Prema informacijama koje su proteklih dana plasirane u javni prostor i iz policijskih saopćenja, predmet se odnosi na razdoblje od 2016. do 2019. godine, kada je dječji psihijatar navodno zloupotrijebio poziciju. Visoko ranjiva skupina – maloljetni pacijenti – navodno su se suočili s neprihvatljivim oblikom ponašanja, dok su, po pričama kolega, pojedinci s odjela primali informacije o takvim događajima, ali su ostajali netaknuti ili nezamijećeni. Istaknuti dio optužbe uključuje da je liječnik davao drogu maloljetnim pacijentima te da je neprimjereno komunicirao s njima u kontekstu terapije.
Prijave i reakcija kolega
Prema iskazu sa sučelja источника i izjavama kolega, uključujući i specijalista dječje i adolescentne psihijatrije, Rogulju, postoje dokazi koji ukazuju na višestruke prijave unutar same bolnice. Rogulja tvrdi da su kolege i nadređeni godinama znali za problematično ponašanje, no nije bilo odlučnog reagiranja. “Postojala je zaštita i to od pravne službe, preko uprave, do nadređenih liječnika na odjelu,” kazao je Rogulja u intervjuu. Ove riječi naglašavaju složenu dinamiku unutar zdravstvenog sustava: kadar koji radi u ambijentu gdje se kontakti s mladim pacijentima smatraju bitnim za liječenje, a istovremeno postoji rizik od zlouporabe moći i povlaštenog tretmana.
U očima mnogih – smjenjivanje i otkaz do kojih je došlo tek u rujnu ove godine – postalo je signale da sustav nije adekvatno reagirao na upozorenja. Rogulja tvrdi da su problemi s prijavama rezultirali opomenama, pa i otkazima koji su, po njegovom mišljenju, nedovoljno adresirali sustavnu problematiku. “Kroz razgovore s pacijentima i kroz ono što sam osobno vidio, bilo je jasno da afirmativno govori o pušenju, alkoholu i drogama. Znali smo da konzumira lakše droge,” rekao je Rogulja. Takvi navodi otvaraju pitanje kako se nositi s ranjivim pacijentima i kako izbjeći da terapeut postane faktor rizika, a ne zaštite.
Ranjiva skupina i etičke dimenzije liječenja
Zašto su adolescenti posebno ranjiva skupina?
Adolescencija je period intenzivne psihološke i socijalne transformacije. Djeca i adolescenti, a posebno djevojčice, mogu biti podložni manipulacijama, iskorištavanju povjerenja i zloupotrebi koja prodiru u privatni i privatno-terapeutski okvir. U kontekstu psihijatrije, etično ponašanje zahtijeva visoku razinu emocionalne i profesionalne kontrole, uz jasnu liniju koja odvaja terapeutsku ulogu od osobnih interesa. U slučaju koji se navodi, navodi se da je psihijatar “imao isključivo mlade pacijentice”, što izaziva dodatni stručni i etički gubitak i ubrzava potrebu za temeljitim ispitivanjem postojećih protokola zaštite.
Etika, moć i povjerenje
Etika u zdravstvu ne treba biti naslovnica ili deklarativna, nego živa praksa. Kada se moć liječnika miješa s ranjivom situacijom pacijenata, rizik od štete dramatično raste. Povjerenje javnosti u zdravstveni sustav temelji se na uvjerenju da sustav štiti one koji su najranjiviji – djecu, adolescente i osobe s oštećenom sposobnošću donošenja odluka. U ovom slučaju, tvrdnje o neprimjerenim dodirima, kontaktu u osobnom prostoru i dovođenju droga u terapijske situacije ukazuju na kršenje tih temeljnih principa. Pitanje koje ostaje jest kako sustav može uspostaviti i zadržati mehanizme koji automatski reagiraju kada se pojave signali slični ovima, prije nego što dođe do ozbiljne štete.
Dokazi, istražne mjere i odgovor institucija
Dokazi i navodi
Istražni materijal, prema policijskim priopćenjima, navodi da je u razdoblju od 2018. do 2023. drogu davao i odraslim osobama, svojim poznanicima. Paralelno, maloljetnim pacijentima je navodno davao droge na konzumaciju, a isti izvor navodi da je odnos s ranjivim skupinama popratno karakteriziran neprimjerenim riječima i dodirivanjem. Oglasili su se i kolege koji tvrde da su svjedočili takvom ponašanju, a razliku između privatnog i profesionalnog konteksta te razmjere događaja naglašavaju suprotstavljene izjave različitih aktivnih članova odjela.
