Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov iznio je oštru kritiku europskog prijedloga o stvaranju multinacionalnih snaga u Ukrajini, nazvavši ga “bezobraznim pokušajem vojne kontrole”. Tijekom petkovog posjeta Egiptu, Lavrov je poručio da Moskva neće dopustiti transformaciju ukrajinskog teritorija u anti-rusko uporište, naglašavajući da bi takve snage predstavljale izravnu prijetnju nacionalnoj sigurnosti Ruske Federacije. Ove izjave dolaze u vrijeme pojačanih diplomatskih napora da se zaustavi rat koji traje već preko dvije godine, a koji je uzrokovao jednu od najvećih humanitarnih kriza u modernoj europskoj povijesti.
Multinacionalne snage: Sigurnosna garancija ili provokacija?
Predloženi plan europskih čelnika i Sjedinjenih Država uključuje stvaranje internacionalnih postrojbi koje bi djelovale na ukrajinskom teritoriju pod mandatom pružanja sigurnosnih jamstava. Prema dokumentima koje su procurile medijima, radi se o jedinicama sastavljenim od vojnika zemalja članica NATO-a i EU-a, uz logističku potporu američkih snaga. Koncept podsjeća na mirovne misije UN-a, ali s izrazito ofenzivnijim kapacitetima i mandatom.
Procijenjuje se da bi inicijalni kontingent mogao brojiti između 15.000 i 30.000 vojnika, što predstavlja značajnu konvencionalnu silu. Stručnjaci za međunarodno pravo upozoravaju da bi takav potez mogao predstavljati sivu zonu u odnosu na međunarodne konvencije, posebno ako bi snage našle na ukrajinskom tlu bez eksplicitnog odobrenja Vijeća sigurnosti UN-a gdje Rusija ima pravo veta.
Povijesni presedani i ruske zabrinutosti
Ruska diplomacija ističe kako postrojenje stranih trupa uz granice Rusije predstavlja povijesni “crveni liniju” za Moskvu. U svom istupu, Lavrov je podsjetio na NATO proširenje prema istoku tijekom posljednja dva desetljeća, navodeći ga kao jedan od kĺjučnih razloga za trenutni sukob. “Kada su 1999. godine zapadne sile bombardirale Beograd bez mandata UN-a, to je postao opasni presedan koji sada pokušavaju primijeniti i na Ukrajini,” izjavio je Lavrov za ruske medije.
Analitičari ističu da Rusija promatra takve poteze kroz prizmu vlastite povijesne traume, posebno invazije Napoleona i Hitlera koji su koristili istočnoeuropske teritorije kao mostove za napad na ruski teritorij. Iako se radi o povijesnim analogijama, one i danas oblikuju rusku percepciju sigurnosnih prijetnji.
Diplomatski zaokret: Trumpovi pregovori i nova dinamika
U pozadini ovih napetosti odvija se intenzivna diplomatska aktivnost koja uključuje neke neočekivane aktere. Bivši američki predsjednik Donald Trump pozvao je na hitne pregovore između svih strana, nudeći svoju imovinu na Floridi kao neutralni teren. Ovaj potez mnogi tumače kao pokušaj da se preuzme inicijativa u rješavanju krize, ali i kao dio predizborne strategije.
Pregovori koji su započeli u petak u Palm Beachu predstavljaju prvi direktan kontakt između ukrajinskih i američkih dužnosnika na toj razini nakon više od godine dana. Izvorí bliski pregovorima navode da se raspravlja o mogućem prekidu vatre uz uvjete koji uključuju demilitarizaciju određenih područja i garancije za rusku manjinu u Ukrajini.
Zelenskijev ciljevi i realnost na terenu
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij izrazio je optimizam povodom novog kruga pregovora, ističući potrebu za “jasnim i provedivim sigurnosnim garancijama”. Međutim, unutar ukrajinskog vodstva postoje podjele oko toga koliko ustupaka treba napraviti radi postizanja mira. Dok neki zagovaraju čvrst stav, drugi upozoravaju da dugotrajni rat uzima previsoku cijenu po ukrajinsko društvo i ekonomiju.
