ključno uspostaviti realne rokove, jasne cijene i mehanizme za prilagodbu ugovora.

5. Koliko je važno imati domaći sudjelovanje u nabavi?

   Vrlo važno: transfer tehnologije, licenciranje i mogućnosti koncentracije dijela proizvodnje ili obrade u domaćim tvrtkama doprinose dugoročnoj samostalnosti, radnim mjestima i razvoju tehnološke infrastrukture.

Za više detalja i najnovije informacije o nabavi oružja, pratite službene objave Ministarstva obrane i formalne sigurnosne analize relevantnih institucija. Kriminal.info, kao novinski servis posvećen sigurnosnim i krimen-sigurnosnim temama, kontinuirano prati ovu temu i pruža kompaktne, provjerene i kontekstualno bogate analize.