Laži i huškanje u medijima: slučaj časne sestre i društvene posljedice u Hrvatskoj

U najnovijim događajima u Hrvatskoj, posebno u Zagrebu, izazvana je velika javna polemika nakon što su se pojavile neistine vezane uz navodni napad na časnu sestru. Ove lažne vijesti proširile su se putem društvenih mreža, medija i političkih izjava, dovodeći do ozbiljnih posljedica po društvo, sigurnost i povjerenje u relevantne institucije. Virtualne platforme i mediji odigrali su ključnu ulogu u širenju dezinformacija, što je izazvalo zabrinutost među građanima i podijelilo javnost. U nastavku članka detaljno ćemo razmotriti sve aspekte ove situacije, od početnih laži, preko uloga ključnih aktera, pa do posljedica i mogućih rješenja.

Kako je počela javna histerija: od lažnih vijesti do stvarnog društvenog konflikta

Prvo širenje neistina na društvenim mrežama

Na društvenim mrežama, posebice na Facebooku i Twitteru, pojavile su se prve neprovjerene tvrdnje o događaju u Zagrebu. Tada je netko anonimno ili s lažnim identitetom objavio navod da je časna sestra napadnuta od strane migranata, što je brzo izazvalo val bijesa i straha među građanima. Iako su lokalne policijske službe odmah demantirale ove tvrdnje, istovremeno je već krenula kampanja huškanja s različitih političkih i medijskih skupina. Pojavile su se laikovne tvrdnje da je riječ o terorističkom činu, a to je dodatno potpalilo već postojeće društvene podjele.

Uloga medija i poznatih osoba u širenju dezinformacija

Naznake na ovu temu najviše su plasirali određeni mediji i poznate osobe. Tv voditelj Velimir Bujanec, poznat po svojim desničarskim stavovima, na svom Facebook profilu širio je informacije o navodnom “brutalnom napadu” i mogućem terorističkom činu, što je dodatno podgrijalo već uzavrelu atmosferu. Također, poznati istraživački novinar Marin Vlahović i antivakser Ivan Pokupec svojim objavama dodatno su konferencijalizirali slučaj, koristeći ga za širenje svojih ideja i političkih stavova. Čak je i slovenska televizija Nova24 prenijela neistinite informacije, čime je narušena reputacija medija u regiji.

Kontekst i sistema koji okružuju ovu priču

Politički i društveni faktori uključenosti

Ovaj slučaj ne može se posmatrati izolirano, već u okviru složenog društvenog i političkog konteksta. Hrvatska se već neko vrijeme nalazi pod pritiskom pitanja migracija i sigurnosti na granicama, a političke stranke, posebno one iz desnog spektra, često koriste takve incidente za podizanje tenzija i usmjeravanje javnog mišljenja. Mostovac Miro Bulj iskoristio je situaciju za isticanje problema ilegalnih migranata, tvrdeći kako je slučaj “zločin iz mržnje” i “teroristički akt” bez pravih dokaza, ali s namjerom da pridobije podršku birača. Takve izjave imaju dalekosežne posljedice, uključujući stvaranje atmosfere straha i nesigurnosti.

Uloga i odgovornost medija u širenju dezinformacija

Mediji igraju ključnu ulogu u oblikovanju društvenog mišljenja. U slučaju lažnih vijesti o napadu na časnu sestru, neki su mediji i novinari preuzeli ulogu huškača, prenoseći netočne informacije bez provjere. To je narušilo povjerenje u institucionalne izvore poput policije i civilne zaštite. Istodobno, neka manje renomirana medijska kuća, poput slovenske Nova24, nemoralno je koristila ovu priču za širenje političke propagande. Često se u ovakvim slučajevima dogodi da mediji, svjesno ili nesvjesno, postaju alat za širenje panike ili političkog pritiska.

Posljedice lažnih vijesti i huškačkog ponašanja na društvo

Razorno djelovanje na društvenu klimu i povjerenje

Širenje lažnih vijesti i huškanje na društvenim mrežama i medijima izazvalisu rast društvene napetosti. Povjerenje građana u institucije poput policije, sudstva ili civilne zaštite znao je pasti na najniže granice, što može imati ozbiljne posljedice u kriznim situacijama. U slučaju napada na časnu sestru, lažne informacije dovele su do nepotrebne panike i većih socijalnih podjela, posebno u ranjivim zajednicama.

Stvaranje stereotipa i netolerancije

Huškanje i širenje neistina često dovode do jačanja stereotipa, predrasuda i netolerancije prema određenim skupinama poput migranata. Takav društveni klima negativno utječe na integraciju i povećava rizik od međusobnih sukoba. U slučaju slučaja u Zagrebu, to je dodatno pojačano politikom i javnim istupima ljudi s javne scene.

Kako spriječiti širenje lažnih vijesti i huškačkog sadržaja?

Prava pravila za provjeru informacija

Prije nego što podijelite vijest ili tvrdnju, važno je provjeriti izvore informacija. Stručnjaci preporučuju sljedeće korake:

Provjera više izvora i službenih institucija
Pretraživanje izjave službenih organa poput policije ili medija s dobrom reputacijom
Koriste provjerene platforme za fact-checking
Nevjerljive tvrdnje ignorirati ili označiti kao sumnjive

Uloga edukacije i medijske pismenosti

Medijska pismenost ključni je alat u borbi protiv dezinformacija. Edukacije u školama i putem javnih kampanja trebale bi učiniti građane kritičnijim prema sadržajima koje konzumiraju. Učimo ih prepoznati manipulacije, namjerno širenje laži te kako koristiti pouzdane izvore informacija.

Odgovornost medija i društvenih mreža

Medijske kuće i vlasnici platformi poput Facebooka i Twittera imaju obavezu regulirati sadržaj. Uključivanje algoritama koji penaliziraju lažne vijesti i dezinformacije, omogućivanje transparentnosti izvora i brz odgovor na prijave o neprovjerenim sadržajima ključno je za smanjenje štete od lažnih informacija.

Različiti pristupi rješavanju problema zdravog informiranja

Javni upozorenja i edukacije: Kampanje koje podižu svijest o važnosti provjere informacija i opasnostima lažnih vijesti.
Jačanje institucionalnih kapaciteta: Bolja suradnja policije i obavještajnih službi s medijima i platformama za pravovremeno otkrivanje i uklanjanje lažnih sadržaja.
Razvijanje digitalne pismenosti: Uključivanje edukativnih programa u škole i na radnim mjestima.
Regulacija i zakonodavstvo: Preciznije zakonske odredbe protiv širenja lažnih vijesti i huškanja, s jasnim kaznama.

Zaključak: Kako očuvati povjerenje u javno mnijenje u 2026.?

U 2026. godini, suočeni smo s izazovima zaštite od dezinformacija koje mogu destabilizirati društvo i ugroziti sigurnost. Ključ je u odgovornosti medija, odgovoru institucija, edukaciji građana i tehnološkoj regulaciji. Uspješna suradnja svih aktera i stalno podizanje svijesti omogućit će nam da lakše prepoznamo lažne vijesti i spriječimo njihovo širenje. Samo time možemo osigurati društvenu stabilnost i povjerenje u institucije, gdje će istina konačno imati prioritet.