Dokazi uključuju izvorne prijave, dokumente iz nadležnih službi i fotografije koje, prema tvrdnjama, pokazuju neprimjereno ponašanje, uključujući pušenje u krugu bolnice ili na igralištima u društvu maloljetnih pacijenata. Takvi prikazi doprinose dojmu o ozbiljnoj povredi profesionalne etike. Treba naglasiti da je cilj ovakvih izjava razjasniti činjenice i pružiti racionalnu sliku događaja, uz poštovanje pretpostavke nevinosti i transparentan pravosudni postupak.
Reakcija policije i javnosti
Policija je objavila da se radi o predmetu koji uključuje zloupotrebu položaja i prijevare te da se provodi istraga koja može imati široke posljedice — i po reputaciju institucije i po povjerenje građana. Javnost često traži jasne odgovore: kako je moguće da su se na odjelu događali ovakvi incidenti, je li sustav za zaštitu ranjivih pacijenata djelovao proaktivno, te koje su konkretne mjere poduzete kako bi se spriječila ponavljanja. Ta pitanja nisu jednostavna, ali su nužna za promjene u kulturi bolničkog okruženja i u borbi za transparentnost i odgovornost.
Sustav, sigurnost i reforme – lekcije za bolnički sustav
Pouke iz slučaja za sigurnost pacijenata
“Ako se osnovni standardi sigurnosti ne primjenjuju dosljedno, rizik od zlostavljanja značajno raste. Ovo nije samo etički problem; radi se o sustavnom izazovu koji zahtijeva promjenjivu kulturu, bolju edukaciju, i jasnu odgovornost.”
Ovo su ključne poruke koje bi sustavi koji se bave djecom i adolescentima trebali uzeti ne kao optužbu, nego kao poziv na reformu. Prva razina reforme je jačanje prijavnih kanala unutar same institucije, gdje zaposlenici imaju sigurnu, anonimnu i podržanu putanju za prijavu neprimjerenog ponašanja, bez straha od otkaza ili odmazde. Druga važna komponenta je brza i ciljane istrage koja bi trebala imati jasna pravila o tome tko je odgovoran za odgovor na sumnje i kako se provodi zaštita žrtava tijekom istražnog procesa.
Preporuke za bolnički sustav i širu zajednicu
U kontekstu ovog slučaja, nekoliko ključnih preporuka izdvojeno je kao nužno za poboljšanje:
- Uspostava i jačanje neovisnih tijela za nadzor ponašanja unutar psihijatrijskih odjela i klinika koje rade s djecom i adolescentima.
- Implementacija standardiziranih edukativnih programa o etici, profesionalnoj distanci i sigurnosnim protokolima za sve zaposlenike.
- Procedura za transparentno otkrivanje i rješavanje konfliktnih situacija, uključujući mehanizme zaštite žrtava i podršku kolegama koji prijavljuju neprikladno ponašanje.
- Pojačani nadzor i redoviti uvid u ponašanje liječnika kada se radi s ranjivim skupinama, uz moguće privremene mjere dok se provodi istraga.
- Jasna komunikacija s javnosti o istragama, optužbama i ishodima kako bi se spriječile spekulacije i dezinformacije koje dodatno napetuju situacije.
Zdravstveni sustav i odnosi s javnošću – koliko je sustav spreman na promjene?
Ovaj slučaj koji uključuje KBC Osijek i dječju psihijatriju postavlja pitanja o širem kontekstu – koliko su sustavi u Hrvatskoj spremni na promjene kada su u pitanju sigurnost djece, transparentnost i odgovornost, te kako se nositi s hitnim problemima bez ugrožavanja terapijskog odnosa i povjerenja. U mnogim regijama, zdravstveni sustavi suočavaju se sa sličnim izazovima: postoji opterećenje protoka informacija, kompleksna organizacijska struktura i potreba za jasnim pravilima i procedurama koje štite pacijente, a istovremeno štite i liječnike od neprovjerenih optužbi.
Za bolnice i uprave, važna lekcija je uspostava kulture u kojoj je prijava problematičnog ponašanja neprijeporna i podržana, a odgovornost se ne prebacuje na pojedince, nego na sustav. To znači i jaču pravnu službu, transparentne politike, te bolje rukovodstvo koje može balansirati između zaštite pacijenata i pravednog postupka prema zaposlenicima. Sporovi i tabloidne publicističke oscilacije ne smiju zasjeniti činjenice koje se tiču sigurnosti djece.