Prema podacima Ujedinjenih naroda, u Ukrajini je do sada poginulo preko 10.000 civila, a više od 15 milijuna ljudi je napustilo svoje domove. Ekonomski gubici premašuju 500 milijardi dolara, što predstavlja izazov koji će zahtijevati desetljeća oporavka.
“Ne možemo dopustiti da se ukrajinski teritorij pretvori u poligon za anti-ruske operacije. To nije pitanje politike, već nacionalnog opstanka.” – Sergej Lavrov
Ruski odgovor: Što znače “legitimne mete”?
Lavrovljeva upotreba izraza “legitimne mete” nije slučajna i odražava službeni stav ruskog Ministarstva obrane. Prema ruskoj vojnoj doktrini, svaka strana sila koja djeluje na teritoriju Ukrajine smatrat će se neprijateljskom i predmetom vojnog odgovora. Ovo uključuje korištenje konvencionalnih i, u ekstremnim scenarijima, strateških sredstava.
Vojni analitičari ističu da Rusija već posjeduje napredne sustave za elektroničko izviđanje koji bi omogućili praćenje kretanja stranih snaga u realnom vremenu. Osim toga, ruske snage razvile su specijalizirane protutaktike za borbu protiv NATO formacija, uključujući kibernetske napade i elektroničko ratovanje.
Potencijalni scenariji eskalacije
U najcrnjem scenariju, prisutnost zapadnih snaga u Ukrajini mogla bi dovesti do izravnog sukoba između Rusije i NATO saveza. Iako je takav ishod malo vjerojatan zbog straha od nuklearne eskalacije, stručnjaci upozoravaju da bi lokalni incidenti lako mogli prerasti u širi sukob.
Posebno je zabrinjavajuća mogućnost da bi ruske snage mogle pokušati izolirati djelokr gdje bi se nalazile multinacionalne snage, koristeći taktiku opkoljavanja i dubokih prodora. Ovo bi dovelo do situacije gdje bi zapadne sile morale birati između poniženog povlačenja ili direktne konfrontacije.
Zaključak: Između mira i provokacije
Trenutna kriza oko prijedloga multinacionalnih snaga u Ukrajini predstavlja klasičnu sigurnosnu dilemu gdje jedne strane mjere opravdane samoobranom druga strana percipira kao prijetnju. Dok Zapad želi osigurati da Ukrajina nikada više neće biti žrtva agresije, Rusija to tumači kao pripremu za ofenzivne operacije protiv nje.
Rješenje leži u pronalaženju mehanizama koji će osigurati sigurnost svih strana bez eskalacije napetosti. To bi moglo uključivati ograničene međunarodne misije s jasno definiranim mandatom, zajamčena neutralnost Ukrajine, i sustav medusobnog nadzora. Bez takvog uravnoteženog pristopa, rizik od šireg sukoba ostaje alarmantno visok.
Često postavljana pitanja
Što točno znači izraz “legitimne mete” u ruskom kontekstu?
U ruskoj vojnoj terminologiji, “legitimna meta” označava svaki vojni objekt ili postrojbu koja se smatra prijetnjom nacionalnoj sigurnosti i koja je prema međunarodnom pravu legitimni cilj vojnih operacija. To uključuje strane trupe koje djeluju na teritoriju susjednih država bez odobrenja Rusije.
Kako bi multinacionalne snage mogle djelovati u Ukrajini?
Prema predloženom planu, snage bi djelovale u okviru mandata koji kombinira zaštitu kritične infrastrukture, obuku ukrajinskih snaga, i održavanje stabilnosti u oslobođenim područjima. Međutim, detalji o rules of engagement ostaju predmetom žestokih rasprava.
Postoji li povijesni presedan za takve operacije?
Da, ograničeni presedani postoje u misijama UN-a poput UNPROFOR-a u bivšoj Jugoslaviji, ali nikada u ovom obimu i toliko blizu granica Rusije. NATO misija u Kosovu (KFOR) možda je najsličniji primjer, ali se odvijala nakon završetka sukoba i uz sporazum svih strana.
Kakav je trenutni stav Europske unije prema ovom prijedlogu?
Unutar EU postoje podjele između zemalja koje zagovaraju čvrstiji pristup (Poljska, baltičke države) i onih koje se boje eskalacije (Njemačka, Francuska). Konačna odluka vjerojatno će zahtijevati konsenzus svih članica.
Leave a Comment