Zaključak – što nam ovi događaji poručuju danas
Previše se puta u našim zdravstvenim sustavima događaji iznenađuju provokativnim pričama koje otkrivaju pukotine u zaštiti pacijenata. Ovo nije samo priča o jednom liječniku, već poruka o tome koliko je važno da sustav bude sposoban prepoznati rizične obrasce, da reagira na prave načine i da sustavno radi na zaštiti onih koji su najranjiviji. Ako želimo jačati povjerenje zajednice u zdravstveni sustav, moramo prioritizirati transparentnost, brze postupke, te kontinuiranu edukaciju i nadzor koji će spriječiti ponavljanje ovakvih situacija. Pitanje nije samo “tko je kriv?”, nego i “što ćemo učiniti da ovakvo ponašanje neće biti moguće u budućnosti?”
Često postavljena pitanja (FAQ)
-
Što se točno dogodilo u slučaju koji se odnosi na KBC Osijek?
Prema policijskim izjavama i javnim bilješkama, sumnja se na niz kaznenih djela koja uključuju zlostavljanje maloljetnih pacijenata, neprimjereno ponašanje, te konzumiranje droge, u periodu od 2016. do 2019. godine. Za predmetni slučaj provodi se istraga, a javnost očekuje transparentne rezultate i odgovornost svih uključenih.
-
Kakav je status istrage i što znače otkazi unutar bolnice?
Prema dostupnim informacijama, otkaz je dobiven u rujnu ove godine, no šira istraga još traje. Disciplinarni postupci kojima se traži jasnu odgovornost često idu ruku uz pravne korake koje provodi policija. Otka vidi se kao posljedica nepoštivanja profesionalnih i etičkih standarda, ali status pojedinih zaposlenika ostaje u procesnim okvirima.
-
Koje su razine prijava i kako sustav reagira na njih?
Unutar zdravstvenih ustanova postoje različiti kanali za prijavu – od unutarnjih službi, preko povjerljivih tijela i pravne službe, do vanjskih nadzornih tijela. Reakcija treba biti brza, nepristrana i u skladu sa zakonom, uz zaštitu žrtava i sigurnost zaposlenika koji prijavljuju nepravilnosti.
-
Koja se sigurnosna pravila primjenjuju kada su u pitanju mlađi pacijenti?
U okruženju dječje i adolescentne psihijatrije sigurnost je prioritet. To uključuje jasne protokole o komunikaciji, fizičkom kontaktu, pristupu osobnim prostorima i korištenju bilo kakvih supstanci. Ove smjernice trebaju biti jasno komunicirane svim zaposlenicima te predmet kontinuirajuće edukacije i nadzora.
-
Što znači za budućnost zaštite ranjivih skupina u hrvatskim bolnicama?
Ovo je poziv na jačanje mehanizama zaštite i kulture odgovornosti. Značajno je razvijati neovisne i transparentne procese za prijavu, temeljite istrage te brze i jasno komuniciranje nalaza javnosti. Buduće reforme trebale bi osigurati da se protiv bilo kojeg počinitelja poduzimaju odlučne mjere prije nego što dođe do daljnje štete.
-
Koje su dugoročne posljedice za kliničare i klinike?
Posljedice uključuju povredu reputacije, ali i potrebno restrukturiranje procesa nadzora i edukacije. Institucije moraju osigurati da se liječnici drže najviših profesionalnih standarda, te da se žrtvama pruži potpuna zaštita i podrška. Dugoročno, transparentnost i odgovornost mogu jačati povjerenje javnosti i kvalitete liječenja.
-
Što mogu učiniti građani ako sumnjaju na zlostavljanje u zdravstvenim ustanovama?
Građani mogu koristiti službene prijavnice unutar institucija, kontaktirati nadzorne tijela ili policiju, i tražiti informacije o tijeku istrage. Važno je zadržati povjerljivost i ne širiti neprovjerene informacije. Podrška žrtvama i zaštita njihovih prava ključni su koraci u svakom takvom slučaju.
Izvor informacija i kontekst: medijski izvještaji, izjave nastale iz razgovora s kolegama, policijska priopćenja te skromne izjave o otkazu i statusu istrage. U svakom slučaju, važno je pretpostaviti nevinost dok se ne donese službena presuda i ostati pri tome da su građani i stručna zajednica pozvani na otvoren dijalog o reformi i poboljšanju zaštite najranjivijih.
Leave a Comment